Moram priznati da sam ostao malo zatečen tom informacijom nisam je još išao provjeravati u zakone. Naime ukoliko ste sklopili ugovor na puno radno vrijeme u nekoj tvrtki ne možete se još zaposliti npr. na 1 sat dnevno u drugoj tvrtki. Ukoliko želite raditi u dvije tvrtke morate onda u obje biti zaposleni na nepuno radno vrijeme. U jednoj 4 sata u drugoj 4 sati ili neka druga kombinacija (5/3, 7/1 sat).

Naime postavilo se pitanje može li se osoba koja je stalno zaposlena negdje drugdje prijaviti u svojoj vlastitoj firmi na minimalac kako bi si mogla pravdati troškove službenog puta, isplaćivati prigodne nagrade, LOKO vožnju i sl.

Ne tvrdim da je smisao života rad, ali ako netko ŽELI raditi više mislim da zakon ne bi trebao ograničavati tu slobodu. Kome smeta ako ja želim raditi (i zaraditi)?

Nekako su svi automatski za to da se te razlike smanje iako se uporno povećavaju. Manuela je u komentarima napisala kako je ZA progresivno oporezivanje jer vjeruje kako će to smanjiti razlike. Ja se pitam zašto bi se država trebala miješati i uzimati novac bogatima da bi dala siromašnima? Ako je porez 10% onaj tko zaradi milijun platiti će više poreza nego onaj tko zaradi 1000. Međutim nekima to nije dosta i žele onome tko zaradi milijun uzeti 50% umjesto 10%. Jasno je da onaj tko ima manju plaću u postotku više troši na osnovne životne potrebe nego onaj tko ima više (npr. 80% plaće troši na hranu i režije), ali zato su tu porezne olakšice, a ne filozofija uzmimo onda više poreza od ovih drugih.

Je li po vama to pravedno da se onome tko je sposoban sve više zarađivati, progresivno uzima sve više i više? Može li uopće transfer novaca od bogatih prema siromašnima smanjiti taj jaz? Ja mislim da ne može jer da može Bill i Warren bi podjelili svoj novac i više ne bi bilo siromašnih. Međutim nije to tako jednostavno.

Sloboda i jednakost su u stvari dvije međusobno isključive stvari. Ako želimo bii slobodni onda nismo jednaki jer su neki uvijek sposobniji od drugih i ne smijemo ograničavati njihovu slobodu da se razvijaju i više zarađuju. Ako pak želimo jednakost (vidjeli smo pokušaje u socijalizmu) onda nemamo slobodu jer se svakoga tko se želi izdignuti od prosjeka sasječe u korjenu. Sve takve ideje o kažnjavnju uspjeha smatram lošim i neproduktivnim. Umjesto da se bavimo siromaštvom trebali bismo se skoncentrirati na bogatstvo. To je jedini način pobjede nad siromaštvom. Trebali bismo se svi okrenuti sebi i postati bogati umjesto da uzimamo od onih koji imaju. Svijet je dovoljno veliki i ne trebamo nikome uzeti da bismo mi imali. Život nije zero-sum game. Dražava bi trebala poticati ljude da zarađuju više novaca, a ne nabijati poreze i uzimati novac. Ne možemo se stalno uspoređivati s bogatm zemljama u kojima je potpuno drugačija situacija. Mi prvo moramo postati bogati:)

Posao države je da građanima omogući da razviju svoje osobno bogatstvo, a ne da im servira novac na tanjuru koji je uzela od bogatih. Na kraju krajeva zašto bi bilo tko radio za nekog drugog? Jedno je solidarnost, ali meni ovo više liči na iskorištavanje onih koji su uspješni. Iako se državni proračun puni bolje nego je očekivano neki i dalje smatraju kako treba povećati poreze kako bi se smanjili doprinosi. Ja sam uvjeren kako je razlog boljeg punjenja upravo u ukidanju poreza na dividendu jer sada na ostvarenu dobit plaćate 20% što je sasvim razumno za razliku od prijašnjih 35% kada su poduzetnici radije muljali i prikazivali što manju dobit.

Sjetimo se i Paretovog 20/80 načela. Koliko god se ljudsko društvo razvijalo i imamo danas više nego što smo ikada imali i dalje 20% ljudi ima više bogatstva od 80% ostalih zajedno. Ne znam zašto ljudima to smeta. Bogataši moraju svoj novac negdje potrošiti i na taj način pružaju priliku i ostalima da zarade novac. Njihov novac ne nestaje. Čak i da ga drže u banci, banka koristi taj novac i odobrava nove kredite kojima se potiče rast gospodarstva.

Kao prilog svojoj tezi mogu navesti i priču iz Biblije kada Isus kaže da će se onome tko ima dati još više, a onome tko nema će se i to malo uzeti.

Zanimljivo je da je i ekonomija znanost o oskudnosti da ne kažem siromaštvu. Ekonomija proučava kako raspodjeliti oskudna sredstva jer kreće od pretpostavke kako su sredstva ograničena i kako ne možemo svi imati sve. Djelomično se slažem, ali ako pogledamo kako danas živimo jasno je da imamo daleko više bogatstva nego što smo to ikada imali. Ukupno bogatstvo se stalno povećava i stalno se pronalaze nove stvari koje nam omogućuju sve više i više. Hoćemo li jednom doći do kraja? Da. Vjerojatno hoćemo kao što su i prije nestale velike civilizacije i carstva. Zašto se zbog toga uzbuđivati? Vrijeme sve uništava i pitanje je što ćemo mi učiniti u ovih par sekundi što imamo.

Ne kužim što je tim ljudima. Prvo je SDP počeo s porezom na kapitalnu dobit, a sada su se u zanimljivu igru "oderimo građana do j..." uključili i još neki stručnjaci koji se zalažu za pravednije oporezvanje i ravnomjerniju raspodjelu.

Zašto se nitko ne zalaže za uvjete rada i mogućnosti investiranja, pokretanja vlastitog posla kakvi su u Europi? Zašto NIKOME u ovoj državi ne pada na pamet kako omogućiti ljudima zaradu novaca, a ne samo uzimanje? Od kuda oni misle uzeti sav taj novac? Ne znam.

Ne volim koristiti blog za negativne vijesti jer ih ionako ima dosta drugdje, ali smišljavati nove pravednije poreze nema smisla dok se 110% postojećih neće maksimalno transparentno i korisno potrošiti.

cijeli tekst

Davne 1626 godine Peter Minuit kupio je Manhattan za cca 24 dolara.

Ne tako davne 2004. na početku bloganja pisao sam tekst o kamati na kamatu odnosno složenom ukamaćivanju. Kako ne volim ponavljati stvari krenuo sam od krive pretpostavke kako je svaki posjetitelj koji je došao na blog nakon 2004. g. pročitao i taj tekst.

Nedavno sam napisao i jedan tekst za Jutarnji u kojemu sam se opet osvrnuo na tu fantastičnu kamatu.

Nažalost ne sjećam se kada sam i gdje prvi put pročitao kako indijanci nisu bili prevareni. Naime da su uzeli tih 24 dolara i uložili uz 6% godišnju kamatu, što mislite koliko bi novaca imali danas nakon 381 godinu?

Sitnica od 105 milijardi dolara, mrvicu manje od dvoje najbogatijih ljudi na svijetu.... zajedno.

U wikipediji navode primjer uz kamatu od 6,25% u tom slučaju bi imali oko 250 milijardi dolara dok Manhattan procijenjuju na 200 milijardi. Teoretski bi ga mogli otkupiti nazad i ostalo bi im 50 milijardi što bi ih svrstalo na 4. mjesto najbogatijih ljudi na svijetu. S time da bi imali 50 milijardi u gotovini, a ne u dionicama i nekretninama.

Cijelu ovu priču shvatite više kao zanimljivost nego kao činjenicu. Ne znam što su indijanci zaista učinili s tim novcem i je li uopće bilo moguće taj novac ulagati toliko godina. Koja bi to institucija plaćala tolike kamate na tako velike iznose. Ne znam jer još nikad nisam probao oročiti 100 milijardi dolara uz kamatu od 6% :)

Meni je naravno jasno kako nitko ne želi čekati 10,20, 50 ili 380 godina da bi postao bogat. Ali kamata na kamatu kroz dugi niz godina zaista vas može prilično sigurno dovesti do bogatstva. Neka to bude rezervni plan.

Ima ih mnogo koje su mi super, ali ova mi je stvarno najbolja:
Nemoj se bojati da će tvoj život završiti, boji se da neće ni početi.

Koja je vama najdraža?

Tu i tamo naletim na neki članak, rečenicu i slično kako svijetom upravljaju velike korporacije koje su iznad svih pravila i propisa i koje mogu raditi što god žele. Ja se osobno ne slažem s time jer iza svakog takvog apstraktnog pojma poput "korporacija", "država", "sabor" na kraju stoji osoba. Čovjek. Čovjek je taj koji donosi odluke. On je taj koji razmišlja. Nema apstraktnih kategorija koje same donose odluke. Ne postoji Haški sud postoje samo suci koji tamo sjede i donose odluke. Sva pravila sve "nepravde" svako kršenje zakona i ljudskosti donijeli su i proveli ljudi, a ne korporacije. Trebamo se zapitati kakve to ljude odgajamo.

Ponekad ljudi korporacijama pripisuju nadrealne gotovo mistične moći. Nešto slično kao da pričaju o Bogu. Kada ih slušate pitate se govore li oni zaista o nekoj tvrtki gdje rade ljudi (možda baš vi radite u toj tvrtki) ili pričaju o nekom čudovištu koje uništava svijet. Istina je da tvrtka službeno ima pravnu osobnost i da može sklapati ugovore, biti tužena i sl. Međutim tvrtkom još uvijek upravljaju ljudi od krvi i mesa. Ljudi koji imaju djecu, osjećaje, život i koji "samo rade svoj posao". Možda ste čitali knjigu jednog marketinškog insajdera upečatljivog naslova 9.99. U jednom djelu knjige objašnjava kako su u stvari pravi vlasnici korporacija penzioneri koji imaju dionice tvrtke i onda ubija jednog od njih. Vlasnicima dionica je u interesu da kompanija što bolje posluje, a na menadžmentu je da to odradi u praksi.

Pogledajmo i ljude koji rade u velikim korporacijama. Oni žive od plaće koju dobivaju. Propadne li tvrtka i oni su na cesti zajedno sa svojim obiteljima. Zašto ne prestanete raditi za tvrtku ako smatrate da ona čini zlo?

Na kraju krajeva korporacije (d.d.) kotiraju na burzama i njihovo poslovanje se stalno nadgleda i kontrolira. Tu i tamo se dogodi Enron i sl. ali to je prije izuzetak nego pravilo.

Osnujte svoju korporaciju
Registracijom tvrtke (d.o.o.) na pravom ste putu izgradnje vlastite korporacije. Tvrtka posluje po posebnim, puno povoljnijim poreznim zakonima nego fizičke osobe koje su zaposlene za stalno. Ima pravnu osobnost i odvojena je od vas kao osobe. S vremenom zaposlite direktora, a vi samo ostanete vlasnik. Naime u slučaju problema direktor je odgovorna osoba i on može kazneno odgovarati dok je vlasnik prilično dobro zaštićen. Zašto ne biste vi imali svoju korporaciju?

Berix je pitao kako da vidi koji se linkovi na njegovom blogu najviše klikću. Jednostavno odite na http://www.mybloglog.com/ i registirajte se. Nakon toga kopirajte kod u dizajn bloga/stranica i moći ćete besplatno vidjeti 10 najposjećenijih linkova i od kuda su posjetitelji došli na vaše stranice. Vrlo korisno i praktično.

Kako određeni blogeri već godinama imaju link na moj blog mislim da je najmane što mogu učiniti postaviti i stalni link na njih. Dva puta sam pisao post zahvale i stavio sve linkove unutra, ali su postovi brzo potonuli. Nemam jako detaljnu statistiku i nažalost ne znam tko sve trenutno ima link na blog stoga slobodno ostavite komentar ili mi pošaljite mail te napišite naziv svojeg bloga ili web stanice kako bih linkao na vas.

Linkove ću postaviti s lijeve strane ispod preporuka za knjige.

Dobio je otkaz u najgorem mogućem trenutku. Nedovoljno godina za mirovinu, a previše za novo radno mjesto. I što sada? Kako dalje?

Kad smo bili mali plašili su nas sa krampusom, a danas kada smo veliki plaše nas nezaposlenošću i lošom situacijom. Znate što? UVIJEK JE LOŠA SITUACIJA! Prije par godina sam čitao na jednom američkom forumu upravo o tome. I oni pričaju kako je kod njih loše, a imaju standard nekoliko puta veći nego mi. To je jednostavno tako. Ljudi se pale na loše vijesti i zato se one stalno plasiraju, ali ... Najbogatiji ljudi na svijetu su pozitivni i optimistični – ne onako blesavo optimistični, naivni, već vjeruju u sebe i vjeruju u svoj uspjeh bez obzira koliko je loša situacija oko njih.
Onaj tko uspije zadržati svoju viziju i pozitivan stav u lošoj situaciji mora uspjeti. Otkaz definitivno nije najgora stvar koja vam se može dogoditi. Za utjehu vam mogu reći da se događa i najboljim ljudima bez obzira na poziciju ili veličinu tvrtke. Danas jednostavno više nema sigurnog radnog mjesta kakva su nekad postojala.

Ono što morate znati
Ukoliko dobijete otkaz i smatrate da ste oštećeni odmah uložite žalbu/prigovor. Rok za to je SAMO 15 dana i nakon toga gubite sva prava. Jako dobro pazite na to. Druga stvar je ako dobivate otkaz možete izgubiti pravo na otpremninu. Zavisi što je uzrok otkaza, ako ste tehnološki višak onda naravno imate pravo na otpremninu, ali ako je otkaz skrivljen ponašanjem radnika onda nemate pravo.
Ne nasjedajte na fore kako će vas otpustiti radi neke vaše pogreške. Da biste dobili izvanredan otkaz ugovora o radu on se mora uručiti najkasnije 15 dana nakon što je poslodavac saznao za (ne)djelo koje ste učinili. Ne možete dobiti izvanredan otkaz za nešto što ste napravili prije godinu dana i za što je vaš poslodavac znao. Čak i ako dobijete izvanredan otkaz uvijek možete uložiti žalbu.

Tko ima veća prava poslodavac ili radnik?
Čitajući Zakon o radu ispada da su radnici dosta dobro zaštićeni međutim nekako u praksi uvijek ispada da imaju manje prava. Problem je što radnici nisu dovoljno upoznati sa svojim pravima. Koliko znam na sudu obično radnici bolje prolaze znači nemate se čega bojati. Ako ste u pravu - borite se za to. Broj nezaposlenih na zavodu nije nikakav argument jer je dobrog radnika gotovo nemoguće naći.

Samo bi poduzetnik budala otpustio dobrog radnika, a za takvog ionako ne želite raditi. Neki poduzetnici radnike prijavljuju na određeno vrijeme i onda im stalno produžavaju ugovor. Mislim da je to običan bezobrazluk koji nema previše smisla. Radnika možete odmah zaposliti na neodređeno vrijeme uz probni rok od 6 mjeseci. Za to vrijeme lako mu možete otkazati jednom rečenicom kako nije zadovoljio na probnom roku. Ako za šest mjeseci ne možete procijeniti o kakvom se radniku radi onda imate puno veći problem nego što je to davanje otkaza. Počnite raditi na svojim menadžerskim vještinama.

Za neke je otkaz najbolja stvar koja im se dogodila. Nakon toga pokrenuli su svoj biznis. Ono što bi uvijek trebali imati je novčana rezerva za minimum 3 mjeseca života, a ne bi bilo loše ni za 6 mjeseci. Na taj način uvijek imate dovoljno vremena u miru pronaći novi posao ukoliko dobijete otkaz.