pa recimo scena sa školskog dvorišta
kad smo djevojčice širile ruke
i vrtile se da vidimo čija je suknja šira...
recimo da ja nikad nisam stala...
i recimo...
da su te riječi bile vjetar na zapletenoj kosi žene
koja si je dozvolila da se portretira riječima u vremenima spiralnog neba,
koja je u dugoj suknji stajala na rubu grada
i okrećući se pravila vjetar šumi,
i onda čeznula da je se nježno pomiluje po mjestu na koje je pala...
tako jako razbarušena, zadihana, ushićena