I evo me opet sjedim u domu, razmišljam o svemu, svemu
što se dogodilo sinoć i to me polagano baca u depresiju...
Ali trgnem se i pogledam na svoju lijevu stranu i vidim nju,
jos uvijek je tu, nije otisla, ali vjerojatno hoce i zato sam ja
kriva...Da...Valjda nemam srece u zivotu da netko ko je meni
jako drag ostane....Ali jebiga, borit cemo se do kraja, ipak smo
mi kjava i pile.....Sljedeci put, kad dodem kuci malo vise od mene
i o ovom tjednu.....pozzz
Post je objavljen 25.10.2007. u 13:21 sati.