sdrugestrane

četvrtak, 03.01.2013.

riječi, glazba, čežnja...večeras






















ne pišem više mnogo kao nekad.
ne izlaze riječi iz mene više s onom lakoćom.
puštam neka bude tako.


slušam glazbu večeras.
slušam "svog" talijana, jako ga volim slušati.
ne razumijem njegov jezik, ne razumijem o čemu pjeva.
ali u njoj ima nešto što prepoznajem..
što je tako blisko ...
u tom glasu,
u tom kretanju zvuka,
klizi i teče kao što su i moje riječi tekle iz mene.

slušam
kao da pjeva moje riječi i o svemu što sam pisala i osjećala
i još uvijek osjećam.

slušam
moje tijelo i srce kao da zajedno plešu u ritmu te glazbe
osjećam na koži svaku notu
svaki zvuk i drhtaj tog promuklog glasa odjekuje negdje duboko unutra.

uhvati me čežnja, duboka i teška
i obuzme me želja da potrčim
da preletim ulice i trgove
da pozvonim na jedna vrata i kažem:
evo me k tebi...
zauvijek.


- 19:00 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>