|
|
Ja sam samo pjesnik
samo anđel bez krila,
samo dijete koje je život prevario
i noć skriva tragove mojih stopa
jer Ja nisam stvarna...
Već odavno hodam sama
i nije mi žao, jer sam
snažnija nego drugi,
moje srce je moj zatvor,
a život vječno prokletstvo...
Nikad me nećete shvatiti
kao što me je ona shvatila,
sister ja te volim, ali znam
da ćeš iščeznuti sa noći,
al´ s tobom će ostati dio mene
koji će te uvijek čuvati....
˝Ti nisi normalna˝ - često viču zamnom.
Normalnost je relativna,
relativnost irelevantna,
a ja sam samo dio života...
Ime: Nikki
God: 15
Škola: Ekonomska
MSN:nicky55@net.hr
Slušam:
-Black Sabath
-Korn
-Slipknot
-Children Of Bodom
-S.O.A.D
-Lacuna Coil
-Nightwish
-Scorpions
-Disturbed
-Metallica
-Marlyn Manson
-Within Temptation
-Soulfly
-The 69 Eyes
-Deftones
-Evanescence
-Nirvana
-The Rasmus
-HIM
-Marcelo
-Megadeth
Volim:
-More
-Dečke
-Crnu boju
-Tamu
-Glazbu
-Lorenu i Roka
-Lelu(my sister
my ponos)
-Svoje prijatelje
-Fast food
-Metal
-Poeziju
-Strane jezike
-Starke
-Crnu kosu
-Kožne narukvice
-Čitat knige
-Plave oči
-My hero
-I.D
Mrzim:
-Matematiku
-Asanovićku
-Fiziku
-Školu
-Neiskrenost
-Umišljenost
-Labeliranje
-Lošu poeziju
-Ljude bez svog mišljenja i stava
-Materijaliste
-Rastanke
-Primitivnost
-Ne toleranciju
| NIKOLINA | |
| N | Nasty |
| I | Innocent |
| K | Keen |
| O | Odd |
| L | Loving |
| I | Influential |
| N | Normal |
| A | Artistic |
| Get Your Own Name Acronym | |
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Ne bojim se ničeg na ovom svijetu
Osim ljudi, samo te oni mogu povrijediti
Tako da rane nikada ne zacjele...
...Ljudi čine pogreške - takav je život
No voljeti nikad nije pogrešno...
...Nebo se otvara svima onima koji vjeruju u budućnost
i u životu se bore,sljede svoje snove..
...Utihnula je tuga,
Rat je završen...
...POŠTUJEM SVAKOG
AL SE NIKOGA NE BOJIM,
OSIM DRAGOG BOGA
JER JE RAZLOG ŠTO POSTOJIM...
Ulice snova
Joše jedan put razočarana
Hoda blještavim ulicama snova,
Traži dugu na kišnom nebu,
Al´ne odustaje...
Pogledom probija prema svjetlosti
Bori se sa tamom oko nje,
Budi se u snu
I nastavlja noćnu moru
Zvana njen život...
Ja sam
Ja sam samo umjetnička duša,
ja crtam riječima
Ja sam samo leptir bez krila
Letim u svojim snovima,
Samo dijete koje je život prevario,
Jer ja,
Ja nisam stvarna...
Izgubljena
Pogledaj sada svoga anđela,
Kojeg si možda, nekad volio
Kojeg si nekad obasjavao
Malenim trackom svjetlosti
Koja mu je daval snagu.
To taj anđel više nije...
Nekad si sjedio
I satima ga gledao dok spava,
I dok se budio,
Dok je sneno trlao oči,
nešto se promjenilo.
Odjenuo je crni plašt
A oči mu više nisu sjajile,
Sjedio je sam na vrhu litice,
Brojeći dane
Izgubio se.
Zatvorio je oči pred svjetlosti,
Sada se boji i ne vjeruje
Jer to taj anđel,
Više nije.
VRATIT ĆU SE
Stvorila sam svoj svijet
U zaključenoj sobi,
Tu moj život pomalo tinja
Čak ponekad neko djete
Ukrade osmjeh s mojih usana.
Jednog dana
Vratit ću se u stvarnost
Puna želja, nadanja i vjere,
Vratit ću se jednom
Ali ne sada.
NE DIRAJTE MOG ANĐELA
Ne dirajte mog anđela
Njegovo srce je neokaljano,
Iz njegovih očiju
Život još uvijek sja.
Ne dirajte mog anđela
Probudit ću ga kad sve ovo prestane,
Kada zemljom bude vladala tišina,
A ljudi budu mukom pričali.
BIT ĆU SAMO TUŽNO SJEĆANJE
Što ako možda, nekad
Sjetiš se mene,
A ja više ne budem tu,
Što ako možda, nekad
Zaplačeš i izgovoriš moje ime,
A ja budem daleko...
Tek onda ćeš shvatiti
Težinu mojih stihova
Koje sam za tebe pisala
KOje su me zbog tebe boljele...
I u noći će ti možda
Biti hladno,
I sjetit ćeš se mojih
Toplih riječi,
Ali ja više neću biti tu
Da ti pjevam.
Bit ću samo prah
I samo sjećanje,
Na jednu curu plavih očiju
I cigare u njenoj ruci
Koja se još puši u njenoj sobi.
PUSTI JE
Zar ti nitko nije rekao
Ona više nije tu,
Zar te nitko nije probudio
Iz iluzije savršenstva?
Pusti je da ode
Polagano je probaj zaboraviti,
Pusti malo svjetlosti
U svoj tamni svijet,
Ne zatvaraj vrata srca
Svima oko sebe.
Znam da ne želiš kraj
Ali on mora jednom doći,
Sjaj iz tvojih očiju
Polagano bljedi
Zbog rijeke suza
U kojoj se utapaš.
Malena, probudi se
Neka vjetar promjene
Prođe kroz tvoj život,
Napokon počni živjeti.
PREMA PROPASTI
Poznati dodir
Probudio je sjećanje
Koje je spavalo
Na tankim staklićima srca.
...slika se ponovno vraća...
Samoća se uvlači pod kožu
Noć se budi,
A s njom
Stari strahovi.
...stihovi su potekli...
Mašta se razbila
U poznatom danu
Koji je spavao u sjećanje,
Negdje daleko.
...osmjeh se ugasnuo...
Suze su potekle
Za starim snovima,
Pratile su, od nekud, poznati put
Prema propasti.
SJENA ANĐELA
Sjećaš li me se
Da to sam ja,
Tvoj crni anđeo,
Onaj koji noći dolazi
A danju nestaje.
Ja više nisam djete
Suze ne teku,
Ožiljci me ne bole,
Ne, ja više ne osjećam.
Ulični poeta,
Mrak proždire moju sjenu
I skriva svaki poznati trag,
Nitko mi još nije vidio lice,
A ti si me zaboravila.
NOĆ
Noć prati slavnog borca istine
Pere tragove njegovih stopa,
Samo ona zna da je ubojica u pohodu
Mukom ga prati do cilja.
Noć tog borca treba
Da obrani svoju misteriju,
Da sakrije svoje tajne
Opet ga zove natrag.
Noć ne treba anđele
Ona treba borce,
Sa pogledom koji ubija
I skriva tragove ubijenih.
NEMA TE
Otišla si,
Teka sada sam to priznala
Svi osjećaji ostali su u zraku,
Tuga, bol, patnja su opet tu.
Jučer smo bile u parku,
Smijale se našim šalama,
Jučer smo bile u Roxya
A danas te više nema.
Moje srce još čeka autobus 21
No ti ne dolaziš,
Još uvijek te čekam na poznatom mjestu
Al´ ti se ne vraćaš.
POETE MRTVE DJEVOKE
Živjela je jednom
U snovima sanjara,
Djevojka crne kose
I očiju plavih poput neba.
Razočarana u svijet
Pretakala je tugu u stihove,
Čekala je bolji dan
Da se ponovno nasmije.
Dečko je došao
Pružio joj ruku da krenu zajedno,
Da polete prema zvjezdama
U bolji život.
Tužna je sudba njoj zapisala davno
Da nikada sretna biti neće,
Dečko je nestao sa zrakama sunca
I opet je bila sama.
Stajala je na visokoj litici,
I gledala u oblake,
Vidjela je njegovo lice
I koraknula naprijed.
Pala je u dubok ponor,
Nikoga nije bilo tu
Da pruži ruku samo izgubljenom djetetu
A sada je ona mrtva.
TEBI
Tebi koja vraća osmjeh na moje lice
Tebi koja uljepšavaš svaki moj dan,
Tebi koja obećaješ da ćeš uvijek biti tu
Poklanjam svoje srce.
Ako nas nekad i razdvoje
I ako postanemo stranci,
Zvjezde će ti pokazati put
Do moje kuće.
Naći ćemo se na pola puta
I opet se osmjehnuti kao nekada,
Nije grijeh otići
Grijeh je nikada se ne vratiti.
I ako te ikad bude strah krenuti naprijed,
Sjeti se da sam ja uvijek tu,
Čak i smrt ne može me natjerati
Da te napustim.
PRIJATELJI
Nadam se da se osjećaš bolje
Sada kada si me povrijedio,
Nadam se da nikad nećeš osjetit
Bol koju si mi nanio.
Ne bojim te se
I ti si samo čovjek,
Moj prijatelj,
Ili više nisi.
Kradeš moje osmjehe s lica
Spremaš ih u kutiju snova,
I ostavljaš me tužnu
Da plačem,sama.
Nikad ti nisam ništa značila,
Kažeš
A vidim ti suze u očima
Jer previše te poznajem.
I teško mi je kad te vidim
Kad se smiješ, a ja ne mogu
Jer moj osmjeh je zarobljen
U tvojim riječima
U hladnoci tvoga pogleda,
U našem prijateljstvu
Kojeg više nema.
NETKO KAO JA
Netko sličan meni
Netko tko piše pjesme
I smije se istim šalama.
Možda te mrzim
Jer vidiš kroz moje oči,
Jer čitaš moje misli,
No svakim danom gradim još kula
Gradim još zidova oko sebe
I jednog dana,
Za tebe ću postati zatvorena knjiga,
A onda ću te počet voljeti.
NEKAD SAM IMALA DOM
Ponekad sam ovo mjesto zvala domom
Osjećala spokoj i bol,
Utapala se u zidovima svoje sobe...
No sada je ovo zatvor,
Previše riječi među nama
A tako malo rečeno...
Divim ti se jer ne odustaješ,
Daješ cijelu sebe da bi meni pružila
Dom, al ja ovdje ne pripadam...
Više ne...
JUTARNJE CIGARE
Miris kave me opija,
Prva jutarnja cigareta za dobar dan
Poznata lica koja su uvijek topla...
Ja ovdje pripadam!
Ovo je moje društvo!
Rosna kap pada sa tvojih trepavica.
Vidljivo sam te povrijedila.
Druga jutarnja cigareta
Sa gorkim okusom u ustima.
PUSTI ME DA ŠUTIM
Ti kraljuješ mojim snovima,
Držiš uzice moga života
A toga nisi ni svijestan...
Šifra moga srca
Tvoje je ime,
Al to nitko ne zna
Čak ni ti sam...
Za tebe molim svaki dan
Da ti Bog podari sreću,
A ti to ni ne slutiš...
Iako smo postali stranci
Ja te stvaram kraj sebe,
Tvoje tijelo, tvoju kosu
Al ne mogu te opisati...
Ne sjećam te se više,
Sakrio si svoje lice
Svoj osmjeh,
Al ne možeš utišati suze...
TRAGOVI
večeras tražim samo stihove
tople riječi koje pružaju
utjehu i bol
da zaboravim, tebe
da vrisnem još jednom
i utihnem,
ali to ne mogu tražiti
jer pod zvijezdama
svi smo isti,
i ti patiš kao i ja
igraš se na ratištu srca
sklapaš oči,
kao i ja želiš samo kraj.
ti meni daješ krila
da poletim u novi dan
odletim u budućunost
al na ratištu moja krila
nestala su,
postala tron pobjede bola
i vjerujem da ćemo se
opet sresti
al to neće biti ovdje
već u nekom drugom,
boljem svijetu
Moje slikice:
...Čudan je taj osjećaj, kada je toliko ljudi uvijek oko tebe, a ti se osjećaš tako usamljeno...čudno je to kad pomažeš svima, a sam sebi ne možeš pomoći, ne možeš sakriti sam sebe u naručju...Ponekad svi previše očekivaju od mene, da budem na 15 mjesta odjednom, da dobro ucim, da budem dobra prijateljica, kćer, cura, da budem neka vrsta njihovih anđela...al ja stalno posustajem...Pokušavajući spasiti i promijeniti svijet, samu sebe sam ugušila...Uvijek kad je vrijeme da se ja otvorim, ja od toga pobjegnem...I što na kraju imam? Slobodna sam kao ptica, imam ljude koji me vole, a ja njima nikad neću priznati da i ja njih volim, toliko puno dajem od sebe, a za uzvrat ne dobijem nikad ništa...I onda odletim...Odem u neki svoj zatvoreni svijet, sakrijem se u najmanju rupu, u mjesto gdje me nikad nitko ne traži...I samo sjedim, otvorenih očiju, al ne vidim...Ne vidim više ništa...Tražim neko poznato lice, al ga nema...Kad meni treba pomoć onda baš nikoga nema...Ni prijatelja, ni poznanika ni onih ljudi za koje sam dala noći da bi im dala riječ utjehe...I shvaćam da sam ja dosta komplicirana, da sam čudna, al to sam isto samo ja...Ona ista djevojka kao i onda kad se smije, a ovo na mom licu samo su suze, iste suze koje sam ja brisala sa vaših lica kad vam je bilo teško...No nema veze, nikad vam to ne uzimam za zlo...Al jednom će ponestati snage da dam iti jednu riječ, da pružim ijedan osmjeh i onda ću postati samo hodajući spomenik...
...I want to be remembered
As the girl who always smiled
The one who brighten up your day
Even if she couldn´t brighten up her own...
Oo....long time no seee....yeah
Zadnjih nekoliko dana sam previse zauzeta da pisem ista na blogu, ne mogu cak ni na miru
izac a da ne mislim sto moram sutra ucit...pocela je sankcija ispravljanja ocjena prije državne
domijade..
Tako da sam u ovih 5 dana ispravila sve sto sam mogla, jos mi je ostao hrvatski koji danas
ispravljam i daktilografija koju isto tako danas ispravljamj....
Bit ce nesto od mene, kazu svi, al ja znam da se nakon domijade, opet vracam
na staro (NE) ucenje...tj. moram ucit jer je kraj godine, a sto se mora je tesko
al se mora (ILI CE TE STANKA UBIT AKO ROKNES NA GODINU)...
I tako vam ja provodim dane u domu...jos uvijek na crnoj listi...jos uvijek
(NE)idem u ucionicu ucit...cak smo dobili kompove gdje ja redovito ˝vježbam
daktilografiju˝...inače je to prijevod: ˝Nikki je na msnu i sluša mp3.˝
I tako, i dalje ljutim odgajateljice, svađam se sa njima i radim svakakva sranja
al mi to morajau tolerirat jer sam ja jedno malo razmaženo derište...
Kako je lijepo biti djete...nije te briga za nista...nemas muza djecu...racune,
zivis slobodan...i nemojte reci da je vama tesko, kada pogledate i vama
je lako kao i meni, samo ce te to skontat kad vec budete uhvatili četrdesetu....
BE HAPPY AND ENJOY CHILDHOOD
