Čitam u komentaru jednog bloga kako je u jednoj knjižnici na polici stajala knjiga Ihare
Saikakua, "Posljednji savjeti, vječna riznica japanske porodice" od 1987. do nedavno
kada ju je konačno posudio bloger kojem je bilo žao knjige koja dugo stoji na polici.
Knjiga je inače izdana kod nas 1985. što znači da je vjerojatno nije čitalo puno ljudi.
To je prava šteta. To više govori o našem društvu, nego o dotičnoj knjizi.
Ihara Saikaku (1642-1693) bio je pjesnik, haiku pjesnik, putopisac, autor erotskih djela i
kroničar razdolja Tokugawa tj. Edo (1600 - 1868). Razdoblje Edo bilo je vrijeme prosperiteta u
Japanu. Završili su klanski ratovi koji su trajali stoljećima a prekinuo ih je Tokugawa Ieyasu
(1542-1616) prvi shogun Tokugawa (Edo shogunata) nakon što je 1600. godine pobijedio u
bitci kod Sekigahare svoje protivnike i pokorio "cijeli" Japan. Počelo se razvijati građansko
društvo sa svim svojim karakteristikama i fenomenima. Saikaku je odlično prikazao to društvo i
njegov presjek. Osim toga poznat je po tome što je u jednom danu 1684. u hramu Sumiyoshi u
Osaki izrecitirao 23.500 stihova. Recitirao je tako brzo da ni nekolko pisara nisu stizali
zapisivati stihove.
gore, statua Ihare Saikakua, Ikukunitama hram, Osaka
Karl Florenz (1865 - 1939) jedan od prvih japanologa, za Saikakua je rekao: "...stvarni događaji
građanskog života nalaze ovdje tako vjerni i napeti prikaz da ga...moramo priznati prvim pravim
ostvarenjem koje je proizvelo epohu moderne realističke ili, bolje rečeno, naturalističke novelistike."
Post je objavljen 09.12.2006. u 16:21 sati.