Rođendan Osijeka ili kako sam prohodala kroz ljubav?

02.12.2010., četvrtak

Događa nam se to svima, bilo kad i bilo gdje.
Ma koliko podozrivi bili prema tome, bar jednom se svima dogodilo.
Obično onda kada se najmanje nadamo, strefi nas ljubav na prvi pogled.
Šećemo tako ni ne sluteći kako ćemo već u sljedećem trenutku postati dobrovoljni zarobljenici jednog grada, rijeke, vremena, pjesme ili neke torbice iz izloga.
Meni se par puta u životu dogodilo kako sam stajala ukopana spoznajom kako sam se zaljubila u Vrbas, Unu, Sarajevo, Pet Shop Boyse, plesačice i plesače Pet Shop Boysa, " I will survive" Glorie Gaynor...dobro, više od par puta.
U trenucima potpune opčinjenosti zadnjim tragovima svijesti znam kako mi život više neće biti isti jer...uvijek ću se smješiti kad se sjetim svoje ljubavi.
Smješiti srcem, ne usnama.
U Osijek sam se zaljubila prije tri godine.
Sve do tada nikada nisam bila tamo.
Pri nekim spominjanjima Osijeka pitala sam pomalo balzirano "Čujem, lijep je grad?".
Bože dragi, pa prošla sam većinu europskih metropola, ipak red je da pitam i za jedan grad u Slavoniji.
Doduše, od Pariza sam očekivala više, ali....dobro, nema veze.
Ma fakat, ni mrtva više tamo.
Nego, ušetala sam tako prije tri godine s Rokerom u Osijek jednog vrelog lipanjskog dana.
I zaljubila se, odmah, nepovratno, za cijeli život.
To jedno vrelo poslijepodne u lipnju znala sam kako ću se vratiti, čisto vidjeti je li to ljubav ili samo prolazan flert?
Vratili smo se ove godine u kolovozu, ovaj put na četiri dana.
Četiri paklena dana u kojima sam prohodala Osijekom.
S jednog kraja na drugi, pješice s Rokerom.
Bez fotoaparata, mobitelom u ruci ovjekovječila sam svoje korake.
Grada koji me bacio na koljena.
Grada koji ću voljeti zauvijek, bez imalo muljanja i zadrške.
Taj komadić duše satkan od fasada prekrivenih bršljanom, parkova s ružičnjacima, ostataka nekad slavne industrijske prošlosti...grad virtuoza, pjesnika i elegantne avenije.
Otisak srca ostavila sam u gradu koji nije nimalo patetičan.
Oh Bože, kakvi ljudi žive u tolikoj ljepoti pitala sam se?
Smješila sam se prolaznicima koji su uzvraćali smješkom.
Htjela sam vidjeti kako izgleda secesijsko kino iznutra?
Pomalo neuvjerljivo prišla sam blagajnici pitajući smijem li pogledati kino-dvoranu?
"Naravno"- reče žena i upali svjetla da bolje vidim.
Znate, nije u pravu Balašević kada kaže "Sve prave su ljubavi tužne".
Volim Đoleta, ali ovaj put nije u pravu.
Moja ljubav prema ovom gradu nije satkana ni od jednog tužnog tona.
Danas je gradu rođendan, ja nisam tamo.
Na sjeveru Hrvatske palim ujutro računalo i čestitam ljudima na istoku Dan grada Osijeka.
Cijeli dan mislim na taj grad, prisjećam se ovoljetne kolovoške vrućine.
Dok pišem ovaj post, Roker svako malo dobacuje iz sobe..."Rekli, poskupio autoplin, joooj trebaš vidjeti ovo...daj upali bojler...".
"Pišem post o Osijeku, važno mi je to, prestani me svako malo gnjaviti" - već gubim strpljenje pomalo.
"Ali, meni je važno da je poskupio autoplin". - stiže kontra ispred televizora.
"Dođi malo, hitno je."- opet Roker.
"Pas mater" - mislim u sebi, ali s dubokim uzdahom ostavljam Osijek i odlazim zakonitom.
Onda počinjem plakati jer piše najava kako Gloria Gaynor dolazi u Zagreb.
Dolazi Gloria i pjevati će pjesmu koja me sasječe već prvim taktovima.
Čuti ću napokon svoju intimnu himnu uživo.
Eto, za rođendan grada u koji sam se zaljubila na prvi pogled dobila sam prekrasan poklon.
Kada je ljubav u pitanju čuda se zaista događaju.

- 19:45 - Komentari (21) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

<	prosinac, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Živjeti svoj život

02.12.2010., četvrtak

Rođendan Osijeka ili kako sam prohodala kroz ljubav?

Opis bloga

Linkovi