|
|
Ja sam samo pjesnik
samo anđel bez krila,
samo dijete koje je život prevario
i noć skriva tragove mojih stopa
jer Ja nisam stvarna...
Već odavno hodam sama
i nije mi žao, jer sam
snažnija nego drugi,
moje srce je moj zatvor,
a život vječno prokletstvo...
Nikad me nećete shvatiti
kao što me je ona shvatila,
sister ja te volim, ali znam
da ćeš iščeznuti sa noći,
al´ s tobom će ostati dio mene
koji će te uvijek čuvati....
˝Ti nisi normalna˝ - često viču zamnom.
Normalnost je relativna,
relativnost irelevantna,
a ja sam samo dio života...
Ime: Nikki
God: 15
Škola: Ekonomska
MSN:nicky55@net.hr
Slušam:
-Black Sabath
-Korn
-Slipknot
-Children Of Bodom
-S.O.A.D
-Lacuna Coil
-Nightwish
-Scorpions
-Disturbed
-Metallica
-Marlyn Manson
-Within Temptation
-Soulfly
-The 69 Eyes
-Deftones
-Evanescence
-Nirvana
-The Rasmus
-HIM
-Marcelo
-Megadeth
Volim:
-More
-Dečke
-Crnu boju
-Tamu
-Glazbu
-Lorenu i Roka
-Lelu(my sister
my ponos)
-Svoje prijatelje
-Fast food
-Metal
-Poeziju
-Strane jezike
-Starke
-Crnu kosu
-Kožne narukvice
-Čitat knige
-Plave oči
-My hero
-I.D
Mrzim:
-Matematiku
-Asanovićku
-Fiziku
-Školu
-Neiskrenost
-Umišljenost
-Labeliranje
-Lošu poeziju
-Ljude bez svog mišljenja i stava
-Materijaliste
-Rastanke
-Primitivnost
-Ne toleranciju
| NIKOLINA | |
| N | Nasty |
| I | Innocent |
| K | Keen |
| O | Odd |
| L | Loving |
| I | Influential |
| N | Normal |
| A | Artistic |
| Get Your Own Name Acronym | |
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Ne bojim se ničeg na ovom svijetu
Osim ljudi, samo te oni mogu povrijediti
Tako da rane nikada ne zacjele...
...Ljudi čine pogreške - takav je život
No voljeti nikad nije pogrešno...
...Nebo se otvara svima onima koji vjeruju u budućnost
i u životu se bore,sljede svoje snove..
...Utihnula je tuga,
Rat je završen...
...POŠTUJEM SVAKOG
AL SE NIKOGA NE BOJIM,
OSIM DRAGOG BOGA
JER JE RAZLOG ŠTO POSTOJIM...
Ulice snova
Joše jedan put razočarana
Hoda blještavim ulicama snova,
Traži dugu na kišnom nebu,
Al´ne odustaje...
Pogledom probija prema svjetlosti
Bori se sa tamom oko nje,
Budi se u snu
I nastavlja noćnu moru
Zvana njen život...
Ja sam
Ja sam samo umjetnička duša,
ja crtam riječima
Ja sam samo leptir bez krila
Letim u svojim snovima,
Samo dijete koje je život prevario,
Jer ja,
Ja nisam stvarna...
Izgubljena
Pogledaj sada svoga anđela,
Kojeg si možda, nekad volio
Kojeg si nekad obasjavao
Malenim trackom svjetlosti
Koja mu je daval snagu.
To taj anđel više nije...
Nekad si sjedio
I satima ga gledao dok spava,
I dok se budio,
Dok je sneno trlao oči,
nešto se promjenilo.
Odjenuo je crni plašt
A oči mu više nisu sjajile,
Sjedio je sam na vrhu litice,
Brojeći dane
Izgubio se.
Zatvorio je oči pred svjetlosti,
Sada se boji i ne vjeruje
Jer to taj anđel,
Više nije.
VRATIT ĆU SE
Stvorila sam svoj svijet
U zaključenoj sobi,
Tu moj život pomalo tinja
Čak ponekad neko djete
Ukrade osmjeh s mojih usana.
Jednog dana
Vratit ću se u stvarnost
Puna želja, nadanja i vjere,
Vratit ću se jednom
Ali ne sada.
NE DIRAJTE MOG ANĐELA
Ne dirajte mog anđela
Njegovo srce je neokaljano,
Iz njegovih očiju
Život još uvijek sja.
Ne dirajte mog anđela
Probudit ću ga kad sve ovo prestane,
Kada zemljom bude vladala tišina,
A ljudi budu mukom pričali.
BIT ĆU SAMO TUŽNO SJEĆANJE
Što ako možda, nekad
Sjetiš se mene,
A ja više ne budem tu,
Što ako možda, nekad
Zaplačeš i izgovoriš moje ime,
A ja budem daleko...
Tek onda ćeš shvatiti
Težinu mojih stihova
Koje sam za tebe pisala
KOje su me zbog tebe boljele...
I u noći će ti možda
Biti hladno,
I sjetit ćeš se mojih
Toplih riječi,
Ali ja više neću biti tu
Da ti pjevam.
Bit ću samo prah
I samo sjećanje,
Na jednu curu plavih očiju
I cigare u njenoj ruci
Koja se još puši u njenoj sobi.
PUSTI JE
Zar ti nitko nije rekao
Ona više nije tu,
Zar te nitko nije probudio
Iz iluzije savršenstva?
Pusti je da ode
Polagano je probaj zaboraviti,
Pusti malo svjetlosti
U svoj tamni svijet,
Ne zatvaraj vrata srca
Svima oko sebe.
Znam da ne želiš kraj
Ali on mora jednom doći,
Sjaj iz tvojih očiju
Polagano bljedi
Zbog rijeke suza
U kojoj se utapaš.
Malena, probudi se
Neka vjetar promjene
Prođe kroz tvoj život,
Napokon počni živjeti.
PREMA PROPASTI
Poznati dodir
Probudio je sjećanje
Koje je spavalo
Na tankim staklićima srca.
...slika se ponovno vraća...
Samoća se uvlači pod kožu
Noć se budi,
A s njom
Stari strahovi.
...stihovi su potekli...
Mašta se razbila
U poznatom danu
Koji je spavao u sjećanje,
Negdje daleko.
...osmjeh se ugasnuo...
Suze su potekle
Za starim snovima,
Pratile su, od nekud, poznati put
Prema propasti.
SJENA ANĐELA
Sjećaš li me se
Da to sam ja,
Tvoj crni anđeo,
Onaj koji noći dolazi
A danju nestaje.
Ja više nisam djete
Suze ne teku,
Ožiljci me ne bole,
Ne, ja više ne osjećam.
Ulični poeta,
Mrak proždire moju sjenu
I skriva svaki poznati trag,
Nitko mi još nije vidio lice,
A ti si me zaboravila.
NOĆ
Noć prati slavnog borca istine
Pere tragove njegovih stopa,
Samo ona zna da je ubojica u pohodu
Mukom ga prati do cilja.
Noć tog borca treba
Da obrani svoju misteriju,
Da sakrije svoje tajne
Opet ga zove natrag.
Noć ne treba anđele
Ona treba borce,
Sa pogledom koji ubija
I skriva tragove ubijenih.
NEMA TE
Otišla si,
Teka sada sam to priznala
Svi osjećaji ostali su u zraku,
Tuga, bol, patnja su opet tu.
Jučer smo bile u parku,
Smijale se našim šalama,
Jučer smo bile u Roxya
A danas te više nema.
Moje srce još čeka autobus 21
No ti ne dolaziš,
Još uvijek te čekam na poznatom mjestu
Al´ ti se ne vraćaš.
POETE MRTVE DJEVOKE
Živjela je jednom
U snovima sanjara,
Djevojka crne kose
I očiju plavih poput neba.
Razočarana u svijet
Pretakala je tugu u stihove,
Čekala je bolji dan
Da se ponovno nasmije.
Dečko je došao
Pružio joj ruku da krenu zajedno,
Da polete prema zvjezdama
U bolji život.
Tužna je sudba njoj zapisala davno
Da nikada sretna biti neće,
Dečko je nestao sa zrakama sunca
I opet je bila sama.
Stajala je na visokoj litici,
I gledala u oblake,
Vidjela je njegovo lice
I koraknula naprijed.
Pala je u dubok ponor,
Nikoga nije bilo tu
Da pruži ruku samo izgubljenom djetetu
A sada je ona mrtva.
TEBI
Tebi koja vraća osmjeh na moje lice
Tebi koja uljepšavaš svaki moj dan,
Tebi koja obećaješ da ćeš uvijek biti tu
Poklanjam svoje srce.
Ako nas nekad i razdvoje
I ako postanemo stranci,
Zvjezde će ti pokazati put
Do moje kuće.
Naći ćemo se na pola puta
I opet se osmjehnuti kao nekada,
Nije grijeh otići
Grijeh je nikada se ne vratiti.
I ako te ikad bude strah krenuti naprijed,
Sjeti se da sam ja uvijek tu,
Čak i smrt ne može me natjerati
Da te napustim.
PRIJATELJI
Nadam se da se osjećaš bolje
Sada kada si me povrijedio,
Nadam se da nikad nećeš osjetit
Bol koju si mi nanio.
Ne bojim te se
I ti si samo čovjek,
Moj prijatelj,
Ili više nisi.
Kradeš moje osmjehe s lica
Spremaš ih u kutiju snova,
I ostavljaš me tužnu
Da plačem,sama.
Nikad ti nisam ništa značila,
Kažeš
A vidim ti suze u očima
Jer previše te poznajem.
I teško mi je kad te vidim
Kad se smiješ, a ja ne mogu
Jer moj osmjeh je zarobljen
U tvojim riječima
U hladnoci tvoga pogleda,
U našem prijateljstvu
Kojeg više nema.
NETKO KAO JA
Netko sličan meni
Netko tko piše pjesme
I smije se istim šalama.
Možda te mrzim
Jer vidiš kroz moje oči,
Jer čitaš moje misli,
No svakim danom gradim još kula
Gradim još zidova oko sebe
I jednog dana,
Za tebe ću postati zatvorena knjiga,
A onda ću te počet voljeti.
NEKAD SAM IMALA DOM
Ponekad sam ovo mjesto zvala domom
Osjećala spokoj i bol,
Utapala se u zidovima svoje sobe...
No sada je ovo zatvor,
Previše riječi među nama
A tako malo rečeno...
Divim ti se jer ne odustaješ,
Daješ cijelu sebe da bi meni pružila
Dom, al ja ovdje ne pripadam...
Više ne...
JUTARNJE CIGARE
Miris kave me opija,
Prva jutarnja cigareta za dobar dan
Poznata lica koja su uvijek topla...
Ja ovdje pripadam!
Ovo je moje društvo!
Rosna kap pada sa tvojih trepavica.
Vidljivo sam te povrijedila.
Druga jutarnja cigareta
Sa gorkim okusom u ustima.
PUSTI ME DA ŠUTIM
Ti kraljuješ mojim snovima,
Držiš uzice moga života
A toga nisi ni svijestan...
Šifra moga srca
Tvoje je ime,
Al to nitko ne zna
Čak ni ti sam...
Za tebe molim svaki dan
Da ti Bog podari sreću,
A ti to ni ne slutiš...
Iako smo postali stranci
Ja te stvaram kraj sebe,
Tvoje tijelo, tvoju kosu
Al ne mogu te opisati...
Ne sjećam te se više,
Sakrio si svoje lice
Svoj osmjeh,
Al ne možeš utišati suze...
TRAGOVI
večeras tražim samo stihove
tople riječi koje pružaju
utjehu i bol
da zaboravim, tebe
da vrisnem još jednom
i utihnem,
ali to ne mogu tražiti
jer pod zvijezdama
svi smo isti,
i ti patiš kao i ja
igraš se na ratištu srca
sklapaš oči,
kao i ja želiš samo kraj.
ti meni daješ krila
da poletim u novi dan
odletim u budućunost
al na ratištu moja krila
nestala su,
postala tron pobjede bola
i vjerujem da ćemo se
opet sresti
al to neće biti ovdje
već u nekom drugom,
boljem svijetu
Moje slikice:
I evo me opet sjedim u domu, razmišljam o svemu, svemu
što se dogodilo sinoć i to me polagano baca u depresiju...
Ali trgnem se i pogledam na svoju lijevu stranu i vidim nju,
jos uvijek je tu, nije otisla, ali vjerojatno hoce i zato sam ja
kriva...Da...Valjda nemam srece u zivotu da netko ko je meni
jako drag ostane....Ali jebiga, borit cemo se do kraja, ipak smo
mi kjava i pile.....Sljedeci put, kad dodem kuci malo vise od mene
i o ovom tjednu.....pozzz
He he, evo me opet na blogu....I pitam se sto da vam danas pišem, iskreno
nemam nikakve ideje....Ah da, ovaj tjedan je hvala bogu prosao, kazem hvala Bogu jer je bio doista buran...Nesto se prelomilo u meni kad smo bili u jednom
kaficu i jednostavno sam otisla...Neko vrijeme sam samo lutala nepoznatim ulicama dok mi je hladnoca milovala lice, a onda sam se sjetila da se moram vratiti
u stvarni svijet...Bila je to jako duga noc, nisam uopce spavala...Slike su se vraćale, sjećanje je naviralo, sve sto sam zeljela zaboraviti i sve sto sam potisnula vratilo se u jednom trenu, i bilo mi je jednostavno previse...Sve sto mi je do tada davalo smisao da zivim nestalo je, ne znam zasto, ali sve se promijenilo...Ja dodem kuci poslje 5 dana onog zatvora(ženski đački dom) očekujem toplinu a dobijem samo hladne izraze lica, kao da te ljude ne poznajem...Prije su se svađali, sada više ne, sada više kao da ni ne pricaju...Pitam se gdje sam pogrijesila?
Volim ih, to ne mogu poreći, ali ponekad se pitam dali oni mene vole? Osjećam se kao stranac u svojoj kući, ne znam zašto, ne znam odkad....Željela bih samo da sve ovo prestane.....Ali....znam da neće, ovo je sada moja svakodnevica....moram živjeti s tim....Potpuno sama, bez prijatelja, obitelji i poznanika djevojka plavih ociju, sa cigarom u drhtavoj ruci ide prema novoj tami, tami koja je poznata kao njen zivot....
Ponekad sjednem i razmišljam o svom životu, o životu
svakog čovjeka na ovom jadnom svijetu...
Vidim da naše živote sačinjava još mnogo života;
naši prijatelji, neprijatelji, poznanici....
Ponekad pokušavam zamislit svoj život prije 3 godine
i pitam se kako sam preživjela skroz sama na ovom svijetu,
kako sam se uspjela dignut se i nastaviti...a sada ne mogu
pogledati istini u oči sama, netko me mora držati za ruku
da ne padnem preko litice kada bježim pred istinom...
Želim biti opet snažna, a ako je za to potrebna samoča
tu sam cijenu spremna platiti...
Ali onda pomislim što sve gubim, pomislim kako to više nikada
neću naći...I sada samo sjedim kao i prije, gledam u mrtvu točku
svoga života, pokušavam se sjetiti gdje sam pogriješila
ali ne mogu se sjetiti, previše puta sam to potisnula i sada
kad mi treba to sjećanje, kada se moram sjetiti toga nema.....
P.S. Ljudi oprostite ako se udaljim od vas, niste vi krivi,
samo nakon dugo vremena shvaćam da moram nešto
napraviti i sama, moram vratiti svoju snagu bez ičije pomoći
Kako sam nesto zajebala sa onim proslim postom sada
cu napisati novi.....
Neke nove stvari se događaju, čudne stvari, ne znam kako
ih prije nisam bila svijesna, valjda su se uvijek pretvarali
da je sve u redu a sada je i njihova maska pala, dosta je
pretvaranja....
Sinoc sam napisala nevjerojatan txt(inace ja ponekad
pisem hip-hop textove)...
Evo text ide ovako nekako:
NIZ MOJE OBRAZE VIŠE SUZE NE TEKU, JA OSJEČAJE NEMAM
SAMO ME SPUTAVAJU, REPUTACIJU NA ULICI UNIŠTAVAJU,
POSTALA SAM NEDODIRLJIVA, KRALJICA SAM PROKLETIH ANĐELA,
A TEK MI JE 15 GODINA, TOLIKO GODINA MRŽNJA U MENI POČIVA,
NIKKI-SATANA NA TRONU ULICA STRAHOVA...
Nije nesto posebno text ali prati flow....
Eto to je sve od mene...pozzzz
