Kad bi drveće hodalo (pozdrav Grigoru Vitezu!)
Grigor Vitez
Kad bi drveće hodalo Kad bi drveće hodalo, Šume bi se razilazile na sve strane. Drveće bi hodalo, A mahale njihove grane. Kad bi drveće hodalo, I parkovi bi šetali nedjeljom sa šetačima, A možda bi i zaigrali malo sa igračima. Kad bi drveće hodalo, Među pticama bi došlo do velike pometnje, Jer bi i gnijezda krenula u šetnje. Kad bi drveće hodalo, Ja bih pisao naranči s juga Nek dođe kod moga bolesnog druga. Drveće u hodu navečer u Bogovićevoj ulici. Snimio: Vanja |
Invazija šafrana na Gorščici!Snimio: Vanja Snimio: Vanja Dragi moji, možda se sjećate šetnje do stijena Pečovja do kojih sam vas vodio u svojem postu 01.09.2009., nalaze se iznad Vidovca (koji se pak nalazi iznad Markuševačke Trnave) ... ovu nedjelju skupilo nas se čitavih 18 duša (10 odraslih i 8 djece) i krenuli smo od osnovne škole Vidovec (do nje možete stići i autobusnom ZET-ovom linijom 208 za Vidovec ka tim stijenama i zatim dalje prema lugarnici na Gorščici. Dan je bio prekrasan, nakon kišovite subote osvanula je svježa, bistra i sunčana nedjelja, i tako lijepi dan smo iskoristili u potpunosti! Za početak, evo nekoliko gneralnih informacija: od škole krenite ulicom Kovačići, ravno dalje ulicom Vidovec, skrenite lijevo u ulicu Čigiri i odmah zatim, nakon 10 metara, lijevo uzbrdo pješačkim putem. Uskoro stižete na ravni kolski put sa markacijama, tamo idete desno. Vrlo brzo ćete naići na vikendicu vrlo zanimljiva oblika - savršen orijentir! Pogled ka stijenama Pečovja (desno) i čudnoj vikendici (lijevo). Snimio: Vanja Mali izviđači. Snimio: Vanja Usputni izvor. Snimio: Vanja Nešto je zanimljivo u vodi. Snimio: Vanja Dalje nastavljate u šumu i nakon par minuta hoda nailazite na borovu šumicu. neposredno PRIJE šumice se lijevo uzbrdo odvaja nemarkirana staza kojom ćete krenuti dalje. Krećete se tik uz rub borove šume, no ne ulazite u nju već slijedite stazu koja ide prvo blizu nje, a zatim pomalo zavija ulijevo. Staza radi nekoliko većih zavoja i svladava sve jaču strminu, pred kraj koje nailazite na srušeno drvo s puno granja, staza ide ispod tog drveta krop "tunel" u granju. (tu i tamo srećete izblijedjele oznake bijelom bojom) U koloni. Snimio: Vanja Nakon toga dolazite na ravniji dio, na raskršće u obliku slova "Y" (vi stižete po gornjem desnom kraku). Za stijene treba skrenuti na lijevi gornji krak tj. oštro desno gledajući iz vašeg smjera (nakon 10 metara je bijelo-crvena oznaka na drvetu), a ubrzo zatim i ponovo lijevo (opet bijela oznaka na drvetu), staza se spušta sve strmije i ubrzo izlazite na malu nagnutu čistinu iznad stijena. Mi smo tamo napravili piknik, možete i vi .. ali pazite na sebe i stvari, nama je slučajno pao jedan ruksak niz rub stijene! Pogled sa stijena prea Vidovcu i Dubravi (dolje desno je borova šumica kod koje je odvojak staze). Snimio: Vanja Pogled u smjeru Čučerja i Sesveta. Snimio: Vanja Približeni pogled na "čardak ni na nebu ni na zemlji" Snimio: Vanja Za nastavak prema Gorščici se vratite do "Y" raskršća i nastavite trećim krakom. Dalje nema oriejntacijskih problema, samo slijedite najjaču stazu koja ide više-manje ravno ili blago uzbrdo kroz lijepu šumu (po zapadnom tj. lijevom grebenu je zanimljiva stazica koja obilazi male kamene vrhiće) i ubrzo postaje kolski put (tamo su se klinci zabavljali sa žabama i žabljim jajima!), a kad naiđe na veće brdo tad skreće desno i nakon 15-tak minuta hoda nailazi na dobru šumsku cestu sa markacijama. Po njoj lijevo 5 minuta do cestovnog raskršća i zatim još desno 10 minuta. (pozor, na tom dijelu smo sreli "off road" motoriste koji su stvarali ogromnu buku i smrad, a i rasturaju cestu :o( !) Pogled ka zemlji ... Snimio: Vanja ... i nebu. Snimio: Vanja Odmor na starom panju. Snimio: Vanja Šetalište. Snimio: Vanja Proljetni cvjetići. Snimio: Vanja Podbjel. Snimio: Vanja Nakupina žabljih jaja. Snimio: Vanja Barska idila. Snimio: Vanja Mama žaba ... Snimio: Vanja ... a ovo je možda tata? Snimio: Vanja Motorist u bučnoj, smrdljivoj i blatnjavoj akciji. Snimio: Vanja Još 5 minuta! Snimio: Vanja Kod Lugarnice nas je dočekala lijepa velika livada ... Snimio: Vanja ... prepuna šafrana, prizor je bio neodoljiv! Snimio: Vanja Igra oko stoga sijena. Snimio: Vanja Roditeljska trač-partija ... Snimio: Vanja ... a dočekala nas je i dobra i jeftina klopa (juha, kalja, grah, štrudla, palačinke), veseli domaćini, dobra piva (ima i svijetlog i tamnog Velebitskog!), a i natkrivena blagovaonica kamo smo pobjegli za kratkoga pljuska. Lugarnica. Snimio: Vanja U blagovaonici, uz vatru koja pucketa, a vani je pljusnuo kratkotrajni pljusak ... Snimio: Vanja Tri pive na klupi sreće. Snimio: Vanja Tamo smo se zabavljali neko vrijeme, a onda se vrlo brzo sjurili (klinci su prednjačili) istočnim markuiranim prilazom nazad ka Vidovcu. Polazak ka civilizaciji. Snimio: Vanja Bogatstvo oznaka. Snimio: Vanja Još jedan usputni izvor. Snimio: Vanja "Cesarov kamen" nedaleko Vidovca. Snimio: Vanja Natpis na kamenu. Snimio: Vanja Bajtica na rubu šume. Snimio: Vanja Pogled na brijeg sa križem iznad sela. Snimio: Vanja Približeno, u pozadini desno vrh Rog kod planinarskog doma "Lipa". Snimio: Vanja Sve u svemu, bio je to vrlo lijepi izlet u taj prekrasan dan, pravi početak ovogodišnje proljetne izletničke sezone! Za one koje zanimaju detalji: Vidovec- Pečovje cca 1h30min, Pečovje-Gorščica 1h30min, Gorščica-Vidovec 1h30min (sva su vremena sa uračunatim brojnim kraćim pauzama i za obiteljsko hodanje sa djecom). |
Međusobna privlačnost |
Šetnja iznad Mikulića: vrh Zavurt (515 m) i predio Osova
Dragi moji, evo vam danas prijedloga za lijepu i ne predugu šetnjicu u okolici Mikulića koja izbjegava sve moguće markirane i uobičajene Medvedničke puteve, a opet vam otkriva nekoliko zgodnih lokalnih zanimljivosti!
(fotke datiraju od prošle nedjelje, 21.03.2010. kad sam se tim putem prošetao sa obitelji i prijateljima!) Kao prvo, dođite do izvora koji se nalazi na kraju ulice Supleti koja se nalazi u Mikulićima, no javnim prijevozom je najlakše doći ZET-ovom autobusnom linijom 128 do Lukšića koja vas ostavlja u uskoj potočnoj dolini Velikog potoka (Črnomerca) i od koje trebate krenuti ulicom Mikulići uzbrdo na zapad. Supleti su prva ulica koja se odvaja s desne strane, cca 200 metara od autobusnog okretišta (no, tih 200 metara su položeni pod kutem od 19% kako nam to lijepo kazuje prometni znak!). Od tog raskršća krenite Supletima i nakon 100m m skrenite opet desno kratkom strmom asfaltiranom ulicom koja se završava par desetaka metara od spomenutog izvora i ruba šume. Prilaz autom je jednak opisanom, uz spomenutu uličicu koja vodi prema izvoru ima mjesta za parkiranje cca 5-6 auta i mjesta u pravilu ima uvijek, no ako niste ljubitelj okretanja auta u uskoj ulici (moguće je, ali mjesta nema napretek), tad je možda bolje parkirati malo niže, na početku Supleta. Oštar uspon! Snimio: Vanja Dakle, napokon ste kod izvora ... no, tamo nije samo izvor (s lijeve strane je pomalo zapuštena vodovodna kaptaža, a s desne uređeni izvor) već čitavo malo izletište: nekoliko lijepih stolova sa klupama, lijepo uređeno travnato malonogometno igralište, nekoliko sprava za dječju igru (ljuljačke, klackalica, penjalica) ... . Ovo mjesto je uglavnom poznato samo lokalnom stanovništvu, no do njega dolaze i neki udaljeniji ljubitelji neklorirane vode koji ovdje pune kanistere svježom izvorskom vodom i voze ju kućama. Sve u svemu, radi se o vrlo ugodnom mjestu koje do punog izražaja dolazi za vrućih ljetnih dana ... no, kao što vidite, nije ga loše posjetiti i u druga godišnja doba. Izvor i odmorište. Snimio: Vanja Dečki su hvatali punoglavce u potočiću pored izvora. Snimio: Vanja Daždevnjak pronađen pored izvora. Snimio: Vanja Lijepo uređeno igralište. Snimio: Vanja Od tamo krenite kolskim putem udesno (pored ljuljački i klackalice) ... put vodi uglavnom ravno i zaobilazi sa istočne strane greben koji se pruža iznad Mikulića. Šetnja je ugodna, a doživljaj nadopunjuje pogled na Medvedgrad koji virka sa druge strane doline V. potoka. Nakon cca 20-30 minuta ležernog hoda kolskom putu je iznenada kraj: uz put je lovačka čeka, a lijevo na samome kraju je slabi izvor vode koji se nalazi ispod jednog dreveta. Lovačka čeka pored kraja kolskog puta. Snimio: Vanja Kraj kolskog puta, u prvoj udolini zdesna je slabi izvor i početak nastavka stazice. Snimio: Vanja Izvor. Snimio: Vanja Odavde treba malo pripaziti na put: uz spomenuti izvor kreće uska staza koja se nastavlja u istome smjeru kao i netom završeni kolski put, no na njoj se izmjenjuju kraći usponi sa ravnijim dijelovima. Nakon cca 10 minuta s desna nailazi šira staza - mi krećemo lijevo, a staza nastavlja sličnim tokom, no relativno je slabo ugažena (nema opasnosti od gubljenja jer padina nije strma i lako je prohodna, a cilj je popeti se do markirane staze Mikulići-Risnjak koja teče nešto ispod grebena s lijeve strane). Nakon još cca 10 minuta dolazi križanje sa još jednom stazom, njome treba lijevo, polako dobivajući visinu i ponešto se vraćajući u smjeru grada. Nakon 5 minuta hoda izlazite na već spomenutu markiranu stazu ... njome krenite desno, u smjeru Risnjaka, no već nakon 200-300 metara skrenite lijevo uzbrdo (to je prvi lijevi odvojak nakon raskršća) šumskom vlakom. Dječja zabava. Snimio: Vanja Na stazi nakon izvora. Snimio: Vanja Na križanju sa markiranom stazom za Risnjak. Snimio: Vanja Strmina nije velika i već ste za 3-4 minute na oblom grebenu ... tu napustite vlaku i krenite lijevo uzbrdo grebenom (oštro oko može uočiti usku stazicu koja se penje malko lijevo od sredine uzbrdice) koji je ispočetka strmiji, a kasnije postaje sve položeniji. Držite se njegove sredine i spomenute stazice i nakon 7-8 minuta ćete stići do vrha Zavurta (515 m) na kojem se nalaze dva velika metalna reflektora iz doba Hrvatskog telekoma. To su velike (cca 4x4 m) metalne ploče koje su služile za refleksiju signala radio veze, slične su postojale i na predjelu Medvednice zvanom Jelačić plac (pored žičare), Kleku pored Ogulina ili V. Drgomlju kod Delnica. Sada više nisu u upotrebi i podosta su zarđale i zarašćene u šikaru (koja onemogućava nekada otvoreni pogled), no još uvijek predstavljaju markantan objekt, uspomenu na jedno, sada već prošlo, doba tehničkog razvoja telekomunikacija. Na žalost, sa vrha nema pogleda (koji neće izostati, strpite se još malo! ), no to je mjesto sasvim ugodno za odmor, osobito dio sjeverno od reflektora. Pogled sa vrha Zavurt na sjeverni greben. Snimio: Vanja Na vrhu Zavurta, sa stražnje strane reflektora. Snimio: Vanja Reflektori. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Reflektori s južne straneSnimio: Vanja Pogled na reflektore iz grada, preko stadiona NK „Zagreb” i dimnjaka bolnice u Vinogradskoj. Snimio: GP-Zagrebancije I, kad ste se odmorili krenite stazicom na jug. Na prvom raskršću krenite lijevo, šira staza se spušta i kojim god ogrankom krenuli ubrzo (10 minuta nakon vrha) stižete ponovo na markiranu stazu Mikulići-Risnjak ... i ubrzo ćete ju ponovo napustiti! Naime, savjetujem vam da ju prijeđete i ulovite stazicu koja vijuga tik pored markirane staze (istočno od nje) koja se na tom dijelu kreće kroz usjek (neposredno nakon tog odvojka se markirana staza oštrije spušta ka Mikulićima!). Dotična nemarkirana stazica se brzo grana, ne idite desnim krakom dolje, već ravno, lagano uzbrdo - tu je najljepši dio šetnje, stazica je prekrivena mekom mahovinom, a hrastova šuma na grebenu zvanom Osova je vrlo lijepa! Odmorište ispod ZavurtaSnimio: Vanja Mahovinasta staza ispod Osova. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Nakon 300-400 metara uživanja u mekom mahovinastom tepihu stigli ste na greben - tu skrenite desno nizbrdo uskom stazicom kroz mali usjek. Stazica vrluda simo-tamo, no za par minuta ćete sigurno stići na prekrasno idilično mjesto, jedno od najljepših na čitavoj Medvednici! Na rubu šume je nekoliko stabala bora, a ispod njih je lijepa lagano nagnuta livada sa koje se pruža možda najljepši pogled na Zagreb sa čitave Medvednice! Mjesto naprosto zove na odmor i uživanje!!! Spomenuta livada sa pogledom. Snimio: Vanja Istočni dio grada. Snimio: Vanja Središnji dio grada. Snimio: Vanja Zapadni dio grada. Snimio: Vanja Lukšići izbliza (uz retenciju na V. Potoku). Snimio: Vanja Bajtica na donjem dijelu livade.Snimio: Vanja Snimio: Vanja Kad vam dojadi odmaranje ili se morate požuriti na autobus, tad krenite uz ogradu vinograda koji se pruža ispod livade sve do ruba šume (uočite lijepo uređen vinograd sa zgodnom malom kleti ... slična, ali zapuštena, se nalazi s desne strane) i na bilo koji "neinvazivni" način prijeđite ogradu od grmlja i šikare koja vas dijeli od kolskog puta čiji je završetak uz zelena metalna vrata spomenutog vinograda. Nastavite nizbrdo kolskim putem i, gle čuda, za 3-4 minute ste kod igrališta i izvora gdje ste i započeli ovu šetnju kroz nepoznate predjele iznad Mikulića! Voćnjak i vinograd neposredno ispod livade, krenite stazicom uz njegovu ogradu. Uz ova zelena vrata završava kolski put od izvora. Snimio: Vanja Iza ovih sigurno već godinama neotvaranih vrata se nalazi livada (nije ograđena sa drugih strana). Snimio: Vanja Za kraj: nadam se da vam je ovaj opis dovoljno detaljan kako bi vas potaknuo na šetnju ... no, nemojte brinuti, čitav predio je dosta dobro prohodan, sa mnoštvom staza, tako da koji god pravac uhvatite nećete puno promašiti! |
Žice i koloturi upereni u svemir |
"Ajje najje najje" |
Povijest nogometnih igrališta u Zagrebu
Jučer sam vam pisao o klizanju, a danas ću vam reći par riječi o počecima nogometa odnosno o prvim nogometnim igralištima u gradu. Glavni izvor za većinu informacija je već spomenuti članak Ariane Štulhofer iz časopisa "Prostor" (
>LINK ), broj 1 (9) iz 1995. pod naslovom "Prilog istraživanju povijesti izgradnje športsko-rekreacijskih objekata u Zagrebu".
1903. godine osnovana su prva dva nogometna kluba, Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) i Hrvatski akademski športski klub (HAŠK). Oba kluba su ispočetka trenirali na starome gradskom sajmištu istočno od Draškovićeve, a HAŠK-ovci nakon toga prelaze na Zapadni perivoj (Marulićev trg), a potom 1905. na srednjoškolsko igralište (koje je sagrađeno 1896.) 1906. PNIŠK uređuje svoj prvi nogometni teren u blizini Miramarske ceste, no ubrzo su ga, nakon samo jedne utakmice, morali napustiti. Nakon toga preuređuju zapušteni velodrom na Koturaškoj (otvoren 1894.) u nogometno igralište oko kojega je bila i prva atletska staza u Zagrebu dugačka 500 m. (Zbog tog velodroma i Koturaška ulica nosi svoje ime - "koturaši" je stari naziv za bicikliste.) 1910. osnovan je Hrvatski športski klub "Zagreb" (poslije dopunjen staleškim imenom "tipografski") čiji je teren bio istočno od Savske ceste, uz Cvjetnu cestu. Poslije je to bio teren NK "Jedinstvo" (vidi više o tom klubu OVDJE!) koje se kasnije prozvalo "Zagrebački plavi" (po istoimenoj ugostiteljskoj organizaciji), a taj klub se negdje krajem 80-tih udružio sa NK "Zagreb" čiji je to i danas rezervni teren uz koji su nedavno sarađene vrlo moderne klupske prostorje. 1911. osnovan je Hrvatski građanski športski klub "Građanski", trenirali su ispočetka na terenu u Tuškancu, u blizini vodovodnog spremišta, a zatim na svom igralištu u blizini Koturaške. Teren je bio veličine 100x60 metara, s kružnim trkalištem dužine 400 m, a bio je ograđen drvenom ogradom. Poslije je po nacrtima inženjera Gjure Kastla sagrađena drvena zapadna tribina sa natkrivenih 1618 mjesta ispod koje su bile svlačionice. Teren je napušten početkom 50-tih godina. 1912. osnovan je Hrvatski športski klub "Šparta" (vidi više o tom klubu OVDJE!), igrali su prvo na gradskom sajmištu uz Draškovićevu, a nakon 1931. na igralištu uz Gradsku električnu centralu (današnji Hokejaški centar za hokej na travi u Zagorskoj ulici). 1912. HAŠK uređuje i nogometni teren na nadbiskupskom zemljištu u Sveticama (današnji ŠRC Svetice) u športski park sa atletskom stazom od šljake u dužini od 375 m i 5 teniskih terena. Osnovni plan načinio je dr. Branko Domac, a nacrte za drvene tribine kapaciteta 6000 gledatelja graditelj Emil Erfort. 1918. Hrvatski športski klub "Concordia" (vidi više o tom klubu OVDJE!), uređuje vlastito nogometno igralište na Tratinskoj cesti (današnji stadion NK "Zagreb" u Kranjčevićevoj). 1920. HAŠK zakupljuje 10 jutara zemljišta u zaoadnom dijelu Maksimirskog perivoja uz Bukovačku cestu sa namjerom izgradnje novog modernog stadiona sa tribinama za 2500 gledatelja. No, zbog nedostatka sredstava samo se uređuju tribine na igralištu u Sveticama. 1923. član HAŠK-a i graditelj Ivan Babić izrađuje nacrte za novo igralište uz Bukovačku cestu koje bi, da je izgrađeno, moglo primiti 30 000 posjetilaca. Oko igrališta je trebala postojati i atletska i biciklistička staza te 50-metarski bazen, a pored njega je trebalo sagraditi i 12 teniskih igrališta. Na žalost, radovi nisu nikad započeli. 1932. pojavljuju se novi planovi za izgradnju igrališta uz Bukovačku cestu: Arhitekti Franjo Bahovec i Anton Ulrich izrađuju projekt za športski park na toj lokaciji koji bi sadržavao uz igrališta i dva bazena te više igrališta za manje sportove. 1940. se pojavljuje novi projekt za izgradnju igrališta uz Bukovačku cestu - arhitekti Drago Ibler i Ljudevit Gaj te graditelji Ivo Babić i Veljko Jamnicky izrađuju idejnu skicu za športski park sa nogometnim igralištem za 20 000 posjetilaca, 10 teniskih igrališta (uz centralni teren bi bile tribine za 5000 posjetilaca) te amfiteatralnim igralištem za ritmičku gimnastiku za 1500 posjetilaca pogodnim i za kazališne predstave. 1952. je otvoreno igralište NK "Lokomotiva" na Kajzerici (o njemu ćemo više sutra, zasad pročitajte više o klubu OVDJE!) 1954. je izgrađen sadašnji stadion NK "Dinamo" u Maksimiru, po projektu arhitekata Vladimira Turine i Franje Neidhardta. 1965. je izgrađen športski park s otvorenim kupalištem na Sveticama u sklopu kojeg je i nogometno igralište okruženo atletskom stazom te igrališta za rukomet, odbojku i košarku. Projektom arhitekta Franje Bahovca predviđena je i zatvorena sportska dvorana koja nikad nije sagrađena. A kao dodatak ovoj temi zaslugom oštrog oka autora bloga "GP-Zagrebancije pokazat ću vam i najstariji živući artefakt vezan uz nogomet u gradu: ostatak natpisa krčme "Građanskom igralištu" na uglu Bednajnske i Kupske gdje se nekad igralište i nalazilo (sada su tamo stambeno-poslovne zgrade)! Natpis na zidu. Snimio: GP-Zagrebancije Zgrada na uglu Kupske ulice na kojoj je natpis. Snimio: GP-Zagrebancije Sadašnji izgled tog dijela grada. Preneseno sa GoogleEarth Detalj plana grada Zagreba iz 1932. godine A ako vas recimo zanimaju nižerazredni klubovi tih davnih godina, na web stranici NK "Maksimir" možete pogledati sve rezultate službenih nogometnih utakmica koje je taj klub IKAD odigrao, od samog osnutka 1926. godine pa do danas (sažetak iz Leksikona HLZ-a je OVDJE)! |
Povijest zagrebačkih sportskih objekata: klizalištaKlizalište na Šalati. Snimio: Vanja (Ljudi moji, moram vam se požaliti da je u posljednje vrijeme sve teži pristup blogu, prođe nekad i po par sati da se ne uspijem ulogirati i staviti vam novi post ... tek toliko da znate ako mislite da sam se ulijenio pa čekam kasne sate za novo štivo!) Pred skoro godinu dana zaslugom kolege mi po blogu GP-Zagrebancije u ruke mi je dopao zanimljiv članak Ariane Štulhofer iz časopisa "Prostor" ( >LINK ), broj 1 (9) iz 1995. pod naslovom "Prilog istraživanju povijesti izgradnje športsko-rekreacijskih objekata u Zagrebu". Uz relativno kratak generalni uvod i nekoliko skica nikad izgrađenih objekata najveći dio rada je posvećen kronologiji izgradnje objekata tog tipa u našem gradu i taj dio ja osobno smatram najvrednijim. A kako smo još uvijek kalendarski u zimi, prvi post vezan uz ovu temu ću posvetiti klizanju ... a nije nevažna niti činjenica da su klizališta bila među prvim sportsko-rekreativnim objektima koji su se počeli graditi u Zagrebu. Dakle, još 1853. je otvoreno klizalište na Prvome maksimirskome jezeru, a 1870. je Zagreb dobio prvo "građeno" klizalište, u dvorištu isusovačkog samostana na Jezuitskom trgu. Radilo se o privatnome klizalištu trgovca Ladislava Beluša namijenjenom "otmjenim krugovima i građanstvu", a isti trgovac 1872. uređuje i klizalište na današnjem Mažuranićevom trgu gdje je 1874. održana prva zabavno-sportska klizačka priredba u Zagrebu. To klizalište 1876. preuzima Prvo hrvatsko sklizalačko društvo i ono će djelovati na tome mjestu do zime 1880/1881. Nakon toga klizači se sele u Mihanovićevu ulicu gdje će i ostati do početka 20. stoljeća. Poslije toga dugo dugo nije bilo novih klizališta sve do velikog koraka 1961. godine kada se u već postojeći sportski kompleks na Šalati (koji je započet sa gradnjom 1928., a glavnina objekata je sagrađena 30-tih godina) ugrađuje ledena pista prema projektu arhitekta Franje Bahovca. Nastavak priče vam je vjerojatno već dobro poznat: zagrebački Dom sportova sa prvim zatvorenim klizalištem u gradu je otvoren 17.02.1972., a klizalište na Velesajmu je otvoreno negdje ranih 90-tih (Zna li netko točan datum? Ja ga nisam uspio naći!) Šalata, trening malih hokejaša. Snimio: Vanja Klizalište na Šalati. Snimio: Vanja Klizalište na Šalati. Snimio: Vanja Klizalište na Šalati, ispod južne tribine. Snimio: Vanja Detalj južne tribine. Snimio: Vanja Pogled od klizališta na stepenice malog bazena. Snimio: Vanja Plato južno od klizališta: Jedan od najljepših pogleda u gradu na katedralu! Snimio: Vanja |
Kazališni amateri su ponovo u orbiti!
Dragi moji, evo opet par riječi o zagrebačkom amaterskom kazalištu ... i o mojem osobnom angažmanu, al i puno šire.
Naime, ove godine se održava 34. Susret kazališnih amatera grada Zagreba (SKAZ) i Kulturni centar Peščenica postaje stjecište gotovo svih amaterskih kazališnih grupa u gradu ... a to nije mala stvar. Nekad, prije 10, 15 pa i 20 godina, je tih grupa znalo biti i preko 50, no ovogodišnji susreti će ugostiti njih 32, što isto nije mala brojka. Susreti traju od 19. do 31. ožujka i većinu tih dana (sa iznimkama 26., 28. i 30.03. koji su slobodni) će dvorana Centra u Ivanićgradskoj 41 biti zauzeta predstavama. Raspored predstava možete zasad pogledati na dnu posta (nadam se da će se uskoro pojaviti i na web stranici centra ...), a cijene ulaznica su 15 kn za čitav program pojedinog dana (većinu dana je to 18-21h). Dramska grupa SEK-a: "Galaktička krstarica Seljan brothers u epizodi: Svjetlost u Zidu tame". Snimila: Ana Mihalić A što se moje malenkosti tiče, moja grupa (Dramska grupa Studentskog esperantskog kluba) i ja ćemo ponoviti našu predstavu premijerno prikazanu u prosincu 2009. napravljenu po mojem tekstu i u mojoj režiji - naslov je "Galaktička krstarica Seljan brothers u epizodi: Svjetlost u Zidu tame". Naš slogan je "Prva prava 100% hrvatska SF trash parodija!" i siguran sam vam neće biti dosadno, a predstava je prikladna i za djecu stariju od 5 godina! Više informacija o predstavi možete naći na njenoj web stranici, a možete nas potražiti i na Facebooku . Dramska grupa SEK-a: "Galaktička krstarica Seljan brothers u epizodi: Svjetlost u Zidu tame". Snimila: Ana Mihalić Raspored predstava 34. SKAZ-a. U papirnatom obliku dobiven od povjerenstva 34. SKAZ-a, na web stavio Vanja |
"Kolega, odmori se, zaslužio si ..." |
"Munja" ponovo sijeva!
Sjećate li se, u mom postu od 22.02.2010. pozabavio sam se iznenadnim pojavljivanjem imena "Leon" i "Tadej" na desetljećima staroj reklami za tvornicu "Munja" uz Držićevu ulicu!
Na moje ne preveliko iznenađenje ta imena su ovih dana nestala i na reklami se ponovno sjaji poznato tvorničko ime, provjerite i sami ako koji put zastanete na crvenom svjetlo vozeći Držićevom u pravcu juga! (i uočite kako je već netko pošarao reklamu sprejem ... bljak!) A o čemu se radilo? Tko to zna - vjerojatno neka umjetnička intervencija, možda znana samo autoru! Snimio: Vanja |
Život u četiri sličice |
U posjeti OranicamaSnimio: Vanja Od samog početka radova gledao sam kao nastaje novo naselje Oranice (poznatije kao i "Zgrade POS-a" po čuvenom projektu Poticane Stanogradnje koji je tek dijelom zaživio pred nekoliko godina) i pitao sam se na što će to ličiti kad jednog dana zaživi. Količina zgrada koja se tamo gradila mi se činila obeshrabrujućom, izgledalo je da tamo osim betona neće biti ama baš ničega ... izgledalo je da će naselje biti u svojoj prometnoj izoliranoj ljušturi u koju će se teško ulaziti i još teže izlaziti. I nije mi se uopće činilo kao mjesto privlačno za stanovanje ... Gledao sam iz Prečkog kako novo naselje raste i bio sretan što ne živim u njemu, već u dobrom starom, po klasičnim urbanističkim načelima koncipiranom Prečkom. I, naselje Oranice je sada gotovo i moram reći da je finalni rezultat bolji nego što mi je na početku izgledalo ... nije jako dobar, ali niti jako loš. A s vremenom će stvari biti, nadam se barem, i sve bolje. Dakle, što je bar zasad dobro (koliko to ja, kao povremeni "dotepenec" u prolasku kroz taj kvart vidim): - pri gradnji je sačuvana većina drveća koje je nekad raslo u krugu bivše vojarne "Prečko" i s time je učinjen veliki napredak u odnosu na klasični ne-zeleni izgled novih kvartova. Postojeći drvored je odlično iskorišten kao ukras šetalištu kroz sredinu kvarta i to nevjerojatno podiže estetsku stranu naselja ... a nije zanemarivo i što s postojećim zelenjem ljepše izgledaju i dječja igrališta, rubovi kvarta (prema zagrebačkoj aveniji i potoku Vrapčak) ... - šarenilo zgrada, vesele i žive boje doprinose atmosferi - mislilo se na pješake, tako da je moguće doći s kraja na kraj kvarta uz minimalno hodanje uz cestu i prelaske cesta. Ima dosta zelenila (parkirališta su uglavnom riješena podzemno i uz rub ulica, bez nepotrebnog betoniranja slobodnog prostora između zgrada). Dječje igralište na južnom dijelu kvarta. Snimio: Vanja Snimio: Vanja Središnja šetnica, pogled sa istoka na zapad. Snimio: Vanja Šetnica, pogled sa zapada na istok. Snimio: Vanja Živahno obojana fasada. Snimio: Vanja Šareno i veselo. Snimio: Vanja Betonski labirint - ali barem veselo obojan. Snimio: Vanja Sklad boja. Snimio: Vanja Čak se i reklama uklapa u kolorizam kvarta. Snimio: Vanja Što još nije dobro, ali će, nadam se biti bolje: - prometna povezanost - ući u kvart iz pravca centra je lako, bilo iz Zagrebačke (ulice), bilo iz Zagrebačke (avenije) ... no, izaći u tom smjeru je umjetnost, bilo na Zagrebačku ulicu (kroz čep kod Mercatora), bilo na Zagrebačku aveniju (mora se ići kroz Špansko). - šetalište uz potok i cijeli taj prostor su još potpuno neuređeni i čekaju akciju - glavni trg je još uvijek u velikom kopanju - nadam se da će to biti atraktivan prostor posvećen pješacima (zasad se to ne može sa sigurnošću tvrditi, nemam uvid u planove) Dječji trg i šetnica prema istoku, na sredini je još neuređeni centralni trg. Snimio: Vanja Gradilište centralnog trga i nastavak šetnice. Snimio: Vanja Što nije dobro: - prometna povezanost (bit će valjda bolje kad se napravi nova produžena ulica Oranice koja će ići prema mostu preko Save između Prečkog i Vrbana) - pomalo prijeteći nehumani betonski prostori unutar stambenih blokova - osobito navečer djeluju zastrašujuće - grozomorni ležeći policajci koje upravo zamjenjuju humanijima Beton i staklo. Snimio: Vanja Staklo i beton. Snimio: Vanja Autoportret u školskom prozoru. Snimio: Vanja Osjećao sam se kao u Ljubljani ... Snimio: Vanja Jednog dana proći će i autobus kroz kvart! Snimio: Vanja Još jednom šetalište. Snimio: Vanja Trg simpatičnog imena. Snimio: Vanja Susret s djetetom na Dječjem trgu. Snimio: Vanja A ako vas zanima što o tom naselju misle sami stanovnici, pogledajte rezultate ankete koji su prikazani u znanstvenom članku "Urbanistička obilježja naselja Špansko-Oranice u Zagrebu u percepciji stanovnika", autora Krunoslava Šmita, Vjere Duić i Sanje Gašparović. Na kraju, ako me čita netko iz tog kvarta: javite mi se komentarom i recite kakvo je vaše mišljenje o njemu, kakva su iskustva života u tome kvartu, imate li neke prijedloge ... hvala vam unaprijed na učešću! |
Ljubitelj(ica) ljubičastog |
Sakriveni identiteti |
Pričekat će još koji tjedan ...
Jutros sam vam naumio staviti jedan "svevremenski" post, nešto što nema baš nikakve veze sa sadašnjim godišnjim dobom i vremenskim (ne)prilikama ... no, uz ovakav snijeg u prvoj trećini ožujka, kad bi već trebala krenuti proljetna toplina, i uz ovakvu čežnju za proljećem kakvu osjećam i u sebi i u svima oko mene, ne mogu a da ne stavim nešto aktualno, vezano baš uz ovaj trenutak.
Jutros nisam ponio sa sobom foto-aparat (šteta, bilo je zanimljivih PRIZORA na putu do posla ... no, žena će zato bilježiti situaciju sa kućnih PROZORA ) pa ću vam zato servirati dva motiva snimljena jučer za prolaska gradom. A naslov i sama tema posta su posuđeni od kolege mi po objektivu, GP-Zagrebancije, koji je svojim noćašnjim postom također dotaknuo tu temu - hvala, kolega, na posudbi! Ovim stolicama se ovih dana koriste samo vrapčići (detalj sa Cvjetnog placa) ... Snimio: Vanja ... a na ovima, ovako skupljenima u haustoru, ovih dana sjedi samo prašina (motiv iz Maksimirske, nedaleko Svetica). Snimio: Vanja |
Čudna simetrija u Španskom |
Razgovori na svježem zraku |
Totalna rasprodaja |
Socijalno stanovanje u Zagrebu u doba NDH - radničko naselje "Ante Starčević" u Dubravi (1941. godina)
Dragi moji, već vas dugo nisam razveselio nekim postom vezanim uz knjigu Darje Radović Mahečić "Socijalno stanovanje međuratnog Zagreba" ... i evo me ponovo sa njom (knjigom ) i jednim novim, još neobrađenim kvartom: naseljem "Ante Starčević", oglednim radničkim naseljem tada nastajuće NDH. Za naselje je odabrano zemljište u Donjoj Dubravi, na prostoru današnjih ulica Kapucinske, Javorinske i Fočanske, nedaleko od glavne dubravske prometnice, a od nekoliko projektnih varijanti odabrana je ona sa 42 "dvostruke kuće" na parcelama 14 x 40 i 12 x 50 metara.
Kuće u Kapucinskoj sa "betonskom" pozadinom višekatnica u Aveniji Dubrava ... ha, tko se sjeća kako se ta cesta zvala prije 20-tak godina? Snimio: Vanja Dvojni objekat u Fočanskoj. Snimio: Vanja Posveta kamena temeljca je održana 09.06.1941. u prisustvu poglavnika Ante Pavelića, a ta činjenica kao i samo ime naselja pokazuju kako je cijeli projekt imao veliku političku težinu. U prikazu projekta kazivalo se kako su do tada hrvatski radnici živjeli "pod najstrašnijim okolnostima u predgradju i u nezdravim podrumskim stanovima", a sada će živjeti u "lijepim, zračnim i svim higijenskim uvjetima providjenim kućama" uz koje su planirani i vrtovi te zajednički perivoj za odmaranje i sastajanje. Na središnjem pak trgu tog "pravog hrvatskog radničkog cvjetnog naselja" predviđen je bio kip radnika u odmoru. Središnji trg s parkom danas nosi naziv Perivoj Ivane Brlić Mažuranić (u susjedstvu je škola Ivana Mažuranića - vidi fotku na kraju posta!). Snimio: Vanja Park sa dječjim igralištem je ugodno mjesto, sa zanimljivom mješavinom različitog drveća i neobično mnogo crnogorice. Snimio: Vanja Detalj parka. Snimio: Vanja Svaka kuća je imala 3 sobe i kuhinju te uz kuću odvojene kupaonice/praonice rublja i WC, a posebno još i gospodarski dio sa drvarnicom i spremištem za alat ili peradarnikom. Kuće ke projektirao arhitekt Boris Devide, tada zaposlen u Ministarstvu građevinarstva, a radove je izvodilo Građevinsko poduzeće Novak. Projekt je pratilo mnoštvo beneficija (niže cijene materijala itd), dok je rok izgradnje bio kratak: 100 dana. Istovremeno sa naseljem trebala je biti završen i produžetak tramvajske pruge do Dubrave. Povijesna zanimljivost naselja je bila i ta da su prvotno stanari trebali biti višečlane radničke obitelji, no pobliže karakteristike su bile objavljene 1942. prema kojima su stanarima naselja imali postati "tjelesno i duševno zdravi, koji su rodoljubni, ćudoredni, društvenog duha, marljivi, štedljivi i uredni, a takvi trebaju biti i članovi njihovih obitelji, osobito žene". Toliko o povijesti naselja, koga više zanima kako je izgledalo to vrijeme u Zagrebu neka baci pogled na pregled postava tog vremenskog razdoblja u Muzeju grada Zagreba, a vi koji ste specijalno zainteresirani za arhitekturu tog vremena u Zagrebu i Hrvatskoj pogledajte vrlo zanimljiv četverodijelni prikaz Krešimira Galovića objavljenog 2002. godine u časopisu "Vijenac" pod naslovom "Arhitektura u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941.-1945.)". "Arhitektura u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941.-1945.)", 1. dio "Arhitektura u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941.-1945.)", 2. dio "Arhitektura u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941.-1945.)", 3. dio "Arhitektura u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941.-1945.)", 4. dio A što reći o današnjem trenutku tog naselja? U pomalo kaotičnom protoru Donje Dubrave ovo naselje unosi mir svojim relativno velikim parcelama, vrtovima i jednoobraznim dvojnim kućama. Središnji dio zauzima jedini veći park u Donjoj Dubravi (Perivoj Ivane Brlić Mažuranić) koji je ugodno mjesto za odmor sa dječjim igralištem, a okolne ulice (Kapucinska, kao jedna od važnijih prometnica u smjeru sjever-jug, te sporedne Fočanska i Javorinska) su jednoliko popunjene kućama. Dosta kuća je još u originalnom stanju (veći dio ima karakterističnu dvobojnu fasadu sa srednjim pojasom, neke imaju i originalnu metalnu ogradu), neke su i obnovljene u originalnim gabaritima, dok je nekolicina dograđena i te dogradnje u pravilu strše i ne uklapaju se lijepo u cjelinu. Tipična dvobojna fasada, Saborska ulica. Snimio: Vanja Tipična dvobojna fasada, Fočanska ulica. Snimio: Vanja Kuće obnovljene u duhu originalnog rješenja u Saborskoj ulici - zanimljiva kombinacija boja! Snimio: Vanja Obnovljena kuća u Kapucinskoj. Snimio: Vanja Mediteranski ugođaj u Fočanskoj ulici. Snimio: Vanja Staro i novo u Kapucinskoj ulici. Snimio: Vanja Staro i novo u Saborskoj ulici - novo rješenje se baš ne uklapa ... Snimio: Vanja Kao dodatne zanimljivosti spomenuo bih "kordon" nebodera uz Aveniju Dubrava koji se, gledano sa juga, vizualno diže neposredno nakon tih obiteljskih kućica i na prvi se pogled doima kao nekakav prizor iz Primorja, stjenoviti zid ispred kojeg je malo naselje. A druga zanimljivost je vezana uz imena ulica - prvotno se današnja Kapucinska ulica zvala Bihaćka (prema planu iz 1958.), zatim je 60-tih prigodno politički preimenovana u Ulicu V zemaljske konferencije (po istoimenom muzeju koji se tamo nalazio), da bi nakon osamostaljenja postala Kapucinska. A susjedna ulica (sada Saborska) je do 1990. godine bila Zlatiborska na što još i danas podsjeća jedna stara ploča sa kućnim brojem. Koga pak zanima Peta zemaljska konferencija (održana u kući u Kapucinskoj 20, tada je pripadala ocu poznatog kipara Dušana Džamonje), neka zbog manjka hrvatskih izvora pogleda članak na srpskoj Wikipediji. Nekada Zlatiborska, sada Saborska. Snimio: Vanja Nisam sasvim siguran, no čini mi se da je ovo nekadašnji muzej Pete zemaljske konferencije. Snimio: Vanja Koju stotinu metara udaljena škola Ivana Mažuranića. Snimio: Vanja Mediteranski ugođaj u Fočanskoj ulici. Snimio: Vanja Blještavilo i neblještavilo, detalj krovova u Javorinskoj ulici. Snimio: Vanja |
London pozdravlja Zagreb!
Prošlu subotu je London pozdravio Zagreb u vidu benda "Spandau Ballet" koji je muzikom podsjetio na zvukove 80-tih ... na koncertu nisam bio, no vjerujem da je bio OK (koga zanima nešto više o bendu nek pogleda Wikipediju ili službenu stranicu benda) ... a moj kolega po objektivu, autor bloga GP-Zagrebancije, je svojim oštrim okom uočio zgodan slogan firme koja prevozi opremu benda!
Snimio: GP-Zagrebancije Ništa lošiji nije ni slogan koji se nalazi na autobusu kojim putuje prateće osoblje (ili možda čak sami članovi benda?): Snimio: GP-Zagrebancije Snimio: GP-Zagrebancije No, za osjetiti dašak Londona u Zagrebu ne morate čekati slijedeće gostovanje nekog tamošnjeg pop ili rock benda već je dovoljno otići do Gornje Dubrave gdje se u Ljubijskoj ulici, nedaleko raskršća sa Ulicom Hrvatskog proljeća (100 m od bivše "Name" koja se sad preuređuje kako bi umjesto dosadašnjeg "Konzuma" ugostila novu podružnicu "Lidla"), nalazi jedan stari i podosta otrcani londonski "double decker" autobus. Nemam pojma koja je njegova namjena bila ili još jest, no morate priznati da je prizor neobičan! Snimio: Vanja Snimio: Vanja |
Vrijeme je za vježbe na otvorenom |
< | ožujak, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |