|
Gledam tako sebe i ono što osjećam i pitam se kako je do toga došlo. Gledam komade koje srećem i ima definitivno ok djevojaka no ja kao da sam totalno otupio. Uvijek nađem nešto što me odbije od njih i tak non stop. Jesam li ja to izbirljiv postao nakon niza razočaranja? Ili mi je to samo obrambeni mehanizam da opet nebudem povrijeđen? Ako je ovo prvo onda mogu reći da eto još nije naišla ona prava, a ako je ovo drugo heh onda je to u kurcu. No problem je što ja mislim da je nešto treće, a to treće je potpuni nedostatak osjećaja. U zadnje vrijeme na svijet gledam užasno jer mi je sve besmisleno. Nekad se i meni javi želja da imam komada, da ju zagrlim, sve što radiš kad si u vezi ali brzo me pusti, zapravo kako vrijeme prolazi sve brže i brže jer mi se naprosto čini besmisleno pogotovo kada vidim kako danas izgledaju odnosi ljudi, a i muško ženski odnosi. Ovo sada nema veze sa sexom posto za to ti netreba neka veza, jest da nije nikada dobro ko kak je u vezi ali jebiga šta je tu je. Sad se ja pitam da li to dolazi sa godinama, pošto hormoni nisu na razini puberteta ili je to zbog svih razočaranja u životu? Ili možda samo lupam gluposti i možda me iza nekog ugla čeka ljubav mog života zbog koje će mi se vratiti svi oni ocjećaji kojih već jako dugo nemam? |
|
Pogledao sam upravo Full Metal Jacket i taj film mi je baš dobar. Podsjeti me na razgovore s društvom o tome kako i kada će svijet nabolje i kada će se ovakve besmislene stvari prestati dešavati. Nekada mislim nikada, ako naravno sve ostane kako je sada. Ljudi se ne mijenjaju, tj. krivo mijenjaju se ali ne sami od sebe, tu uskače evolucija. Naprosto treba vremena da ljudski mozak dovoljno evoluira da shvatimo besmisao toga, da li to znači da se prosječni IQ treba povisiti ili nešto drugo...u to neću ulaziti. E da, sada ću možda ispasti picajzla, mislim da su zapravo prevoditelji napravili dobar posao što se tiče ovog filma no ona scena kada su Joker i Rafterman u helikopteru i idu na front, a s njima lik koji sjedi na mitraljezu i ubija vijetnamce koji rade na poljima ispod njih, e tu na pitanje "Kako možeš ubijati žene i djecu?" odgovor prevedeni glasi "Trošim manje municije." Što je zapravo ok al ion je rekao "I just don't lead so much." (nadam se da sam dobro zapamtio) no to znači "Samo spustim malo nišan.". To isto neznam da li je dobar prijevod jer nisam siguran da li "spustiti nišan" znači to što znači, a znači sljedeće. Kada se puca u pokretnu metu onda se mora nišaniti malo ispred mete, ovisno o njenoj brzini, i tako biti siguran da će se metak i dotična osoba sresti. E pošto žene i djeca uglavnom trče sporije od muškaraca onda će ta udaljenost linije nišana i mete biti manja. Zašto to pričam, ne zato da budem picajzla nego znam kada sam to gledao prvi put i nisam znao što to znači pa mi je frend objasnio i baš mi je nekak bilo super što mi je to objasnio, gledajući film sam se sjetio tog trenutka i baš mi bilo super jer eto taj period mog života mi je bio baš super i sve me podsjetilo na to, pa evo ovim objašnjenjem malo sebi zapravo produžujem to sjećanje. Idem sada ćorit, vratio sam se u normal mode što se spavanja tiče :D |
|
E kako je bilo dobro, kako je bilo jebeno dobro! Uletio sam tek kada su Sixpack pržili i jao odma me udarila pozitiva i uletio tamo u gužvu i oznojio se warp-om 3! Zalio se i pivom koju sam jedva uspio popit na brzinu da nebi sva završila po meni i ostalima. Jedna stvar koja me totalno iznenadila POZITIVNO na ovoj brucošijadi je t oda je bila najNEzadimljenija brucošijada do sada! U nekoliko navrata sam se okrenuo oko sebe i vidio da većina ljudi ne puši!!! OK znam netko će reći, čekaj brucoši su to, počet će čikat čim im malo nervoza od faksa sjedne ali ovak nije bilo prije! Da li to znači da se trendovi mijenjaju i da napokon ljudima dolazi iz guzice u glavu da ne bacaju pare na tu smrdljivu "ovisnost"?! Ovisnost je u navodnicima jer to ne smatram pravom ovisnošću nego prekenjatorskom ovisnošću! Još se razmišljam da li da odem na brucošijadu Filozofskog?! U PAUK-u je....neznam, vidjet ću, možda odem, ipak tamo bi trebalo biti možda još više komada neg jučer ;) Danas je dobar dan, maglovit, tmuran ali dobar, žao mi je susjeda ali naprosto sam raspoložen da su mi Monster Magnet-i pojačani do jaja! np: Powertrip! YEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEE GET DOWN! |
|
Jao baš je bilo dobro! Svirka je trajala nešto preko 2 sata koliko se meni čini. Komada je na koncrtu bilo jako jako puno ;-) toliko da sam se totalno iznenadio! Trenutno nemam inspiraciju za nešto pisati, prazan sam i trebam si nekako napuniti baterije. |
|
Bilo bi jako lijepo kada bi ameri prihvatili neki drugi nepristrani sud u vezi ratnih zločina pa tamo slali ove likove koji su ubijali po Fallujah-i. Da znam, već se o tome pričalo i prije i naravno da neće biti ništa, ko je jači taj kvači. Uvijek je tako bilo i uvijek će biti. Nekada mi je i pomalo drago što živim tu di živim. Ovdje nema nalazišta nafte, neke rude i slično. Postoji more, no nije to toliko privlačno, tu će nas pokoriti financijski za sada pa neće biti oružja, a i to je interesantno samo preko ljeta većini ljudi. Čitam monitor, ovaj link na ljevo, i pitam se kuda ide novinarstvo kada pročitam tinejđerski, Faludža. Ne nisam ja nešto jako pismen ali nisam ja takve struke gdje je to jedna od presudnih stvari. Znam samo da se neke ljude ponekad optuživalo i po nacionalnoj osnovi ako bi napisali nešto "po Vuku", a novinarima se danas u Hrvatskoj stvarno svašta tolerira. Ovo bih molio da se ne shvati ko zlonamjerna kritika novinarima nego dobronamjerna, ono skretanje pažnje na učunjenu grešku. No isto tako ovo se može shvatiti i kao oštra kritika toleranciji u društvu u kojem živim, dvoličnosti i licemjerju. Različitim stupnjevima tolerancije za ljude različite vjere, nacije ili pogleda na svijet. Svi smo mi isti, te razlike koje se pojave među nama su toliko male da je samim tim glupost utoliko veća koja te razlike uveličava i naglašava kao bitne i nepremostive. |
|
Jao jao, šta je to kod ljudi da se toliko boje iskrenosti!? Bio danas vani s jednom recimo frendicom koja mi se priznajem prije nekog vremena svidjela, ono pravo. Prošlo je vremena od tada, od tada kada mi je rekla ne. Sada mi je ona samo frendica, i dalje ona dobro izgleda, smijemo se sličnim forama, imamo ukratko par dodirnih točaka ali one kemije koja je u meni postojala prije sada je nestala. Dan danas još ona nekad pokuša odigrati neki ego trip na taj račun, pita da li je još uvijek komad, kada počnem bariti neku drugu koku ona uleti, kada sam s drugom na cugi ili negdje vani kuri na temu sexa i da ne nabrajam pitam se zar je to potrebno? Ponekad čak i spomene onu slavnu "ko zna šta bi bilo da smo onda završili zajedno" na što ja odgovorim da neznam jer nisam prorok, na što ona udari u smijeh i kao jao pa zezam se. E sad neki frendovi kažu da bi ju možda mogao poševiti možda ali meni se to fakat neda, jebiga bilo nekad pa prošlo, sada je u frendica ladici i od tamo još nijedna nije izašla i bila unaprijeđena u status djevojke pa makar mi se i ludo sviđala na početku. E sada ja to kažem njoj u facu, a ona to ko kulerica prihvati. Zašto sam to napisao, pa muči me, ne na način da bi ja stvarno nešto probao jer sorry neda mi se, ima drugih. Bed mi je jedino što mi ponekad pokvari neko barenje. Kakve ovo veze ima sa mojom zacrtanom temom gubitka značenja. Pa ima utoliko što sve to neznači ništa. Svi problemi, sav bol, sva tuga, a bogami i sva sreća nestaje kada umiremo. Ne vjerujem da se išta dešava kad umremo, naprosto je to ništavilo koje si ljudi ni nemogu predstaviti. Pričam ja tu o tome ali to ni ja ne poimam, ne onako stvarno! Kako nešto što je postojalo, kako sva moja egzistencija samo tako nestane?! Bila je jednom jedna zona sumraka gdje su ljudi znali za reinkarnaciju i ako im se njihov život nije sviđao odmah su se ubijali jer su znali da će krenuti ispočetka i usprkos sjećanjima na prošle živote neće ipak ponijeti te sjebanosti i eventualne emotivne veze iz prošlih života (ukratko). No zašto bi to bilo različito od naše trenutne situacije, tj. moje. Ako mi dođe da se ubijem, a reinkarnacija ne postoji, pa tak mi je svejedno što ću propustiti i što i kako će se to odraziti na svijet kada ja naprosto neću više postojati. Neće biti ama baš ničeg osim nekih raspadajućih ostataka, svijest = 0. Dakle ako je rezultat nula onda sve što radimo je besmisleno i beznačajno! Ok postoji napredak, postoji sreća bla bla, možda se jednog dana i dođe do toga da uz sva otkrića zapravo ničeg nema. Eto toliko o beznačajnosti. No nisam gotov, kao sada bi me možda trebalo pobijati pa ću ja probati navesti odmah par hmmm ne argumenata već tema za razmišljanje. Svemir postoji, prejebeno je velik, probajte zamisliti beskonačnost....recimo uzmite svoju kilažu i onda koliko kila stane u svemir....cijeli svemir...beskonačan...puno kila jelda, koliko je to više kila od vas? Zamislite se da je sve to stvarno ispunjeno hmmm recimo ljudima, istih kila ko i vi. Ali ko sardine, jedan do drugog....jel tijesno, koliko smo mali i beznačajni onda? Ajmo u rikverc! Svaka čestica se može prepoloviti?! Najmanja do sada su recimo bili atomi tj. sadržaj jezgre i elektroni. Ok da ne ulazim u pitanja što je val, a što čestica i šta je od navedenih manje samo bi rekao da hmm po logici stvari i to je moguće podijeliti makar mi to nemožemo, da li još ili nikad nećemo moći neznam, za ovo trenutno ni to nije bitno. No koliko čestica ima samo u nama? Opet beskonačno...ali kak, zar je moguće sve zauvijek podijeliti na barem dva dijela? Možemo reći da postoji ipak konačnost, da ima najmanja čestica, ali ja u to nekak nemrem vjerovati jer previše podilazi našem mozgu tj. našem načinu razmišljanja. Koliko je ona jedna jebeno mala čestica u nama beznačajna? Pa skroz je beznačajna, pa ako možemo živjeti bez jednog cijelog bubrega pa što je jedna tako mala čestica?! Tom analogijom, oni koji su učili logiku, čestica po čestica opet se vratimo do nas, sve su beznačajne pa i mi. Dakle život nema smisla. Čemu onda laži i tolike patnje kad su tako beznačajne? Ničemu! Samo jebiga ne čitaju svi moj blog ;) Nadam se da sam objasnio zašto volim reći i čuti istinu, zašto volim ne biti frajer i faker nego naprosto živjeti. Jebiga od tolikog beznačaja, kad je već taj život tu, a ko mu jebe mater onda ću ga bar živjeti po svom, a ovi koji se izmotavaju i podilaze egu i sličnim pizdarijama go ahead...it's all the same to me! p.s. ali me uvijek razvesele komentari, iskreni najviše, a ovi loši ali iskreni, a jebiga i tog mora bit ;) p.p.s. ovo je zapravo neki svojevrsni thanx i homage vama koji me čitate i komentirate, svima koji su mi super, svi do kojih mi je stalo, ono jesmo beznačajni ali kao što rekoh kad već živim onda ću iskoristit i dodatnu opremu, a to su osjećaji! |
|
Puše južnjak, to vidim po dimnjacima oko mene, sve je bistro, ja sam bistar pošto sam se probudio još ranije nego inače! Polako ali sigurno prema cilju! Probuditi se u 9 bez budilice :D Da li se netko sjeća Šemse i južnog vetra? Jebote kako je nama to bilo zabavno, ne mislim na muziku nego samo taj naziv za pevaljku i prateći bend. To je jedna od onih klinac fora koja je svima bezveze osim klincima koji se uredno odvale od smijeha na spomen tako nečeg. Meni je drago što meni sada bar smiješak padne kad već ne i odvaljivanje :) Ovaj današnji južni vjetar mi se čini totalno čudan. Obično je sve kristalno čisto kada puše sjeverac, sve se razbistri i ohladi, kod južnjaka nije tako, obično se sve zamuti. Neznam da li me uopće netko kuži ali mislim da to ima veze sa vlagom u zraku i slično, nisam meteorolog pa nemogu baš dati sve faktore bistrine zraka, a samim time i pogleda u daljinu. Tako ja sada gledam daleko, što dalje mogu ali kod nas u Zg to nije skroz moguće. Koliko god volim planine i brdovite krajeve toliko sam u zadnjih godinu dana zavolio ravnice. To kada ti puca pogled do ibera! Vidiš kako se tipovi oblaka izmjenjuju, kak onegdje pere kiša, a negdje piči sunce. Pogled se ponekad zakači za dalekovod i onda pičiš s tim dalekovodom jako jako daleko. Koliko god to sve ljepo izgleda toliko i bedira činjenica da sve to ja neću vidjeti, nisam u stanju samo otići prema horizontu brzo, barem 1000km na sat. Nemam neki mlažnjak, a vojni pilot više nemogu biti. Jedino ako se obogatim pa kupim neki stari mig od rusa pa nekako nabavim dozvolu i onda hej haj. Samo onda kada dođem do kraja tog dalekovoda koji mi se prije izgubio u daljini ću htjeti dalje. Svemir, i tamo bi ja, prvo do orbite zemlje pa onda dalje. Onda bi si najradije napravio svemirski brod, ukrco na njega sebe i komada s kojim bi htio provesti ostatak života i krenuti samo ravno pa dokle dođem. Samo morao bi smisliti neki brži pogon jer ovak nebi nikam stigao. No nekada mi se čini d možda ni taj svemirski brod nebi bio tolki problem za napravit već ovo drugo, naći komada s kojim bi htio na taj put :D Ovaj južnjak me još podsjetio na to da ja imam jako jako velikih problema sa koncentracijom. Nikako da se zadržim na jednoj temi, obično ljudi pizde što ja brzam i onda u razgovoru vučem 5 različitih tema i onda 20 minuta kasnije završavamo svih tih 5 skoro paralelno. Nije to dobro, zato sve što sam počeo pisati je završilo bezveze, evo čak i ovak blog, pišem samo šta mi padne napamet i ajde to tu prolazi ali evo časna pionirska da ću probati bar jedan post napisati tematski i držati se teme. Samo moram naći temu, politika? sport? ljudi općenito? smrt? beznačajnost svega? Tu obično sve završi. Evo sljedeća tema koju ću obraditi je nedostatak značenja svega, morao sam ovo napisati tek tako da sam sebi mogu reći da sam pizda ako se ne uspijem skoncentrirati na samo tu temu! A sada se idem malo družiti sa vjetrom van :) |
|
Bio večereas na Supersuckers-ima i baš je bilo dobro. Slušam ih ono povremeno već neko vrijeme, počelo je tak da sam fakat nabasao na njihov mp3 koji mi se svidio i onda sam skinuo još malo mp3-ca i tako je krenulo. Iako sam otišao solo na koncert misleći da ću takav i ostat sreo sam nešto ljudi tamo tako da i po tom pitanju nije bilo loše. Otkako je stupio ovaj zakon o 0.0 promila na snagu počeo mi se sviđati utorak, a i ponedjeljak, a i nedjelja :D Nema svinja na cesti tako da si uredno mogu popiti pivicu dvije i ležerno se odvesti doma. Pravednici poput onog krezubog kretena kojeg thompson sponzorira mogu šutit jer ja od dve pive nisam pijan, jako daleko sam od toga, a refleksi su mi još uvijek ok, pogotovo zato kaj onda vozim ispod ograničenja. Uostalom pun mi je kurac piti sokove kad sam vani, jebeni proljev dobim svaki put od svih tih cola i đuseva. Nesanica je još uvijek tu ali je se polako rješavam, polako ali sigurno, Vincek i dalje rula što se kolača tiče samo im sladoled nije baš naj, ja volim kremasti sladoled, kremastiji nego što ga oni imaju. Danas mi i po prvi put baš ono fali sex, ono samo sex, inače je to cjelokupna slika, ali noćas samo sex, samo neki komad kog bi poševio i to je to, no feelings. Možda zato što sam lagano pripit, ne od dve pive nego od tequile koju sada cugam. |
|
Probudio sam se, napravio par stvari po kući i sada gibam van, ali moj prošli post. Baš ja nekad znam srati. Volim ja i vole mene, nije bitno kaj trenutno eto nema nekog komada u mom životu pa i ovak je to jaaaako jaaaako teško za naći (mislim na komada s kojim bi htio vezu) tak da mi je zapravo ok. Evo vidim čak i sunce, jebote baš ja imam sreće u životu! Od svih dana koji su totalno muljavi ja izaberem nasumce dan za vratiti se u normalu kada piči sunce :D |
|
Mene je zaobišla skroz na skroz. Ok kažu bilo je u Rijeci ali kao i tu kod nas u Zg je bilo vjetrovito, a da je na Sljemenučak i nešto bilo srušeno. Ja se toga svega uopće nesjećam, to je kao bilo jučer?!?! Kako se vratiti natrag u normalu? I have no idea! Danas sam bio vani samo kratko, jaaaaako kratko, prekratko! Znam koji mi je plan za vraćanje u život. Sutra se dižem rano(ije) i onda ide u grad. Idem među ljude, idem se možda naći s nekim na cugi, idem na kolače u vinceka. Nema ništa zanimljivog u kinima ali možda odem u kino ili već na neko događanje di se ljudi kakti zabavljaju, možda se i ja zabavim pa makar i solo išao i onda bi tako sretan i umoran zbogranog buđenja trebao na vrijeme zaspati! Posla trenutno nema jer sam recimo napravio overtime i sredio sve u jednom danu pa da imam taj sutrašnji - back to reality dan - slobodan! Ono sa onom djevojkom koja je normalna je otpalo, neznam kak ali je. Kao da smo odjednom oboje izgubili interes jedno za drugo. Ja kao i obično iznutra mrtav, a prek telefona mi se čini i ona pa je sve ostavljeno na "budemo se već čuli i otišli na kavu". Oboje znamo da neće biti te kave ali sam pristao igrati te igrice koje ljudi inače igraju jer sam nekada znao biti direktan i reći što mislim. Nešto poput "uživaj i sretno dalje u životu" na što je druga strana rekla da kako to mislim "pa ono zar ima smisla odugovlačiti nešto neizbježno, a to je prekid nekog kontakta pošto si nismo zanimljivi" ili već nešto u tom stilu. Na to ili usljedi kratak "Ok bok onda. tu tu, tu tu, tu tu...", a poslje čujem od nekih zajedničkih (ako ih ima) znanaca kako sam ja kreten?! Baš bih volio voljeti i biti voljen. |
|
Probao sam živjeti po danu ali kao da mi neide, hodam kao zombi okolo. Ne zato što nisam naspavam, nego naprosto ne kužim te ljude koji samo jure i žure. Neki, rijetki, se drže za ruke ali nisam nikoga vidio da se ljubi! Zar je ljude tolko sram htjeti nekoga javno? Znam sada će se javiti cooleri/ce koji govore da oni nikada ne plaze po partneru i kako je to shit al jebiga onda kada imam komada i kada nam dođe da si bar malo pokažemo taj znak želje i privrženosti, kiss, onda to i napravimo. Samo jedna bivša je imala problem da hodamo zagrljeni po gradu. Bilo joj je bezveze, rekla je da joj je shit da hodamo ko da smo vezani pupčanom vrpcom. Ok nije to rekla tim riječima nego sam ja čuo da to neki zovu sindromom pupčane vrpce. Nebih se složio s tim nikada i nikako! Samo mi je žao onih jer oni se koliko znam uglavnom ne grle i ne ljube u javnosti samo radi toga da ih ne prozovu pupčano povezanima?!? Jebeno loše kad ti na tom polju znače nešto mišljenja okoline. No da se vratim na temu, možda je to eto potaknuto jer ovaj put nisam ja (po mom mišljenju) uljepšao sliku ulica u gradu tako da grlim komada jer sam trenutno solo ali ok, bit će nešto možda čak i jako uskoro. Zapravo i to je razlog zašto se pokušavam prešaltati na dnevni život :) dotična radi normalni posao. Opet da se vratim na temu :) Vani je zima, pada neka kišica, osim što se nitko ne grli skoro nitko se ne smije. U zadnje vrijeme ljudi se jaaaaaaaaaako iznenade kad ih pitaš koliko ima sati! Danas svi imaju satove ili mobitele ili oboje pa je to postalo jako jako rijetk pitanje. Probajte pa ćete vidjeti, no ok možda ja imam takav dojam da ljudi naprosto ne očekuju takvo pitanje! Info je još jedan razlog buđenja, osim lijepih hostesa tamo nema ništa! Jadno, jadno, jadno! T-Com i VIP imaju najveće štandove, a po meni oni uopće ne spadaju na info, to su telekom kompanije, ne informatičke. IBM-a, ORACLE-a, Microsoft-a, HP-a nema! Tko god vodi taj velesajam zaslužuje smjenu. Nemogu reći da sam ja znalac u tom području ali mislim da ovi vjerovatno naplaćuju previše za cijenu izložbenog prostora umjesto da spuste do krajnjih granica i probaju privući izlagače iz susjednih zemalja, da naprave od INFO-a pravi sajam informatike pa kada se stvori klijentela (izlagači i posjetitelji) onda povisiti cijene MOŽDA! No eto nemam uvid u brojke pa nemogu reći točno da li bi samo to pomoglo, ostalih ideja nemam trenutno. Interliber, relativno ok, ali bilo bi bolje kada bi se neki izlagači potrudili barem malo oko štanda tako da to ne izgleda naprosto kao štand za prodaju knjiga. Vidio sam neke sajmove knjiga u inozemstvu i svatrno dobro izgledaju, a možeš kupiti knjigu i tamo, samo to sve izgleda puno bolje, a ne čini mi se da su uložili puno novaca no puno truda jesu! No nažalost mi smo zemlja gdje bi se svi obogatili uz minimalni trud i to odmah bi se obogatili, jako teško ljudi ovdje shvaćaju pojam dugoročno ulaganje. Idem sada, pospan sam! |
|
Upravo se vratih iz šetnje gradom, puno murije ima, tek sam sada saznao zašto. Zaustavljali su aute sam tak no bili su samo na cestama. Nije ih bilo u parku di sam ju vidio. Sjedila je sama na klupi i plakala u mraku misleći da ju nitko ne primjećuje. Nije me čula kako sam joj prišao sa leđa usprkos tome što sam se morao provući kroz neko grmlje. Grebanje grančica je definitivno bilo glasnije od njenog jecanja ali bol u njoj je bila glasnija. Stajao sam neko vrijeme iza nje slušajući standardno zapomaganje tipa "zašto ja", "zašto baš tako", "ne kužim"... Pognula je glavu prema naprijed tako da joj je kosa pala sa vrata koji je izgledao tako privlačno. Lagano naježen vrat prošaran venama koje su se nazirale zbog bjeline njene kože je tako pozivao da me nahrani, da me ugrije i da barem malo osjetim njenu bol koja ju je obuzela. Tako rado bih osjetio njenu bol, uzeo je k sebi i uživao u njoj dok nju oslobađam i dajem joj na trenutak da se rastereti, da ne osjeti ništa, da uživa u tišini koja nas okružuje. Podigla je glavu i prekinula me na trenutak, sve dok nije maknula kosu sa ljevog ramena i pustila da joj padne niz leđa. Opet mi je pokazala vrat, a ja nisam više mogao suzdržati se. Počela je brisati suze, a ja sam joj desnu ruku stavio na usta i spustio joj usne na vrat. Na usnama sam osjetio kako se naježila više nego prije, sada od straha, straha koji je nadjačao njenu bol. Ljevom rukom sam ju primio tako da mi nije mogla pobjeći. Dok se pokušavala otrgnuti mom zagrljaju moje usne su se grijale na njenoj koži i onda sam zagrizao. Njena toplina me je počela ispunjavati, zbog tog slatkog okusa krvi njeni trzaji su se činili tako dalekima. Nestajali su lagano dok sam ja upijao njen život i njenu bol, bol pomiješanu sa strahom, njen zadnji osjećaj u kojem sam toliko uživao usprkos tome što je bio tako bolan. Ljudi nevole bol, ali kada bi znali kako je biti bez osjećaja prigrlili bi ju kao ja sada. Prestala se trzati, a ja sam grčevito pokušavao izvući još koju kap iz nje. Na kraju sam se odvojio od nje i pustio ju da beživotno legne na klupu dok je meni niz bradu curila njena krv. Obrisao sam se i polizao tih zadnjih par kapi sa ruke. Vratio sam se na cestu gdje je bilo dosta ljudi, pijanih ljudi koji su se nadglašavali u veličanju martinja. U njima nije bilo boli, bilo je malo veselja ali ne toliko intenzivnog kao boli koju sam upravo iskusio. Ovo se zapravo nije desilo, da nebi bilo nismo znali ;) Naprosto mi došlo da malo izmišljam. |
|
Ne spavam noću, spavam danju, koliko god je nekima to cool način života meni dopizdio. Posao to dopušta, uglavnom me nitko ne zove van prek dana, a navečer obično rano idu doma, pa onda kako nemogu spavat nastavim pit. Počeo sam se pitati jesam li alkoholičar, ne volim piti ali uvijek se uredno napijem, posebno ako je neka curka koja mi se svidi u društvu, znam da curke ne vole pijandure i onda nekada mislim da se ja tako nalijem samo zato da eto znam razlog zašto me odjebala, da slučajno ne bude razlog odjeba nešto što recimo nemogu promijeniti. Nalijem se i zato što me onda ništa ne boli, ako netko zna za onu bol iznutra koja je kod mene skoro uvijek prisutna naprosto nestane. Nakon toga je sve isto, nekada čak i gore. No tješim se da nisam alkoholičar jer nemogu piti kada sam mamuran, naprosto mi ide na riganje. Ljudima bi bio tako odbojan da znaju ovo o meni u to sam siguran. Tko se želi uhvatiti u koštac sa problemom ako može uživati? Pitanje koje si postavljam je samo da li bi ja znao uživati i da li mi samo ta neka prisnost s nekim fali pa bi i ja postao normalan ili sam naprosto takav? Znao sam biti normalan nekad pa valjda bi mogao opet?! |
|
Kako sam strgan, cijelu noć sam bio budan. Sada čekam pizzu da dođe jer nemam volje da si išt napravim za klopu. Imam jedan problem koji nikako da sredim već dosta dosta dugo. Nekada pomislim da patim od kronične depresije. Ono skoro konstantno ja imam neko sranje u sebi. Ne uvijek naravno, ne kada se stvarno dešava nešto veselo oko mene ali u ostalim slučajevima kada ovako solo sjedim doma onda sam u kurcu. No nije to kao ono da ležim i sažaljevam sam sebe nego naprosto sam se već naviknuo na to. Koliko god bih trebao biti sretan u životu jer mi je stvarno bolje od mnogih ljudi ja sam u komi. I tako pitam se da li je to naprosto tako i da li sam ja fakat sick in the head? Možda bi trebao psihiću ali neda mi se. Em nemam guts da maltene time sam sebi povjerujem i potvrdim da sam loony, a i to da naprosto ne vidim načina da se tako očito nekome otvorim. Pišem kao nešto tu ali ima tolika hrpa stvari koja me tlači da to nije normalno. Jebote baš me zanima šta bi neke curke koje su bile samnom mislile o meni da to sve znaju. Joše me više zanima šta bi mislile ove buduće ;-) i da li bi uopće htjele biti buduće. Ok trenutno nema neke baš zacrtane buduće ali pitanje svejedno stoji. Ok nisam ipak totalni loony, nebih nikada ja njima napravio nešto bed, nisam takav loony al' ono možda tom svojom prikrivenom depresijom sjebem neku koja je ni kriva ni dužna, a usto draga mi je i sviđa mi se. Nego da baš ne ugnjavim publiku ovdje ;-) vidim da osobni problemi nisu toliko popularni. Popularnije je (bar koliko vidim na naslovnici blog-a) dati neko izvješće o tome šta se gdje jede, kako i zašto je pao berlinski zid iako koga zanima to vjerovatno zapravo sigurno može naći na net-u, razapinjanje nekoga tko je koristio ovaj isti blog, izbori u americi o kojima izvještavaju mediji. Kakav je interes uopće ljudi jednih za druge? Nema ga čini mi se, osim možda za one najbliže. |
|
Pa sam eto odlučio i ja otvoriti i početi pisati blog. Na to su me natjerali neki bedovi koje imam u zadnje vrijeme, neke stare rane koje su se otvorile. Nadam se samo da ću moći i podijeliti nešto sreće ovdje no kako sam trenutno u sjebanoj fazi onda mi se to čini jako jako daleko, a na trenutke i nedostižno. Nedostižno jer otkad maltene znam za sebe sam se pitao zašto je svijet ispao baš takav i kakav bi mi život bio da se zovem drugačije? Kakav bi bio da umjesto na ovom katu stanujem na nekom drugom, možda na onom di mi stanuje frend, da li bi se i dalje iznutra osjećao ovako? Jedino me bedira ideja o Big Brother-u. Ne ovome koji ide na TV-u nego "onom" Big Brother-u. Ok možda sam malo paranoidan ali vidim kako je onaj vibbi blog "raskrinkan" i to mi je totalni bed. No to je samo poticaj da ne pišem ništa što bi me moglo kompromitirati, nažalost nigdje nisi anoniman osim u samome sebi. Ovo samome je jedini bed što se toga tiče. Ok postoje načini da se stvarno vidi i nađe "počinitelj" svakog blog-a, neznam da li to izvedivo i postoje li zakoni protiv toga ali recimo ovako. Onaj ko ima ovaj blog samo treba spremiti IP adresu sa koje je došao tekst na ovaj blog, sa kojeg sam se recimo ja spojio ovdje. Onda treba kontaktirati provider-a i provjeriti kome je bila pridjeljenja ta IP adresa i tako će se doći do telefonskog broja korisnika, a samim tim i do mene (vas). Ok ja se neću javljati iz internet caffe-a, nekako samomsebi želim dokazati da nisam toliko lud kao onaj lik u filmu Conspiracy Theory. Osim ako je netko to napravio iz internet caffe-a. Onda ste malo sigurniji ali dovoljno je da se nađe u kojem je gradu taj caffe i da se počnu nadzirati svi. Evo da li bi bio dobar detektiv? Znam da nisam za partnera, jednom komadu. To je bed zbog kojeg sam ovo otvorio. Cura mi se totalno svidjela ali eto ja nisam njoj. Zašto? Ne nisam tinejdžer više ali me svejedno s vremena na vrijeme muče ovakvi problemi, nije svaki dan, ma nije svake godine da sretnem neku koja ostavi takav dojam na mene da mislim da bi s njom mogao provesti cijeli život. |
| studeni, 2004 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | |||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv