blijedoplavi ženski rukopis

(kraljevna na zrnu praška)






Stihoklepstvo pred porinuće





Sanjati je danas tako znano, tako obično

i svatko od vas ima bar tri sna u rukavu,

ali ja nisam od vas, nisam san, a nisam ni za snove,

pa s večeri od postelje ja sklepavam lađu.





Jer ja neću zemaljske šarene snove,

(ni moji grijesi kad iz njih istjeraš vatru

nisu zemaljski, neg plavi, vodeni...)

i znam da mogu jedino - uploviti u san,

samo prvo uvijek moram nekako




... stihove prebroditi.





tessa k od tesara

__________________





__________________ Jutros sam trčala za tebe, mala.


__________________ Jutros sam trčala za hrabrost,
__________________ za smijeh,

__________________ ... za život.


__________________ Jutros sam trčala kao nikad.


__________________ Jer znaš...
__________________ onaj tvoj smijeh neodoljiv i zarazan,
__________________ zezala sam te -
__________________ "Kao ona foka iz crtića...",
__________________ onaj tvoj jedinstveni, neponovljivi smijeh,
__________________ samo tvoj,
__________________ pun života,


__________________ ... jutros je sve zvonilo od njega.







__________________ (... veći nego bol ljudski što grca)

__________________ tessa k od tesara

NOĆU




Ponekad prebjegne u zagrljaj neba

duša moja, ah... nesnom uljepšana,

pa pobrka zvijezde u Perzejevom mitu,

dok kazaljke bježe iz područja dana



i sakrije sjever da me lakše gubi.



Tad izvlačim plahtu pod snom što me neće,

pa pokrivam ožiljke... te usnule mete

i dajem sve od sebe da im pružim konak,

jer znam da sam kriva -

kad ne znam biti dijete,



kad ne znam više ona davna biti,

kojoj pred san kažu kažu



- Da, bila si dobra.












tessa k od tesara

recimo da prisluškujem prošlost...

vlastitu...

recimo da kad uđeš dovoljno duboko

- više ne boli.





pa recimo scena sa školskog dvorišta
kad smo djevojčice širile ruke
i vrtile se da vidimo čija je suknja šira...


















recimo da ja nikad nisam stala...




i recimo...

da su te riječi bile vjetar na zapletenoj kosi žene
koja si je dozvolila da se portretira riječima u vremenima spiralnog neba,
koja je u dugoj suknji stajala na rubu grada
i okrećući se pravila vjetar šumi,
i onda čeznula da je se nježno pomiluje po mjestu na koje je pala...
tako jako razbarušena, zadihana, ushićena


... kao da postoji.




tessa k od tesara

danas sam bila kod mame
i pogledala sam ih opet...

i najednom ih nisam vidjela kao uvele i bezvoljne...

najednom je ta nježna i bjelkasta koprena
povezivala ono vani i ono unutra
srebrnastim sjajem valova

i mojih sjenovitih zamišljenosti između dvaju sunčevih bljesaka.



veliki dan vani kao da je zaboravio na mene...

na sebe...

njegovi su se zvukovi umorni od prelazaka po raznim oktavama
zaustavili na tim zavjesama
prepunim šapta,

lagano ustreptalim od uspomena koje su se odmarale na njima



i mojih snova.
















od svoje mame nisam prihvatila zavjese...
i još uvijek se borimo za neke važne strateške pozicije,

ali naslijedila sam jednu zraku svjetlosti
koja ima ime


i probat ću je proslijediti dalje.














tessa k od tesara

Living in a house of blue
Waiting for a girl I knew
Living in a house of pain
Waiting for her purple shoes
To cross the threshold to my door
Like she did a thousand times or more
Looking for a perfect rhyme
To entice her back to the scene of the crime

Living in a house of blue
Waiting for I girl I know
She likes to go to the picture show
And watch the wicked witch cast her spell
She cries for the princess all night long
And falls asleep in my arms
When she sound asleep
I take off her purple shoes
And lock up our house of blue

---Brian Kilpatrick






Očima vam dajem znak da mi kažete.

Čija sam.



tessa k od tesara

...

Prije četiri godine pitala me:

"Mama, da li gusjenica zna koje će boje biti njena krila jednom kada postane leptir?"



Jučer sam je čekala u dvadeset minuta dugom hodniku škole.
Učiteljica je došla na pola duljine,

puna polovice krivnje koja joj u stvari ne pripada.

Rekla je da N. piše svoj sastavak
i da je se neda nagovoriti da krene...

- Baš ima inspiraciju...



Kako se i kada se postavlja blokada pisanju?

Jutarnjoj svjetlosti?


U djetinjstvu? U svitanje?

I da li?



...

Dok čitam sudbinu iz svjetlopisa...
... s bijelih leptirovih krila,
kao i uvijek vidim;

Dan će biti pun boje.

Pripada li u stvari polovica krivnje meni?

nakon što prstenuješ čitav jedan rezervat snova

pjevica...
albatrosa...
selica...
sokolovki...
plamenaca...
morskih ptica...

postane jasno koliki uopće nisu bili tvoji.

(travanj 2010)






...

u travnju dvijeijedanaeste
postane jasno


koje više ne prepoznaješ



... na koje si zaboravila.







ponekad posuđujem, uživam u njima, pa vraćam pticama njihove vizure.

okrnjene...


tessa k od tesara

tessa k od tesara

Men do change,
and change comes like a little wind
that ruffles the curtains at dawn...

---John Steinbeck















































... like a little wind
that ruffles the curtains at dawn


...


ja nemam zavjese na prozorima,
i zbog toga
po jednoj od teorija svoje mame
spadam u kategoriju čudaka.

sve drugo je normalni građanski život...

krosmajhart



tessa k od tesara

... Ali postoje šume u kojima žive ptice
koje se i ne mogu ustrijeliti...
Njih je moguće uloviti jedino na lijepak za slavuja.

No to će samo uvećati njihovu strast njihanja na vjetru.

Na tren primirene,
poželjet će se opet zaljuljati snažno
... na ljuljački vjetrova,
snažno...
toliko snažno da se mogu okrenuti same od sebe
i tako, donekle, izbaviti

... od sebe.

Pogledat će gore i bit će im jasno...




Tamo gdje je krenula tvoja crvena sandala

... tamo je duša.




...




nešto kao stari stihovi...
nešto kao stare slike...
nešto kao

... nedjelja









tessa k od tesara

s Petit pan de mur jaune suočio me Vaništa...
doveo me pred taj zid na jednom od prvih predavanja
kao mladu brucošicu sa sindromom - glavom kroz zid,
koja još nije čitala Prousta.

Petit pan de mur jaune...

malen komadić žutog
sakriven u Pogledu na Delft,
o kojem Proust...
Volite li Prousta?
... piše u šestom dijelu svojih Traganja,
kroz usta ostarjelog, bolesnog pisca Bergottea,
ali...
pišući o žutom zidu...
pišući o Bergotteu,
Proust u stvari piše o sebi.

jer priče su potpuno sukladne...

Proust je otišao na Vermeerovu izložbu
tog jednog jutra kad je imao napad...
doživio je sliku,
vratio se kući...
i više nikad nije izašao,
a svoj je snažni doživljaj unio u Traganje...
pa njegov Bergotte...
koji je jednako tako posjetio slikarevu izložbu,
dok proučava taj jedan žuti detalj na slici...
i traži i nalazi istinu u njemu -
pada i umire.

nebrojeni kritičari, analitičari, znalci
i silne duše dotaknute Traganjima... ili Delftom,
još uvijek pokušavaju otkriti koji je to točno mali komadić žutog na slici
za koji Proust dok govori kroz Bergotteova usta
kaže da je važniji od slike u cjelini
jer je baš u njemu sabijena sva slikareva snaga,

i ti nebrojeni tragači rašljaju i traže taj komadić žutila koje prosijava
i koje će onda popuniti i veće slagalice,
jer svjesni su, naravno,
da u tim pasusima
Proust u stvari govori o svom osjećaju umjetnosti

... života.


ipak... ja uistinu ne znam da li je ta silna potraga,
ta hajka na žuti pravokutnik...
taj pohod...
TA potraga za izgubljenim...
ikome vrijedila,
ni da li je taj CSI izgubljeno vrijeme
imao smisla...

jer mislim...ako i saznamo koji je to točno petit pan de mur jaune,
što će to precizno i egzaktno i mjerljivo lociranje jedne krpice žutog dati nama...
Proustu...

i njegovoj istini

koja je snažna
i jasna
i neporeciva
i koja je evidentno i moja
i na toj slici...
i van nje...

pa iako je ne mogu locirati, izmjeriti i dodirnuti savinutim kažiprstom...
postaviti strelicu
i reći
- evo je... točno na ovom mjestu izvire čarolija... tu se treba napiti
ona je moćna
i tu je
i na toj slici...
i van nje...


i bez nje bi sve bilo blijedo.


istina je rijetko mjerljiva i činjenična i precizna.
gotovo nikad.
istina je potpuno nejasna, nedokučiva i neuhvatljiva i izmiče.


ali mi ne možemo pobjeći njoj.

neshvaćena,
nepronađena,
nerazumijevana,

baš takva kakva jest...
baš zato...

ona je najsnažnija od svih čarolija...












a komadić žutog je nekad
uistinu važniji od svega ostalog.











tessa k od tesara

svoje riječi nosim u džepu
kao kocke šećera.


mrve se i pucketaju...




tessa k od tesara

a mislim da ću sutra imati i pet duginih boja više.



tessa k od tesara

kad bih htjela ponovno pisati.




ali dok si još uvijek vjerujem;

da sve ovo izbjegavanje pisanja - nije pisanje,
da konji ipak nisu - down the rabbit hole,
da spomenari nisu dnevnici,
da lijeva strana nikako ne može stradati od desne
kada ih dijeli ravni horizont...

na tren mi se učini da konju kojeg izbjegavam, ipak prilazim s krive strane.



dok svoju formu pokušavam izgubiti u moru,
a o sadržaju...
...
najednom pomislim:


trebalo je možda sjesti u plavi avion
... padobran ostaviti doma.






p.s.

rekla sam:

- no svejedno...
meni je i tako uvijek onakvo vrijeme kakvo mi je u glavi,
a trenutno mi je u glavi najljepše moguće proljeće.
a ovih se dana, mislim, i stvarnost poklopila sa mnom.



rekao je:

- nikad od tebe meteoropata.
upravo obratno - pribojavam se za klimu.









down the rabbit hole...

by


tessa k od tesara

...

Jedne lijepe ljetne noći čuvali konjari na livadama konje. Čuvali, čuvali, a napokon zaspali. Kad oni zaspali, doletjele sa oblaka vile, da se malo poigraju sa konjima po vilinskom običaju...
Trči vranac sve uokrug sa drugim konjima, a najbrži je od sviju... ali Kosjenki se htjelo još bržeg jahanja... Poplaši se vranac, digne se na stražnje noge, a onda poleti ravno preda se, ostavi druge konje, ostavi livade i odnese kao vihor Kosjenku u daleki svijet...

"Bože mili, koliko li stvari zemlja nosi", pomisli Kosjenka radosno.











tessa k od tesara

Borealni konj

Kad klonu moje misli o konju
Na nebosklonu tad se javi
Taj konj u propnju

...

I kad ga jaši knez
I kad ga jaši biskup
Kada ga jaši rudar
I kad ga jaši Wagner

...

Kolike li gizde u konja
Kad se propne i stane
I ostane
U bijeloj boji
Bijeli konj

--- Josip Sever









... Kad se propne i stane
I ostane
U bijeloj boji
Bijeli konj




tessa k od tesara