Marketing
Črnomerec - potok ponešto drukčiji od drugih
Potok Črnomerec je samo jedan od mnoštva većih i manjih potoka koji se sa obronaka Medvednice spuštaju prema Zagrebu i kroz njega traže svoj put prema Savi ... no, njegov tok i njegova sudbina je ipak na više načina jedinstvena. Za početak, ispričat ću vam ponešto o njemu, a nakon toga se možete zajedno sa mnom upustiti u pomalo avanturističku šetnju uzduž tog potoka i na svoje oči se uvjeriti kako urbanizacija sa svim svojim dobrim i lošim stranama malo-pomalo nagriza i posljednje "ruralne" dijelove podsljemenskog dijela grada.
Dakle, što je to tako posebno kod potoka Črnomerca?
To je potok bez izvora te jedini od zagrebačkih potoka koji dosiže Savu pod svojim imenom!
Naime, glavni tok potoka Črnomerec potječe iz nekoliko izvora smještenih malo ispod glavnog grebena Medvednice, između planinarskih domova "Grafičar" i "Risnjak" - jedan od tih izvora se nalazi upravo uz markiranu planinarsku stazu koja vodi od Medvedgrada odnosno Kraljičinog Zdenca prema domu "Risnjak". No, u tom dijelu svog toka taj potok se zove Veliki potok i pod tim imenom on teče sve do početka "civilizacije". Nedaleko Lukšića, uz markiranu stazu koja iz Lukšića vodi prema Grafičaru, tik pod strmim obronkom na koji se penje ta staza, u Veliki potok utječe Mali potok - vrlo lijep potočić koji izvire ispod zapadne padine Medvedgrada i koji ljeti pruža prekrasnu svježinu i za najvećih sparina. Tik nakon tog ušća se nalazi prvo slapište uz malu vodnu retenciju (ajmo to nazvati "jezerce") i 300-tinjak metara nizvodno Veliki potok prolazi ispod prvog mosta, ispod ulice Mikulići, i pored posljednje autobusne stanice Linije 128 za Lukšiće.
Veliki potok pored ulice Mikulići, snimio Vanja
Potok dalje teče između dvorišta i prvih 200-tinjak metara ga nije moguće pratiti, no ako krenete ulicom Mikulići udesno cca 100 metara, nalijevo se odvaja ulica imena Veliki Potok kojom ćete ubrzo stići do veeeeelike livade .... no, o tom dijelu ću više reći malo kasnije, u opisu šetnje. 
Uglavnom, taj potok se ponovo pojavljuje u "civilizaciji" uz ulicu Črnomerec, na mjestu gdje se ta ulica pretvara iz glavne ulice po kojoj vozi autobus (i nastavlja dalje ulicom Fraterščica, točno na mjestu gdje je most preko potoka) u usku sporednu ulicu koja zavija u uski brdoviti klanac i slijepo završava u maloj šumici nekoliko stotina metara dalje. I, na početku Fraterščice se potok već zove Črnomerec, a ne više Veliki potok - provjerio sam sa stanovnicima okolnih ulica!
Dakle, V. potok je ime koji taj potok nosi na svom putu niz padine Medvednice i do Lukšića, dok se na svom pojavljivanju u Črnomercu zove prema tom kvartu ... bilo bi zanimljivo ispitati na kojem točno mjestu potok mijenja ime, no to ipak nije svrha ovog posta!
Daljnji put tog potoka je poznatiji, no i dalje nije lišen iznenađenja ... na početku ulice Fraterščica potok prelazi na desnu stranu ceste i vrlo brzo nestaje u podzemlju kanalizacije (vrlo dobro su vidljive stare ograde nekadašnjih mostova preko potoka koje su sada zatrpane zemljom - pogledajte istočnu stranu ulice Črnomerec između Strme ulice i Krčelićeve!
Nešto prije Krčelićeve ulice potok se ponovo pojavljuje na svjetlu dana i teče uz zapadnu stranu ulice Črnomerec, prolazi ispod Ilice i nastavlja se dalje uz pješačku Zaprešićku ulicu koju vjerojatno najbolje poznaju zaposlenici "Plive" i studenti tekstilno tehnološkog faksa koji ju koriste za pristup sa tramvajskog terminala Črnomerec. Na tom mjestu je potok već podosta prljav i ne pruža odveć lijepu sliku. Zatim slijedi prolazak ispod Prilaza Baruna Filipovića i "nepristupačni" dio potoka, u kojem teče posred tvorničkih pogona "Plive" i, malo niže, ispod željeznice. Potok je ponovo dostupan svima kod raskršća Zagorske ulice i Fallerova šetališta, na mjestu gdje još stoje ostaci mosta starog "Samoborčeka" koji je tu prelazio potok. Potok tu slijedi Fallerovo šetalište i slijedeći kilometar pruža vrlo ugodnu šetnju (vidi fotku, snimljeno za suše!) uz trasu potoka koja usput prelazi instalacije toplovoda (to su one ogromne cijevi koje prelaze potok!), Baštijanovu ulicu i napokon dolazi do tramvajskog okretišta na Ljubljanici.
Snimio: Vanja
Potok tu ponovo nestaje ispod ceste da bi se pojavio ispod Zagrebačke avenije kao blatnjavo-smrdljivi potočić koji prati pješačku stazu pored visokih zgrada Ulice Braće Domany na Srednjacima. Slijedi ponovo most, ispod Horvaćanske ceste, i zatim opet ponešto ljepši dio pogodan za šetnju, onaj između visokonaponskog rasklopnog psotrojenja Jarun i stambenog naselja Gredice. Slijedi još jedan most, ispod Jarunske ulice, i zatim Črnomerec prima važnu pritoku, potok koji nosi pomiješane vode potoka Kustošaka i Vrapčaka. Teško je reći kako se zove taj potok, koji od njih dva je veći i zaslužniji (njihovo ušće se nalazi uz raskršće Horvaćanske i Hrgovića), no, sudeći prema planu grada u izdanju GZH, 1993. godine, upravo je Črnomerec taj koji čuvajući svoje ime prima ova dva potoka i nekoliko stotina metara dalje se ulijeva u Savu!
Samo za podsjećanje, potok Dubravica se ne ulijeva u Savu već u njen odvojeni rukavac između Holiday Inn hotela te Bauhaus trgovine na Jankomiru. Vrapčak i Kustošak pobiru sve pritoke zapadno od Črnomerca i ulijevaju se u Črnomerec, potoci istočno od Črnomerca se ulijevaju u gradsku kanalizacijsku mrežu i teku njome dalje prema Resniku gdje se ulijevaju u Savu u obliku gradskog kolektora (nekada je to bio čuveni "drek-river" koji je tekao i smrdio uz Radničku cestu i naselje Kozari bok, no sada je natkriven). Dakle, slavu Črnomerca kao jedinog potoka koji se direktno ulijeva u Savu može tek donekle pomutiti potok Sutinska vrela koji se kod Podsuseda ulijeva u Savu, taman na rubu grada.
Još riječ-dvije o budućnosti potoka - nagledajte ga se sad dok još možete, jer je prema Generalnom urbanističkom planu budućnost njegova donjeg toka u podzemlju, točnije ispod produžene ulice Črnomerec, koja će se pružati od Ilice, čitavim daljnjim tokom potoka sve do Horvaćanske ceste (dijelom između Tratinske i Horvaćanske će njome voziti i tramvaj), a prolaziti će podvožnjakom ispod uzdignute zagrebačke avenije (na mjestu gdje je sad križanje sa Ilirskom i Fallerovim šetalištem)
No, vratimo se malo unatrag, na dio opisa koji nedostaje - što se događa sa Velikim potokom prije nego što postane Črnomerec? Dio njegova toka između Lukšića i Fraterščice nisam poznavao i odlučio sam se prošetati uz njega i vidjeti kako on izgleda. Šetnja je počela na raskršću ulica Črnomerec, Fraterščica, Granice i Črnomerečki potok (do tamo možete stići autobusom za Mikuliće, Linija 127, ili autom, mjesta za parkiranje ima dovoljno!).
(Napomena: kvaliteta fotografija je nešto lošija zato što je snimano u sumrak)
Za početak, krenuo sam ulicom Črnomerečki potok, uzvodno uz potok (vidi sliku 1).
Slika 1, snimio: Vanja
Nakon cca 500 m prestaju kuće i nestaje asfalt, a široka i od kamiona ugažena makadamska cesta ulazi u usku šumovitu udolinu (slika 2). Potok je reguliran i teče koritom obloženim kamenom, no vidljivo je da je sve to prilično novoga datuma (slika 3).
Slika 2, snimio: Vanja
Slika 3, snimio: Vanja
Krećem dalje, uz poglede na strme padine doline potoka. Prema Fraterščici su padine strme i vrtovi kuća dotiču mjestimice i potok (slika 4), dok je padina prema Sv. Duhu viša i kuće nisu primjetne. Potok i dalje krivuda, svježi tragovi radova su sve vidljiviji (bit će to lijepa šetnica kad se jednom sve dovrši!), no blato postaje sve ljepljivije (slika 5) ... Usput nailazim i na pomalo neobično slapište na kojem se voda lijepo rasprskava (slika 6). Primjetno je da je korito nedavno obzidano, jer se u njemu još vide targovi radova (slika 7).
Slika 4, snimio: Vanja
Slika 5, snimio: Vanja
Slika 6, snimio: Vanja
Slika 7, snimio: Vanja
Na proširenju doline je vidljiva kombinacija kuća tako tipična za sadašnji trenutak zagrebačkog podsljemenskog pregrađa: izmiješane su stare kuće sa ukusnim i neukusnim novogradnjama (slika 8). Usput nailazim i na taložnicu (slika 9) u kojoj se sakuplja mulj kojeg nanese voda kako bi ga se moglo lakše izjaružati i očistiti.
Slika 8, snimio: Vanja
Slika 9, snimio: Vanja
Nailazim i na građevinske strojeve (slika 10), privremeni most preko potoka (očito namijenjen radnicima koji rade na regulaciji potoka) ... i vrlo brzo i na završetak reguliranog toka (slika 11). Ovdje počinje avantura!
Slika 10, snimio: Vanja
Slika 11, snimio: Vanja
Potok teče kroz debele slojeve gline (slika 12) i blato postaje vrlo teško prohodno (slika 13) ...
Slika 12, snimio: Vanja
Slika 13, snimio: Vanja
... i uskoro teren postaje potpuno neprohodan (slika 14) - moram nekako prijeći na drugu stranu na kojoj još nije obavljen iskop, već je samo obavljena geodetska izmjera uz pripremu gradilišta. Ubrzo stiže i nezavezani pas koji mi je sve bliže i laje li ga laje ... odlučujem se i preskačem potok, doskačem točno na rub blatne obale - hura, nisam skočio u vodu!
Slika 14, snimio: Vanja
Na ovoj obali je sve puno pitomije, voćnjaci (slika 15), tu i tamo nešto grmlja ... na radove podsjećaju samo kolčići izmjere (slika 16).
Slika 15, snimio: Vanja
Slika 16, snimio: Vanja
Nakon 5 minuta hoda, prateći potok kroz voćnjake (nema pasa, nema ograda, ugažena stazica) stižem do ulice Matuni koja povezuje Bijenik sa Mikulićima. Tu je stari cestovni most (slika 17) sa nekakvom čudnom metalnom konstrukcijom koja očito nosi instalacije.
Slika 17 snimio: Vanja
Nakon Matuna put je ponovo iskrčen bagerima, a usput se viđaju i razne arhitektonske kreacije (slika 18) ...
Slika 18, snimio: Vanja
... i nakon par minuta hoda stižem u blizinu velike brane, možda i najveće na području Zagreba (jedini suparnik s kojom se može mjeriti je brana na Jazbini pored Bukovca!). Gledam iza sebe padinu sa "urbanim vilama" u nastajanju (slika 19), ispred sebe branu (slika 20) , a još dalje naprijed se pruža zanimljiv vidik - "Tuđmanova" kula starog medvedgrada se točno poklapa sa sljemenskim TV-tornjem i izgleda kao da toranj izlazi iz vrha kule!
Slika 19, snimio: Vanja
Slika 20, snimio: Vanja
Slika 21, snimio: Vanja
Gledam dio za preljev vode (slika 22), a zatim i velike livade iza brane (slika 23) - idealne za frizbi, puštanje zmajeva i bilo koju drugu aktivnost koja zahtijeva PUNO slobodnog prostora. Bila bi dobra i za piknik, no nema baš puno hlada, tek pokoji zapušteni voćnjak uz istočni rub udoline koja mjeri sigurno 200 x 300 metara i vjerojatno je najveća toga tipa u podsljemenskoj zoni. Bacam još i jedan pogled unatrag, prema početku gradilišta (slika 24) ...
Slika 22, snimio: Vanja
Slika 23, snimio: Vanja
Slika 24, snimio: Vanja
Idem dalje uz potok, prelazim ga malim mostićem uz vodomjer i ubrzo ga moram napustiti - uz potok se pruža kratka staza koja se gubi u šipražju uz vodu, pa treba nastaviti lijevo gdje ubrzo počinje asfalt ulice V. Potok (slika 25). Kao zanimljivost, uz nju se može vidjeti jedna od zanimljivijih starih bajti (slika 26).
Slika 25, snimio: Vanja
Slika 26, snimio: Vanja
Slika 25, snimio: Vanja
Za 200 metara sam već u ulici Mikulići, još malko desno i nalazim se na okretištu autobusa za Mikuliće kojim sam se vratio nazad u grad i time je završena ova šetnja ... za godinu ili dvije će to, vjerujem, biti sasvim lijepo šetalište ... Radije bih da je potok ostao u prirodnome obliku ... no, kad se sjetim svih onih plastičnih vrećica, starih štednjaka, šute i otpada koji neizbježno prate sve te "prirodne" vodotokove možda ovo ipak neće biti tako loše?
Ako vas zanima nešto više o radovima na regulaciji potoka pročitajte članak iz "Komunalnog vjesnika" odnosno informaciju sa portala "javno.hr"
Post je objavljen 28.01.2009. u 10:26 sati.