Arsen

17 kolovoz 2019

I dok ti pričam o nama ti gledaš me i smiješiš se jer sada znaš
i makar dani prolaze još uvijek ptice dolaze na prozor naš.




Još kao pseto uza me je nada, s njom i ja vičem da ćemo se sresti,
no Sava gasi svjetla moga grada i ostavlja me samoga na cesti.




# Ne vračaj se starim ljubavima da se skloniš,
da se tješiš kad se davnih dana sjetiš...


# Zagrli me oko vrata oluja se diže, ne može ti vjetar ništa ako priđeš bliže.


# Govorio sam, već je bilo kasno o našoj davno zamišljenoj sreći
i vidio sam, vidio sam jasno da mi ne želiš ništa više reći.



Kako vime brzo leti... 4 godine već .. :(((

Oznake: Arsen Dedić, 4 godine, 2015.- 2019.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.