Nulta stopa nicega

utorak, 08.03.2016.

Danas je Dan zena, okej, ne zanima me takav oblik iskazivanja paznje, ko fol danas extra paznja ide zenama jer je to TAJ dan. Bullshit. Dan zena bi trebao biti svaki dan, a ne da citamo svaki dan o nasilju nad zenama, djecom i ostalom.
Kaze na jednoj skoli: ovo je skola nulte tolerancije na nasilje, pih, e da je barem na samo jednoj, ima ih sad vec ohohoho. A kad iza nulte stope krece se takvo nasilje da covjek ne moze vjerovat. Sve pod krinkom nenasilja. Tesko je gledat takve lazi, nazalost, poceli smo sami sebi lagat. Nasilje nije nuzno fizicko kako nas vecina misli kad spomenemo tu rijec, jos je od toga teze psihicko i to sofisticirano psihicko nasilje koje je u porastu.
Ne citam statisticke podatke i ne iznosim cinjenice procitane negdje, nego govorim o onom sto sam vidjela i procitala. Zadnji slucaj je o djevojcici cija je mama samohrana, maltretiraju je do te mjere da se zeli ubiti. Jel to normalno?? Da, da, nazalost je postalo okej jer nju nema tko zastititi, nema zalede, ko te sljivi. Ta je prica ostala u sjeni price o POKLONU i rodendanu.
Cijela se Hrvatska digla na noge zbog tog rodendana, dobro, ta majka je isto svojevrsna maltretatorica svega oko sebe, al ima zalede i to nitko ne propituje. Zalosno jer je to samo jos jedna jadnica u nizu.
Nebitna je cak i takva prica jer pomaka nema nigdje, nikad. Nulta stopa je dovela do 200% stope nasilja, a svi okrecu glavu i prave se gluhi, nijemi, slijepi.
Mozda jednom bude bolje, kad se doma ljudi potrude oko svoje djece i daju im svoje vrijeme.
Vrijeme je jedini faktor uz ljubav koji je bitan, a toga ima sve manje.
Nazalost.

A