djevojčice, mogla bi sjedeći na plaži jednim
pokretom ruke izvuči jedrenjak iz mora
a da ti vjetar ne raspuše kosu
dva galeba povući će rasporak između
plaže i mora
mogla bi zamijeniti noge za deblo stabla
a antičku glavu ostaviti na travnjaku
priljubljenu uz labuđi vrat, stopala položiti
na srp mlađaka s pozadinom zvjezdanog neba
mogla bi odjenuti haljinu spasa ispod koje se
nalazi vješalica s kavezom punim egzotičnih ptica
popeti se na ljestve i ubrati jabuku sa
starozavjetnog stabla od dima darovanu
mogla bi pretvoriti sebe u krošnju paunova
perja s upaljenim svijećama kao igračkama
i olovkom umjesto kljuna iscrtati crvene licitare
mogla bi djevojčice sklopiti oči usne i prespavati
sve obične dane tako da ljubavni parovi što
prolaze kroz probodena srca ništa ne primijete
(D. Katunarić)
|