nihonkichigai tj. lud za Japanom
30.12.2006., subota
Bushido,Put ratnika
  gore,kanji - bushido,put ratnika (bushi - ratnik, do ili dao tj.tao - prevodi se kao Put,u biti riječ je neprevediva) Ono što je cvijet trešnje među cvijećem, to je samuraj među ljudima  gore,kanji - samuraj (od samurau - služiti,pratiti; sam kanji je kombinacija dva ideograma - čovjek i hram ) Otkrio sam da je put samuraja smrt.Ako trebaš izabrati između života i smrti, odaberi smrt bez oklijevanja ...Samuraju koji nije spreman umrijeti svakog trenutka neizbježno slijedi neodgovarajuća smrt. * izvor:Hagakure(Skriveno u lišću),zapisao Tsuramoto Tashiro riječi Yocha Yamamota (1659-1719); vidi i "Hagakure i Mishima",Beograd,1986.,str.16 i 28;  Tsuratomo Motazaemon Tashiro  kanji - kokoro (prevodi se kao duh,srce,duša...) Pusti neprijatelja da ti dotakne kožu,a ti zasijeci u njegovo meso;neka ti zasiječe u meso,a ti mu probij kosti;neka ti neprijatelj probija kosti,a ti mu oduzmi život. Araki Matajaemon,veliki mačevaoc ranog Tokugawa razdoblja  Jednog proljetnog dana sjedio je daimyo ("veliko ime",lokalni velmoža) Yagyu Tajima no Kami Munenori (1571-1646) u svom vrtu diveći se rascvjetaloj tršnji što je običaj u japanaca od davnina.Bio je sav u kontemplaciji.Odjednom,osjeti da mi s leđa prijeti sakki (ubojita namjera u zraku).Yagyu s osvrnu,ali ne vidje nikoga oko sebe osim mladog sluge koji obično prati gospodara noseći njegov mač.Yagyu nije mogao odrediti odakle potiče sakki.Ovo ga je veoma zbunjivalo, jer je nakon duge obukeu mačevanju stekao svojevrsno šesto čulo,kojim je mogao odmah otkriti ubojite namjere u svojoj blizini. Ubrzo se povukao u svoje odaje i pokušao riješiti problem koji ga je jako mučio. Do tada nikad nije pogriješio u otkrivanju i točnom određivanju ishodišta sakkija, kad god bi osjetio njegovo prisustvo.Toliko je izgledao nezadovoljan sobom,da se njegove sluge nisu usuđivale da mu priđu i upitaju što ga muči. Napokon,jedan stariji sluga ga zapita nije li bolestan i da li mu je potrebna njihova pomoć.Gospodar Munenori odgovori:"Ne,nisam bolestan.Ali mi se u vrtu dogodilo nešto čudno što prevazilazi moju moć poimanja.O tome razmišljam. "I ispriča mu čitav događaj. Kad se za to saznalo među služinčadi,dječak koji je pratio gospodara drhteći kroči naprijed te je priznao:"Kad sam vidio kako se naš gopodar zaneo divljenjem trešnjinom cvijetu,palo mi je napamet da koliko god je naš gospodar vješt u rukovanju mačem,vjerojatno se ne bi mogao odbraniti kad bih ga sad napao s leđa.Gospodar je sigurno osjetio tu moju misao."Izrekavši svoje priznanje,mladić je očekivao da ga gospodar kazni zbog nepriličnih misli. Ovo je razjasnilo čitavu misteriju koja je toliko mučila Yagyu Munenorija,pa nije htio kazniti svoga mladog slugu.Bio je sretan što ga osjećaj šestog čula nije prevario ni ovaj put. * izvor:D.T.Suzuki / E.Fromm,"Zen budizam i psihoanaliza",Beograd,1973.,str.49 i 50;  Yagyu Munenori  grob Yagyu Munenorija koji se nalazi u hramu Hotoku-ji u Nari  Jednom prilikom je shikken (shogunov regent tj. vršilac vladarske dužnosti umjesto vladara,njegov pomoćnik ili desna ruka) Hojo Tokimune (1251-1284) upitao zen majstora Bukko Kokushija(Wu-hsueh Tsu-yuan,jap.Mugaku Sogen,1226-1286) :"Najgori neprijatelj u našem životu je plašljivost;kako bih je mogao izbjeći ?" Bukko je odgovorio:"Odsjecite izvor iz kojeg plašljivost potiče." Tokimune je upitao:"A odakle ona dolazi ?" Bukko je odgovorio:"Ona dolazi od samog Tokimunea."Tokimune je planuo:"Od svih stvari,ja najviše mrzim plašljivost,kako ona ona može poticati od mene ?!"Bukko je rekao: "Pogledajte kako će te se osjećati kada odbacite vašu vama dragu osobu zvanu Tokimune.Vidjet ćemo se opet kada to učinite."Tokimune je upitao:"Kako se to može učiniti ?" Bukko je odgovorio:"Isključite sve svoje misli."Tokimune je upitao:"Kako bih mogao isključiti sve svoje misli iz svijesti ?" Bukko je odgovorio: "Sjednite prekriženih nogu i meditirajte kako bi ste sagledali izvor svih vaših misli za koje mislite da pripadaju Tokimuneu." Tokimune je protestirao:"Ja imam toliko stvari na ovome svijetu o kojima moram da brinem,pa će mi biti teško da nađem slobodne trenutke za meditiranje." Bukko mu je rekao:"Kakvim god stvarima ovog svijeta se morate baviti,uzmite ih kao prilike za unutrašnje razmišljanje,pa ćete jednog dana shvatiti tko je taj vaš voljeni Tokimune." Kad je Tokimune dobio izvještaje da mongolski napadači dolaze preko mora Tsukushi 1281.,uputio se do učitelja Bukkoa te mu rekao:"Najveći događaj u mom životu konačno je došao." Bukko ga je upitao:"Kako ćeš se suočiti s njim ?" Tokimune je uzviknuo:"Katsu !" kao da plaši i tjera svoje neprijatelje pred sobom. Bukko je bio zadovoljan i rekao je:"Zaista,djete lava urliče kao lav."Sa takvom hrabrošću je Tokimune izišao pred brojnijeg neprijatelja s kontinenta i uspio ga odbiti sa japanske obale kao i prvi put 1274.godine. * izvor:D.Razić,"Zen",G.Milanovac,1985.,str.181;  gore,8.shikken (1268-1284) Kamakura shogunata (1191-1338) Hojo Tokimune (1251-1284) za vrijeme 7.shoguna (1266-1289) princa Koreyase (1264-1326) osnovao je dva hrama,1282.nakon pobjede nad mongolima Engaku-ji u Kita- Kamakuri i postavio Bukko Kokushija za 1.poglavara tog hrama u povijesti; danas se na groblju unutar hrama nalazi grob NAJVEĆEG filmskog redatelja Yasujiro Ozua (1903-1963,vidi post od 4.12.);drugi hram koji je dao izgraditi je Shofuku-ji 1278.koji se nalazi na području Tokya;Supruga Tokimune Noriko osnovala je zen hram Tokei-ji također u Kita-Kamakuri 1285.nakon smrti svog supruga;na groblju unutar Tokei-ji hrama nalaze se grobovi D.T.Suzukija (1870-1966) i R.H.Blytha (1898-1964)  gore,Wu-hsueh Tsu-yuan (jap.Mugaku Sogen,1226-1286),kin.zen majstor Rinzai škole (kin.Lin-chi tsung,jap.Rinzai-shu);došao u Japan 1279. na poziv Hojo Tokimunea bio poglavar mnogih zen hramova u Japanu;Bukko kokushi (ili bukko zenji) je posthumna titula,ima značenje otprilike "veliki učitelj" ili "učitelj nacije"; |
29.12.2006., petak
Ranjeno Koljeno
 Iako ovaj post nema neke direktne veze sa Japanom i japancima jednostavno sam osjetio potrebu napisati ga kada sam vidio u današnjim novinama da je godišnjica masakra kod Ranjenog Koljenja,a indijanskom kulturom sam se bavio prije nego što sam se ozbiljno zainteresirao za Japan.Ranjeno koljeno je mjesto u Južnoj Dakoti na kojem su 29.prosinca 1890. američka vojska poubijala 370 Dakota indijanaca poznatijih kao Siouxi(čita se su),uglavnom žena i djece čija su tijela bačena u zajednički grob(vidi dolje).   položaj mjesta Ranjeno Koljeno(Južna Dakota) na karti SAD-a  američki vojnik poslije masakra  smrznuto tijelo poglavice Big Foot Godine 1973. oko 200 Dakota predvođeni članovima AIM-a(American Indian Movement, Američki Indijanski Pokret) željeli su obilježiti sjećanja na taj događaj ali u tome ih je spriječila američka soldateska i policija,kako savezna tako i lokalna te ih opkolila i držala tako 70 dana dok se Dakote nisu predali.    Ranjeno Koljeno,danas,dolje  ulaz na groblje  groblje kod Ranjenog Koljena Vidi: ranjeno koljeno, ukratko,eng. ranjeno koljeno,eng. ranjeno koljeno,fotografije 90-ih godina snimljen je igrani film o događajima od 1973. i može se nabaviti u videotekama. Film se zove Lakota woman.  |
29.12.2006.,Umjetnost suosjećanja
|
Istinska nesebična radost je umjetnost koju jedva da itko razumije.Još je teže shvatiti umjetnost patnje.Čak i oni koji su mnogo propatili u opasnosti su da promaše ispravni put.Jer,značenje je patnje skriveno i otkriva se jedino onomu koji zna kako da je prihvati i podnosi.Zen-svećenik pomaže patniku da na ispra- van način podnese svoju patnju. Kad zen-svećenik koji se brine za nekog patnika ima razloga za bojazan da taj nije dorastao svojoj patnji,posjećivat će ga opetovano.Ne da bi ga oslobodio briga što ga zbunjuju,već da bi mu pomogao naći svoje nutarnje ja.Nastojat će mu omogućiti da se suoči sa svojom patnjom,time što će postati svjesnim punog opsega i veličine svoje patnje.Pomoći će patniku da uvidi kako se velika patnja ne nadilazi odbijanjem njezina uočavanja niti time da joj se predaje u očaju.Upo- zorit će ga na opasnost koja mu prijeti ako dozvoli da ga tješe ili ako čeka da vrijeme učini svoje i zaliječi patnju.Spasenje je u tomu da se sudbini da puna pri- vola smirenim smirenim prihvaćanjem onoga što mu je dano a da se pita zašto je upravo on izabran da podnosi toliku patnju.Tko god je sposoban podnositi patnju na takav način,dorast će do veličine svoje patnje i time što će sve više učiti da se ne obazire na činjenicu da je to njegova patnja,i neće o nju prijanjati. To neprianjanje pripravlja put ozdravljenju,a ozdravljenje slijedi samo sebe kako čovjek postaje osjetljivijim za patnju drugih i kako nesebičnije dijeli njihove pat- nje.Ova patnja bližnjih posve je različita od sentimentalne simpatije kojoj većina nas daje maha a koja,lako probuđena i ubrzo rasplinuta,ostaje nedjelotvornom jer nije dovoljno nesebična.Istinsko suosjećanje koje nije vezano za riječ iskovat će najblistaviju vezu među ljudskim bićima i svim živim stvorovima.Istinsko se značenje patnje iskazuje jedino onomu koji je naučio umjetnost suosjećanja. Ako su uši i oči patnika otvorene tim objašnjenjem o stanju njegove svijesti,uočit će da ga ni bijeg od stvarnosti ni nijekanje patnje ne može dovesti do neprianja- nja.I ako,prepušten sam sebi,pokaže da se nastoji sjediniti sa svojom sudbinom, prihvatiti je da bi mogla ispuniti svoje vlastite zakone,tada će svećenik nastaviti da mu pomaže.Odgovarat će na njegova pitanja ne nudeći ništa osim savjeta i, naravno,bez prodike. Jer,njemu se čini da ima nešto mnogo važnije negoli su to riječi.Postepeno će ušutjeti i konačno će dugo sjediti bez riječi,duboko utonuo u se.A začudo,ona druga osoba tu šutnju neće doživjeti kao ravnodušnost,kao pustu prazninu koja više smeta nego što smiruje.To je kao da ta šutnja ima više značenja nego bi ikad mogao bezbroj riječi. To je kao da je uvučen u polje neke sile odakle svje- ža snaga struji u nj.Osjeća se prožetim čudnim povjerenjem čak još i onda kada je njegov posjetilac već davno otišao.I može se dogoditi da se u tim radosnim trenucima rodi odluka da se pođe putem koji će jadnu i bijednu opstojnost pre- tvoriti u život sreće. Autor teksta:Eugen Herrigel(1884-1955);tekst je izišao u knjizi Vladimira Devidea,Zen,Zagreb, 1993.,str.344-345;  Eugen Herrigel,poznati japanolog |
Zlatne godine
|
Sutra u subotu,30.12. će na HTV-u na 1.programu u 15:30 u emisiji Reporteri Mirjane Rakić biti prikazan dokumentarni film "Zlatne godine".Film govori o najstarijoj populaciji u Japanu i njezinom odnosu u ja- panskom društvu s obzirom na mlade i druge društvene grupacije.  |
28.12.2006., četvrtak
Novi post Ichimame
 Miriam iz Rima prevela je posljednji post Ichimaru vidi ovdje  |
27.12.2006., srijeda
Ichimaru maiko
 Prije nekoliko tjedana u jednim dnevnim novinama izašla je fotografija na naslovnici mlade geishe pripravnice-maiko po imenu Ichimaru.Ispod slike je pisalo da Ichimaru piše blog,pa sam pomislio da bi ga mogao posjetiti. Nije mi trebalo puno vremena.Brzo sam ga našao na netu.Blog je super,ima lijepih sličica,i sve to,ali mali problem je bio što je blog na japanskom.Ipak odlučio sam ostaviti komentar,ali ni to nije bilo baš lako.Trebalo mi je preko nekoliko minuta da kao sljepac nabadam,ali sam na kraju uspio pogoditi, i naći rubriku za komentare,napisao par rečenica i to je bilo to.Interesantno je kako su osim japanskih komentara najviše ljudi pisali iz Brazila,Italije i Po- ljske,i to najviše iz Poljske.Koliko samo Ichimaru ima fanova u Poljskoj.Tu priči nije kraj.Iako nisam očekivao nikakav odgovor od Ichimaru,nije mi to bilo ni na kraj pameti,dobio sam interesantan mail. Kao pošiljatelj je pisalo paesaggio donna,pogađate iz koje zemlje,a naslov maila je bio:I'm translating Ichi's dream...naime,blog od Ichimaru se zove: ichi.dreamblog  U mailu je pisalo: I love Japan's dream. I love Ichi's dream. So I'm translating her blog,in English here: http://paesaggiodonna.splinder.com/tag/ichimamediary Do you like it ? Miriam Nadam se da priča ovdje ne završava... |
26.12.2006., utorak
Ikkyu Sojun,1394-1481
|
Nakon deset dana u samostanu postao sam nemiran. Crvena nit među nogama sve je duža Budeš li me tražio,raspitaj se u ribarnici, vinskom podrumu ili bordelu. pjesma Ikkyu Sojuna,kojem je kao budističkom redovniku bilo zabranjeno jesti ribu,meso,piti alkohol i upuštati se u seksualne odnose  Kada sam odlučio pisati o Ikkyuu javila se dvojba što pisati,što izabrati od svega što je o njemu rečeno.Što je uopće istina.Odlučio sam se za ovakvu priču. Ikkyu je jedna od najkontroverznijih ličnosti u japanskoj povijesti a i šire,moglo bi se reći.Majka mu je bila jedna od dvorskih dama tj. priležnica 100. cara Go-Komatsu-a(živio,1377-1382;vladao,1412-1433) koji mu je vjerojatno bio otac,ali ga nije mogao priznati zbog carice i društveno-političke situacije.Osim toga,majka je prognana iz careva dvorca. Već sa 5 godina majka ga je poslala u zen hram Kennin-ji u Kyotu.Već kao klinac bio je bistar i o tome periodu ima dosta anegdota.Ikkyu je živio u razdoblju Muro- machi(1333-1568) u kojem je vladao klan Ashikaga,a razdoblje je dobilo ime po ulici u Kyotu u kojem je bilo sjedište Ashikaga klana. Tako je tadašnji već umirovljeni shogun 3.po redu Ashikaga Yoshimitsu (živio, 1358-1408,vladao,1368-1394),graditelj Zlatnog paviljona(Kinkaku-ji),također čuo za visprenog Ikkyu-a kojeg je pozvao u svoj dvor. -Čuo sam da si vrlo bistar-rekao je shogun Ikkyuu.-Misliš li da možeš uhvatiti tigra ?- -Da gospodaru,vjerujem da mogu-odvratio je Ikkyu samouvjereno. -Evo ti uže.Uhvati onog-izazvao ga je shogun,pokazujući prstom na tigra naslikanog na velikom paravanu u sobi. Bez oklijevanja,Ikkyu je stao pred paravan,pripremio uže i povikao: -A sada,gospodaru,molim vas istjerajte tigra !-  3.shogun Ashikaga shogunata Ashikaga Yoshimitsu,gore i Zlatni Paviljon (Kinkaku-ji),dolje  Kinkaku-ji je Yoshimitsu izgradio za sebe kao ljetnikovac 1397.godine;nakon njegove smrti 1408.godine,njegov sin Yoshimochi poklonio ga je zen budisti- čkoj školi Rinzai u Kyotu;godine 1950. jedan zen-budistički redovnik se spalio u njemu jer nije mogao podnijeti njegovu ljepotu;o tome je pisao i poznati japanski pisac Yukio Mishima koji je napisao roman "Zlatni paviljon",a knjiga je prevedena i na hrvatski;1955.hram je obnovljen i stoji dan danas,obavezno ga morate vidjeti ako dolazite u Kyoto; iako sam Kinkaku-ji vidio na stotinama slika prije i poslije posjeta Kyotu,uživo ga vidjeti je nešto neopisivo,totalno nestvarno Svoju prvu pjesmu u kineskom formalnom stilu napisao je Ikkyu kada mu je bilo 12 godina,i pretpostavlja se da osim budističkih motiva govori o svojoj majci koja je bila prezrena od svoje okoline. Uvela trava kraj imanja U pustoši jeseni,napuštena ljepotica pjeva. Ne dolaze glasnici da je pozovu natrag na imanje. Čast i nemilost,radost i tugu-sve je to upoznala. Naklonost njena gospodara bijaše plitka,ali trava je nemara duboka. Godine 1410.,zgrožen pohlepom pokvarenošću starijih redovnika,16-ogodišnji Ikkyu napustio je hram u kojem je do tada boravio,Kennin-ji.Prije nego je otišao napisao je slijedeću pjesmu: Ispunjen stidom teško mogu obuzdati jezik. Riječi zena su nadvladane i demonske sile izlaze kao pobjednici. Ovi redovnici bi morali naučavati zen, ali oni se samo hvališu obiteljskom poviješću. Ubrzo je Ikkyu postao učenik Ken'oa,ekscentričnog učitelja zena koji nije bio dio institucije zena,što je obojici odgovaralo.Ali,1414.godine učitelj Ken'o se razbolio i umro.Nakon što ga je pokopao Ikkyu nije mogao ublažiti tugu i bol za svojim učiteljem,imao je 20 godina,pa se odlučio ubiti.Pokušao se baciti u obližnje jezero Biwa(najveće jezero u Japanu,nalazi se pored Kyota) govoreći da je beskoristan na zemlji,te da je bolje da bude hrana ribama.Srećom je njegova majka,koja je poznavala svoga sina bolje nego itko,poslala jednog slugu da prati Ikkyua,koji ga je na kraju spriječio i odgovorio od samoubojstva predajući mu majčino pismo. Tako se Ikkyu smirio i vratio u majčin dom. Uskoro je pronašao novog učitelja koji je bio još stroži od prethodnog Ken'oa. To je bio Kaso(1352-1428),koji je jedno vrijeme bio poglavar velikog Rinzai zen hrama u Kyotu Daitoku-ji.Ipak Kaso nije odmah prihvatio Ikkyua.Ikkyu je us- trajao i provodio je cijele dane ispred vrata Kasova hrama,Zenko-ana.Nakon pet dana da bi otjerali Ikkyua počeli su ga zalijevati splačinama i tući metlom.Ikkyu je bio uporan.Nije se htio maknuti.Nakon tjedan dana fizičkog maltretirana Kaso ga je ipak prihvatio u svoj hram.Kao član Kasove zajednice Ikkyu je bio podvr- gnut poznatom strogom režimu:teškom fizičkom radu,oskudnoj hrani,kratkom snu i dugim satima meditacije.Zahvaljujući svojoj slikarskoj vještini,uspio je izbjeći svakodnevni naporni rad u hramu,jer je zarađivao za hram na taj način da je oslikavao kimono kojim su oblačili lutke. Nakon što mu je umro učitelj Kaso 1428.godine Ikkyu si je dao ime "Ludi Oblak" jer se nikad nije mogao dugo zadržati na jednom mjestu. U jednoj svojoj pjesmi kaže: Iscrpljen homoseksualnim užicima,grlim svoju ženu. Za mene nije uski put askeze; Duh mi trči u suprotnom smjeru. O zenu je lako biti brbljav-no ja ću držati jezik za zubima. I cijelog dana ću se pouzdati u ljubavnu igru.  U Ikkyuovu životu smjenjivala su se razdoblja u rezidencijama bogataša i plemića, prežderavanja,opijanja,seksualnih maratona i dugotrajni boravci u zabačenim hramovima u kojima bi danima prakticirao za-zen(sjedenje u meditaciji),gladujući i nespavajući. Prije nego će umrijeti njegova majka poslala mu je pismo.Iz sadržaja tog pisma može se nazreti kakava je to žena bila: Čovjek koji se služi samo primjerenim sredstvima nije bolji od muhe što živi na izmetinama.Čak ako znaš naizust 80.000 svetih učenja,ukoliko ne budeš potpuno otvorio oči svoje Budhine prirode,nikad nećeš biti kadar shvatiti niti ovo što sam ja napisala ovdje,u ovom pismu. Godine 1475.kada mu je bilo 81 godina,tadašnji car Go-Tsuchimikado(živio,1442- 1500;vladao kao 103.car,1464-1500) postavio ga je za poglavara hrama Daito- ku-ji.Ikkyu je bio prisiljen protiv svoje volje prihvatiti tu dužnost.O tadašnjem stanju u Daitoku-jiju rekao je u slijedećoj pjesmi: Učenici Daitoku-jija utrnuli su svjetiljke što tinjahu; teško im je razumjetii pjesničke osjećaje ledene noći. Kroz pedeset sam godina nosio slamnati ogrtač i pokrivalo za glavu. Sada sam postiđen i tužan u ovoj purpurnoj haljini. Glavni svećenici u zen hramovima često nose purpurnu odjeću.Na to je mislio Ikkyu u ovoj pjesmi.Ikkyu je i jedan od najvećih majstora kaligrafije u japanskoj povijesti.Poznat je njegov tekst o mrtvom vrapcu: Časna šuma Othranih jednom vrapčića što sam ga od sveg srca volio. Kad jednog dana iznenada umre,osjetih duboku bol. I tako ga pokopah uza sve obrede kakvi dolikuju čovjeku. Isprva ga nazivah "Vrabac-dvorjanin", no kasnije promjenih u "Budhin-dvorjanin". Konačno mu dadoh budističko ime:"Časna šuma" i uz to svjedočim u ovoj pjesmi: Njegovo blistavo zlatno tijelo dugo šesnaest stopa, među blizancima sal stabala,izjutra na dan njegove konačne nirvane,oslobođeno,izišlo iz kruga samsare(krug rađanja i umiranja), izvor je tisuću planina,deset tisuća stabala i stotinu cvjetova. 1453.godine,osmog mjeseca,devetnaestog dana Kyounshi Sojun(tako se Ikkyu tada zvao) U jednoj drugoj svojoj pjesmi kaže: Jedemo,izbacujemo izmetine, spavamo i ustajemo; to je naš svijet. Sve što još iza toga treba učiniti -jest da umremo. Kad su Ikkyuu bile 73 godine,zaljubio se u slijepu ženu Mori.U stvari to je bila obostrana ljubav.Ikkyu je tada napisao: Slijepa Mori na gornjem katu pjeva ljubavne pjesme; njezina pjesma pred cvijećem donosi deset tisuća godina proljeća. Mori je bila tridesetak godina mlađa od Ikkyua,i nije bila neka posebna ljepotica.Ipak Ikkyu ju je volio kao nikoga prije nje. Navodno mu je rodila kćer.Postoji pjesma u kojoj Ikkyu govori o svojoj kćeri: Čak i među ljepoticama ona je dragocjeni biser, Mala princeza u ovome tužnom svijetu. Ona je neizbježna posljedica istinske ljubavi, i majstor zena nije joj dorastao. Prije nego što je umro 1481.napisao je svoju posljednju pjesmu: U ovom golemom svemiru Tko je razumio moj zen ? Čak da se sam Hsu-t'sang vrati Ne bi vrijedio ni prebijenog groša ! Ikkyuov učenik i prvi biograf opisao je svog učitelja ovako: Ikkyu nije razlikovao visoke i niske staleže u društvu i uživao je u druženju sa obrtnicima,trgovcima i djecom.Mladež ga je posvuda slijedila a ptice su mu jele iz ruku.Koliko je god imovine stekao,sve je podjelio drugima.Bio je strog i zahtjevan,ali postupao je sa svima jednako.Ikkyu se slatko smijao kad je bio sretan,a žestoko urlao kad se naljutio. Nikad,nijednom svom učeniku nije priznao prosvijetljenje-Satori.  Izvori za tekst: Devide,Zen,Zagreb,1993. Stivens,Tri klasika zena,Ikkyu,Hakuin,Ryokan,Zagreb,2000. |
24.12.2006., nedjelja
Božić dolazi !
|
...želim vam nesretan božić da Bog da se udebljali preko praznika... Lolobrigida bliže nam se dani nestvarni i divlji, kada dođe Božić ovaj grad je življi, zaboravim tada koliko mi je dosadno, zaboravim tada da mi ništa ne bi pomoglo. Božić dolazi i ja ga trebam, želim da budem mamuran, i da sa svojim starcima pričam o glupim stvarima... Diletanti(vidi) |
Geisha,geiko,maiko,Oka-san,Gion...
 ples jedne geiko na otvorenoj pozornici u svetištu Yasaka-jinja u Kyotu, u kvartu Gion u kojem žive i djeluju geishe  Gion,kvart geiko i maiko Pored planine Fuji,trešnjinog cvijeta-sakure,vlaka metka-Shinkansena i samuraja,geisha je jedan od naznačajnijih simbola Japana. Sama riječ geisha u slobodnom prijevodu sa japanskog bila bi žena koja živi umjetnost.I to je sigurno istina.Svaki dan jedne geishe,ako ne nastupa u nekoj predstavi ili ne zabavlja goste,posvećen je vježbi.I to ne samo geishe početnice,tzv.maiko,nego i starije geishe(u Kyotu ih nazivaju geiko) vježbaju stare tradicionalne plesove,uče o klasičnoj japnskoj literaturi,sviraju shamisen i druge tradicionalne instrumente,uče kako i što govoriti,kako hodati i kako uopće maksimalno udovoljiti svakom gostu.  geisha poslužuje goste japanskim pivom Geishe(geiko) i pripravnice za geishe(maiko) žive u Okiya-ma(ili Machiya-ma),malim zajednicama koje vode"majke"(jap.Oka-san).Majke,koje to nisu u biološkom smislu,vode okiye,tj.kuće geishi kao mala privatna poduzeća.One se brinu o domaćinstvu,odjećiprehrani,školovanju i financijama. U Okoyima se živi na tradicionalan način,nosi se tradicionalna japanska odjeća,kimono ili yukata, hrana je također tradicionalna,a stanovnice su isključivo žene.Muškarci imaju tim zajednicama pristup samo kao tehnička pomoć:oni pomažu u oblačenju kimonai vezivanju obija(širokog pojasa). Okiya je zatvorena za vanjski svijet,kao i Ochaya,tradicionalna čajanau kojoj geishe zabavljaju go- ste pjevanjem,plesom,sviranjem,konverzacijom te posluživanjem hrane i pića u koji može biti uključen i čaj.U ochaye se ne ulazi s ulice,a niti bez puno novca.U ochayama nema seksa,o geisha- ma postoji brdo predrasuda gdje su one pogrešno poistovjećene sa "prijateljicama noći",s kojima su nekad živjele u Tokyu za vrijeme Tokugawa(ili Edo) razdoblja u kvartu Yoshiwara.U Yoshiwaru se moglo ući samo sa posebnom dozvolom,a tu su osim geishi i prostitutki živjeli razni umjetnici, glumci,pjevači,svirači...  geishe u Tokyu U neka bivša vremena,geisha je imala dannu, bogatog pokrovitelja koji je plaćao sve njezine izdatke,a u njezinu je životu imao ulogu nevjenčanog supruga.Danne su,naravno,imale supruge i djecu,dok su geishe rađale njihovu djecu samo izvanbračno i u tajnosti. Geishe,naime, mogu imati djecu ali se ne mogu udavati.Takvih je slučajeva u današnjem svijetu sve manje. U današnjem Japanu malo je takvih bogataša koji si mogu priuštiti druženje s geishama kao i nekad.  dvije geishe,nekad Školovanje geishi traje pet godina.Uči se ponašanje i izražavanje,pjevanje,sviranje na tradicionalnim instrumentima,plesanje,ceremonija čaja i slične vještine kojima će se geishe koristiti zabavljajući muškarce.Nekad su siromašne obitelji prodavale svoje kćeri okiyama.Danas je srećom drugačije. Geishe postaju samo one djevojke koje to žele i čiji su roditelji na to pristali.U školu geishi mogu se upisati najranije sa 16 godina.  Miyako Odori Samo u travnju u Kyotu,u Gionu u kazalištu Gion Kobu Kaburenjo,u ulici Hana-michi (tj.Ulica cvijeća) može se pogledati poseban ples geishi koji se zove Miyako odori.Pleše se već tradicionalno svake godine od 1872.godine.Godine 2004. imao sam zadovoljstvo pogledati ovaj ples uživo.To je bio u stvari glavni motiv mog tadašnjeg puta u Japan,osim naravno posjeta frendovima.  uvodni ples pripravnica,maiko  sa lijeve strane publike nalaze se maiko sviračice ispred kojih će izaći pred publiku maiko plesačice i elegantno otplesati do pozornice kao na prethodnoj slici  desno od publike nalazi se orkestar iskusnijih da ne kažem starijih geishi koje sviraju na shamisen- ima,ispred kojih se također ukaže desetak maiko koje se upute prema pozornici lagano lelujajući.  završna točka u kojoj izlaze sve geishe u predstavi na pozornicu;sve uloge igraju same geishe,pa tako i muške uloge  karte za predstavu Miyako odori,vidi se cijena od 4300 yena(oko 215 kuna),za koju se dobije osim plesa na pozornici,razgledavanje japanskog vrta u sklopu kazališta,dobije se kolačić i čaj te prilika slikati dvije geishe izbliza(vidi dolje);možete,naravno uzeti i jeftinije karte,ali onda nema kolačića, čaja i slikanja,a to bi bilo šteta propustiti,vjerujte.Isplati se.Možda predstava traje prekratko,nekih sat vremena,ali vam se zavrti u glavi od boja i kimona,i ne znate na koju bi stranu gledali jer su geishe na koju god stranu pogledate  Vidi za geishe: *za dio teksta korišten članak iz "Večernjeg lista" od subote,31.7.2004. Deane Knežević; *ako znaš japanski,a ako i ne znaš posjeti blog jedne maiko-Ichimaru * "Sjećanja jedne geishe",Arthura Goldena,knjiga i film *linkovi: wikipedia o geishi immortal geisha geiko i maiko geisha of Japan geisha(japan-guide) |
23.12.2006., subota
Rođendan japanskog cara Akihita
 125.car Akihito Danas(jučer),23.prosinca je (bio) 73.rođendan sadašnjeg 125.japanskog cara Akihita čiji je predak 1.japanski car Jimmu tenno započeo vladavinu jap.carske obitelji prije 2666 godina.Akihito nije kontroverzan kao što je bio njegov otac car Showa,u nas poznatiji kao Hirohito,a vladao je najdulje od svih jap.careva(1926-1989).Možda su tada bila druga vremena nego sada koja nose i druge situacije i probleme carskoj obitelji i Japanu.  124.car Showa(Hirohito) Dok je car Akihito bio u teenegerskoj dobi tada kao princu prijestolonasljedniku,mentor za engleski jezik mu je bio Reginald Horace Blyth(1898-1964),englez koji je napisao najbolje knjige o haiku, zenu i Japanu na nejapanskim jezicima.Kod nas je prevedena samo jedna njegova knjiga koliko znam. To je o knjiga o japanskom humoru.Genijalna knjiga !Što reći(za Blytha vidi ovdje)Iako je u nas totalno nepoznat,Blyth je,po mom skromnom mišljenju, jedan od najvećih ljudi koji su koračali ovim napaćenim planetom.  R.H.Blyth U našim novinama mogli smo pročitati da su hobiji cara Akihita entomologia(ukratko pručavanje kukaca) i botanika.Napisao je niz članaka o ribama u raznim časopisima.Također sam pročitao da svira piano i harfu.To bih baš volio vidjeti! Car je zajedno sa caricom Michiko bio u Hrvatskoj 60-ih godina kao i njihova jedina kći princeza Sayako koja je bila u Hrvatskoj 2002.godine. Kod cara na rođendanu,vidi kućanica u japanu  car Akihito i carica Michiko  princeza Sayako  obiteljsko stablo carske obitelji |
22.12.2006., petak
Bodhidharma dolazi u Kinu
|
Kada je Bodhidharma 520. došao iz Indije u Kinu,posjetio je cara Wu-tia iz Lianga,zaštitnika Budhin- og puta u Kini.Car mu je govorio što je sve učinio za napredak Budhina učenja u svojoj zemlji i upitao Bodhidharmu koja je njegova zasluga za njegova dijela.Bodhidharma je odgovorio:Baš nikakva. Car ljut,zbunjen i znatiželjan upita:Koji je onda smisao najveće svete istine ? Bodhidharma odgovori:Beskrajno prostranstvo,nikakve svetosti. Car ga onda upita:A tko si onda ti ? Bodhidharma odgovori:Ne znam ! Kako car nije shvatio osnovno Budhino učenje,Bodhidharma napusti carev dvor,prijeđe rijeku i dođe u zemlju We,hram Shorin-ji(kin.Shao-lin) na planini Wu-tai,u Honanu,gdje je prema legendi proveo devet godina okrenut zidu.  Bodhidharma |
Kako se zakotrljao zen kotač
|
Tradicija zena prema legendi počinje osmijehom.Prema priči,jednom prilikom,kada je grupa učenika sjedila oko Budhe,prišao im je jedan radža,ponudio Budhi cvijet i zamolio ga da održi propovijed. Budha je ustao,okrenuo se prema učenicima,podigao cvijet i osmjehnuo se.Nije progovorio ni riječi.Nitko od prisutnih nije razumio što im učitelj želi reći,osim jednog učenika koji je Budhi uzvratio smijeh.Bio je to Mahakashyapa(jap.Kasho).On je trenutno prihvatio Budhino učenje,i bio je prvi u nizu od 28.patrijarha koji su prenosili učenje tj.prenošenje znanja bez riječi,sve do Bodhidharme koji je u 6.st. stigao u Kinu.  Sidarta Gautama Shakyamuni(tj.iz plemena Shakya) poznat kao Budha tj.probuđeni  Mahakasyapa,Budhin nasljednik,prvi učitelj zena nakon Budhe  Bodhidharma(jap.Daruma),28.učitelj zena nakon Budhe,prenio znanje iz Indije u Kinu autor:Yoshitoshi,1887.godine |
21.12.2006., četvrtak
Zimski pozdrav
|
Želio bih podijeliti s vama jedan prekrasan haiku sve dublje pod smrznutom ružom toplina zemlje sinking deeper under the frozen rose the earth's warmth Višnja McMaster* *predsjednica Društva hrvatskih haiku pjesnika |
20.12.2006., srijeda
Edo(Tokyo)
 panorama Tokya(hrv.istočna prijestolnica) 1865.ili 1866. kada se još zvao Edo(hrv.vrata zaljeva) Iako su ljudi na području današnjeg Tokya boravili prije 2000 godina,prvo ribarsko naselje Edo osnovao je izvjesni Hashino Nakatamo u 6.st. pored budističkog hrama Asakusa temple(Senso-ji) uz rijeku Sumidu.  Senso-ji,ulaz  Senso-ji,glavna ulica do hrama Razvoj Eda-Tokya počeo je početkom 17.st. nakon jedne od najvažnijih bitaka u japanskoj povijesti,ako ne i najvažnijoj,bitci kod Sekigahare 1600.godine,nakon koje je pobjednik u toj bitci Tokugawa Ieyasu učvrstio vlast svog klana i svojom dominacijom uspio prekinuti klanske ratove koji su trajali posljednjih nekoliko stotina godina.Od ribarskog sela 1600. za nekih stotinjak godina Edo je postao najmnogoljudniji grad na svijetu što je i danas.  panorama Tokya,gore i dolje  gore,panorama Tokya i pogled prema kvartu Shinjuku gdje se nalaze najviše zgrade u gradu  gore i dolje,zgrada gradske uprave u kojoj radi 13.000 djelatnika u dva tornja od 105 katova  |
Tražili ste,gledajte II dio
...svaki tekst je suvišan...   ...šećer na kraju...  ...sugoi,nee... ! |
19.12.2006., utorak
Tražili ste,gledajte
 Hiroshima,6.kolovoz 2005.,raskršće ispred Parka mira  6.kolovoz 2005.,Hiroshima  pogađate,Hiroshima,isti dan  Hiroshima station(Hiroshima eki)  Hiroshima iz tramvaja  shinkansen Nozomi 500 poznat i kao vlak-metak,ili kao što bi komšije rekli voz-tane;jedan od najbržih vlakova na svijetu;postiže brzinu do 300 km na sat;ove godine se trebao pojaviti vlak koji ide i do 360 na sat;za Nozomi vam ne vrijedi JR Pass,morate kupiti dodatnu kartu,ili ne morate, kondukter vrlo rijetko gleda karte u shinkansenu još malo nozomi shinkansena linije 500,dolje    ...toliko za sada,vidimo se u slijedećem nastavku...mata ne |
17.12.2006., nedjelja
Zen biseri
 ...poznata je ona:"ne bacajte bisere pred svinje".Nadam se da takvih ovdje neće biti...  "Tko zaista pokuša razumjeti budističku doktrinu,barem do određenog stupnja,tj.,odricanjem raznih zapadnjačkih predrasuda,doći će do određenih dubina ispod bizarnog ogrtača individualnog satori doživljaja." C.G.Jung  Kad superioran čovjek čuje za Istinu, on čini sve da je je primjenjuje. Kada osrednji,običan čovjek čuje za Istinu, on ju za trenutak uhvati,ali ju ponekad izgubi. Kad inferioran čovjek čuje za Istinu, on joj se ruga na sav glas i smije. Ako se ne smije,to nije Istina Lao-Tse  "Ustupiti znač biti savršen, biti povijen,znači uspraviti se, biti prazan,znači ispuniti se, biti otrcan,znači obnoviti se, biti u oskudici,znači posjedovati. Živjeti u obilju,znači biti smeten." Lao tse,Tao-Te-Ching,Knjiga Puta i Vrline,XXII  Nikakava misao,nikakvo umovanje,nikakva analiza,nikakvo oplemenjivanje,nikakva namjera,neka se sredi samo. "šest opažanja"  Postoji patnja,ali ne onaj tko pati Postoje djela,ali ne onaj tko radi Postoji oslobođenje,ali ne onaj tko slobodan biva Postoji put,ali na njemu putnika nema Visuddhi-Magga  |
16.12.2006., subota
Prijatelji iz Japana
|
Nedavno,neki dan javili su mi se dvoje prijatelja iz Japana,koji imaju blogove. Pa ako želite možete svratiti. Prvi blog je:d.hatena.ne.jp/satokica/ blog je japansko-engleski.Možete pisati na engeskom.Vlasnik bloga je moja draga prijateljica Satoko Ouchi koja voli Hrvatsku kao što ja obožavam Japan.Ona mi je dala nadimak nihonkichigai,a sebe zove Satokica Oučić.Satoko je slikarica ali se bavi i drugim vidovima umjetnosti.Bit će joj drago da joj se javite.Luda je za čokoladom.Živi u gradu Kumagayi,prefektura Saitama,nekih 60-ak km od Tokya.  gore,Satoko i njen Dalmatiner koji je na njenu žalost uginuo;sada ima drugog psa(vidi dolje)  neke od slika koje je naslikala Satoko:    Drugi blog koji možete posjetiti je :www.myspace.com/dobar dan ili blog.myspace.com/dobar dan ili groups.myspace.com/ilovecroatia Vlasnik drugog bloga je moj prijatelj iz Tokya Shinji Arakawa.Osim što voli Hrvatsku,obožava glazbu  Shinto hram blizu kuće g.Arakawe i Arakawa-san ispred gl.zgrade hrama |
14.12.2006., četvrtak
Japanci u Hrvatskoj
Da li netko zna koliko trenutno živi japanaca u Hrvatskoj ? gore,moj prijatelj Koji Kimura iz Kyota koji obožava hrvatski nogomet,Dubrovnik i naivno slikarstvo.;volio bi oženiti hrvaticu jer misli da su hrvatice najljepše žene na svijetu; svojevremeno,prije par godina i "Glorija" je pisala o njemu. |
12.12.2006., utorak
Marulić u Japanu
|
Opet će možda poneki skeptik i negativac sa sarkazmom reći kako neki govore da su hrvati jedan od najstarijih naroda na svijetu,kako nekoliko premijera i predsjednika u svijetu vuku podrijetlo iz Hrvatske,kako se pričalo da je Maradona možda hrvat, i tako dalje i tako bliže.Ipak činjenice govore same za sebe. Jedan od prvih stranaca koji je došao u Japan i zasadio temelje kršćanstva u Japanu bio je isusovac sv.Franjo Ksaverski(1506-1552) koji je stigao u Kagoshimu 15.kolovoza 1549.godine.Sa sobom je donio dvije knjige.Jedna je bila "Biblija",a druga "De institutione bene vivendi per exempla sanctorum" "oca hrvatske književnosti" Marka Marulića(1450-1524).Knjiga je 1585. prevedena i na japanski u Nagasakiju.Tako je knjiga jednog hrvatskog velikana bila jedna od prvih nejapanskih knjiga na japanskom tlu,te jedna od prvih prevedenih knjiga na japanski jezik,te su prvi japanski kršćani bili podučavani kršćanskoj duhovnosti riječima našeg Marka Marulića.  sv.Franjo Ksaverski(1506- 1552)  knjiga Marka Marulića,De institutione,objavljena prvi puta 1506. u Veneciji,a 1585. u Nagasakiju |
10.12.2006., nedjelja
Tokyo st.
   karta tokyo st.,koja bi vam kao trebala pomoći da se bolje snađete.Sretno !Gambate !  jedan od preko 20 perona  Vanjski dio Tokyo st.,izgrađen 1914.Kasnije obnavljan preko nekoliko puta. 60-ih godina na Tokyo st.(Tokyo-eki) navodno je pisalo upozorenje u obliku haiku pjesme :"Ne pišati ovdje...policija !" U Tokyu prema nekim podacima svaki dan devet milijuna ljudi ide na posao i vraća se kući. Većina ih prođe kroz Tokyo st. |
Japan-Amerika i svijest o svijetu oko sebe
|
Kad je 1860.g. mladi samuraj Fukuzawa Yukichi posjetio San Francisco,u okviru prve službene japanske misije u Ameriku,nisu ga se dojmile nove naprave koje su mu ponosno pokazivali njegovi domaćini,nego činjenica da ...se čini kako se ondje razbacuju željezom.Na hrpama smeća,na morskim obalama ,svagdje sam pronalazio stare limenke,prazne konzerve i slomljeno oruđe.Za nas je to nezamislivo,jer u Edo-u nakon požara gomila ljudi traži čavle u pepelu. Preuzeto iz knjige:Totman,"Povijest Japana",Zagreb,2003.,str.260 i 261. Vidi i :Eiichi Kiyooka,prev.,The Autobiography of Yukichi Fukuzawa",N.Y.:CUP,1966.,str.115-16.  Yukichi Fukuzawa(1835-1901) vidi za Yukichi Fukuzawu |
Rođendan princeze Masako
 Princeza Masako Owada,gore Jučer je japanska princeza Masako Owada,supruga prijestolonasljednika Naruhita proslavila svoj 43.rođendan u Carskoj palači u Tokyu. Princeza Masako najstarija je kćer Hisasshi Owade visokog diplomata ministarstva vanjskih poslova.Rođena je u Tokyu i kao kćer diplomata odrastala je u nekoliko stranih zemalja kao što su Sovjetski Savez i eSADe.U vrtić je išla u Moskvi, osnovnu školu u N.Y. i Tokyu,a srednju u Tokyu i Bostonu. Diplomirala je 1985. na Harvardu iz ekonomskih pitanja.Također je diplomirala pravo na Fakultetu za pravo Sveučilišta u Tokyu prije nego što se zaposlila u ministarstvu vanjskih poslova 1987.godine.Govori tri jezika engleski,njemački i francuski. 9.lipnja 1993.udala se za prijestolonasljednika Naruhita.  Prijestolonasljednik Naruhito i princeza Masako,9.lipnja 1993.,gore Godine 2001. 1. prosinca rodila je kćer Aiko(Toshinomiya). Aiko znači dijete ljubavi,Toshi znači ugled,a -no miya je dodatak koji nose svi japanski prinčevi i princeze.Tako je njen otac Hironomi- ya.  Princeza Aiko |
09.12.2006., subota
Zaboravljeni Saikaku
 Čitam u komentaru jednog bloga kako je u jednoj knjižnici na polici stajala knjiga Ihare Saikakua, "Posljednji savjeti, vječna riznica japanske porodice" od 1987. do nedavno kada ju je konačno posudio bloger kojem je bilo žao knjige koja dugo stoji na polici. Knjiga je inače izdana kod nas 1985. što znači da je vjerojatno nije čitalo puno ljudi. To je prava šteta. To više govori o našem društvu, nego o dotičnoj knjizi.  Ihara Saikaku (1642-1693) bio je pjesnik, haiku pjesnik, putopisac, autor erotskih djela i kroničar razdolja Tokugawa tj. Edo (1600 - 1868). Razdoblje Edo bilo je vrijeme prosperiteta u Japanu. Završili su klanski ratovi koji su trajali stoljećima a prekinuo ih je Tokugawa Ieyasu (1542-1616) prvi shogun Tokugawa (Edo shogunata) nakon što je 1600. godine pobijedio u bitci kod Sekigahare svoje protivnike i pokorio "cijeli" Japan. Počelo se razvijati građansko društvo sa svim svojim karakteristikama i fenomenima. Saikaku je odlično prikazao to društvo i njegov presjek. Osim toga poznat je po tome što je u jednom danu 1684. u hramu Sumiyoshi u Osaki izrecitirao 23.500 stihova. Recitirao je tako brzo da ni nekolko pisara nisu stizali zapisivati stihove.  gore, statua Ihare Saikakua, Ikukunitama hram, Osaka Karl Florenz (1865 - 1939) jedan od prvih japanologa, za Saikakua je rekao: "...stvarni događaji građanskog života nalaze ovdje tako vjerni i napeti prikaz da ga...moramo priznati prvim pravim ostvarenjem koje je proizvelo epohu moderne realističke ili, bolje rečeno, naturalističke novelistike."  Oznake: Ihara Saikaku, Edo period, Karl Florenz, knjige o Japanu |
08.12.2006., petak
Prvi pravi Japansko-hrvatski i hrvatsko-japanski rječnik
 Hiroshi Yamasaki-Vukelić, "Japansko-hrvatski,hrvatsko-japanski rječnik", Zagreb, 2006. Evo još jedne knjige kupljene na zadnjem Interliberu.To je knjiga Hiroshi-Yamasaki-Vukelića prvi pravi "Japansko-hrvatski,hrvatsko-japanski rječnik",kako se kaže na koricama knjige. Mogu samo reći - Aleluja ! Konačno ! Oznake: Hiroshi Yamasaki-Vukelić, hrvatsko-japanski rječnik, knjige o Japanu, knjige |
06.12.2006., srijeda
Važna obavijest !
 Cijenjeni prijatelji i članovi HJKGD-a, u sklopu obilježavanja 5-e obljetnice Društva u subotu,9.prosinca 2006. godine u 10 sati održat će se sv. misa u Crkvi sv.Antuna Padovanskog,Sv.Duh 31 uz prigodni duhovni program. Radujemo se vašem dolasku. Zadovoljstvo i čast nam je pozvati vas na svečanost obilježavanja 5-e obljetnice djelovanja Hrvatsko-japansko kulturnog i gospodarskog društva u petak,15.prosinca 2006.godine u 18 sati Tribina Grada Zagreba,Kaptol 27 uz prigodni program i domjenak Oznake: HJKGD, Misa, ckrkva sv. Antuna Padovanskog |
04.12.2006., ponedjeljak
Ozu je Bog !
 Yasujiro Ozu (12.prosinac 1903.Tokyo-12. prosinac 1963.Tokyo)  Yasujiro Ozu kanji Za Yasujiro Ozua, japanskog režisera govorilo se da je "najjapanskijih od svih japanskih redatelja. Tijekom 50-ih godina prošlog stoljeća Ozuova su djela ljubomorno čuvana samo za domaću publiku, jer su japanci vjerovali da zapad ne može istinski cijeniti i razumjeti nešto tako "japansko". No istina je u tome da je Ozu osim utjecaja japanske kulture bio i pod utjecajem evropske filmske kulture posebno njemačkih filmova toga vremena. Danas je Ozu (već dugo, preko 30 godina) uzor nekim njemačkim rdateljima kao Werneru Herzogu ili Wimu Wendersu koji je poznat po filmovima "Pariz-Texas", "Nebo nad Berlinom...a snimio je i dokumentarni film 1985. o Ozu-u "Tokyo-ga" koji je bio nekoliko puta i na "Dalekovidnici" tkzv. HTV-u, ne bi čovjek vjerovao. Pod Ozuov utjecaj padali su i Jacques Rivett, Martin Scorsese, Paul Schrader a o Jimu Jarmuschu da i ne govorim. Ako je je netko mogao prikazati poeziju ili religiju na filmu onda je to Ozu. Ozu je Bog ma koliko mi šutjeli o tome ! Ozu živi vječno. Sva kinematografija Hollywooda nije se dostojna uspoređivati sa ovim velikanom. Mata ne !  gore, kamen na grobu Ozua na kojem je kanji znak "mu" tj. praznina. Praznina koja nije ništavilo nego punina iz koje je Ozu crpio ideje za svoje genijalne filmove. Grob mu se nalazi u sklopu zen hrama Engaku-ji u Kita-Kamakuri (Sj.Kamakura, sat vremena od Tokya vlakom. Oznake: Yasujiro Ozu, japanski film, film, Kita-Kamakura, Engaku-ji |
03.12.2006., nedjelja
"knjigom u oko", kutak za čitalački trenutak
 gore, Devide, "Japan", Zagreb, 2006. Na posljednjem Interliberu, prije mjesec dana uspio sam kupiti preko nekoliko knjiga vezanih za Japan, pa ću se osvrnut na njih. Ovlaš, naravno xD Prva je knjiga prof. i akademika Vladimira Devidea monografija "Japan". Na prvi pogled podeblja (preko 250 stranica, a ima i slika), progutao sam je za dva, tri dana. Knjiga je u stvari kompilacija prijašnjih knjiga prof. Devidea sa ponekim novim tekstom i starim koji su osvježeni. Nažalost onih koji je nisu kupili na Interliberu za 160 kuna, ako je sada misle kupiti u knjižari je 290 kuna. Svakako pročitati ili posuditi ako ju ne možete kupiti. Inače prof. Devide je naš poznati matematičar, redoviti član HAZU, član DHK-a i P.E.N.-a , što god to značilo. Počasni je predsjednik Društva hrvatskih haiku pjesnika, savjetnik World Haiku Association, počasni član Njemačkog haiku društva i član Hrvatskog matematičkog društva. Dobitnik je mnogih domaćih i međunarodnih nagrada za svoj rad,a također i japanskog državnog odličja Zuihosho, Kao i posebnog priznanja Japanskog ministarstva kulture i prosvjete za izvanredne zasluge u upoznavanju zemalja istočne Europe s kulturom Japana. Autor je mnogih knjiga o matmatici,teoriji matematike, ali poznatiji je kao autor knjiga o haiku, zenu i općenito o kulturi Japana.  gore, prof. Devide Oznake: Vladimir Devide, knjige o Japanu, knjige, Haiku, Interliber 2010 |
02.12.2006., subota
Iz knjige isusovca Pedra Arrupe
 U Japanu cijela obitelj kupa se u istoj vodi. Japanci se, naime, najprije sapunaju od glave do pete i tek kad su čisti ulaze u kadu punu vode. "Još se sjećam kako me je za prvog mog boravka u Japanu posjetio jedan pater i ostao kod mene nekoliko dana. Kad se smračilo, spremio sam po običaju zemlje kupelj te počastio gosta da se prvi okupa. Kako sam znao da ima jedva mjesec dana otkako je u Japanu, pomislio sam da će o toj stvari malo znati pa sam mu htio dati najvažnije upute. No on se ponio kao da sam ga uvrijedio podcjenjujući njegovo poznavanje običaja zemlje pa mi rekne veoma svečano: Za ime Božje, uzmite, oče u obzir da sam u jednoj obitelji boravio dva tjedna i da nisam propustio nijedan dan a da se nisam poslužio furo-m" tj. japanskom kadom. Oprostite, uzvratih, nisam znao da imate toliko prakse u tome - i pokazah mu furo. Prošlo je otprilike četvrt sata kad me on pozove: Oče Arrupe ! Gotov sam. Ako hoćete možete i vi ući. Ostavih, dakle, pred vratima svoje japanske kućne cipele, koje se ondje dnevno tisuću puta navlače i svlače, i htjedoh se okupati. No kako li sam se začudio kad sam opazio da se otac u furu sapunao, kao da je u evropskoj kadi. Nisam više mogao da suzdržim svoj smijeh. Jeste li se, oče, za čitavo vrijeme dok ste boravili u onoj obitelji svakog dana služili furuom na taj način ? Više manje - da ! I uvijek ste imali vremena da se nasapunate ? Pa, naravno, uvijek sam imao dovoljno vremena za to. I niste znali da to Japanci nikad ne čine u furu jer se svi služe vodom ? To što mu rekoh veoma ga je iznenadilo. Ne mjenjaju vodu ? Govorite li to ozbiljno ? Sasvim ozbiljno ! Onda sam to baš fino učinio. Prema tome, nisu se dva tjedna kupali zbog mene - bio je njegov jedini komentar. Vjerojatno je bilo tako jer japanska uglađenost ne dopušta da se makar i s najfinijim formama uljudnosti kaže gostu da je počinio veliku "neuljudnost" (shitsurei). To je, eto, jedan primjer što se može učiniti kad se ne poznaju običaji neke zemlje." Pedro Arrupe, "Taj nevjerojatni Japan", Zagreb, 1978., str. 22-24; Oznake: Pedro Arrupe, isusovci, Kršćanstvo u Japanu, knjige o Japanu, knjige |
.svg-dc6dca.png){kind=logo}
