srijeda, 24.10.2012.

Visinska



Imao sam sedam godina, uskoro ću imati stotinu,
ne znam što djeca traže između grmova,
ne znam što sam ja tražio, jedan drozd bio je tamo,
možda zastao u letu, u svom domu na grani, u tijelu,
bilo je jutro mnogih jutara, bio je dan,
bio je dan svih prošlih i budućih dana,
kada sam se približio fijuknuo mi je iznad glave,
uletio mi je u život, u glavu, u moju visinsku glavu.

(D. Dragojević)










negdje oko sredine dana
ova je pjesma uletjela u moj život
i najednom su mi se u srid srijede jesenje
visinski poklopili svi moji motivi...
oni pronađeni jutros,
oni napisani jučer,
svi oduvijek i zauvijek;

i jutro...
i - ne znam što sam tražila...
i ptica...
i fijuk

... i let.


tessa k
| 21:38 | Komentari (2) | Isprintaj | #

<< Arhiva >>