sdrugestrane

ponedjeljak, 26.09.2011.


ne znam kako bih mogla nazvati ovo stanje.

ne želim mu čuti glas, niti vidjeti mu oči.
već dugo.
zaboravljam događaje, susrete, neprekidne misli
letove i posrtanja
lakoću i težinu
sve te krajnosti kojima sam bila milovana i udarana.

moglo bi se reći: gotovo je, više ničeg nema.

kad zašuti
odahnem i pomislim:
shvatio je, ne moram ništa govoriti više,
moja je šutnja dovoljno glasna.

ali kao da ne shvaća.
i povremeno se javlja glas, njegove riječi želje i potrebe,
zahtjevi i vapaji paraju tišinu.
i uzdrma se moj trenutno udobni svijet.

kad šuti
on ne zaboravlja i pitam se sad što mi sprema.
ponekad je zlosutna ta tišina.
očekujem ga mirno i i strpljivo, bez glasa i misli.

ljudi ipak na kraju odustanu od onog što su nepovratno izgubili,
morali bi.

ali kad dulje šuti, ja se pitam, zar me je zaboravio?

ne znam kako bih mogla nazvati ovo stanje.



Photobucket




Photobucket



Photobucket



- 20:47 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>