Nepoznati Zagreb

Čini mi se da je u posljednje vrijeme gotovo svaka večer u Zagrebu kišna ... no, to ne znači da se ne isplati prošetati po gradu sa fotoaparatom i potražiti zanimljive motive ...

Cvjetni trg


Detalj stola. Snimio: Vanja


Stol. Snimio: Vanja


Cvjetni trg uvečer. Snimio: Vanja


Oktogon


Detalj lampe. Snimio: Vanja


Lampa. Snimio: Vanja


Blatarica. Snimio: Vanja


Večer u Oktogonu. Snimio: Vanja


Bogovićeva ulica


Pored Sunca. Snimio: Vanja


Večer u Bogovićevoj. Snimio: Vanja


Zatvor za automobile. Snimio: Vanja


Prodavačica bez glave. Snimio: Vanja


Muškarac s popustom. Snimio: Vanja


Marićev prolaz


Dijete s popustom. Snimio: Vanja


Dva para nogu. Snimio: Vanja


Rasvjeta. Snimio: Vanja


Jurišićeva ulica


Jurišićeva noću. Snimio: Vanja


Praška ulica


Osvijetljene noge - detalj VIP jumbo plakata. Snimio: Vanja

Primorska ulica


Dvorište. Snimio: Vanja


... na putu kući ...


Čekajući .... Snimio: Vanja

Potok Črnomerec je samo jedan od mnoštva većih i manjih potoka koji se sa obronaka Medvednice spuštaju prema Zagrebu i kroz njega traže svoj put prema Savi ... no, njegov tok i njegova sudbina je ipak na više načina jedinstvena. Za početak, ispričat ću vam ponešto o njemu, a nakon toga se možete zajedno sa mnom upustiti u pomalo avanturističku šetnju uzduž tog potoka i na svoje oči se uvjeriti kako urbanizacija sa svim svojim dobrim i lošim stranama malo-pomalo nagriza i posljednje "ruralne" dijelove podsljemenskog dijela grada.

Dakle, što je to tako posebno kod potoka Črnomerca?
To je potok bez izvora te jedini od zagrebačkih potoka koji dosiže Savu pod svojim imenom!

Naime, glavni tok potoka Črnomerec potječe iz nekoliko izvora smještenih malo ispod glavnog grebena Medvednice, između planinarskih domova "Grafičar" i "Risnjak" - jedan od tih izvora se nalazi upravo uz markiranu planinarsku stazu koja vodi od Medvedgrada odnosno Kraljičinog Zdenca prema domu "Risnjak". No, u tom dijelu svog toka taj potok se zove Veliki potok i pod tim imenom on teče sve do početka "civilizacije". Nedaleko Lukšića, uz markiranu stazu koja iz Lukšića vodi prema Grafičaru, tik pod strmim obronkom na koji se penje ta staza, u Veliki potok utječe Mali potok - vrlo lijep potočić koji izvire ispod zapadne padine Medvedgrada i koji ljeti pruža prekrasnu svježinu i za najvećih sparina. Tik nakon tog ušća se nalazi prvo slapište uz malu vodnu retenciju (ajmo to nazvati "jezerce") i 300-tinjak metara nizvodno Veliki potok prolazi ispod prvog mosta, ispod ulice Mikulići, i pored posljednje autobusne stanice Linije 128 za Lukšiće.


Veliki potok pored ulice Mikulići, snimio Vanja

Potok dalje teče između dvorišta i prvih 200-tinjak metara ga nije moguće pratiti, no ako krenete ulicom Mikulići udesno cca 100 metara, nalijevo se odvaja ulica imena Veliki Potok kojom ćete ubrzo stići do veeeeelike livade .... no, o tom dijelu ću više reći malo kasnije, u opisu šetnje.

Uglavnom, taj potok se ponovo pojavljuje u "civilizaciji" uz ulicu Črnomerec, na mjestu gdje se ta ulica pretvara iz glavne ulice po kojoj vozi autobus (i nastavlja dalje ulicom Fraterščica, točno na mjestu gdje je most preko potoka) u usku sporednu ulicu koja zavija u uski brdoviti klanac i slijepo završava u maloj šumici nekoliko stotina metara dalje. I, na početku Fraterščice se potok već zove Črnomerec, a ne više Veliki potok - provjerio sam sa stanovnicima okolnih ulica!

Dakle, V. potok je ime koji taj potok nosi na svom putu niz padine Medvednice i do Lukšića, dok se na svom pojavljivanju u Črnomercu zove prema tom kvartu ... bilo bi zanimljivo ispitati na kojem točno mjestu potok mijenja ime, no to ipak nije svrha ovog posta!

Daljnji put tog potoka je poznatiji, no i dalje nije lišen iznenađenja ... na početku ulice Fraterščica potok prelazi na desnu stranu ceste i vrlo brzo nestaje u podzemlju kanalizacije (vrlo dobro su vidljive stare ograde nekadašnjih mostova preko potoka koje su sada zatrpane zemljom - pogledajte istočnu stranu ulice Črnomerec između Strme ulice i Krčelićeve!

Nešto prije Krčelićeve ulice potok se ponovo pojavljuje na svjetlu dana i teče uz zapadnu stranu ulice Črnomerec, prolazi ispod Ilice i nastavlja se dalje uz pješačku Zaprešićku ulicu koju vjerojatno najbolje poznaju zaposlenici "Plive" i studenti tekstilno tehnološkog faksa koji ju koriste za pristup sa tramvajskog terminala Črnomerec. Na tom mjestu je potok već podosta prljav i ne pruža odveć lijepu sliku. Zatim slijedi prolazak ispod Prilaza Baruna Filipovića i "nepristupačni" dio potoka, u kojem teče posred tvorničkih pogona "Plive" i, malo niže, ispod željeznice. Potok je ponovo dostupan svima kod raskršća Zagorske ulice i Fallerova šetališta, na mjestu gdje još stoje ostaci mosta starog "Samoborčeka" koji je tu prelazio potok. Potok tu slijedi Fallerovo šetalište i slijedeći kilometar pruža vrlo ugodnu šetnju (vidi fotku, snimljeno za suše!) uz trasu potoka koja usput prelazi instalacije toplovoda (to su one ogromne cijevi koje prelaze potok!), Baštijanovu ulicu i napokon dolazi do tramvajskog okretišta na Ljubljanici.


Snimio: Vanja

Potok tu ponovo nestaje ispod ceste da bi se pojavio ispod Zagrebačke avenije kao blatnjavo-smrdljivi potočić koji prati pješačku stazu pored visokih zgrada Ulice Braće Domany na Srednjacima. Slijedi ponovo most, ispod Horvaćanske ceste, i zatim opet ponešto ljepši dio pogodan za šetnju, onaj između visokonaponskog rasklopnog psotrojenja Jarun i stambenog naselja Gredice. Slijedi još jedan most, ispod Jarunske ulice, i zatim Črnomerec prima važnu pritoku, potok koji nosi pomiješane vode potoka Kustošaka i Vrapčaka. Teško je reći kako se zove taj potok, koji od njih dva je veći i zaslužniji (njihovo ušće se nalazi uz raskršće Horvaćanske i Hrgovića), no, sudeći prema planu grada u izdanju GZH, 1993. godine, upravo je Črnomerec taj koji čuvajući svoje ime prima ova dva potoka i nekoliko stotina metara dalje se ulijeva u Savu!

Samo za podsjećanje, potok Dubravica se ne ulijeva u Savu već u njen odvojeni rukavac između Holiday Inn hotela te Bauhaus trgovine na Jankomiru. Vrapčak i Kustošak pobiru sve pritoke zapadno od Črnomerca i ulijevaju se u Črnomerec, potoci istočno od Črnomerca se ulijevaju u gradsku kanalizacijsku mrežu i teku njome dalje prema Resniku gdje se ulijevaju u Savu u obliku gradskog kolektora (nekada je to bio čuveni "drek-river" koji je tekao i smrdio uz Radničku cestu i naselje Kozari bok, no sada je natkriven). Dakle, slavu Črnomerca kao jedinog potoka koji se direktno ulijeva u Savu može tek donekle pomutiti potok Sutinska vrela koji se kod Podsuseda ulijeva u Savu, taman na rubu grada.

Još riječ-dvije o budućnosti potoka - nagledajte ga se sad dok još možete, jer je prema Generalnom urbanističkom planu budućnost njegova donjeg toka u podzemlju, točnije ispod produžene ulice Črnomerec, koja će se pružati od Ilice, čitavim daljnjim tokom potoka sve do Horvaćanske ceste (dijelom između Tratinske i Horvaćanske će njome voziti i tramvaj), a prolaziti će podvožnjakom ispod uzdignute zagrebačke avenije (na mjestu gdje je sad križanje sa Ilirskom i Fallerovim šetalištem)

No, vratimo se malo unatrag, na dio opisa koji nedostaje - što se događa sa Velikim potokom prije nego što postane Črnomerec? Dio njegova toka između Lukšića i Fraterščice nisam poznavao i odlučio sam se prošetati uz njega i vidjeti kako on izgleda. Šetnja je počela na raskršću ulica Črnomerec, Fraterščica, Granice i Črnomerečki potok (do tamo možete stići autobusom za Mikuliće, Linija 127, ili autom, mjesta za parkiranje ima dovoljno!).

(Napomena: kvaliteta fotografija je nešto lošija zato što je snimano u sumrak)

Za početak, krenuo sam ulicom Črnomerečki potok, uzvodno uz potok (vidi sliku 1).


Slika 1, snimio: Vanja

Nakon cca 500 m prestaju kuće i nestaje asfalt, a široka i od kamiona ugažena makadamska cesta ulazi u usku šumovitu udolinu (slika 2). Potok je reguliran i teče koritom obloženim kamenom, no vidljivo je da je sve to prilično novoga datuma (slika 3).


Slika 2, snimio: Vanja


Slika 3, snimio: Vanja

Krećem dalje, uz poglede na strme padine doline potoka. Prema Fraterščici su padine strme i vrtovi kuća dotiču mjestimice i potok (slika 4), dok je padina prema Sv. Duhu viša i kuće nisu primjetne. Potok i dalje krivuda, svježi tragovi radova su sve vidljiviji (bit će to lijepa šetnica kad se jednom sve dovrši!), no blato postaje sve ljepljivije (slika 5) ... Usput nailazim i na pomalo neobično slapište na kojem se voda lijepo rasprskava (slika 6). Primjetno je da je korito nedavno obzidano, jer se u njemu još vide targovi radova (slika 7).


Slika 4, snimio: Vanja


Slika 5, snimio: Vanja


Slika 6, snimio: Vanja


Slika 7, snimio: Vanja

Na proširenju doline je vidljiva kombinacija kuća tako tipična za sadašnji trenutak zagrebačkog podsljemenskog pregrađa: izmiješane su stare kuće sa ukusnim i neukusnim novogradnjama (slika 8). Usput nailazim i na taložnicu (slika 9) u kojoj se sakuplja mulj kojeg nanese voda kako bi ga se moglo lakše izjaružati i očistiti.


Slika 8, snimio: Vanja


Slika 9, snimio: Vanja

Nailazim i na građevinske strojeve (slika 10), privremeni most preko potoka (očito namijenjen radnicima koji rade na regulaciji potoka) ... i vrlo brzo i na završetak reguliranog toka (slika 11). Ovdje počinje avantura!


Slika 10, snimio: Vanja


Slika 11, snimio: Vanja

Potok teče kroz debele slojeve gline (slika 12) i blato postaje vrlo teško prohodno (slika 13) ...


Slika 12, snimio: Vanja


Slika 13, snimio: Vanja

... i uskoro teren postaje potpuno neprohodan (slika 14) - moram nekako prijeći na drugu stranu na kojoj još nije obavljen iskop, već je samo obavljena geodetska izmjera uz pripremu gradilišta. Ubrzo stiže i nezavezani pas koji mi je sve bliže i laje li ga laje ... odlučujem se i preskačem potok, doskačem točno na rub blatne obale - hura, nisam skočio u vodu!


Slika 14, snimio: Vanja

Na ovoj obali je sve puno pitomije, voćnjaci (slika 15), tu i tamo nešto grmlja ... na radove podsjećaju samo kolčići izmjere (slika 16).


Slika 15, snimio: Vanja


Slika 16, snimio: Vanja

Nakon 5 minuta hoda, prateći potok kroz voćnjake (nema pasa, nema ograda, ugažena stazica) stižem do ulice Matuni koja povezuje Bijenik sa Mikulićima. Tu je stari cestovni most (slika 17) sa nekakvom čudnom metalnom konstrukcijom koja očito nosi instalacije.


Slika 17 snimio: Vanja

Nakon Matuna put je ponovo iskrčen bagerima, a usput se viđaju i razne arhitektonske kreacije (slika 18) ...


Slika 18, snimio: Vanja

... i nakon par minuta hoda stižem u blizinu velike brane, možda i najveće na području Zagreba (jedini suparnik s kojom se može mjeriti je brana na Jazbini pored Bukovca!). Gledam iza sebe padinu sa "urbanim vilama" u nastajanju (slika 19), ispred sebe branu (slika 20) , a još dalje naprijed se pruža zanimljiv vidik - "Tuđmanova" kula starog medvedgrada se točno poklapa sa sljemenskim TV-tornjem i izgleda kao da toranj izlazi iz vrha kule!


Slika 19, snimio: Vanja


Slika 20, snimio: Vanja


Slika 21, snimio: Vanja

Gledam dio za preljev vode (slika 22), a zatim i velike livade iza brane (slika 23) - idealne za frizbi, puštanje zmajeva i bilo koju drugu aktivnost koja zahtijeva PUNO slobodnog prostora. Bila bi dobra i za piknik, no nema baš puno hlada, tek pokoji zapušteni voćnjak uz istočni rub udoline koja mjeri sigurno 200 x 300 metara i vjerojatno je najveća toga tipa u podsljemenskoj zoni. Bacam još i jedan pogled unatrag, prema početku gradilišta (slika 24) ...


Slika 22, snimio: Vanja


Slika 23, snimio: Vanja


Slika 24, snimio: Vanja

Idem dalje uz potok, prelazim ga malim mostićem uz vodomjer i ubrzo ga moram napustiti - uz potok se pruža kratka staza koja se gubi u šipražju uz vodu, pa treba nastaviti lijevo gdje ubrzo počinje asfalt ulice V. Potok (slika 25). Kao zanimljivost, uz nju se može vidjeti jedna od zanimljivijih starih bajti (slika 26).

Slika 25, snimio: Vanja


Slika 26, snimio: Vanja


Slika 25, snimio: Vanja

Za 200 metara sam već u ulici Mikulići, još malko desno i nalazim se na okretištu autobusa za Mikuliće kojim sam se vratio nazad u grad i time je završena ova šetnja ... za godinu ili dvije će to, vjerujem, biti sasvim lijepo šetalište ... Radije bih da je potok ostao u prirodnome obliku ... no, kad se sjetim svih onih plastičnih vrećica, starih štednjaka, šute i otpada koji neizbježno prate sve te "prirodne" vodotokove možda ovo ipak neće biti tako loše?

Ako vas zanima nešto više o radovima na regulaciji potoka pročitajte članak iz "Komunalnog vjesnika" odnosno informaciju sa portala "javno.hr"

Uz sve poznate muzeje Zagreb krije i nekoliko manje poznatih koji tek podosta rijetko dočekaju posjetioce ... možda je baš ovogodišnji svjetski dan Muzeja (petak,30.01., od 18-01h) prilika da posjetite koji od njih?

Hrvatski školski muzej se nalazi na Trgu maršala Tita 4/1 (web stranicu pogledajte OVDJE) i u desetak prostorija pokazuje izloške vezane uz školstvo. Moje osobno mišljenje je da je muzej umjereno zanimljiv (tako je bilo i mojim klincima za prošlogodišnjeg posjeta), a najzanimljiviji eksponati su veliko računalo sa kuglicama (s kojima je moguće igrati se) te podosta starog pribora upotrebljavanoga u školama pred stotinjak i više godina.
(dakle, ako ste djecom cca pola sata je sasvim dovoljno za cijeli muzej ...)

Rekonstrukcija nekadašnje školske učionice sa spomenutom računaljkom ...


Snimio: Vanja

... a jedna od atrakcija Muzeja je i WC koji svojim velikim prozorom gleda na dvorište zgrade i veliko drvo koje svojim granama gotovo ulazi u samu prostoriju(prizor je najljepši u proljeće kada je i slikana ova fotografija)!


Snimio: Vanja


HT muzej (prikladniji naziv bi bio "Muzej pošte i telekomunikacija"!) se nalazi u zgradi glavne pošte u Jurišićevoj 13, no ulaz je iz Palmotićeve ulice (muzej bi trebao imati i svoju web stranicu na serveru T-coma, no nije mi poznata njena trenutačna web adresa!).

Muzej nije velik, sastoji se od svega tri prostorije, no ima dosta zanimljivih izložaka iz povijesti pošte i telekomunikacija, a povremeno bude i prezentacija rada stare telefonske centrale što je u doba našeg posjeta (za Dana muzeja prije dvije godine) bilo klincima najzanimljivije.
(vrijedi i za ovaj muzej: pola sata je taman dovoljno za detaljno razgledavanje sa djecom ...)

Stara telefonska centrala ...


Snimio: Vanja

Stari telefonski aparat ...


Snimio: Vanja

... kolekcija slušalica ...


Snimio: Vanja

... i telefonsko čudovište!!!


Snimio: Vanja

Stara poštanska truba ...


Snimio: Vanja

... i kolekcija žigova.


Snimio: Vanja

A za kraj, prezentacija rada stare telefonske centrale!


Snimio: Vanja

Koliko primjećujem, više nije u modi na kuću staviti tablicu sa imenom osiguravajućeg društva kod kojeg je kuće osigurana (možda bi sad ta društva trebala početi plaćati za takve reklame? ), no nekad to nije bio slučaj ... i kad se sad prošećete po nešto starijim dijelovima grada pronaći ćete dosta takvih tablica. Najčešće su one "Croatia osiguranja", ali ako malo bolje pogledate fasade naći ćete i dosta drugih!

Većina ovih tablica je snimljena na području sjeverne Trešnjevke te Kustošije!


Za početak, Croatia osiguranje i njihova novija tablica ...


Snimio: Vanja

... pa nešto starija ...


Snimio: Vanja

... i najstarija tablica ...


Snimio: Vanja

... zatim Triglav osiguranje, u jednom obliku ...


Snimio: Vanja

... pa u drugom (ovo je jedva vidljivo!) ...


Snimio: Vanja

... potom Slavija ...


Snimio: Vanja

... pa Dunav ...


Snimio: Vanja

... zatim DOZ - "Državni osiguravajući zavod" odnosno poslijeratno ime "Croatia osiguranja" kojeg je ono nosilo od 1945. pa do 1970. godine, kako me je ljubazno obavijestila jedna od čitateljica bloga - hvala! (naravno, već po zvijezdi na znaku je jasno iz kojeg vremena dolazi ova tablica! )


Snimio: Vanja

... i na kraju Ujedinjeno (snimljeno na Novoj vesi!). Ovo je vjerojatno jedna od najstarijih tablica jer očito dolazi iz vremena između dva rata (po natpisu "d.d.", toga nije bilo od 1945. pa sve do 1990).


Snimio: Vanja


Ako znate za još koju, javite mi!

Ljubitelj sam šetnji i izleta, posebice onih po prirodi, ponajviše po planinama i uz potoke i rijeke ... A Zagreb, iako je sam po sebi veliko urbano središte i zagušen automobilima, betonom i asfaltom, još uvijek krije mnoštvo prolaza, stazica i puteljaka kojima se začas može pobjeći u prirodu, pa makar to bio samo zapušten park unutar stambenog bloka, livada između zgrada ili šumarak među novoizgrađenim "urbanim vilama".

Na ovom blogu ću spomenuti dosta takvih šetnji i nadam se da ćete se i vi, čitaoci, ponekad zaputiti mojim tragovima u potrazi za svježim zrakom i mirom!

Za početak krenimo uz potok Bliznec pa nakon toga kroz šumu Dotrščinu. U njihovoj blizini sam proveo prvih 30 godina svojeg života pa je red da i počnem s njima!

Za početak, dođite do tramvajske stanice "Ravnice" nasuprot tvornice "Kraš", odnosno u blizini Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta. Točno pored stanice protiče potok Bliznec, uz stanicu se nalazi i stara planinarska markacija (koja se više ne održava) kojom su u 70-tima učenici iz Policijske akademije (tada srednje škole MUP-a) označili jedan od najdužih prilaza Medvednici. Uz potok se nalazi i drvena tabla na kojoj stoji natpis da se šetalište uz potok zove stazom Paule i Većeslava Pavlek, profesorima Agronomskog (Poljoprivrednog) fakulteta.

Planinarska markacija na početku staze

Snimio: Vanja

Ploča sa imenom staze

Snimio: Vanja

Ovo mjesto, pored mosta ispod Maksimirske ceste, je značajno i po tome što je na tom mjestu 1989. godine, početkom srpnja, na dan kad je u Zagrebu palo najviše padavina u njegovoj povijesti, Bliznec preplavio cestu i prekinuo promet. Na taj dan sam u predvečerje, sa cipelama u rukama, gazio vodu do koljena posred ceste i nepoznatim vozačima koji su zapeli u bujici objašnjavao kako zaobilazno doseći Markuševac. Upućivao sam ih na Bukovac ili Gračane, no jedan čovjek mi je rekao da je već pokušao tim putevima, no da su potoci i tamo poplavili ceste ... u tim trenucima je Markuševac bio valjda jedini put u povijesti odsječen od svijeta!

Krenite sad dalje uz potok, široko šetalište popločeno granitnim kockama je ugodno za šetnju u svako doba godine, a usput pruža i lijepi pogled na susjedne zgrade Fakultetskog dobra koje potiču s kraja 19. stoljeća i zaštićene su kao kulturni spomenici. U dvorištu jedne od njih (nakon prelaska ulice Fakultetsko dobro) nalazi se i jedan stari poljoprivredni stroj čiju ulogu možemo tek nagađati!

Stare gospodarske zgrade

Snimio: Vanja

Stari stroj

Snimio: Vanja

Nakon dva prelaska potoka Bliznec naći ćete se ubrzo ponovo na njegovoj lijevoj (istočnoj) obali. Usput ćete prijeći i potok Štefanovec koji je tim putem skrenut u Bliznec tokom 70-tih godina, za vrijeme gradnje Kliničko-bolničkog centra Dubrava (kojeg se tek rijetki sjećaju pod starim imenima "Vojna bolnica" ili "Nova bolnica"), prije toga je tekao pored okretišta tramvaja u Dubravi pa uz Štefanovečku cestu i dalje kroz Vukomerec prema Savi.

Malo iza njega možete skrenuti lijevo novim mostićem prema pred nekoliko godina uređenom 4. maksimirskom jezeru uz koji se nalazi lijepi paviljon građen od brezovih oblica, na način na koji je bio sagrađen i originalni paviljon koji je tamo stajao u 19. stoljeću ... U doba mog djetinjstva ovo jezero je bilo bez vode, zapušteno i obraslo šumom i grmljem, a od paviljona nije bilo ni traga ni glasa.

Paviljon i jezero

Snimio: Vanja

Paviljon

Snimio: Vanja

Detalj paviljona

Snimila: Daša

Uz taj predio je vezana još jedna zanimljivost - na Fakultetskom dobru se nalazila početna stanica tzv. Pionirske željeznice koja je od 1947 do 1951. vozila izletnike i stanovnike odavde prema naselju Štefanovec. Na žalost, njeni tragovi su gotovo sasvim nestali. Više o tome možete naći na web stranicama Kluba željezničkih modelara Zagreb - OVDJE!

No, vratite se Bliznecu i nastavite dalje uz potok - šetalište ovdje pokazuje svoje najljepše lice (vidi fotku!), šareno u jesen, sjenovito u ljeto ... lijepo u svako doba godine! A ja sam ga najčešće gledao usred noći, kada sam se u doba studiranja vraćao tim putem kući sa noćnog tramvaja ... nije mi baš uvijek bilo svejedno hodati sam tim putem po mrklome mraku, no još se sjećam i prekrasnog mira i mirisa pokošene trave tokom proljetnih i ljetnih noći ...

Bliznec u jesen

Snimio: Vanja


Ubrzo stižete do još jednog mostića, ako ga prijeđete i nastavite dalje stazom kroz Maksimirsku šumu možete za 5 minuta stići do 4. maksimirskog jezera i za još 15 minuta do tramvajske stanice na Bukovačkoj. No, vi nastavite šetnju dalje uz potok i za 2-3 minute ćete stići do rasršća Svetošimunske ulice i Gornjeg Bukovca. Potok odlazi ulijevo i sad ćemo se pozdraviti sa njime ... ako želite, možete jednom nastaviti nepopločanom stazom uz njega (vrlo blatno nakon kiše!) i za 5-6 minuta ćete stići do okretišta autobusa koji vozi preko Gornjeg Bukova i Oboja za Svetice (Linija 227), a za još 15 minuta ćete stići do vodne retencije Jazbina i okretišta autobusa Jazbina-Dubrava (Linija 232)što vam omogućuje i razne mogućnosti za kraće šetnje.

Ali, ova šetnja vas vodi dalje, Svetošimunskom ulicom desno, pored malo Konzumovog dućana (u 60-tima i 70-tima to je bio dućan poduzeća "Moslavka"!), zatim pored tzv. Zatvorske bolnice i nakon 10 minuta od napuštanja Blizneca već ste na početku Dotrščinske šume, u blizini spomen područja Dotrščina i spomenika streljanim partizanima koji je postavljen u 60-tima i pored kojeg su se mnoge generacije školaraca (pa i moja) primale u tadašnji Savez omladine.

Spomenik

Snimio: Vanja

Od spomenika možete dalje planinarskom markacijom kroz šumu prema Markuševcu i Bačunu i dalje prema Hunjki na Medvednici (markacija je od ovog mjesta u dobrom stanju!), no vama valja krenuti ulijevo, uz potok, prema nekadašnjoj streljani (na kojoj su gađali i učenici srednjih škola u tadašnjem predmetu Obrane i zaštite). Prođite kolskim putem desno, između zida zgrade i šume i ubrzo ćete se opet naći na popločanoj stazi koja također vodi u dubinu spomen područja.

No, čim dođete do prvih stepenica napustite taj popločan put i krenite lijevo, jedva vidljivom stazicom koja se drži blizine streljane. U orijentaciji će vam pomoći izblijedjele bijele oznake bojom na stablima - to su oznake koje je stavio moj otac tokom 80-tih godina, tim putem smo ponekad išli do autobusa pa su nam trebale olakšati snalaženje (no, u stvari nam nisu bile potrebne, put smo znali napamet!). Stazica lijepo krivuda nedaleko ograde streljane i kad stigne u blizinu betonskog zida koji je osiguravao da meci ne uđu u šumu (prije građenja zida meci su nerijetko znali fijukati iznad kuća na brijegu Fazanovcu) stazica se pretvara u kolski put i udaljava se od streljane. Nakon cca 400 metara kolski put se spušta ulijevo i dotiče makadamsku cestu koja vodi prema lugarevoj kućici, idiličnom mjestu usred šume. No, ne idite tamo već prijeđite lijevo potok preko mosta i odmah nakon njega potražite desno usku dobro ugaženu stazicu koja će vas dalje voditi dolinom ovog bezimenog potoka. Stazica na više mjesta prelazi potok (koji je ljeti posve suh, a inače ima tek nešto malo vode i lako ga je preskočiti) i uskoro se združuje sa kolskim putem koji se odvaja od lugareve ceste (pozor, kolski put je obično blatniji od puteljka!).

Stazica po Dotrščini

Snimio: Vanja


Put slijedi šumsku dolinu i idealno je šetalište za vrućih ljetnih dana, ali i lijep u svako doba godine ... tu i tamo se odvajaju od njega stazice, one desno vode prema Lugarevoj kućici, a one lijevo prema ulici Čret ... no, vi samo slijedite potočić. Nakon otprilike 20 minuta hoda primjetit ćete s lijeve strane raspadnutu žičanu ogradu posjeda Fakultetskog dobra. Kolski put se pretvara u usku stazu koja se ubrzo račva. Ovaj put krenite lijevo i ostavite potočić. Stazica se uspinje kroz lijepu bukovu šumu (prije toga ste hodali kroz grabovu šumu) i njom možete nastaviti sve do ruba šume gdje vas čeka probijanje kroz grmlje i nasade kupina ... no, možda je ljepše potražiti jedan neobičan orijentir, olupinu auta koja se nalazi nasred šumske padine. Olupina je čudna, stoji tamo već više od deset godina i neobično je što se uz nju ne nalazi nikakvo drugo smeće i već se nekako "integrirala" u okolinu svojom rđavosmeđom bojom ...

Puteljak uz potok

Snimio: Vanja

Padina uz olupinu

Snimio: Vanja

Olupina

Snimio: Vanja

Krenite pored nje strmo uzbrdo i na vrhu grebena ćete ponovo naići na žičanu ogradu Fakultetskog dobra. Od tog mjesta se pruža i pomalo neobičan pogled na Zagreb. Slobodno uđite unutra kroz otvore u žici, svi to čine (no, ako čujete pse, ipak izađite van!), kako bi uživali u ljepšem pogledu!

Staza ubrzo postaje makadamska cesta i pojavljuju se prve kuće ulice Bačunski krč. Nastavite po njoj i usput uživajte u pogledima na Medvednicu i Markuševac desno ispod nje. Ulica vas vodi prvo ravno, a zatim sve strmije nizbrdo i naposlijetku ćete doći na Markuševačku cestu, u blizinu autobusnog stajališta linije Mihaljevac-Markuševac (Linija 233) kojom se možete vratiti u grad i time zaokružiti ovu šetnju koja traje sveukupno 1 i pol do 2 sata (1 sat ako ste brzi hodači).

Ova neobična zagrebačka zanimljivost uživa već duže vrijeme kultni status među zagreboljupcima i ljubiteljima nesvakidašnjega, no još uvijek se nije probila među turističke znamenitosti ... prije koju godinu sam pitao djelatnike zagrebačkog turističko-informativnog centra o njima i nisu uopće znali da takvo što postoji!

A priča ide ovako: Godine 1971 poznati akademski kipar Ivan Kožarić (autor također vrlo poznate Matoševe skulpture na Strossmayerovom šetalištu) napravio je skulpturu Sunca (puni naslov je "Prizemljeno Sunce"), onu dobro nam poznatu mjedenozlatnu kuglu koja se od 1984. nalazi posred Bogovićeve ulice. A 1994. godine, drugi umjetnik, Davor Preis, je došao na ideju da, uzevši to Sunce kao osnovu, oko njega "sagradi" čitav sunčev sustav, odnosno da u adekvatnom mjerilu postavi kugle koje bi simbolizirale planete sunčeva sustava. Cjelokupna instalacija je dobila naziv "Nine views". Svaka metalna kugla je napravljena u istom mjerilu kao i Kožarićevo Sunce, a i njihov položaj je napravljen u istom mjerilo kao i u prirodi tj. sunčevu sustavu. Naravno, velike udaljenosti među planetima rezultirale su i velikim udaljenostima među metalnim kuglama koje se nalaze u raznim dijelovima grada.

Neka vam slijedećih nekoliko snimaka dočara izgled Sunca i pratećih planeta, a više podataka (uz točne lokacije planeta) možete naći na slijedećim web stranicama:

- Web stranica Davora Preisa (navigacija po stranicama nije laka - "planetarna" instalacija se nalazi polinkana na 11. točci slijeva - pravi naslov je "Nine views", kliknite na točke koje se pojave po učitavanju stranice)

- Prizemljeni planeti na Wikipediji te web stranici Miroslava Požeka, izvanrednog profesora na Fizičkom odjelu PMF-a.

- priča o planetima na web stranici Croatia Airlinesa

- članak u "Vjesniku"

Prizemljeno Sunce

Snimio: Suradnik 13 (preuzeto sa Wikipedie)

Merkur

Snimila: Iva

Venera

Snimila: Iva

Zemlja

Snimila: Iva

Mars

Snimila: Iva

Jupiter

Snimila: Iva

Saturn

Snimila: Iva

Neptun

Snimila: Iva

Uran

Snimila: Iva

Pluton

Snimila: Iva

Da, da, još uvijek postoji jedan ... naravno, zatvoren, ali još uvijek sa onim, starijima dobro poznatim, logom.

Oni stariji će se sjetiti i trgovina "Moslavke" i "Črnomerca" iz kojih je tamo negdje u 70-tima nastao Unikonzum, no njihovi su tragovi već davno nestali. Ali zato još možete baciti pogled na ovaj dućan, sakriven pored podvožnjaka u Selskoj, desetak metara sjeverno od Zlatarske ulice.


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Da, da, nije uvijek Zagreb-grad bio tako asfaltiran kao danas ... ako malo bolje pogledate, oveći broj zgrada u centru grada još uvijek ima tzv "blatarice" odnosno metalne štange na kojima se čiste cipele od blata. Ova prva je poslikana u Bauerovoj ulici, u blizini raskršća sa Martićevom, dakle mjestu gdje već više desetaka godina caruje asfalt. Bilo bi zanimljivo znati otkada potječe ovaj dio urbane opreme!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Evo još par primjeraka istih naprava, svaka malko drugačijeg dizajna, sve fotke su snimljene tokom 15-minutne šetnje južnim "zelenim valom", između Savske i Gajeve!


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja




Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Da ne mislite da su te blatočisteće naprave bile u upotrebi samo u davno doba i samo na selu, pogledajte za usporedbu čime se dan-danas služe stanovnici Helsinkija, ovakve četke se mogu naći ispred velike većine zgrada, čak i u centru (razlog: podosta muljevito-pješčanog tla u gradu i okolici - parkovi, igrališta itd)


Snimio: Vanja

Tamo negdje početkom ljeta bio sam sa klincima u posjeti "Zagrepčanki" ... ne onom poznatom neboderu u Savskoj cesti, već prostorima nekadašnje klaonice i hladionice i tvornice prerade mesa u Heinzelovoj ulici, oko kojih je bilo dosta spora tokom prijašnjih godina - te čije je to zapravo vlasništvo, tko ju je kupio, pošto, tko je keširao proviziju ...

No, mene je zanimao prije svega taj prostor - napušteni prostori uvijek nose sa sobom dah i sliku vremena u kojima su još živjeli i radili pa sam tako i ja želio vidjeti ima li tragova vremena u kojima je to još uvijek bio centar prerade mesa u Zagrebu.

U prostor nije uopće teško ući, bilo kroz glavni ulaz sa Heinzelove (portir vas vrlo vjerojatno neće ništa pitati), bilo na sporedni ulaz iz ulice Podaupskoga na koji smo i mi ušli. Unutra ima nešto života (tamo su prostori nekoliko manjih firmi), no generalno čitavim prostorom caruje dah zapuštenosti, nemara ... ali i 80-tih godina, što će dokumentirati i slijedeće fotke.
(nismo ulazili duboko u sama skladišta jer se klincima nije dopalo to tumaranje praznim halama i dvorištima, a namjera je i bila da za prvi posjet samo "omirišemo" prostor )

Evo i fotki:

Glavni ulaz iz Heinzelove


Snimio: Vanja

Pano sa stalkom za bušene kartice za kontrolu prisustva na poslu ... pravi trag 80-tih!


Snimio: Vanja

Detalj stalka (sa vidljivim nazivima pogona: Prerada mesa, Hladiona, Smrzavaona, Obrada Crijeva, Stočni depo ...)


Snimio: Vanja

Mašina za "štancanje"


Snimio: Vanja

Detalj dvorišta



Kombinacija starih i novih natpisa ...


Snimio: Vanja

... i jedan posve stari!


Snimio: Vanja

"Svako jutro jedno jaje
organizmu snagu daje,
jaje jaje ijaje,
jaje jaje ijaje

Sa začinom, bez začina,
na gotovo sto načina,
jaje jaje ijaje
jaje jaje ijaje

Agrokokaaaaaaaaaaa ...."


Snimio: Vanja

Hydrant br. 1 (sa "Y" slovom!)


Snimio: Vanja

Stara oglasna ploča


Snimio: Vanja

Pogled na jedan od brojnih prolaza ...


Snimio: Vanja

Ovaj post će biti jako kratak i neće biti fotografija ... no, kad kliknete na
OVAJ link bit ćete nagrađeni ogromnom količinom sažetih informacija o Zagrebu!

Naime, tamo se krije popis svih zaštićenih gradskih povijesnih cjelina i kulturnih dobara grada ZAgreba - dakle, najkraće rečeno: sve što vrijedi u gradu Zagrebu je na toj listi!

Uđite i pogledajte!
Nemojte propustiti obratiti pozornost na fotografije s lijeve strane koje prikazuju svaki objekat ... šteta je jedino što se fotografije ne mogu otvoriti u većem prozoru i što ne postoji barem nekoliko rečenica o svakom od objekata i cjelina (razlog zaštićivanja, povijest ...) ... kad bi i to postojalo, bila bi to prava mala arhitektonska enciklopedija zagrebačke povijesti!

Uz uobičajene poruke bodrenja "Dinama", obračunavanja sa drugim navijačkim grupama ili pak sa policijom, u posljednje vrijeme su sve češći kvartovski obojeni graffiti BBB-ekipe ... i neki od njih su zaista fascinantni!

Za početak, evo nekoliko jednostavnijih!

Dobrodošlica u Savski Gaj (pored ulaza u naselje, uz Aveniju Dubrovnik), ...



... u Trnsko (pored tramvajske stanice, semafor na ulazu prema Trnskom/Kajzerici), ...



... u Travno (pored raskršća Ukrajinske i Šišićeve), tamo su čak dva!





Međutim, još su zanimljiviji onaj na Volovčici koji slavi čuvenu Dinamovu generaciju koja je 1967. osvojila Kup velesajamskih gradova i time postala jedina hrvatska momčad koja je osvojila ikoji evropski nogometni trofej ...
(hvala Juroslavu na informaciji o ovom graffitu!)





... a pogotovo onaj u Prilazu baruna Filipovića, pore Doma zdravlja Zagreb-zapad, koji pozdravlja prolaznike u ime BBB-Črnomerec sa stihovima pjesme Jadranka Črnka!

Uz sve ostale iščezujuće zanate (sjećate se onoga "Peska belega, ku-ku ... peska belega, ku-ku ..." iz filma "Tko pjeva, zlo ne misli" kojim su prodavači pijeska za pranje mamili kupce?) ne sjećam se da sam igdje vidio ikoji otvoreni poplunarski obrt. A bilo ih je nekad ...

Obzirom da sam najčvršće vezan uz Maksimir gdje sam rođen i živio prvih 30 godina svog života te uz Trešnjevku gdje mi je živjela baka i gdje radim već dosta godina, evo dva primjera iz tih kvartova:

Ovo je iz Maksimirske ceste, pored raskršća sa Bukovačkom ...



... a, ovo je iz ulice Božidara Adžije (nekadašnja ulica Kate Dumbović, ako se još netko sjeća prijašnjega imena ...)

Evo jedne staklene zagrebačke fasade koja prvorazredno reflektira svoju okolicu - efekat je najbolji za lijepih sunčanih dana!
(pokušajte pogoditi gdje se nalazi ova zgrada - rješenje vam stiže slijedeći tjedan! )


Snimio: Vanja

Ovakvih bisera ima više nego dovoljno u našem Zagreb-gradu, a ovaj je jedan od najupadljivijih ... nalazi se u Trakošćanskoj ulici, 100-tinjak metara od hotela Panorama!

" />
Snimio: Vanja

Znate li gdje zagrebački tramvaji staju na svoje "noge" tj. tračnice nakon što ih vlakom dovezu iz tvornice "Končar" u kojoj se dovršavaju nakon što je prva faza proizvodnje obavljena u tvornici "Janko Gredelj"?

Ovo je mjesto na kojem se sreću normalni željeznički kolosijek i uski kolosijek zagrebačkog tramvaja, tik uz "Super Konzum" u Ulici grada Vukovara, nedaleko Heinzelove ulice!

Željeznički vagon na kojem se nalazi tramvaj dolazi do ove narančaste "rampe" i zatim tramvaj biva polagano skinut sa vagona i dalje nastavlja svojim pogonom ili ga pak vuče tramvajska dizalica.

A kako to izgleda kad stiže novi tramvaj, pogledajte ovdje (za fotke se spustite do pola stranice!), ovdje i ovdje!

Pogled iz zraka (fotka preuzeta sa www.zeljeznice.net):


Snimio: Arno


Pogled na napravu izbliza:


Snimio: Vanja

Odlučio sam pokrenuti ovaj blog sa ciljem otkrivanja manje poznatih zagrebačkih zanimljivosti širem krugu ljudi. Rođen sam u Zagrebu 1964. godine i smatram da ga dosta dobro poznajem i nadam se da ću ovim putem barem nekome od vas čitalaca otkriti neki njegov novi i zanimljiv kutak.

Ako će vam slijedeći postovi biti zanimljivi, javite se komentarom da vidim koliko vas ima koje ova tema zanima.
Ako vam neće biti zanimljivi, slobodno mi i to javite komentarom.
A najviše ću se veseliti zanimljivostima koje ste vi sami pronašli i koje ćete željeti podijeliti sa mnom - mail adresa se nalazi s desne strane. ;o)

Dakle, krenimo u šetnju gradom!


Snimila: Pupi

Dino Dvornik više nije među nama i njegovu preranu smrt zabilježio je jedan od zagrebačkih graffitera uz potok Vrapčak.


Snimio: Vanja

Evo i šire lokacije graffita:


Snimio: Vanja