Još kao pseto uza me je nada, s njom i ja vičem da ćemo se sresti,
no Sava gasi svjetla moga grada i ostavlja me samoga na cesti.

# Ne vračaj se starim ljubavima da se skloniš,
da se tješiš kad se davnih dana sjetiš...

# Zagrli me oko vrata oluja se diže, ne može ti vjetar ništa ako priđeš bliže.

# Govorio sam, već je bilo kasno o našoj davno zamišljenoj sreći
i vidio sam, vidio sam jasno da mi ne želiš ništa više reći.