|
|
Ja sam samo pjesnik
samo anđel bez krila,
samo dijete koje je život prevario
i noć skriva tragove mojih stopa
jer Ja nisam stvarna...
Već odavno hodam sama
i nije mi žao, jer sam
snažnija nego drugi,
moje srce je moj zatvor,
a život vječno prokletstvo...
Nikad me nećete shvatiti
kao što me je ona shvatila,
sister ja te volim, ali znam
da ćeš iščeznuti sa noći,
al´ s tobom će ostati dio mene
koji će te uvijek čuvati....
˝Ti nisi normalna˝ - često viču zamnom.
Normalnost je relativna,
relativnost irelevantna,
a ja sam samo dio života...
Ime: Nikki
God: 15
Škola: Ekonomska
MSN:nicky55@net.hr
Slušam:
-Black Sabath
-Korn
-Slipknot
-Children Of Bodom
-S.O.A.D
-Lacuna Coil
-Nightwish
-Scorpions
-Disturbed
-Metallica
-Marlyn Manson
-Within Temptation
-Soulfly
-The 69 Eyes
-Deftones
-Evanescence
-Nirvana
-The Rasmus
-HIM
-Marcelo
-Megadeth
Volim:
-More
-Dečke
-Crnu boju
-Tamu
-Glazbu
-Lorenu i Roka
-Lelu(my sister
my ponos)
-Svoje prijatelje
-Fast food
-Metal
-Poeziju
-Strane jezike
-Starke
-Crnu kosu
-Kožne narukvice
-Čitat knige
-Plave oči
-My hero
-I.D
Mrzim:
-Matematiku
-Asanovićku
-Fiziku
-Školu
-Neiskrenost
-Umišljenost
-Labeliranje
-Lošu poeziju
-Ljude bez svog mišljenja i stava
-Materijaliste
-Rastanke
-Primitivnost
-Ne toleranciju
| NIKOLINA | |
| N | Nasty |
| I | Innocent |
| K | Keen |
| O | Odd |
| L | Loving |
| I | Influential |
| N | Normal |
| A | Artistic |
| Get Your Own Name Acronym | |
| < | siječanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
...Ne bojim se ničeg na ovom svijetu
Osim ljudi, samo te oni mogu povrijediti
Tako da rane nikada ne zacjele...
...Ljudi čine pogreške - takav je život
No voljeti nikad nije pogrešno...
...Nebo se otvara svima onima koji vjeruju u budućnost
i u životu se bore,sljede svoje snove..
...Utihnula je tuga,
Rat je završen...
...POŠTUJEM SVAKOG
AL SE NIKOGA NE BOJIM,
OSIM DRAGOG BOGA
JER JE RAZLOG ŠTO POSTOJIM...
Ulice snova
Joše jedan put razočarana
Hoda blještavim ulicama snova,
Traži dugu na kišnom nebu,
Al´ne odustaje...
Pogledom probija prema svjetlosti
Bori se sa tamom oko nje,
Budi se u snu
I nastavlja noćnu moru
Zvana njen život...
Ja sam
Ja sam samo umjetnička duša,
ja crtam riječima
Ja sam samo leptir bez krila
Letim u svojim snovima,
Samo dijete koje je život prevario,
Jer ja,
Ja nisam stvarna...
Izgubljena
Pogledaj sada svoga anđela,
Kojeg si možda, nekad volio
Kojeg si nekad obasjavao
Malenim trackom svjetlosti
Koja mu je daval snagu.
To taj anđel više nije...
Nekad si sjedio
I satima ga gledao dok spava,
I dok se budio,
Dok je sneno trlao oči,
nešto se promjenilo.
Odjenuo je crni plašt
A oči mu više nisu sjajile,
Sjedio je sam na vrhu litice,
Brojeći dane
Izgubio se.
Zatvorio je oči pred svjetlosti,
Sada se boji i ne vjeruje
Jer to taj anđel,
Više nije.
VRATIT ĆU SE
Stvorila sam svoj svijet
U zaključenoj sobi,
Tu moj život pomalo tinja
Čak ponekad neko djete
Ukrade osmjeh s mojih usana.
Jednog dana
Vratit ću se u stvarnost
Puna želja, nadanja i vjere,
Vratit ću se jednom
Ali ne sada.
NE DIRAJTE MOG ANĐELA
Ne dirajte mog anđela
Njegovo srce je neokaljano,
Iz njegovih očiju
Život još uvijek sja.
Ne dirajte mog anđela
Probudit ću ga kad sve ovo prestane,
Kada zemljom bude vladala tišina,
A ljudi budu mukom pričali.
BIT ĆU SAMO TUŽNO SJEĆANJE
Što ako možda, nekad
Sjetiš se mene,
A ja više ne budem tu,
Što ako možda, nekad
Zaplačeš i izgovoriš moje ime,
A ja budem daleko...
Tek onda ćeš shvatiti
Težinu mojih stihova
Koje sam za tebe pisala
KOje su me zbog tebe boljele...
I u noći će ti možda
Biti hladno,
I sjetit ćeš se mojih
Toplih riječi,
Ali ja više neću biti tu
Da ti pjevam.
Bit ću samo prah
I samo sjećanje,
Na jednu curu plavih očiju
I cigare u njenoj ruci
Koja se još puši u njenoj sobi.
PUSTI JE
Zar ti nitko nije rekao
Ona više nije tu,
Zar te nitko nije probudio
Iz iluzije savršenstva?
Pusti je da ode
Polagano je probaj zaboraviti,
Pusti malo svjetlosti
U svoj tamni svijet,
Ne zatvaraj vrata srca
Svima oko sebe.
Znam da ne želiš kraj
Ali on mora jednom doći,
Sjaj iz tvojih očiju
Polagano bljedi
Zbog rijeke suza
U kojoj se utapaš.
Malena, probudi se
Neka vjetar promjene
Prođe kroz tvoj život,
Napokon počni živjeti.
PREMA PROPASTI
Poznati dodir
Probudio je sjećanje
Koje je spavalo
Na tankim staklićima srca.
...slika se ponovno vraća...
Samoća se uvlači pod kožu
Noć se budi,
A s njom
Stari strahovi.
...stihovi su potekli...
Mašta se razbila
U poznatom danu
Koji je spavao u sjećanje,
Negdje daleko.
...osmjeh se ugasnuo...
Suze su potekle
Za starim snovima,
Pratile su, od nekud, poznati put
Prema propasti.
SJENA ANĐELA
Sjećaš li me se
Da to sam ja,
Tvoj crni anđeo,
Onaj koji noći dolazi
A danju nestaje.
Ja više nisam djete
Suze ne teku,
Ožiljci me ne bole,
Ne, ja više ne osjećam.
Ulični poeta,
Mrak proždire moju sjenu
I skriva svaki poznati trag,
Nitko mi još nije vidio lice,
A ti si me zaboravila.
NOĆ
Noć prati slavnog borca istine
Pere tragove njegovih stopa,
Samo ona zna da je ubojica u pohodu
Mukom ga prati do cilja.
Noć tog borca treba
Da obrani svoju misteriju,
Da sakrije svoje tajne
Opet ga zove natrag.
Noć ne treba anđele
Ona treba borce,
Sa pogledom koji ubija
I skriva tragove ubijenih.
NEMA TE
Otišla si,
Teka sada sam to priznala
Svi osjećaji ostali su u zraku,
Tuga, bol, patnja su opet tu.
Jučer smo bile u parku,
Smijale se našim šalama,
Jučer smo bile u Roxya
A danas te više nema.
Moje srce još čeka autobus 21
No ti ne dolaziš,
Još uvijek te čekam na poznatom mjestu
Al´ ti se ne vraćaš.
POETE MRTVE DJEVOKE
Živjela je jednom
U snovima sanjara,
Djevojka crne kose
I očiju plavih poput neba.
Razočarana u svijet
Pretakala je tugu u stihove,
Čekala je bolji dan
Da se ponovno nasmije.
Dečko je došao
Pružio joj ruku da krenu zajedno,
Da polete prema zvjezdama
U bolji život.
Tužna je sudba njoj zapisala davno
Da nikada sretna biti neće,
Dečko je nestao sa zrakama sunca
I opet je bila sama.
Stajala je na visokoj litici,
I gledala u oblake,
Vidjela je njegovo lice
I koraknula naprijed.
Pala je u dubok ponor,
Nikoga nije bilo tu
Da pruži ruku samo izgubljenom djetetu
A sada je ona mrtva.
TEBI
Tebi koja vraća osmjeh na moje lice
Tebi koja uljepšavaš svaki moj dan,
Tebi koja obećaješ da ćeš uvijek biti tu
Poklanjam svoje srce.
Ako nas nekad i razdvoje
I ako postanemo stranci,
Zvjezde će ti pokazati put
Do moje kuće.
Naći ćemo se na pola puta
I opet se osmjehnuti kao nekada,
Nije grijeh otići
Grijeh je nikada se ne vratiti.
I ako te ikad bude strah krenuti naprijed,
Sjeti se da sam ja uvijek tu,
Čak i smrt ne može me natjerati
Da te napustim.
PRIJATELJI
Nadam se da se osjećaš bolje
Sada kada si me povrijedio,
Nadam se da nikad nećeš osjetit
Bol koju si mi nanio.
Ne bojim te se
I ti si samo čovjek,
Moj prijatelj,
Ili više nisi.
Kradeš moje osmjehe s lica
Spremaš ih u kutiju snova,
I ostavljaš me tužnu
Da plačem,sama.
Nikad ti nisam ništa značila,
Kažeš
A vidim ti suze u očima
Jer previše te poznajem.
I teško mi je kad te vidim
Kad se smiješ, a ja ne mogu
Jer moj osmjeh je zarobljen
U tvojim riječima
U hladnoci tvoga pogleda,
U našem prijateljstvu
Kojeg više nema.
NETKO KAO JA
Netko sličan meni
Netko tko piše pjesme
I smije se istim šalama.
Možda te mrzim
Jer vidiš kroz moje oči,
Jer čitaš moje misli,
No svakim danom gradim još kula
Gradim još zidova oko sebe
I jednog dana,
Za tebe ću postati zatvorena knjiga,
A onda ću te počet voljeti.
NEKAD SAM IMALA DOM
Ponekad sam ovo mjesto zvala domom
Osjećala spokoj i bol,
Utapala se u zidovima svoje sobe...
No sada je ovo zatvor,
Previše riječi među nama
A tako malo rečeno...
Divim ti se jer ne odustaješ,
Daješ cijelu sebe da bi meni pružila
Dom, al ja ovdje ne pripadam...
Više ne...
JUTARNJE CIGARE
Miris kave me opija,
Prva jutarnja cigareta za dobar dan
Poznata lica koja su uvijek topla...
Ja ovdje pripadam!
Ovo je moje društvo!
Rosna kap pada sa tvojih trepavica.
Vidljivo sam te povrijedila.
Druga jutarnja cigareta
Sa gorkim okusom u ustima.
PUSTI ME DA ŠUTIM
Ti kraljuješ mojim snovima,
Držiš uzice moga života
A toga nisi ni svijestan...
Šifra moga srca
Tvoje je ime,
Al to nitko ne zna
Čak ni ti sam...
Za tebe molim svaki dan
Da ti Bog podari sreću,
A ti to ni ne slutiš...
Iako smo postali stranci
Ja te stvaram kraj sebe,
Tvoje tijelo, tvoju kosu
Al ne mogu te opisati...
Ne sjećam te se više,
Sakrio si svoje lice
Svoj osmjeh,
Al ne možeš utišati suze...
TRAGOVI
večeras tražim samo stihove
tople riječi koje pružaju
utjehu i bol
da zaboravim, tebe
da vrisnem još jednom
i utihnem,
ali to ne mogu tražiti
jer pod zvijezdama
svi smo isti,
i ti patiš kao i ja
igraš se na ratištu srca
sklapaš oči,
kao i ja želiš samo kraj.
ti meni daješ krila
da poletim u novi dan
odletim u budućunost
al na ratištu moja krila
nestala su,
postala tron pobjede bola
i vjerujem da ćemo se
opet sresti
al to neće biti ovdje
već u nekom drugom,
boljem svijetu
Moje slikice:
Cjeli život se pitaš koji je smisao života, tratiš svoje vrijeme na tu glupost koja ti na kraju nebi ništa ni značila...Ne znaš koliko bi nam svima bilo teško kada bi ti otišao, podcjenjuješ svoju važnost u našim životima...nemoj to raditi jer kada bi ti otisao dio moga srca bi nestao...nikad te ne bi zaboravila, kao i nikoga do sada...Čudna je to stvar, život...mnogo puta sam se pitala ista ta pitanja al sam našla svoje odgovore...a ti moraš te odgovore naći sam, ne mogu ih naći ja, ne može ih naći neki znanstvenik jer ne cini sve ljude sretnima ista stvar...Ispuni svoje snove, one koje sanjariš danju i bit ćeš sretna...ne daj da te guše svakodnevica, monotonost..ne boj se svoje posebnosti i ne žudi za stereotipnošću jer to onda ne bi bio ti, bio bi još jedna budala koja živi u neznanju...Prijatelju moj, nije važno koliko si ti čudan ili koliko sam ja čudna, važno je to da si ti jedan i jedini, neponovljiva osoba...Kao i svi drugi na ovome svijetu...Okani se toga pitanja, napokon, počni živjeti...
Evo i ja sam odlucila posvetit jedan post osobi koja mi puno znači i koja samo svojim prisustvom vraca osmjeh na moje usne...Ne znam kako i ne znam zasto sam pustila nju u moj zivot...ustvari pocnimo pricu iz pocetka...
Dosla sam u Ženski Đački Dom, totalno izgubljena u tom novom svijetu, u toliko nepoznatih lica...Cjela ona ustanova mi se činila kao skupina fejkera koji glume da te vole..Prolazio je dan za danom...Odgajateljice su me polako pocele mrziti zbog moje zatvorenosti i cudnog oblacenja...Sljedila sam svoju rutinu...Gradac - Škola - ŽĐD - Lapad...Sjećam se da je jednog dana, dok sam ja slušala muziku i piskarala po zadaći neku novu pjesmu, uletila osoba crne kose i predstavila se kao neka Jelena...Hmmm...Moja prva reakcija je bila WTF???????Tokom prva 2 tjedna njena prijateljica me cjelo vrijeme pozivala da dodem u njenu sobu, naravno ja nisam htjela ici jer mi je to bilo previse dosadno...No, jedne veceri sam fakat odlucila i poci...Onako ucinila mi se kao OK osoba, ali jednostavno sam odlucila da se necu zblizit s nikim...I dalje se ne sjecam...Jednostavno smo preko noci postale najbolje prijateljice, ne znam kako, ne znam zasto...Sjecam se da smo jedno jutro, na onim socijalnim kompovima u domu slusale Evanescence i tresle cjelu zgradu nasim zavijanjem...Toga se sjecam jer sam taj dan zakasnila na 1. sat...I danas, nakon 4 mjeseca našeg druženja dala bih život za nju jer sam je fakat upoznala...Taj neki odnos, neshvatljiv od osoba u domu, mene cini sretnom...Da,ima i jedna pozitivna strana u onom domu, upoznala sam svoju nebiolosku sister(SHADOW-LELA), hehe...I da, sister, ja ponekad ne znam pokazat svoje osjecaje, sorry ako te to ikada povrijedi, ali uvijek imaj na umu da te volim.....
by:MR.Pile
Tko si ti vise Nikki? Čije je to lice koje sada nosiš? Jeli ima ime ili te još uvijek zovu samo maska? Ne ti nisi posebna, samo se i dalje zavaravas da si netko i nesto...Dosla si u onaj zatvor, slomili su ti krila...ne možeš više trčati na kiši...ne možeš više sanjariti...guše te njihove misli, njihovi postupci...Svaki dan sjedis u ona cetiri velika zida, gledas kroz prozor i zelis poletiti, ali ne možeš...to više nisi ti...pogledaj se u zrcalo, vidis li onu malu djevojcicu koja se smjesila nekad davno, vidis li svoje snove koje si htjela ostvariti...ali nema veze, vratit ces se i ti jednom, osvetit ćeš sve što su ti napravili...Vratit ces svoja krila, prijatelje i snove...A oni ce uvijek biti samo oni, stajat će na istom mjestu i biti zatvoreni u onoj istoj sobi gdje si ti bila...Ne osjecas se dobro? - Ne brini, proci ce te....
Oni koji me poznaju znaju da pušim već 2 godine i da mi je bjeli walter nuzna i svakodnevna droga...Jednom kad nisam imala para da kupim cigare autobusi su mi se cinili kao ŠTEKE cigara, a ljudi kao KUTIJE...dadada...luda sam....ali ipak, u 4 tjedna odkad smo na praznicima ja sam imala 3 puta bronhitis i to nije tako dobro, posebno ne u kombinaciji sa pušenjem...I Nikki je odlučila prestat pušit....hahahahahahahhaahhahahahahhahaha.....Koga ja to zajebavam???hmmm...recimo da je to bio jako dobar pokusaj da prestanem...Kupila sam ja nikotinske flastere koji btw. kostaju samo 100kn(stari plaća, ko ga jebe)...Zaljepim si ja 1 i sjednem gledat TV...kad ono stara dolazi s posla a cigara u ruci...Potrcim u sobu i zaljepim si 2. flaster....I dok sam gledala skroz glupu seriju na RTL-u ja malo zadrjemam(naravno kad sam cijelu noć do 6 u jutro igrala igricu)...Pitate se što sam sanjala???CIGARE!!!!Probudim se i odmah zaljepim i 3. flaster...Stara spremila večeru(opet neka njena splačina, ne bi ni kučki jeli, al eto) i večerali mi, svi oni zapalili, a ja gledam i mislim onako da bjeli walter nije nista kriv za moj bronhitis 100% je kriva Lenka(odgajateljica u domu)...ali to nema smisla...i tako ja zaljepim i 4. flaster...Do kraja večeri nisam imala dovoljno flastera koliko me je puta uhvatila zelja za dobrim starim bjelim walterom...Moja jedina ljubav, ona me nikad nije ostavila, osim kad nisam imala para...I tako ja sad sjedim u svojoj sobi i ponosno gledam u oni slatki bjeli walter, ma nebi ja njega ostavila za nista....Jest da su mi otkrili neko cudno tkivo na plucima i ja sam se odma derala da je rak(onda me stari puko po glavi i vise nije bio rak)...To bi se trebalo povuc, al iskreno, boli me kurac...I da, naravno da nisam izbrisala blog...samo sam bila u maloj depresiji...neam pojma zasto...
Nemam nesto posebno inspiracije za pisanje novog posta, ali ipak... nova godina je bila nezaboravna i moram vam isprcat pokoji dogadaj....Prvo svima zelim sretnu novu godinu i da bude jos bolja nego ova iza nas...Sad malo da podjelim moje uzivanje na proslavi.....
1. scena...Moja seka je dosla iz Orebica u Dubrovnik...Ona mene ceka u Gruzu ja idem onako, ne gledam oko sebe, kad odjednom dignem pogled kad tamo debela guzica i veliki nos
....Moja najbolja seka na svijetu...A ja, kao pravo anoreksicno pile zagrlim je toliko jako da joj je odmah trebala pumpica...hehehe...Sta bi vi...Ja moju sestru nisam bila vidila 10 dana, 10 dana!!!!!!!
2. scena...Dodemo u stan kod Surica(dva otkacena lika)...ostatak ekipe pije neko lose vino, a prije toga su pili sampanjac...Za njih je nova godina bila gotova u 10:30
...Surici, kao i obicno, kasne...Kiko se brije, jede i oblaci u isto vrijeme, a ovaj drugi skace po kuci kao da i nije bas normalan...ali su likovi moram priznat.....
3. scena...Vecina ekipe u Bluesa...Jao dosade...Nije prosao niti jedan muski da me nije pipao, nitko nije bio trijezan...Cak je neki pedofil bario moju sestru...Hvalio se da mu je ˝alat˝ dug 19cm...hahahahhahahahahaha...jako smjesno....
4. scena...Mi na stradunu...Gledamo vatromet...Bilo je nice, al da nije bilo onoliko petardi bilo bi dobro...Za mene, pile, to mi se cinilo kao sredina 2 mjeseca i kao da je cjeli stradun pun lovaca a ja sam glavna meta...cccccccc
5. scena...(meni najdraza)...Stara bolnica...Prvo ja trazim moje cigarete posvuda i napokon ih nadem negdje udzepu, al onda izgubim upaljac i onako ja hodam po onom usljivom dvoristu i zicam upaljac
...Uđemo...Hrpa ljudi, svi se javljaju...Cestitaju novu...Drama...Taman smo se malo opustile, ja i moja sister, kad pogledamo gore i vidimo kunju na pozornici...jao, skoro sam se popisala od smjeha....Nastavimo mi plesati kad dode ovaj lik, zaboravih ime makar mi ga je jelena rekla 100 puta, i plese onako samnom, bas je simpa...Drugi dio price, s mojom sekom i jednom curom, necu govorit jer je zenska bila ocajna...hahahahahaahahah.....I vec su bila 4 sata...Mene su boljele noge...Ufff
6. scena...Na kraju krajeva mi zavrsimo u nekom narodnjackom kaficu u burbonu jer smo trazile samo topli caj..heheheh....i tamo svira viski i coca-cola
Sve je bilo pet, bez nekih detalja ali to necemo ni spominjat...Sretna nova svima...pozzzz
