|
|
Ja sam samo pjesnik
samo anđel bez krila,
samo dijete koje je život prevario
i noć skriva tragove mojih stopa
jer Ja nisam stvarna...
Već odavno hodam sama
i nije mi žao, jer sam
snažnija nego drugi,
moje srce je moj zatvor,
a život vječno prokletstvo...
Nikad me nećete shvatiti
kao što me je ona shvatila,
sister ja te volim, ali znam
da ćeš iščeznuti sa noći,
al´ s tobom će ostati dio mene
koji će te uvijek čuvati....
˝Ti nisi normalna˝ - često viču zamnom.
Normalnost je relativna,
relativnost irelevantna,
a ja sam samo dio života...
Ime: Nikki
God: 15
Škola: Ekonomska
MSN:nicky55@net.hr
Slušam:
-Black Sabath
-Korn
-Slipknot
-Children Of Bodom
-S.O.A.D
-Lacuna Coil
-Nightwish
-Scorpions
-Disturbed
-Metallica
-Marlyn Manson
-Within Temptation
-Soulfly
-The 69 Eyes
-Deftones
-Evanescence
-Nirvana
-The Rasmus
-HIM
-Marcelo
-Megadeth
Volim:
-More
-Dečke
-Crnu boju
-Tamu
-Glazbu
-Lorenu i Roka
-Lelu(my sister
my ponos)
-Svoje prijatelje
-Fast food
-Metal
-Poeziju
-Strane jezike
-Starke
-Crnu kosu
-Kožne narukvice
-Čitat knige
-Plave oči
-My hero
-I.D
Mrzim:
-Matematiku
-Asanovićku
-Fiziku
-Školu
-Neiskrenost
-Umišljenost
-Labeliranje
-Lošu poeziju
-Ljude bez svog mišljenja i stava
-Materijaliste
-Rastanke
-Primitivnost
-Ne toleranciju
| NIKOLINA | |
| N | Nasty |
| I | Innocent |
| K | Keen |
| O | Odd |
| L | Loving |
| I | Influential |
| N | Normal |
| A | Artistic |
| Get Your Own Name Acronym | |
| < | prosinac, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Ne bojim se ničeg na ovom svijetu
Osim ljudi, samo te oni mogu povrijediti
Tako da rane nikada ne zacjele...
...Ljudi čine pogreške - takav je život
No voljeti nikad nije pogrešno...
...Nebo se otvara svima onima koji vjeruju u budućnost
i u životu se bore,sljede svoje snove..
...Utihnula je tuga,
Rat je završen...
...POŠTUJEM SVAKOG
AL SE NIKOGA NE BOJIM,
OSIM DRAGOG BOGA
JER JE RAZLOG ŠTO POSTOJIM...
Ulice snova
Joše jedan put razočarana
Hoda blještavim ulicama snova,
Traži dugu na kišnom nebu,
Al´ne odustaje...
Pogledom probija prema svjetlosti
Bori se sa tamom oko nje,
Budi se u snu
I nastavlja noćnu moru
Zvana njen život...
Ja sam
Ja sam samo umjetnička duša,
ja crtam riječima
Ja sam samo leptir bez krila
Letim u svojim snovima,
Samo dijete koje je život prevario,
Jer ja,
Ja nisam stvarna...
Izgubljena
Pogledaj sada svoga anđela,
Kojeg si možda, nekad volio
Kojeg si nekad obasjavao
Malenim trackom svjetlosti
Koja mu je daval snagu.
To taj anđel više nije...
Nekad si sjedio
I satima ga gledao dok spava,
I dok se budio,
Dok je sneno trlao oči,
nešto se promjenilo.
Odjenuo je crni plašt
A oči mu više nisu sjajile,
Sjedio je sam na vrhu litice,
Brojeći dane
Izgubio se.
Zatvorio je oči pred svjetlosti,
Sada se boji i ne vjeruje
Jer to taj anđel,
Više nije.
VRATIT ĆU SE
Stvorila sam svoj svijet
U zaključenoj sobi,
Tu moj život pomalo tinja
Čak ponekad neko djete
Ukrade osmjeh s mojih usana.
Jednog dana
Vratit ću se u stvarnost
Puna želja, nadanja i vjere,
Vratit ću se jednom
Ali ne sada.
NE DIRAJTE MOG ANĐELA
Ne dirajte mog anđela
Njegovo srce je neokaljano,
Iz njegovih očiju
Život još uvijek sja.
Ne dirajte mog anđela
Probudit ću ga kad sve ovo prestane,
Kada zemljom bude vladala tišina,
A ljudi budu mukom pričali.
BIT ĆU SAMO TUŽNO SJEĆANJE
Što ako možda, nekad
Sjetiš se mene,
A ja više ne budem tu,
Što ako možda, nekad
Zaplačeš i izgovoriš moje ime,
A ja budem daleko...
Tek onda ćeš shvatiti
Težinu mojih stihova
Koje sam za tebe pisala
KOje su me zbog tebe boljele...
I u noći će ti možda
Biti hladno,
I sjetit ćeš se mojih
Toplih riječi,
Ali ja više neću biti tu
Da ti pjevam.
Bit ću samo prah
I samo sjećanje,
Na jednu curu plavih očiju
I cigare u njenoj ruci
Koja se još puši u njenoj sobi.
PUSTI JE
Zar ti nitko nije rekao
Ona više nije tu,
Zar te nitko nije probudio
Iz iluzije savršenstva?
Pusti je da ode
Polagano je probaj zaboraviti,
Pusti malo svjetlosti
U svoj tamni svijet,
Ne zatvaraj vrata srca
Svima oko sebe.
Znam da ne želiš kraj
Ali on mora jednom doći,
Sjaj iz tvojih očiju
Polagano bljedi
Zbog rijeke suza
U kojoj se utapaš.
Malena, probudi se
Neka vjetar promjene
Prođe kroz tvoj život,
Napokon počni živjeti.
PREMA PROPASTI
Poznati dodir
Probudio je sjećanje
Koje je spavalo
Na tankim staklićima srca.
...slika se ponovno vraća...
Samoća se uvlači pod kožu
Noć se budi,
A s njom
Stari strahovi.
...stihovi su potekli...
Mašta se razbila
U poznatom danu
Koji je spavao u sjećanje,
Negdje daleko.
...osmjeh se ugasnuo...
Suze su potekle
Za starim snovima,
Pratile su, od nekud, poznati put
Prema propasti.
SJENA ANĐELA
Sjećaš li me se
Da to sam ja,
Tvoj crni anđeo,
Onaj koji noći dolazi
A danju nestaje.
Ja više nisam djete
Suze ne teku,
Ožiljci me ne bole,
Ne, ja više ne osjećam.
Ulični poeta,
Mrak proždire moju sjenu
I skriva svaki poznati trag,
Nitko mi još nije vidio lice,
A ti si me zaboravila.
NOĆ
Noć prati slavnog borca istine
Pere tragove njegovih stopa,
Samo ona zna da je ubojica u pohodu
Mukom ga prati do cilja.
Noć tog borca treba
Da obrani svoju misteriju,
Da sakrije svoje tajne
Opet ga zove natrag.
Noć ne treba anđele
Ona treba borce,
Sa pogledom koji ubija
I skriva tragove ubijenih.
NEMA TE
Otišla si,
Teka sada sam to priznala
Svi osjećaji ostali su u zraku,
Tuga, bol, patnja su opet tu.
Jučer smo bile u parku,
Smijale se našim šalama,
Jučer smo bile u Roxya
A danas te više nema.
Moje srce još čeka autobus 21
No ti ne dolaziš,
Još uvijek te čekam na poznatom mjestu
Al´ ti se ne vraćaš.
POETE MRTVE DJEVOKE
Živjela je jednom
U snovima sanjara,
Djevojka crne kose
I očiju plavih poput neba.
Razočarana u svijet
Pretakala je tugu u stihove,
Čekala je bolji dan
Da se ponovno nasmije.
Dečko je došao
Pružio joj ruku da krenu zajedno,
Da polete prema zvjezdama
U bolji život.
Tužna je sudba njoj zapisala davno
Da nikada sretna biti neće,
Dečko je nestao sa zrakama sunca
I opet je bila sama.
Stajala je na visokoj litici,
I gledala u oblake,
Vidjela je njegovo lice
I koraknula naprijed.
Pala je u dubok ponor,
Nikoga nije bilo tu
Da pruži ruku samo izgubljenom djetetu
A sada je ona mrtva.
TEBI
Tebi koja vraća osmjeh na moje lice
Tebi koja uljepšavaš svaki moj dan,
Tebi koja obećaješ da ćeš uvijek biti tu
Poklanjam svoje srce.
Ako nas nekad i razdvoje
I ako postanemo stranci,
Zvjezde će ti pokazati put
Do moje kuće.
Naći ćemo se na pola puta
I opet se osmjehnuti kao nekada,
Nije grijeh otići
Grijeh je nikada se ne vratiti.
I ako te ikad bude strah krenuti naprijed,
Sjeti se da sam ja uvijek tu,
Čak i smrt ne može me natjerati
Da te napustim.
PRIJATELJI
Nadam se da se osjećaš bolje
Sada kada si me povrijedio,
Nadam se da nikad nećeš osjetit
Bol koju si mi nanio.
Ne bojim te se
I ti si samo čovjek,
Moj prijatelj,
Ili više nisi.
Kradeš moje osmjehe s lica
Spremaš ih u kutiju snova,
I ostavljaš me tužnu
Da plačem,sama.
Nikad ti nisam ništa značila,
Kažeš
A vidim ti suze u očima
Jer previše te poznajem.
I teško mi je kad te vidim
Kad se smiješ, a ja ne mogu
Jer moj osmjeh je zarobljen
U tvojim riječima
U hladnoci tvoga pogleda,
U našem prijateljstvu
Kojeg više nema.
NETKO KAO JA
Netko sličan meni
Netko tko piše pjesme
I smije se istim šalama.
Možda te mrzim
Jer vidiš kroz moje oči,
Jer čitaš moje misli,
No svakim danom gradim još kula
Gradim još zidova oko sebe
I jednog dana,
Za tebe ću postati zatvorena knjiga,
A onda ću te počet voljeti.
NEKAD SAM IMALA DOM
Ponekad sam ovo mjesto zvala domom
Osjećala spokoj i bol,
Utapala se u zidovima svoje sobe...
No sada je ovo zatvor,
Previše riječi među nama
A tako malo rečeno...
Divim ti se jer ne odustaješ,
Daješ cijelu sebe da bi meni pružila
Dom, al ja ovdje ne pripadam...
Više ne...
JUTARNJE CIGARE
Miris kave me opija,
Prva jutarnja cigareta za dobar dan
Poznata lica koja su uvijek topla...
Ja ovdje pripadam!
Ovo je moje društvo!
Rosna kap pada sa tvojih trepavica.
Vidljivo sam te povrijedila.
Druga jutarnja cigareta
Sa gorkim okusom u ustima.
PUSTI ME DA ŠUTIM
Ti kraljuješ mojim snovima,
Držiš uzice moga života
A toga nisi ni svijestan...
Šifra moga srca
Tvoje je ime,
Al to nitko ne zna
Čak ni ti sam...
Za tebe molim svaki dan
Da ti Bog podari sreću,
A ti to ni ne slutiš...
Iako smo postali stranci
Ja te stvaram kraj sebe,
Tvoje tijelo, tvoju kosu
Al ne mogu te opisati...
Ne sjećam te se više,
Sakrio si svoje lice
Svoj osmjeh,
Al ne možeš utišati suze...
TRAGOVI
večeras tražim samo stihove
tople riječi koje pružaju
utjehu i bol
da zaboravim, tebe
da vrisnem još jednom
i utihnem,
ali to ne mogu tražiti
jer pod zvijezdama
svi smo isti,
i ti patiš kao i ja
igraš se na ratištu srca
sklapaš oči,
kao i ja želiš samo kraj.
ti meni daješ krila
da poletim u novi dan
odletim u budućunost
al na ratištu moja krila
nestala su,
postala tron pobjede bola
i vjerujem da ćemo se
opet sresti
al to neće biti ovdje
već u nekom drugom,
boljem svijetu
Moje slikice:
Evo, napokon sam sretna, napokon se i moja bozicna zelja ostvarila...Stara mi je trudna...Nakon dugo vremena kao da se sve vraca u normalu, napokon sretna za bozic...Evo i jedna pjesma, davno je napisana, ali sam promjenila neke djelove jer....znat ces ti zasto...
Napokon je sretna
U svom tužno bajkovitom svjetu,
Gleda oko sebe i više se ne boji
Više nije sama...
Obasjana novim danom,
Pretače staro sjećanje u stihove
No praznina je još tu,
Ona zauvjek ostaje...
Došlo je napokon njeno vrijeme,
Opet osjeća nešto posebno,
Opet voli, a suza nema
Izbrisali su ih prijatelji...
Nikojeg dečka do sada nije voljela,
U nikoga se stvarno nije zaljubila,
Sada je svanuo novi dan,
Jer napokon je došao netko bolji nego ti...
Nikki
Prodirem u dubinu tvojih misli, čitam tvoje osjećaje i govorim riječi koje ti još ne dolaze do glave...Odjednom neka blokada, kao da zatvarš već napola otvoreno srce, kao da se bojiš prošlosti...Ne boj se, ja znam čuvati tajne, ja znam da neke djelove rađe zaboravljamo, a neke filmove vrtimo u glavi i hranimo se njima, trenuci sreće, starih običaja...No, od toga se ne može živjeti, prošlost ne možemo vratiti, ona živi u nama ali nije stvarna...Okrenuti novu stranicu u našem životu je teško i ponekad zna zaboliti kada prođeš pored poznatog mjesta sam, a znaš da tu leže uspomene koje nikada neće izbljediti...Prođi pored tog mjesta sa suzom u oku, al vjeruj mi, jednom će biti lakše, imat ćeš novo društvo nove prijatelje...A ja, ja ću ostati sama u svojoj tišini i nastavit ću se boriti protiv svijeta jer ja sam navikla biti sama...Znat ću da si sretna i tvoja sreća će me grijati u naj hladnijim noćima, tvoj osmjeh će mi pokazivati put prema pobjedi nove borbe...Zato se ne brini, ja sam ja, ona nasmješena Nikki koja nikada ne pokaziva osjećaje...A, ako te ikad poželim zagrliti i poljubiti zvijezde će pokazati tragove tvojih stopa i nać ćemo se na starom mjestu i nasmijati se, kao da se ništa nije dogodilo...Volim te...samo to nikada ne zaboravi, uvijek će postojati netko tko će ti pomoći čak i ako je najdalje, doć će i dat ti ruku...
Evo da malo podjelim svoje muke u domu, hehe, zamislite da odgajateljice imaju blogove, što bi sve tamo pisalo...Ne želim ni zamisliti...Uglavnom, više nema crne liste(weeeeeeee).Prva reakcija je bila:˝Ne moram više bježati, YES!˝, sretna sam jer svaki put kad preskačem onaj zid skoro se polomim(jao jao)..Eh da, moram spomenuti da sam dobila predivnog medu od moga decka(hvala hvala), i tako mi idemo do mog doma, on me odpratio da ostavim meda kad eto moje odgajateljice(Mila-relativno normalna) i smješka se ona, naravno odma kad sam se vratila u dom je pala zajebancija....Petak: idemo ja i Nikola u uvalu lapad kad eto ti druge odgajateljice(Đeni-još uvijek sva svoja, legenda), smije se ona i pita di je prijatelji i kako to da ne nosim meda(mislim da ste zaključili da se priče u domu jako brzo šire)...Najveci dio tjedna sam provela u mom wc-u s mojom sister razuvjeravajući je od nekih gluposti koje joj se vrte po glavi...Eh sad da počnemo sa stvarima za što sam optužena:
1.Poša je bila na kompu a ja sam morala nać lektiru, nije se htjela dignuti a ja lijepo isključim komp(
) i naravno to odgajateljica sazna i opet ja sjedim u onom uredu, zaključana vrata, hvatala me klaustrofobija, no nema veze I´M ALIVE!!!!!(weeee)
2.Nikki se posvadala s odgajateljicom Lenkom(ma no, nema šanse)...Istina naravno...Nešto ona meni, nešto ja njoj i eto ti opomena doleti kući(
)....
3. Nikki obružala previše sati i sada ima opomenu razrednika...E moja odgajateljice, imala bi ih ja 3 puta više da nema moje 
razrednice, budite sretni što ih je samo 8().
4.Nikki cijelo vrijeme kasni na prve satove, a na predsate uopće ne dolazi...HHHH...Pa jebiga, kad se dignes u 7:35 a bus ti je u 7:40...male su mogucnosti da se uspijes spremiti, a ja malo pomognem da ne uspijem stici....
5.Nikki silazi u piđami na doručak, kako i neću, jedva vidim doć do restorana a još da tražim hlače po sobi, suluda i jako glupa ideja....
6.I šećer na kraju...Nikki se posvađala sa najgorom profesoricom u skoli(LUČINKA!)
mmmOje mišljenje:Kad ona umre, ja ću joj kupit željeznu kapsu da je nitko vise ne može otvoriti jer ona je utjelovljenje samoga vraga...Ona će meni govoriti da sam ja neodgojena i da ja imam 0 općeg znanja....E neće više...
To bi bilo sve od mene za ovaj tjedan.....Pozzzzz
Trazimo li ponekad previse od zivota?Zelimo li nekad otputovati u snove daleko od ovog okrutnog mjesta?Zaboravljamo li da smo stvoreni s nekim cudnim razlogom? Da ljudi smo i ponekad zaboravimo pravu vaznost zivota, no ne mozemo poreci da smo ponekad previse sebicni da bi vidjeli prave vrijednosti...Ja sam jos uvijek samo dijete koje na realnost gleda drukcije i boli me puno stvari koje gledam svakodnevno, no imam ljude koji me cuvaju i zahvaljujem im na tome...Ponekad zelim dotaknuti zvijezde u svojim snovima i ponekad snovi me povucu za sobom jer sam jos previse naivna i zavedem se za misli o savrsenom svijetu no uvijek dode moj anđeo i pruzi mi ruku i ne dopusti da potonem...Zaboravljamo da je najveci cilj u zivotu prezivjeti u tisini svoga srca i najveca vrlina razumjeti svijet i ljude oko sebe...Ponekad se treba odmaknuti i pogledati malo oko sebe, vidjeti kamo dalje, kojim putem, a ne srljati u prazno sa brzim zakljucima...Ne, ne smijemo dopustiti da nas strahovi pobijede, uvijek moramo vjerovati da buducnost donosi nesto bolje, moramo vjerovati iako bolje sutra mozda nikad nece doci...Odrastimo vec jednom i otvorimo oci dok jos nije prekasno...
