Kako sam strgan, cijelu noć sam bio budan. Sada čekam pizzu da dođe jer nemam volje da si išt napravim za klopu.
Imam jedan problem koji nikako da sredim već dosta dosta dugo. Nekada pomislim da patim od kronične depresije. Ono skoro konstantno ja imam neko sranje u sebi. Ne uvijek naravno, ne kada se stvarno dešava nešto veselo oko mene ali u ostalim slučajevima kada ovako solo sjedim doma onda sam u kurcu. No nije to kao ono da ležim i sažaljevam sam sebe nego naprosto sam se već naviknuo na to. Koliko god bih trebao biti sretan u životu jer mi je stvarno bolje od mnogih ljudi ja sam u komi. I tako pitam se da li je to naprosto tako i da li sam ja fakat sick in the head? Možda bi trebao psihiću ali neda mi se. Em nemam guts da maltene time sam sebi povjerujem i potvrdim da sam loony, a i to da naprosto ne vidim načina da se tako očito nekome otvorim. Pišem kao nešto tu ali ima tolika hrpa stvari koja me tlači da to nije normalno. Jebote baš me zanima šta bi neke curke koje su bile samnom mislile o meni da to sve znaju. Joše me više zanima šta bi mislile ove buduće ;-) i da li bi uopće htjele biti buduće. Ok trenutno nema neke baš zacrtane buduće ali pitanje svejedno stoji.
Ok nisam ipak totalni loony, nebih nikada ja njima napravio nešto bed, nisam takav loony al' ono možda tom svojom prikrivenom depresijom sjebem neku koja je ni kriva ni dužna, a usto draga mi je i sviđa mi se.
Nego da baš ne ugnjavim publiku ovdje ;-) vidim da osobni problemi nisu toliko popularni. Popularnije je (bar koliko vidim na naslovnici blog-a) dati neko izvješće o tome šta se gdje jede, kako i zašto je pao berlinski zid iako koga zanima to vjerovatno zapravo sigurno može naći na net-u, razapinjanje nekoga tko je koristio ovaj isti blog, izbori u americi o kojima izvještavaju mediji.
Kakav je interes uopće ljudi jednih za druge? Nema ga čini mi se, osim možda za one najbliže.
Post je objavljen 10.11.2004. u 19:00 sati.