Nepoznati Zagreb

Jučer sam vam pisao o klizanju, a danas ću vam reći par riječi o počecima nogometa odnosno o prvim nogometnim igralištima u gradu. Glavni izvor za većinu informacija je već spomenuti članak Ariane Štulhofer iz časopisa "Prostor" ( >LINK ), broj 1 (9) iz 1995. pod naslovom "Prilog istraživanju povijesti izgradnje športsko-rekreacijskih objekata u Zagrebu".

1903. godine osnovana su prva dva nogometna kluba, Prvi nogometni i športski klub (PNIŠK) i Hrvatski akademski športski klub (HAŠK). Oba kluba su ispočetka trenirali na starome gradskom sajmištu istočno od Draškovićeve, a HAŠK-ovci nakon toga prelaze na Zapadni perivoj (Marulićev trg), a potom 1905. na srednjoškolsko igralište (koje je sagrađeno 1896.)

1906. PNIŠK uređuje svoj prvi nogometni teren u blizini Miramarske ceste, no ubrzo su ga, nakon samo jedne utakmice, morali napustiti. Nakon toga preuređuju zapušteni velodrom na Koturaškoj (otvoren 1894.) u nogometno igralište oko kojega je bila i prva atletska staza u Zagrebu dugačka 500 m. (Zbog tog velodroma i Koturaška ulica nosi svoje ime - "koturaši" je stari naziv za bicikliste.)

1910. osnovan je Hrvatski športski klub "Zagreb" (poslije dopunjen staleškim imenom "tipografski") čiji je teren bio istočno od Savske ceste, uz Cvjetnu cestu. Poslije je to bio teren NK "Jedinstvo" (vidi više o tom klubu OVDJE!) koje se kasnije prozvalo "Zagrebački plavi" (po istoimenoj ugostiteljskoj organizaciji), a taj klub se negdje krajem 80-tih udružio sa NK "Zagreb" čiji je to i danas rezervni teren uz koji su nedavno sarađene vrlo moderne klupske prostorje.

1911. osnovan je Hrvatski građanski športski klub "Građanski", trenirali su ispočetka na terenu u Tuškancu, u blizini vodovodnog spremišta, a zatim na svom igralištu u blizini Koturaške. Teren je bio veličine 100x60 metara, s kružnim trkalištem dužine 400 m, a bio je ograđen drvenom ogradom. Poslije je po nacrtima inženjera Gjure Kastla sagrađena drvena zapadna tribina sa natkrivenih 1618 mjesta ispod koje su bile svlačionice. Teren je napušten početkom 50-tih godina.

1912. osnovan je Hrvatski športski klub "Šparta" (vidi više o tom klubu OVDJE!), igrali su prvo na gradskom sajmištu uz Draškovićevu, a nakon 1931. na igralištu uz Gradsku električnu centralu (današnji Hokejaški centar za hokej na travi u Zagorskoj ulici).

1912. HAŠK uređuje i nogometni teren na nadbiskupskom zemljištu u Sveticama (današnji ŠRC Svetice) u športski park sa atletskom stazom od šljake u dužini od 375 m i 5 teniskih terena. Osnovni plan načinio je dr. Branko Domac, a nacrte za drvene tribine kapaciteta 6000 gledatelja graditelj Emil Erfort.

1918. Hrvatski športski klub "Concordia" (vidi više o tom klubu OVDJE!), uređuje vlastito nogometno igralište na Tratinskoj cesti (današnji stadion NK "Zagreb" u Kranjčevićevoj).

1920. HAŠK zakupljuje 10 jutara zemljišta u zaoadnom dijelu Maksimirskog perivoja uz Bukovačku cestu sa namjerom izgradnje novog modernog stadiona sa tribinama za 2500 gledatelja. No, zbog nedostatka sredstava samo se uređuju tribine na igralištu u Sveticama.

1923. član HAŠK-a i graditelj Ivan Babić izrađuje nacrte za novo igralište uz Bukovačku cestu koje bi, da je izgrađeno, moglo primiti 30 000 posjetilaca. Oko igrališta je trebala postojati i atletska i biciklistička staza te 50-metarski bazen, a pored njega je trebalo sagraditi i 12 teniskih igrališta. Na žalost, radovi nisu nikad započeli.

1932. pojavljuju se novi planovi za izgradnju igrališta uz Bukovačku cestu: Arhitekti Franjo Bahovec i Anton Ulrich izrađuju projekt za športski park na toj lokaciji koji bi sadržavao uz igrališta i dva bazena te više igrališta za manje sportove.

1940. se pojavljuje novi projekt za izgradnju igrališta uz Bukovačku cestu - arhitekti Drago Ibler i Ljudevit Gaj te graditelji Ivo Babić i Veljko Jamnicky izrađuju idejnu skicu za športski park sa nogometnim igralištem za 20 000 posjetilaca, 10 teniskih igrališta (uz centralni teren bi bile tribine za 5000 posjetilaca) te amfiteatralnim igralištem za ritmičku gimnastiku za 1500 posjetilaca pogodnim i za kazališne predstave.

1952. je otvoreno igralište NK "Lokomotiva" na Kajzerici (o njemu ćemo više sutra, zasad pročitajte više o klubu OVDJE!)

1954. je izgrađen sadašnji stadion NK "Dinamo" u Maksimiru, po projektu arhitekata Vladimira Turine i Franje Neidhardta.

1965. je izgrađen športski park s otvorenim kupalištem na Sveticama u sklopu kojeg je i nogometno igralište okruženo atletskom stazom te igrališta za rukomet, odbojku i košarku.
Projektom arhitekta Franje Bahovca predviđena je i zatvorena sportska dvorana koja nikad nije sagrađena.

A kao dodatak ovoj temi zaslugom oštrog oka autora bloga "GP-Zagrebancije pokazat ću vam i najstariji živući artefakt vezan uz nogomet u gradu: ostatak natpisa krčme "Građanskom igralištu" na uglu Bednajnske i Kupske gdje se nekad igralište i nalazilo (sada su tamo stambeno-poslovne zgrade)!


Natpis na zidu. Snimio: GP-Zagrebancije


Zgrada na uglu Kupske ulice na kojoj je natpis. Snimio: GP-Zagrebancije


Sadašnji izgled tog dijela grada. Preneseno sa GoogleEarth


Detalj plana grada Zagreba iz 1932. godine

A ako vas recimo zanimaju nižerazredni klubovi tih davnih godina, na web stranici NK "Maksimir" možete pogledati sve rezultate službenih nogometnih utakmica koje je taj klub IKAD odigrao, od samog osnutka 1926. godine pa do danas (sažetak iz Leksikona HLZ-a je OVDJE)!