Prodirem u dubinu tvojih misli, čitam tvoje osjećaje i govorim riječi koje ti još ne dolaze do glave...Odjednom neka blokada, kao da zatvarš već napola otvoreno srce, kao da se bojiš prošlosti...Ne boj se, ja znam čuvati tajne, ja znam da neke djelove rađe zaboravljamo, a neke filmove vrtimo u glavi i hranimo se njima, trenuci sreće, starih običaja...No, od toga se ne može živjeti, prošlost ne možemo vratiti, ona živi u nama ali nije stvarna...Okrenuti novu stranicu u našem životu je teško i ponekad zna zaboliti kada prođeš pored poznatog mjesta sam, a znaš da tu leže uspomene koje nikada neće izbljediti...Prođi pored tog mjesta sa suzom u oku, al vjeruj mi, jednom će biti lakše, imat ćeš novo društvo nove prijatelje...A ja, ja ću ostati sama u svojoj tišini i nastavit ću se boriti protiv svijeta jer ja sam navikla biti sama...Znat ću da si sretna i tvoja sreća će me grijati u naj hladnijim noćima, tvoj osmjeh će mi pokazivati put prema pobjedi nove borbe...Zato se ne brini, ja sam ja, ona nasmješena Nikki koja nikada ne pokaziva osjećaje...A, ako te ikad poželim zagrliti i poljubiti zvijezde će pokazati tragove tvojih stopa i nać ćemo se na starom mjestu i nasmijati se, kao da se ništa nije dogodilo...Volim te...samo to nikada ne zaboravi, uvijek će postojati netko tko će ti pomoći čak i ako je najdalje, doć će i dat ti ruku...
Post je objavljen 15.12.2007. u 20:40 sati.