Marketing
Anywhere
Evo i ja sam odlucila posvetit jedan post osobi koja mi puno znači i koja samo svojim prisustvom vraca osmjeh na moje usne...Ne znam kako i ne znam zasto sam pustila nju u moj zivot...ustvari pocnimo pricu iz pocetka...
Dosla sam u Ženski Đački Dom, totalno izgubljena u tom novom svijetu, u toliko nepoznatih lica...Cjela ona ustanova mi se činila kao skupina fejkera koji glume da te vole..Prolazio je dan za danom...Odgajateljice su me polako pocele mrziti zbog moje zatvorenosti i cudnog oblacenja...Sljedila sam svoju rutinu...Gradac - Škola - ŽĐD - Lapad...Sjećam se da je jednog dana, dok sam ja slušala muziku i piskarala po zadaći neku novu pjesmu, uletila osoba crne kose i predstavila se kao neka Jelena...Hmmm...Moja prva reakcija je bila WTF???????Tokom prva 2 tjedna njena prijateljica me cjelo vrijeme pozivala da dodem u njenu sobu, naravno ja nisam htjela ici jer mi je to bilo previse dosadno...No, jedne veceri sam fakat odlucila i poci...Onako ucinila mi se kao OK osoba, ali jednostavno sam odlucila da se necu zblizit s nikim...I dalje se ne sjecam...Jednostavno smo preko noci postale najbolje prijateljice, ne znam kako, ne znam zasto...Sjecam se da smo jedno jutro, na onim socijalnim kompovima u domu slusale Evanescence i tresle cjelu zgradu nasim zavijanjem...Toga se sjecam jer sam taj dan zakasnila na 1. sat...I danas, nakon 4 mjeseca našeg druženja dala bih život za nju jer sam je fakat upoznala...Taj neki odnos, neshvatljiv od osoba u domu, mene cini sretnom...Da,ima i jedna pozitivna strana u onom domu, upoznala sam svoju nebiolosku sister(SHADOW-LELA), hehe...I da, sister, ja ponekad ne znam pokazat svoje osjecaje, sorry ako te to ikada povrijedi, ali uvijek imaj na umu da te volim.....
by:MR.Pile
Post je objavljen 22.01.2008. u 20:38 sati.