Nepoznati Zagreb

20.01.2009., utorak

Šetnja: Uz potok Bliznec i kroz Dotrščinu

Ljubitelj sam šetnji i izleta, posebice onih po prirodi, ponajviše po planinama i uz potoke i rijeke ... A Zagreb, iako je sam po sebi veliko urbano središte i zagušen automobilima, betonom i asfaltom, još uvijek krije mnoštvo prolaza, stazica i puteljaka kojima se začas može pobjeći u prirodu, pa makar to bio samo zapušten park unutar stambenog bloka, livada između zgrada ili šumarak među novoizgrađenim "urbanim vilama".

Na ovom blogu ću spomenuti dosta takvih šetnji i nadam se da ćete se i vi, čitaoci, ponekad zaputiti mojim tragovima u potrazi za svježim zrakom i mirom!

Za početak krenimo uz potok Bliznec pa nakon toga kroz šumu Dotrščinu. U njihovoj blizini sam proveo prvih 30 godina svojeg života pa je red da i počnem s njima! wink

Za početak, dođite do tramvajske stanice "Ravnice" nasuprot tvornice "Kraš", odnosno u blizini Poljoprivrednog i Šumarskog fakulteta. Točno pored stanice protiče potok Bliznec, uz stanicu se nalazi i stara planinarska markacija (koja se više ne održava) kojom su u 70-tima učenici iz Policijske akademije (tada srednje škole MUP-a) označili jedan od najdužih prilaza Medvednici. Uz potok se nalazi i drvena tabla na kojoj stoji natpis da se šetalište uz potok zove stazom Paule i Većeslava Pavlek, profesorima Agronomskog (Poljoprivrednog) fakulteta.

Planinarska markacija na početku staze

Snimio: Vanja

Ploča sa imenom staze

Snimio: Vanja

Ovo mjesto, pored mosta ispod Maksimirske ceste, je značajno i po tome što je na tom mjestu 1989. godine, početkom srpnja, na dan kad je u Zagrebu palo najviše padavina u njegovoj povijesti, Bliznec preplavio cestu i prekinuo promet. Na taj dan sam u predvečerje, sa cipelama u rukama, gazio vodu do koljena posred ceste i nepoznatim vozačima koji su zapeli u bujici objašnjavao kako zaobilazno doseći Markuševac. Upućivao sam ih na Bukovac ili Gračane, no jedan čovjek mi je rekao da je već pokušao tim putevima, no da su potoci i tamo poplavili ceste ... u tim trenucima je Markuševac bio valjda jedini put u povijesti odsječen od svijeta!

Krenite sad dalje uz potok, široko šetalište popločeno granitnim kockama je ugodno za šetnju u svako doba godine, a usput pruža i lijepi pogled na susjedne zgrade Fakultetskog dobra koje potiču s kraja 19. stoljeća i zaštićene su kao kulturni spomenici. U dvorištu jedne od njih (nakon prelaska ulice Fakultetsko dobro) nalazi se i jedan stari poljoprivredni stroj čiju ulogu možemo tek nagađati!

Stare gospodarske zgrade

Snimio: Vanja

Stari stroj

Snimio: Vanja

Nakon dva prelaska potoka Bliznec naći ćete se ubrzo ponovo na njegovoj lijevoj (istočnoj) obali. Usput ćete prijeći i potok Štefanovec koji je tim putem skrenut u Bliznec tokom 70-tih godina, za vrijeme gradnje Kliničko-bolničkog centra Dubrava (kojeg se tek rijetki sjećaju pod starim imenima "Vojna bolnica" ili "Nova bolnica"), prije toga je tekao pored okretišta tramvaja u Dubravi pa uz Štefanovečku cestu i dalje kroz Vukomerec prema Savi.

Malo iza njega možete skrenuti lijevo novim mostićem prema pred nekoliko godina uređenom 4. maksimirskom jezeru uz koji se nalazi lijepi paviljon građen od brezovih oblica, na način na koji je bio sagrađen i originalni paviljon koji je tamo stajao u 19. stoljeću ... U doba mog djetinjstva ovo jezero je bilo bez vode, zapušteno i obraslo šumom i grmljem, a od paviljona nije bilo ni traga ni glasa.

Paviljon i jezero

Snimio: Vanja

Paviljon

Snimio: Vanja

Detalj paviljona

Snimila: Daša

Uz taj predio je vezana još jedna zanimljivost - na Fakultetskom dobru se nalazila početna stanica tzv. Pionirske željeznice koja je od 1947 do 1951. vozila izletnike i stanovnike odavde prema naselju Štefanovec. Na žalost, njeni tragovi su gotovo sasvim nestali. Više o tome možete naći na web stranicama Kluba željezničkih modelara Zagreb - OVDJE!

No, vratite se Bliznecu i nastavite dalje uz potok - šetalište ovdje pokazuje svoje najljepše lice (vidi fotku!), šareno u jesen, sjenovito u ljeto ... lijepo u svako doba godine! A ja sam ga najčešće gledao usred noći, kada sam se u doba studiranja vraćao tim putem kući sa noćnog tramvaja ... nije mi baš uvijek bilo svejedno hodati sam tim putem po mrklome mraku, no još se sjećam i prekrasnog mira i mirisa pokošene trave tokom proljetnih i ljetnih noći ...

Bliznec u jesen

Snimio: Vanja


Ubrzo stižete do još jednog mostića, ako ga prijeđete i nastavite dalje stazom kroz Maksimirsku šumu možete za 5 minuta stići do 4. maksimirskog jezera i za još 15 minuta do tramvajske stanice na Bukovačkoj. No, vi nastavite šetnju dalje uz potok i za 2-3 minute ćete stići do rasršća Svetošimunske ulice i Gornjeg Bukovca. Potok odlazi ulijevo i sad ćemo se pozdraviti sa njime ... ako želite, možete jednom nastaviti nepopločanom stazom uz njega (vrlo blatno nakon kiše!) i za 5-6 minuta ćete stići do okretišta autobusa koji vozi preko Gornjeg Bukova i Oboja za Svetice (Linija 227), a za još 15 minuta ćete stići do vodne retencije Jazbina i okretišta autobusa Jazbina-Dubrava (Linija 232)što vam omogućuje i razne mogućnosti za kraće šetnje.

Ali, ova šetnja vas vodi dalje, Svetošimunskom ulicom desno, pored malo Konzumovog dućana (u 60-tima i 70-tima to je bio dućan poduzeća "Moslavka"!), zatim pored tzv. Zatvorske bolnice i nakon 10 minuta od napuštanja Blizneca već ste na početku Dotrščinske šume, u blizini spomen područja Dotrščina i spomenika streljanim partizanima koji je postavljen u 60-tima i pored kojeg su se mnoge generacije školaraca (pa i moja) primale u tadašnji Savez omladine.

Spomenik

Snimio: Vanja

Od spomenika možete dalje planinarskom markacijom kroz šumu prema Markuševcu i Bačunu i dalje prema Hunjki na Medvednici (markacija je od ovog mjesta u dobrom stanju!), no vama valja krenuti ulijevo, uz potok, prema nekadašnjoj streljani (na kojoj su gađali i učenici srednjih škola u tadašnjem predmetu Obrane i zaštite). Prođite kolskim putem desno, između zida zgrade i šume i ubrzo ćete se opet naći na popločanoj stazi koja također vodi u dubinu spomen područja.

No, čim dođete do prvih stepenica napustite taj popločan put i krenite lijevo, jedva vidljivom stazicom koja se drži blizine streljane. U orijentaciji će vam pomoći izblijedjele bijele oznake bojom na stablima - to su oznake koje je stavio moj otac tokom 80-tih godina, tim putem smo ponekad išli do autobusa pa su nam trebale olakšati snalaženje (no, u stvari nam nisu bile potrebne, put smo znali napamet!). Stazica lijepo krivuda nedaleko ograde streljane i kad stigne u blizinu betonskog zida koji je osiguravao da meci ne uđu u šumu (prije građenja zida meci su nerijetko znali fijukati iznad kuća na brijegu Fazanovcu) stazica se pretvara u kolski put i udaljava se od streljane. Nakon cca 400 metara kolski put se spušta ulijevo i dotiče makadamsku cestu koja vodi prema lugarevoj kućici, idiličnom mjestu usred šume. No, ne idite tamo već prijeđite lijevo potok preko mosta i odmah nakon njega potražite desno usku dobro ugaženu stazicu koja će vas dalje voditi dolinom ovog bezimenog potoka. Stazica na više mjesta prelazi potok (koji je ljeti posve suh, a inače ima tek nešto malo vode i lako ga je preskočiti) i uskoro se združuje sa kolskim putem koji se odvaja od lugareve ceste (pozor, kolski put je obično blatniji od puteljka!).

Stazica po Dotrščini

Snimio: Vanja


Put slijedi šumsku dolinu i idealno je šetalište za vrućih ljetnih dana, ali i lijep u svako doba godine ... tu i tamo se odvajaju od njega stazice, one desno vode prema Lugarevoj kućici, a one lijevo prema ulici Čret ... no, vi samo slijedite potočić. Nakon otprilike 20 minuta hoda primjetit ćete s lijeve strane raspadnutu žičanu ogradu posjeda Fakultetskog dobra. Kolski put se pretvara u usku stazu koja se ubrzo račva. Ovaj put krenite lijevo i ostavite potočić. Stazica se uspinje kroz lijepu bukovu šumu (prije toga ste hodali kroz grabovu šumu) i njom možete nastaviti sve do ruba šume gdje vas čeka probijanje kroz grmlje i nasade kupina ... no, možda je ljepše potražiti jedan neobičan orijentir, olupinu auta koja se nalazi nasred šumske padine. Olupina je čudna, stoji tamo već više od deset godina i neobično je što se uz nju ne nalazi nikakvo drugo smeće i već se nekako "integrirala" u okolinu svojom rđavosmeđom bojom ...

Puteljak uz potok

Snimio: Vanja

Padina uz olupinu

Snimio: Vanja

Olupina

Snimio: Vanja

Krenite pored nje strmo uzbrdo i na vrhu grebena ćete ponovo naići na žičanu ogradu Fakultetskog dobra. Od tog mjesta se pruža i pomalo neobičan pogled na Zagreb. Slobodno uđite unutra kroz otvore u žici, svi to čine (no, ako čujete pse, ipak izađite van!), kako bi uživali u ljepšem pogledu!

Staza ubrzo postaje makadamska cesta i pojavljuju se prve kuće ulice Bačunski krč. Nastavite po njoj i usput uživajte u pogledima na Medvednicu i Markuševac desno ispod nje. Ulica vas vodi prvo ravno, a zatim sve strmije nizbrdo i naposlijetku ćete doći na Markuševačku cestu, u blizinu autobusnog stajališta linije Mihaljevac-Markuševac (Linija 233) kojom se možete vratiti u grad i time zaokružiti ovu šetnju koja traje sveukupno 1 i pol do 2 sata (1 sat ako ste brzi hodači).


- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Travanj 2019 (7)
Ožujak 2019 (8)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (9)
Prosinac 2018 (14)
Studeni 2018 (7)
Listopad 2018 (7)
Rujan 2018 (4)
Kolovoz 2018 (7)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (11)
Svibanj 2018 (5)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (13)
Siječanj 2018 (15)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (5)
Listopad 2017 (11)
Rujan 2017 (7)
Kolovoz 2017 (6)
Srpanj 2017 (3)
Lipanj 2017 (12)
Svibanj 2017 (16)
Travanj 2017 (15)
Ožujak 2017 (13)
Veljača 2017 (13)
Siječanj 2017 (21)
Prosinac 2016 (14)
Studeni 2016 (19)
Listopad 2016 (14)
Rujan 2016 (10)
Kolovoz 2016 (9)
Srpanj 2016 (12)
Lipanj 2016 (14)
Svibanj 2016 (20)
Travanj 2016 (13)
Ožujak 2016 (11)
Veljača 2016 (15)
Siječanj 2016 (22)
Prosinac 2015 (20)
Studeni 2015 (20)
Listopad 2015 (15)
Rujan 2015 (17)
Kolovoz 2015 (9)
Srpanj 2015 (15)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (14)

Tema bloga:

Linkovi