Ja sam...

Ja sam samo pjesnik
samo anđel bez krila,
samo dijete koje je život prevario
i noć skriva tragove mojih stopa
jer Ja nisam stvarna...

Već odavno hodam sama
i nije mi žao, jer sam
snažnija nego drugi,
moje srce je moj zatvor,
a život vječno prokletstvo...

Nikad me nećete shvatiti
kao što me je ona shvatila,
sister ja te volim, ali znam
da ćeš iščeznuti sa noći,
al´ s tobom će ostati dio mene
koji će te uvijek čuvati....

˝Ti nisi normalna˝ - često viču zamnom.
Normalnost je relativna,
relativnost irelevantna,
a ja sam samo dio života...

Ime: Nikki
God: 15
Škola: Ekonomska

MSN:nicky55@net.hr










Slušam:
-Black Sabath
-Korn
-Slipknot
-Children Of Bodom
-S.O.A.D
-Lacuna Coil
-Nightwish
-Scorpions
-Disturbed
-Metallica
-Marlyn Manson
-Within Temptation
-Soulfly
-The 69 Eyes
-Deftones
-Evanescence
-Nirvana
-The Rasmus
-HIM
-Marcelo
-Megadeth


Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Volim:
-More
-Dečke
-Crnu boju
-Tamu
-Glazbu
-Lorenu i Roka
-Lelu(my sister
my ponos)
-Svoje prijatelje
-Fast food
-Metal
-Poeziju
-Strane jezike
-Starke
-Crnu kosu
-Kožne narukvice
-Čitat knige
-Plave oči
-My hero
-I.D

Mrzim:

-Matematiku
-Asanovićku
-Fiziku
-Školu
-Neiskrenost
-Umišljenost
-Labeliranje
-Lošu poeziju
-Ljude bez svog mišljenja i stava
-Materijaliste
-Rastanke
-Primitivnost
-Ne toleranciju

NIKOLINA
NNasty
IInnocent
KKeen
OOdd
LLoving
IInfluential
NNormal
AArtistic
Get Your Own Name Acronym


Free Image Hosting at www.ImageShack.us




Pleas, dont´t let me go



You did it, you let me, why?



Mage, legenda



My sister, my ponos



Bivsi razred



Đuro(domski psihijatar)



Nikki i Doris



Lorena



Lorena



Roko



Zeky



Fani,Njiricka i Dora



Nikola




Paula



Bilo nam je hladno...



Da se zna otkud smo



Tko li je tek ovo??



To je nas drugi dom...



Ipak ce te nam falit



Što li je Antica htjela reci??



Ja i Zorana



Ja i Žeky



Ah...a nasa Roza



Slika dovoljno govori



Ja i Manuela



Kod nas sreci nema kraja








adopt your own virtual pet!



< studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (2)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (3)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (5)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (5)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (1)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


KomeNtari ..Visish/Nevidish

by UnDeRgRoUnD QuEeN =)


Image Hosted by ImageShack.us


...Ne bojim se ničeg na ovom svijetu
Osim ljudi, samo te oni mogu povrijediti
Tako da rane nikada ne zacjele...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...Ljudi čine pogreške - takav je život
No voljeti nikad nije pogrešno...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...Nebo se otvara svima onima koji vjeruju u budućnost
i u životu se bore,sljede svoje snove..

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...Utihnula je tuga,
Rat je završen...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

...POŠTUJEM SVAKOG
AL SE NIKOGA NE BOJIM,
OSIM DRAGOG BOGA
JER JE RAZLOG ŠTO POSTOJIM...

Moje pjesme, moji snovi...

Ulice snova

Joše jedan put razočarana
Hoda blještavim ulicama snova,
Traži dugu na kišnom nebu,
Al´ne odustaje...

Pogledom probija prema svjetlosti
Bori se sa tamom oko nje,
Budi se u snu
I nastavlja noćnu moru
Zvana njen život...


Ja sam

Ja sam samo umjetnička duša,
ja crtam riječima
Ja sam samo leptir bez krila
Letim u svojim snovima,
Samo dijete koje je život prevario,
Jer ja,
Ja nisam stvarna...


Izgubljena

Pogledaj sada svoga anđela,
Kojeg si možda, nekad volio
Kojeg si nekad obasjavao
Malenim trackom svjetlosti
Koja mu je daval snagu.

To taj anđel više nije...

Nekad si sjedio
I satima ga gledao dok spava,
I dok se budio,
Dok je sneno trlao oči,
nešto se promjenilo.

Odjenuo je crni plašt
A oči mu više nisu sjajile,
Sjedio je sam na vrhu litice,
Brojeći dane
Izgubio se.

Zatvorio je oči pred svjetlosti,
Sada se boji i ne vjeruje
Jer to taj anđel,
Više nije.


VRATIT ĆU SE

Stvorila sam svoj svijet
U zaključenoj sobi,
Tu moj život pomalo tinja
Čak ponekad neko djete
Ukrade osmjeh s mojih usana.

Jednog dana
Vratit ću se u stvarnost
Puna želja, nadanja i vjere,
Vratit ću se jednom
Ali ne sada.


NE DIRAJTE MOG ANĐELA

Ne dirajte mog anđela
Njegovo srce je neokaljano,
Iz njegovih očiju
Život još uvijek sja.

Ne dirajte mog anđela
Probudit ću ga kad sve ovo prestane,
Kada zemljom bude vladala tišina,
A ljudi budu mukom pričali.


BIT ĆU SAMO TUŽNO SJEĆANJE

Što ako možda, nekad
Sjetiš se mene,
A ja više ne budem tu,
Što ako možda, nekad
Zaplačeš i izgovoriš moje ime,
A ja budem daleko...

Tek onda ćeš shvatiti
Težinu mojih stihova
Koje sam za tebe pisala
KOje su me zbog tebe boljele...

I u noći će ti možda
Biti hladno,
I sjetit ćeš se mojih
Toplih riječi,
Ali ja više neću biti tu
Da ti pjevam.

Bit ću samo prah
I samo sjećanje,
Na jednu curu plavih očiju
I cigare u njenoj ruci
Koja se još puši u njenoj sobi.


PUSTI JE

Zar ti nitko nije rekao
Ona više nije tu,
Zar te nitko nije probudio
Iz iluzije savršenstva?

Pusti je da ode
Polagano je probaj zaboraviti,
Pusti malo svjetlosti
U svoj tamni svijet,
Ne zatvaraj vrata srca
Svima oko sebe.

Znam da ne želiš kraj
Ali on mora jednom doći,
Sjaj iz tvojih očiju
Polagano bljedi
Zbog rijeke suza
U kojoj se utapaš.

Malena, probudi se
Neka vjetar promjene
Prođe kroz tvoj život,
Napokon počni živjeti.


PREMA PROPASTI

Poznati dodir
Probudio je sjećanje
Koje je spavalo
Na tankim staklićima srca.

...slika se ponovno vraća...

Samoća se uvlači pod kožu
Noć se budi,
A s njom
Stari strahovi.

...stihovi su potekli...

Mašta se razbila
U poznatom danu
Koji je spavao u sjećanje,
Negdje daleko.

...osmjeh se ugasnuo...

Suze su potekle
Za starim snovima,
Pratile su, od nekud, poznati put
Prema propasti.


SJENA ANĐELA

Sjećaš li me se
Da to sam ja,
Tvoj crni anđeo,
Onaj koji noći dolazi
A danju nestaje.

Ja više nisam djete
Suze ne teku,
Ožiljci me ne bole,
Ne, ja više ne osjećam.

Ulični poeta,
Mrak proždire moju sjenu
I skriva svaki poznati trag,
Nitko mi još nije vidio lice,
A ti si me zaboravila.


NOĆ

Noć prati slavnog borca istine
Pere tragove njegovih stopa,
Samo ona zna da je ubojica u pohodu
Mukom ga prati do cilja.

Noć tog borca treba
Da obrani svoju misteriju,
Da sakrije svoje tajne
Opet ga zove natrag.

Noć ne treba anđele
Ona treba borce,
Sa pogledom koji ubija
I skriva tragove ubijenih.


NEMA TE

Otišla si,
Teka sada sam to priznala
Svi osjećaji ostali su u zraku,
Tuga, bol, patnja su opet tu.

Jučer smo bile u parku,
Smijale se našim šalama,
Jučer smo bile u Roxya
A danas te više nema.

Moje srce još čeka autobus 21
No ti ne dolaziš,
Još uvijek te čekam na poznatom mjestu
Al´ ti se ne vraćaš.


POETE MRTVE DJEVOKE

Živjela je jednom
U snovima sanjara,
Djevojka crne kose
I očiju plavih poput neba.

Razočarana u svijet
Pretakala je tugu u stihove,
Čekala je bolji dan
Da se ponovno nasmije.

Dečko je došao
Pružio joj ruku da krenu zajedno,
Da polete prema zvjezdama
U bolji život.

Tužna je sudba njoj zapisala davno
Da nikada sretna biti neće,
Dečko je nestao sa zrakama sunca
I opet je bila sama.

Stajala je na visokoj litici,
I gledala u oblake,
Vidjela je njegovo lice
I koraknula naprijed.

Pala je u dubok ponor,
Nikoga nije bilo tu
Da pruži ruku samo izgubljenom djetetu
A sada je ona mrtva.


TEBI

Tebi koja vraća osmjeh na moje lice
Tebi koja uljepšavaš svaki moj dan,
Tebi koja obećaješ da ćeš uvijek biti tu
Poklanjam svoje srce.

Ako nas nekad i razdvoje
I ako postanemo stranci,
Zvjezde će ti pokazati put
Do moje kuće.

Naći ćemo se na pola puta
I opet se osmjehnuti kao nekada,
Nije grijeh otići
Grijeh je nikada se ne vratiti.

I ako te ikad bude strah krenuti naprijed,
Sjeti se da sam ja uvijek tu,
Čak i smrt ne može me natjerati
Da te napustim.


PRIJATELJI

Nadam se da se osjećaš bolje
Sada kada si me povrijedio,
Nadam se da nikad nećeš osjetit
Bol koju si mi nanio.
Ne bojim te se
I ti si samo čovjek,
Moj prijatelj,
Ili više nisi.
Kradeš moje osmjehe s lica
Spremaš ih u kutiju snova,
I ostavljaš me tužnu
Da plačem,sama.
Nikad ti nisam ništa značila,
Kažeš
A vidim ti suze u očima
Jer previše te poznajem.
I teško mi je kad te vidim
Kad se smiješ, a ja ne mogu
Jer moj osmjeh je zarobljen
U tvojim riječima
U hladnoci tvoga pogleda,
U našem prijateljstvu
Kojeg više nema.


NETKO KAO JA

Netko sličan meni
Netko tko piše pjesme
I smije se istim šalama.
Možda te mrzim
Jer vidiš kroz moje oči,
Jer čitaš moje misli,
No svakim danom gradim još kula
Gradim još zidova oko sebe
I jednog dana,
Za tebe ću postati zatvorena knjiga,
A onda ću te počet voljeti.


NEKAD SAM IMALA DOM

Ponekad sam ovo mjesto zvala domom
Osjećala spokoj i bol,
Utapala se u zidovima svoje sobe...

No sada je ovo zatvor,
Previše riječi među nama
A tako malo rečeno...

Divim ti se jer ne odustaješ,
Daješ cijelu sebe da bi meni pružila
Dom, al ja ovdje ne pripadam...
Više ne...


JUTARNJE CIGARE

Miris kave me opija,
Prva jutarnja cigareta za dobar dan
Poznata lica koja su uvijek topla...
Ja ovdje pripadam!
Ovo je moje društvo!
Rosna kap pada sa tvojih trepavica.
Vidljivo sam te povrijedila.
Druga jutarnja cigareta
Sa gorkim okusom u ustima.


PUSTI ME DA ŠUTIM

Ti kraljuješ mojim snovima,
Držiš uzice moga života
A toga nisi ni svijestan...

Šifra moga srca
Tvoje je ime,
Al to nitko ne zna
Čak ni ti sam...

Za tebe molim svaki dan
Da ti Bog podari sreću,
A ti to ni ne slutiš...

Iako smo postali stranci
Ja te stvaram kraj sebe,
Tvoje tijelo, tvoju kosu
Al ne mogu te opisati...

Ne sjećam te se više,
Sakrio si svoje lice
Svoj osmjeh,
Al ne možeš utišati suze...


TRAGOVI

večeras tražim samo stihove
tople riječi koje pružaju
utjehu i bol
da zaboravim, tebe
da vrisnem još jednom
i utihnem,
ali to ne mogu tražiti
jer pod zvijezdama
svi smo isti,
i ti patiš kao i ja
igraš se na ratištu srca
sklapaš oči,
kao i ja želiš samo kraj.
ti meni daješ krila
da poletim u novi dan
odletim u budućunost
al na ratištu moja krila
nestala su,
postala tron pobjede bola
i vjerujem da ćemo se
opet sresti
al to neće biti ovdje
već u nekom drugom,
boljem svijetu




Moje slikice:






































subota, 24.11.2007.

Out Of The Darkness A Light Shines...

Doslo je i vrijeme da ja posvetim jedna post svojim anđelima, ima ih 3...Tri svjetla u mom zivotu, 3 nade za bolje sutra...

Lorena - malena ce imati 2 godine 21.01.2008. Prije nego se ona rodila ja sam bila na rubu smrti, toliko se toga u meni skupilo i nisam mogla izdrzati ni trenutka vise, al kad se ona rodila ja sam dobila zadatak da je cuvam od stvarnog svijeta i to cu raditi dok god budem mogla. Prvi put kad sam je uzela imala je samo 2 sata, tako maleno, krhko biće koje je tek progledalo a ja imam tu čast da je držim, predivan trenutak...Nikad je neću napustiti...Loly volim te..

Roko - on je tek malena beba, ima tek 2 mjeseca. Lorenin brat i moja mala sreća..Nakon toliko tuge u mom zivotu doio je srecu koja raste sa svakim trenutkom kad ga drzim i gledam nove igre njegovih ruku...Volim te....

Jelena - jedina osoba koja me razumje i kojoj mogu reci sve bez straha da ce me osuditi ili napustiti...Poznajem je tek 3 mjeseca ali kao da je poznajem cijeli život i ona mene, jdino ona zna sve o mom životu...Obećajem ti da nikad nikome neću dopustiti da sruši tvoje nebo, nikad tvoje cvjeće neće postati hrpa papira i ako ne možeš dalje ja ću te nositi...Snovi su naša stvarnost i da različiti smo od drugih, zato nas i mrze no sve se jednom vrati...A ako jednom život odredi da nas razdvoji s tobom će uvjek ostati dio mene koji će te čuvati i neboj se života, to je samo igra, netko gubi netko dobiva, a ponekad život svojom greškom posloži sve na svoje mjesto...Hvala sister sto si uz mene...



| CoMeNtIrAj (9) | PriNtAj | # |

subota, 17.11.2007.

Decko koji je stajao na vratima svijeta

Odustao si od života, ostavio si sve, pa čak i mene, moje riječi su izbljedile na kiši naših života, više ih se ne sjećaš, no zauvjek češ ostati moj...Dečko koji je stajao na vratima svijeta zakoračio je natrag prema propasti, odrastao je. Ne mogu te više čuvati jer ni sama nisam siguran, progoni me strah i tjera da bježim od života. Sjedim na litici i gledam sa sigurne udaljenosti, a život prolazi pored mene. Molila sam ih da te ostave pored mene, no ti si bio određen sudbinom. Prokleti anđeo koji je obećao da će zauvijek biti samnom zakoračio je prema mom svijetu, svjetu okrutne stvarnosti, i koliko god smo blizu pre daleko smo jer više nismo djeca, ne pričamo, govorimo dodirima, a to nas je i uništilo. Ne, nisam mogla spasiti nas, možeš li mi oprostiti ako još jednom pokušam, pokušala sam držati sunce iznad naših glava no nisam uspjela...Sada kada znam da je kraj i ja sam se predala. Gubim se sa svakom novom stepenicom u životu, tražim te u svakom kutku svoje prošlosti ali tebe nema, kao da si iščeznuo iz mojih ruku, samo pitam se kada?Pitam se gdje je bila granica naših sanjaja? No odgovora nema. Život ga skriva u okrilju svoje tame i čeka trenutak kad ću skočiti preko ruba da saznam što je stvarno. Ne, ja i ti nismo bili stvarni, ja i ti smo bili samo lutke u kazalištu života, a on nas je izbrisao sa pozornice jer se nismo borili...







WHY CAN´T I SAVE YOU????





| CoMeNtIrAj (18) | PriNtAj | # |

srijeda, 14.11.2007.

Ne...Ja vise nisam ta cura

Bila jednom davno jedna nasmijana curica koja je dodirom lijecila rane, postojala je jednom ali kad je pogledala na svijet njenim venama je potekla mrznja....Svaki put kad placem njena sjena se nadvija nad mnom, zato nikad ne placem...Ona vise ne postoji, ne mogu je vratiti, nikad i nije bila stvarna, zivjela je kroz mene, no ona vise nije tu...Prokleti sam anđeo, kad sam stajala na vratima svijeta odabrala sam zakoraciti natrag prema propasti..Da to sam ja...

p.s. Ovih dana svi od mene zele da sam netko drugi, ali ta djevojcica je nestala, ne ne mogu je vratiti, pokusavam...Drzim te za ruku ali ja vise nisam stvarna, satkana sam bolu, ne mogu te spasiti, cak ni sebe ne mogu...



| CoMeNtIrAj (12) | PriNtAj | # |

utorak, 06.11.2007.

CRNA LISTA

Da da da...Nikki je zavrsila na crnoj listi u domu, što znači da nema izlazaka, da moram ravno iz skole u dom(kako ne), da moram bit u ucionici za vrijeme ucenja...Zasto sam na crnom listi?-Ah da, imam 5 jedinica(SAMO 5!!!) , 10 neopravdanih(TO JE VEC PROBLEM) , nikad me nema u domu(DOM SE ODMORI KAD MENE NEMA), jako lose ponasanje(dada, to je nikki)burninmadburninmadburninmadburninmad..Hahaha....Bas ja da budem u domu, haha, ne mogu stat pola sata na jednom mjestu a u domu, e to je vec druga prica...Evo primjer, moja dan u domu:(Skola mi je popodne) Odgajateljica me budi u 6:30, ja nastavim spavat, odgajateljica me budi u 8:30, ja nastavim spavat...Probudim se negdje oko 11, odem van nest pojest, odem u dom po knjige i podem u skolu...Vratim se iz skole u 8, u 8:10 sam van i vratim se u 9:30(do tada smijemo biti van)headbangheadbangheadbangheadbang...Ali od danas ne smijem van nikuda(mos mislit) uvijek postoji izgovor idem na lekcije(hahah)...I pitate se gdje je ucenje u svom tom mom rasporedu, evo odgovor:NEMA GA!!!!!!!!!
Ali zato dogodine neću bit u domu(jeeeee, weeee,toooo). Bit ću u stanu sa mojom best kravom na svijetukisskiss(SHADOW=LELOM) i moc cemo van do kad god zelimo....Da da....Da ponovimo vec nauceno gradivo o domu, tj. moje misljene o domu:MRZIM GAAAAA, CISTI ZATVOR, UZZZZZASSSS,...Moja odgajateljica jepartyparty, mrzi me(ko ne mrzi, al eto)...I tako vam moji dani prolaze i ja (NE) stojim u domu...hahaha....pozzzz

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Ovak ja i moja Lela izgledamo u domu



| CoMeNtIrAj (16) | PriNtAj | # |

četvrtak, 01.11.2007.

Ponovno se susrecemo, ovaj put ja ne placem

Kao sto svi znate danas je dan mrtvih...Ja sam bila na grobu svoje sestre zajedno sa svojim roditeljima, stajala sam tamo, nepomicno, bila sam zarobljena u vremenu...Trgnula sam se, pogledala oko sebe i moji vise nisu bili tu...Obrisala sam onu suzu koja je kliznula i nasmjesila se. ˝Ne nije toga vrijedno˝ - rekla sam, ti si dio moje proslosti, uvijek ces biti u mom srcu ali vise ti necu dopustiti da me ubijas svaki put kad pomislim na tebe...Mi smo stranci, i kad se jednom sretnemo bit cemo isto stranci...Ti ne znas sto je bol, ne znas sto je osmjeh i ne znas sto je ljubav...Ja znam i ja živim, a ti, ti ces uvijek imati dio mene, ali ovaj drugi dio imat ce prijatelji jer volim ih...Zadnji pozdrav malena, svaki put kad te se sjetim suza ce zasjati, uvijek ces imati svoje mjesto u mom srcu i u mojim pjesmama...






| CoMeNtIrAj (8) | PriNtAj | # |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.