... ili sjeverno
Kontra Tolstoju istočno,
koji je pogriješio već u prvoj rečenici,
a namjesto posta o Dostojevskom.
...
neke prve rečenice ponašaju se u našim životima kao da su bogomdane.
cijepe te u dječjoj dobi, i ti onda u svim preostalim godinama nezrelosti misliš da
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način.
sve dok se u ranim popodnevnim satima jedne nedjelje,
post festum...
poslije slavlja...
ne vratiš po mobitel koji si u dugoj noći prije greškom ostavila
na rođendanskom stolu jednog stana u centru,
pa ispričavajući se zbog te svoje tempirane bombe
koja je bila podešena čak i na rano buđenje,
jer se iz tvog stana na sjeveru u zoru išlo na turnir u odbojci...
piješ još jednu dnevnu kavu u ovom visokih greda,
i možda jer je vani dan - vidiš
jasno k'o dan
da ok... što je bilo bilo je
u onoj Rusiji o kojoj uvijek sanjariš,
i da ok... možda je to onda i imalo smisla,
ali da isto tako - što jest jest
danas i ovdje... post festum,
a ono što jest je da je Tolstoj gadno fulao.
i vidiš najednom da je upravo suprotno...
da su na ovoj velikoj i valjda olakotnoj udaljenosti od njega -
tužne obitelji sveprisutne i iste...
da boluju od istih problema u istoj svakodnevici,
a da je svaka tako rijetka sretna obitelj
- posebna.
(a neke centralne i sjeverne su to i mrvicu više...)
tessa k
|