And I’m about to break…
Pogledaj je kako je mirna, zacementirani blagi osmijeh na licu korača ulicama ovog dana. Pogledaj opet, ali malo bolje, pogledaj joj dublje u oči, vidiš li kako sijeva, vidiš li uragane, tsunamije, potrese i erupcije vulkana, oluje i mećave, pijavce i gromove… Kako mi je samo lako odražavati privid smirenosti. Sakrivati svoju umjerenu depresiju (tako kaže test kod icegirl) od ostatka svijeta. Kako se na trenutke taj prividni mir dezintegrira pa se ponovno sastavi.

Jučer sam morala posisavati, nabila sam walkman na uši, počela pjevati (što više zvuči kao urlikanje ljame za vrijeme parenja). Nisam ništa čula oko sebe, utonula u svoj svijet muzike kako bih što lakše i brže odradila posao, a da ne izgubim živce. Da li je upalilo? Naravno da nije, nisam ja te sreće! Usisavač mi se stalno prevrtao, nije htio usisavat, pa su raznorazne cijevi stalno ispadale. Poludjela sam, htjela sam ga baciti kroz prozor, nabijala sam ga nogom, derala se na njega… kako bi mi bilo lakše da sam samo mogla iz petnih žila zavrištati (ako to jednom napravim ovim se putem ograđujem od odgovornosti za razbijena stakla u mojem susjedstvu).
A sada sam reprezentativni primjerak drage sestre, kćerke i unuke, umiljata i dobra djevojka. A u meni erupcije vulkana svakih 5 minuta.

Dat ću vam jedan mali uvid u struju mojih misli: Kako bih ga sada odalamila, mamicu mu njegovu odvratnu staklenu, koji se k… stalno zeleni, žice ću mu iščupat, nabit ću ga sa nekom šipkom i bacit dole na cestu, odvratan jedan ekran, kako mi ide na živce... A kaj mi sad opala flašica, di je sad nestala, pa stalno pada, zavitlat ću je preko balkona. Kako bi sada nabijala šakom u zid, ili glavom ili nečim, htjela bih se potući, zavrištati, izaći iz ove kože, iz ove maske koje me sputava.

Stalni grč u želucu, stalno potiskivanje ljutnje i agresije, uspostavljanje stalne kontrole nad vlastitim ponašanjem, bez predaha, stalno paziti na sve što govoriš, na sve što radiš, stalno osjećati krivnju, stalne ljutnje, pogreške, iziskuje jako puno energije. Najmanje sitnice postale su pokretači lavina. Moj živčani sustav se urušava

Poštovana upravo, Ja, Penis, ovim putem zahtijevam povišicu, iz slijedećih razloga: Radim fizički posao. Radim na velikim dubinama, bez ventilacije. Uvijek mi glava srlja prva. Nemam prava na vikende, praznike i godišnje odmore. Radim u vlažnim uvjetima, na povišenoj temperaturi. Ne plaćaju mi prekovremeno. Moj posao me izlaže zaraznim bolestima.

S poštovanjem,
Penis.



ODGOVOR UPRAVE

Poštovani g. Penisu, Nakon pažljivog pregleda vašeg pisma, uprava je
odbacila vaš zahtijev za povišicom, iz slijedećih razloga: Ne radite ni 8 sati dnevno. Umorite se i zaspite nakon kratkih perioda rada. često ne slušate naređenja uprave. Ne ostajete na naznačenim pozicijama i često posjećujete druge oblasti. Ne preuzimate inicijativu - treba vas dodatno stimulirati da bi počeli raditi. Radno mjesto je, kad vi odete, uvijek u kaosu. često ne poštujete neophodna sigurnosna pravila (nošenje zaštitne odjeće isl.). Otići ćete u penziju mnogo prije nego što napunite 65 godina. Stalno dolazite i odlazite sa radnog mjesta, noseći dvije sumnjive vreće.

S poštovanjem,
Uprava


Ovo mi je frend poslao, umrla sam od smijeha :)

I thought you'd be out of my mind
And I'd finally found a way to learn to live without you
I thought it was just a matter of time
Till I had a hundred reasons not to think about you

But it's just not so
And after all this time, I still can't let go

I've still got your face
Painted on my heart
Scrawled upon my soul
Etched upon my memory, baby

And I've got your kiss
Still burning on my lips
The touch of my fingertips
This love so deep inside of me, baby

I've tried everything that I can
To get my heart to forget you
But it just can't seem to

I guess it's just no use
In every part of me
Is still a part of you

And I've still got your face
Painted on my heart
Scrawled upon my soul
Etched upon my memory, baby

I've got your kiss
Still burning on my lips
The touch of her fingertips
This love so deep inside of me, baby

I've still got your face
Painted on my heart
Painted on my heart
Painted on my heart, oh baby

Something in your eyes keeps haunting me
I'm trying to escape you
And I know there ain't no way to
To chase you from my mind

I've still got your face
Painted on my heart
Scrawled upon my soul
Etched upon my memory baby

I've got your kiss
Still burning on my lips
The touch of my fingertips
This love so deep inside of me, baby

I've still got your face
I've still got your face
Painted on my heart
Painted on my heart

Još jedan ljubić na telki, just what I need, fuck it… Ogromna zdjela kokica, oči bleje u onog katastrofalnog glumca koji je, ne znam na koju foru (valjda je poševio sve glavonje) dobio ulogu Siegfrieda, i on umire i ona se ubija, a buuu, meni opet suze naviru na oči. Ovaj emocionalni kolaps treba zasladiti sa malo čokolade.

Ovo je već peti dan mog emocionalnog prežderavanja. Liječim svoje rane trpajući u sebe raznoraznu hranu u velikim količinama. To mi je distrakacija od neprijatnih osjećaja. Hrana i sama pomisao na nju je moj lijek protiv : dosade, lijenosti, tjeskobe, tuge, usamljenosti, boli, stresa, nervoze, depresije, ljutnje i frustracije. A svi ti osjećaji su već duže vrijeme svakodnevno prisutni kod mene, pa sam ih nakon neuspjelih normalnih pokušaja smirivanja odlučila isključiti prejedanjem.
Dal moram uopće spomenuti posljedice mog emocionalnog prežderavanja? Sva sam napuhnuta, sram me što toliko jedem, čak sam danas sakrila sendvič tak da stari ne vidi da opet jedem, osjećam takvu krivnju što sam se opet priklonila tom tako jadnom i neefikasnom načinu rješavanja problema. Ništa strano kod mene, svaki put kada mi nestane snage da se borim, da ostanem jaka, da ne dopustim da me moj fucking život zgazi ja je opet potražim, moju najbolju prijateljicu, čokoladu za kuhanje ili onaj topli sendvič iz kojeg curi otopljeni sir kada zagrizeš u hrskavu koricu.

Bolesna sam, znam!!! Moram se naučiti uhvatiti u koštac sa svim tim teškim osjećajima i ostaviti hranu jedino kao sredstvo utaživanja stvarne fizičke gladi. Ali tako je lakše pojesti nešto nego biti zaglavljen u liftu sa nervozom, stresom i depresijom koje te izjedaju…I rastu, šire se, popunjavaju svaki djelić moga bića. I ja ih želim izbaciti, želim divljati, želim razbiti glavom taj zid, al sputana sam okovima razuma, pa onda jedem i jedem. Kako imam dobru masku na licu. Kada će bol prestati?

I onda shvatim koji se ja k… zamaram sa tim svojim problemima kada ima onih koji imaju veće probleme od mene. Trebala bih biti sretna, ne bih se trebala jadati, ima toliko stvari za koje bih trebala biti zahvalna… Jadna sam, ja se tu prežderavam, a neki ljudi nemaju ni za kruh… Treba me u top nabit… Ali i ta svjesnost nevažnosti mojih frustracija ne pomaže niti malo. Jer ipak to su moje boli, moj život, moja tuga i ja ne mogu pobjeći od njih ma koliko se ja trudila uvijek imati na pameti kako je meni naspram nekog drugog zapravo i dobro…

Njegova fantazija…

Dolazimo gore, polupijani , bar ja. Otvaram jos jednu butelju, i trgam obleku s tebe osim tanga i grudnjaka . Okrećem te na leđa i polijevam vinom, normalno da te obližem cijelu jer vino se ne smije bacit, pogotovo ono što je dospjelo u usjekline, nadam se da ti pase moj jezik sto nezasitno traži. Okrećem te na sve četiri i dižem ti guzu gore mmm, bas je dobra, prilazim ti straga jezikom dok lagano treperiš od gušta , lagano kružim okolo, ali ništa u sridu dok se ne počneš tresti od želje i molit da ti ga stavim. Ulazim ti lagano straga i fakat sam pred pucanje , ali ne svršavam jer moram ga još stavit u guzu. Hmmmmm, uzimam kremu u ruku ali nije fer ići kremom dok se ne obradi jezikom, a tako je dobra, nakon dobrog liza stavljam malo kreme, a guza ga traži sama, gladna, traži, nakon par uboda sav sam gotov, kako ću svršit , u grču te okrećem jer bi volio da mi ga još malo obradiš ustima, ali ne stižem i špricam preko tvojih grudi ahhh, fakat paše, hmmm moram još malo razmazat, kako si dobra….

Stravični snovi, snovi u snovima. Čudne snove u zadnje vrijeme imam. Postali su tako živi, tako puni emocija, ponekad se probudim ujutro i ne znam da li sam nešto sanjala ili se to doista dogodilo. Šta li nam govore naši snovi? Možda predskazujemo budućnost ili naša podsvijest, kroz snove, na vidjelo iznosi naše strahove, želje, iščekivanja, patnju i bol zamaskirane u neke simbole?
Sanjala sam…

Vozila sam se biciklom nekim uskim, šljunkovitim, vijugavim, puteljkom po nekoj planini. Vozila sam jako brzo i nekako izgubila kontrolu, u jednom zavoju, i strmoglavila se u ponor. Gledala sam prestravljeno u zemlju, koja se prostirala podno planine, padala sam sve brže i brže. Vrištala sam, derala sam se, dozivala mamu, ali nitko me nije čuo, nitko nije mario, a ja sam pokušavala nekoga dozvati, da me spasi dok nisam izgubila glas i u snu preuzela kontrolu nad svojim umom. Zastala sam na tren, zatomila sam strah koji mi je zaledio svaki mišić u tijelu, i počela se strelovito uspinjati. Naredila sam si da se moram sama spasiti, da ne smijem pasti, pobijedila sam strah i uzdigla se u nebo. Bilo je tako predivno letjeti među oblacima. Sada kada sam se malo smirila ponovno sam se počela bojati, afteršok me lupio i naređivala sam svome umu da se probudi iz tog sna. I probudila sam se, sjećam se kako sam otvorila oči, okrenula u krevetu i pokušala malo razbuditi kako bi otjerala loše snove. Ponovno sam zaspala, i ponovno me bilo strah, osjećala sam samo taj grozan osjećaj u tami podsvijesti gdje sam stajala. Ne, nisam se probudila maloprije, to je bio samo još jedan san, i sve sam ja to sebi u snu razmišljala, razgovarala sama sa sobom, svjesno i nesvjesno su se našli tu negdje u tom nekom čudnom stanju. Napokon neka buka, neka vrata, kroz san ti zvukovi su dopirali do mene i povlačili me u stvarnost, protrljala sam oči, sjela u krevetu i sredila misli, stvarno sam bila budna…

Da li postoji post menstrualni sindrom? Ako postoji mene pere i to opako. Jučer sam se obžderala čokoladom za kuhanje u bananama, a prije toga pojela sam cijelu zdjelu kokica. Rasplakala se, bila sretna ko malo dijete, vrištala i skakala.
A danas, mislila sam da će sve to proći. Jer ipak svaki put kada je probudim nekako mi je lakše, novi dan je pred mnom, sve je nekako lijepo kada me ujutro probudi ta pjesma koja krešti iz mobitela «Let the sunshine in….»… A onda nakon par sati više mi se ne da učiti, postajem nervozna, samo se muvam po kući, pa malo na net, pa me izjeda grižnja savjest kaj niš ne radim, pa se primoravam da učim…
Najgore je što više zaista ne znam šta mi je. Kao da su sve moguće emocije pomiješane unutar mene, sakrivene iz mog zida i jedna drugoj neda da izađe van… Tuku se unutar mene, razbijaju me, svako malo jedna pobijedi pa se derem, vrištim, ljutim, plačem, smijem. Onda opet počnu sa bitkama, a moje lice se pretvori u bezosjećajnu masku.

Sada, trenutni pobjednik mojeg emocionalnog rata je ljutnja… Ljuta sam na staru kaj mi sa 23 godine još sere kaj pušim, neš mi se prijeti da će reć starom ak ne prestanem, da on zna i da ak me uhvati da sam gotova… Ma mogu ja još sa starom, al moj stari, kako s njim? Ljuta sam na njega jer se nije javio. Ljuta sam na sebe kaj sam si opet uništila facu (kada je nervoza pobijedila). Ljuta sam kaj on nije mogao danas. Ljuta sam na cijeli svijet. Ljuta sam kaj nemam inspiracije za pisanje bloga. Ljutim se kaj sam tako fucking glupa kad je u pitanju ljubav. Ljuta sam kaj sam naivna i pravi sucker, kaj naletim uvijek na neke folere. Ljuta sam kaj ne učim onoliko koliko bi trebala. Ljuta sam jer mislim da me život sustavno jebe u zdrav mozak. Ljuta sam i točka, na sve i svakoga.
Da i sada bih se trebala negdje ispucati i zato sam ljuta jer nema joge danas, a ne da mi se sama…..AAAA LJUTA SAM KO PAS!!!

Nakon par sati…
Bila sam na cugi s frendom. Smirio me, razveselio uz kuhano vino i lijepi razgovor… Sada sam bezosjećajna, ušla sam u stadij stagnacije, bure u meni su se uspavale, umorile se od cjelodnevne borbe. Sada mogu u miru zaspati. Sutra je novi dan, opet će sve biti lijepo ujutro kada se probudim (barem na par sati)…

Njena fantazija…

Ljuta sam zato sam i agresivna. možda ti se ne svidi što vidiš opaki smiješak na mojem licu, crne čipkaste tangice i grudnjak, u visokim crnim čizmama. Stojim ispred tebe i naređujem ti da sjedneš. Stavljam vrh čizme među tvoje noge, maziš moja bedra. Skidaj se... poslušan si pa skidaš majicu. Ja obavljam ostalo… Grabim remen i otkopčavam gumbe, povlačim hlače, ostao si gol sjediti. Zajašila sam te, i počela ljubiti strastveno, jako, obgrlila sam te i privila uz sebe, uzela tvoj vrat u svoja usta, lizala ga, ljubila, grickala, cuclala, rukama ti prolazila niz leđa, lagano zarivajući nokte. U ritmu sam se gibala nadražujući GA svojim pokretima. Uhvatila sam GA rukom i skliznula na pod, kako bih ga iscuclala, nadražila, napalila, izlizala, kako bi svojom nabreklošću ispunio moja usta, da osjetim svaki njegov djelić u njegovoj veličini i napetosti. Podigla sam se samo kako bih ti naredila da strgneš sa mene tange i grudnjak. Primio si me za guzu, privukao bliže i vrhom jezika kružio mojim trbuhom, ljubio ga, opet sam te zajahala, ti si me snažno primao, gnječio moje tijelo, ljubio mi vrat i lizao grudi, dok sam ga ja stavljala u sebe. Bjesnila sam, željela te toliko jako, divlje, strastveno, opako sam te željela pojebati, tako da vrištiš i stenješ. Držala sam te u čvrstom zagrljaju, ti si me držao u još čvršćem, i tako smo se gibali zajedno. Ulazio si sve dublje u mene, a ja sam te stiskala kako bi ušao još dublje, miješala sam polako, tek laganim trzajima u klinču, ludila sam, uzdisala, dok nisam napokon blizu vrhuncu, stisnuvši te još jače nogama, i ti si bio blizu, oboje smo zajedno svršili držeći se još par trenutaka u tom zagrljaju, dok se nismo iscrpljeni zavalili na krevet.....

Freethinker: E jebate taj jeger….
Nenya: Jebate lesa, joj e to kuhano vino i ono nekuhano, ma sad sam u stadiju di mi se tako fucking shevi!!!
Free: Čuj, koka, jes da imamo dugu povijest i tako to, al nemoj me pliz noćas isprepadat u sobi…ono…lovit na prepad….nisam u stanju ni krevet točno pogodit, a kamoli nekaj drugo i suptilnije građe…
Nenya: Mah jong, možda ti moj buraz uleti u sobu… pa te malo na lijep način isprepada, koliko sam ja vidjela može se pohvalit sa…. Eh jesam bila brza u ovom donošenju cuge a ?
Free: ODVRATNO SI ODVRATNA. To ti je brat!EJ!!!!!!! Jebala te ta hare krišna, majke mi ak još jenom čujem tu stvar, odo bljuvat. I nisam ziher da ću školjku pogodit.
Nenya: ma kaj ja mogu kad se on u boksama il u onim svojim dječijim gačama prešetava pred menom…. Mi smo ti otvorena familija svi zaejedno u kupaoni pa haj lajf! Šala mala… a kaj ti imaš protiv krišne mamicu ti dragu ona veli ja sam haj on ju nov vat , to me diže i odvraća mi misli od onog idiota koji je u Zagrebu a ja bih ga sam tak malo….
Free:koje boje su gaće? I gaće s pišu sa Ć, a ne sa Č (nje nje n nje nje njeeeeeeeeeeeJ)))))))))) Gleč, ja svog braceka promatram kao aseksualnog i trudim se izbjegavat ga u gaćama. Pa brat mi je jebate, ne zanima me kaj ima il nema!
Uostalom, nemoj ti meni sad s tim spikama, em buraz u gaćama, em tvoj nesuđeni kreten, em ti i tvoj p(š)evac, em ja i moja apstinen cijska kriza, em sam pijana i sad ….mislim….ma nisi humana nit kolegijalna nit …..votever…ima još kaj tog jegera negdje….??
Nenya: što se tiče Č iliti Ć lapsus calami, eh eh ja ti znam i latinski. Kaj se tiče gaća e pa nemrem ja njega otjerat iz kuće, kaj ja mogu kaj on se tak šeta! Gledam ja na njega kao aseksualni objekt jer bog te puta kad je zadnju put bio sexualni objekt. A jeger, evo ga tu pod stolom samo reci ja točim…. E a kaj ti misliš o smislu života?
Free: Zakaj tebi uvijek prorade ti centri za izumrle jezike kad si pod šusom, a? smisao života…..moram piškit opet,a ne da mi se do kupaone…. Nego, veliš…ima se kaj vidjet?...
Nenya: eh ja ti pod šusom sjetim se ja reznih stvari kao npr. kako dobro obaviti jedan job! E a daj odi na Wc jer ne želim imat flekicu na krevetu! Ajd pliz! A kaj se ima vidjet jebate lesa GODZILA!
Free: pa nemoraš za to bit šusom, ajme meni….neugodno si me iznenadila…kaj jošne znam o tebi?! Ne boj se za fljekicu, sve je ander kontrol. Jet.
Godzila? Al to ti je brat!!!! Buraz!!!! EEEEJJJJJJ!!!!!
I onda kad ga ja isprepadam u sobi kad se vrati, onda bum ja za sve kriva….al, ak nije dugo, hm……moglo bi bit zanimljivo…ajme ne vje(upali faking svjetlo, kurca ne vidim!!!!)rovat da pričamo otvom bratu u kontekstu gaća i mrcina,,,,ajme…….ajmos e mi kolektivno prijavit u jankomir…..
Nenya: kad vidim ove greškice u pisanju mislim da bi se kogle prijavit u društvo liječenih alkoholičara, eto baš se otvara jedno tu kod mene… Ma kaj ti briješ srtara, pa ima oči, kaj sad ti tu nekaj nabacuješ na bla nekaj, pa on mi je burazer moj, hallloooo… a ćuj tvoja apstinencijska krizetina i njegova ista pa mogla bi stavit natpis na sobu «slobodno, poslužite se, supermarket od 00-24»
Free: fukso pijana. Ja bum si nakon ovog morala nekaj popit….ruke mi se tresu….
Nenya: a mene polako boli glava, a i ti si mi nekako sve više privlačnija: )
Free: jel se ja moram zaključat noćas il kaj?....
Nenya: uzela ja ključ, na hebala si!!! Star kaj ćeš kad prigusti uf!
Free: a viš, a mislila ja oću ponijet dildo,neću ponijet dildo…
Nenya: imah ja dildosa!!! E idemo sad a?
Free: aj…

Moje emocionalno stanje je u totalnom kaosu. Pokušavajući biti jaka, staviti u pogon moj obrambeni mehanizam, uvući se u svoj oklop, popucala sam po šavovima i sve se izlilo. Bio je potreban samo mali poticaj, malo ljubavi, malo patnje i bola, malo uživljavanja u film (Fantom iz opere), prstohvat poistovjećivanja da bih se rasplakala usred punog kina. Zaista rijetko plačem, a i kada mi navru suze zaustavljam se da me od toga zna boljeti glava. A sada eto suze su tekle niz moje obraze i kapale na moju majicu, nisam ih brisala, mislila sam odnijet će sa sobom dio boli. Te slane kapljice zaista su donijele olakšanje.

Svjetla su se upalila, a ja sam opet stavila masku na lice. Zašto da svijet vidi da ga nisam zaboravila, da se ipak uvukao malo dublje i da ga ne mogu samo tako izbaciti iz misli. Lažem samoj sebi, isključila sam osjećaje na površini, potisnula ih duboko gdje još uvijek tinjaju. Koliko dugo mogu zavaravati samu sebe sa tim lažnim stavom alfa ženke? Eto do sada, dok suze nisu sve potjerale na površinu. Priznajem, otvoreno, još uvijek se nadam će se ispuniti sve moje želje, da ću pobijediti u bitci koju sam već izgubila.

Zbunjena sam. Previše informacija, previše događaja, uspona i padova. Ipak je sve to malo prebrzo došlo. Nisam se opustila od kada sam kročila u novu fazu mog života, nisam predahnula. Stalno idem, kroz crveno kroz zeleno, ništa me ne može zaustaviti. Ja lutam, izgubljena na bijeloj neispisanoj strani knjige mog života. Nisam je još krenula pisati, jer bi ispalo samo nerazumljivo baljezganje gluposti. Treba mi predah, trebam srediti misli, osjećaje, snove i maštarije. Što ja zapravo hoću? Ne znam! Zašto ja ne znam što ja hoću? Ja bih sve, i opet ne bih ništa. Sa svih strana šibaju me savjetima, zbunjuju me još više, kome da vjerujem, kada svi zvuče tako pametno. A ja se ne mogu odlučiti kamo dalje, kako dalje!

Moral, etika, tradicionalni pogledi, liberalnost, otvorenost, stav društva, ogovaranja, moje želje, moji nagoni i intuicija, moji snovi, ponos, čestitost, dobrota…. Da još nabrajam što mi se sve mota po glavi. Odjednom sam izgubljena u svemu tome i ne znam koji su moji stavovi. Kao da sam ih na ovoj prekretnici izgubila, ispali su iz mojeg jurećeg auta. Izgubila sam sebe i ne mogu se pronaći. Treba mi mir, ali nešto mi ne dopušta da se smirim, nešto me goni da idem naprijed kao da me nešto čeka, nešto što će riješiti sve moje dileme i pitanja; prosvjetljenje. Kasnim na neki kozmički ran des vouz sa samom sobom. Da li da se prepustim tom prirodnom nagonu i da nastavim dalje ne osvrćući se ili da stanem, zatvorim se i dobro razmislim šta mi je dalje činiti.

Moji jadni pokušaji tog zatvaranja su propali, ostala sam samo još više zbunjena. Nikada nisam bila osoba koja bi se prepustila životu (go with the flow osoba), uvijek sam imala sve pod kontrolom, a sada mi život kao zrnca pijeska curi kroz prste i ja ga ne mogu zaustaviti, uragan je prošao mojom sviješću, srcem u dušom i ostavio kaos za sobom. Možda mi je baš taj unutarnji nered potreban da se pregrupiram, obnovim, promijenim, napravim preuređenje mog duševnog interijera, naučim kako ne trebam imati sve pod kontrolom, kako ipak postoji spontanost i neizvjesnost. Možda sve ovo ima i nekog smisla ne nekom većem planu, možda sam držeći sve pod kontrolom, ne dopuštajući da mi se nešto spontano desi, skrenula sa puta kojeg mi je sudbina zacrtala, a sada me bacila u nemilosrdnu oluju kako bi me vratila na onaj pravi.

Ovih dana pohodili su nas zamaskirani klinci i klinceze, ali i oni malo stariji. Ovi mlađi bili su tako slatko preobučeni u indijance, duhove ili vještice, pozvonili bi na vrata otpjevali pjesmicu, a mi bi ima dali čokoladice i žvake, jabuke ili krafne. Oni bi se sa smiješkom zahvalili i otišli dalje, od jedne kuće do druge. Njima je to veselje, tako se zamaskirati, upotrijebiti maštu kako bi maske što bolje ispale i obilaziti kuće u susjedstvu; i nasmijati se kada ih prvi susjed ne bi skužio.

A ovi stariji, hm šta reći o njima. Dolaze na vrata normalno obučeni, eventualno sa nekom gumenom maskom na licu, ne kažu ni dobro večer već se samo zderu maškare. Pruže ruku i očekuju da im nešto damo, naravno dobe ko i svi drugi čokolade i bombone, ali ne, oni sa mrkom facom, mrmljajući nešto sebi u bradu odlaze jer su očekivali novce. Čak je bilo i onih koji su nakon dobivenih kuna tražili još, pitajući mog starog kaj samo to, daj nam još nešto. Zar su maškare postale oblik prošnje. Zar se tako zarađuju novci, kakav je to način ići od kuće do kuće i tražiti «daj nam novce»? Pa šta si ta djeca umišljaju, zar njihovi roditelji ne shvaćaju kako su njihova djeca jedne vesele maškare pretvorila u iznuđivanje novaca. Djeca su zaboravila smisao maškara, ako su ga ikada uopće i znala!

Bila sam i u Samoboru u subotu na maškarama. Eto i to me razočaralo. Pošto je vani bilo ledeno Trio Gušti su svirali samo do 22h, tako da ih nisam ni čula. Šator nisu postavili, pa su se svi nagurali u birceve u koje nisi mogao ni ući a da te netko ne spljošti. Čak sam vidjela u Burnaća kako jede neke srijemske kobase na štandu, tamo se namještao kako bi ga što bolje vidjeli, kako bi bio zapažen i viđen, kako bi mu se divili. Joj koji je to smijeh od čovjeka…

Javio se, bili smo na kavi i rekao je istinu. Istinu koja me pogodila ko atomska bomba. Ostala sam paralizirana i zatečena. A mozak nije mogao funkcionirati. Viđa se sa još nekim curama, a htio bi se viđati i sa mnom. Kaže da zapravo ni sam ne zna što hoće.
Ne želi se vezati ovdje jer se vraća u London za 2mj i tamo ostaje barem pola godine, pa zašto bi se onda ovdje i vezao? A i što se tiče ovog izlaženja sa više osoba, možda je to normalno vani? Ja sam mu rekla kako ja to ne mogu, viđati se sa nekoliko osoba odjednom, ali da li je to zapravo istina? Ne, ne mogu sjediti na dvije stolice ako su osjećaji u pitanju, ali ako nisu da li bih onda mogla?

Povrijedio me, ma zapravo i sama sam se povrijedila dopuštajući si da sanjarim o nekoj vezi, iako sam dobro znala da odlazi, iako mi je rekao da se ne želi vezati. Ma znala sam ja od početka kako stoje stvari, ali si ih nisam željela priznati jer sam bila tamo gore u sedmom nebu. I zašto bi se sada ljutila na njega, barem je bio iskren, još mi je i poslao poruku ispričavajući se za sve. Sada barem znam na čemu sam. Osjećaje sam automatski isključila, postala sam opet alfa ženka, jaka i hladna. Začudo nije mi bilo teško prešaltati se. Sada sam spremna za igrice, koje zapravo i volim igrati kada su osjećaji isključeni.

Here I am, my old self, without feelings, no tears to spread, strong and cold, no one can hurt me, no one can control me, I’m stronger then I seem…

Pokušavam nešto smisleno napisati, ali nikako nejde. Ljuta sam na njega. Zašto se sada ne javlja. A ja čekam ko neki curetak, stalno gledam da li sam dobila poruku. Sada je tu kod mog susjeda koji nas je upoznao, 10m od mene, a tako je zapravo daleko.

Viđali smo se svaki dan, a sada ništa, tajac. Da li me zaista samo htio odvući u krevet? Rekla sam mu da mi bude iskren i izravan, neka mi kaže da li hoće samo seks i ništa više. Nije se izjasnio! Zar je zaista tako teško biti iskren?
Slušam savijete, analiziram njegove postupke i jedno s drugim nejde mi nikako. Sve je pokazivalo da hoće nešto više, a sada se ne javlja, to pak pokazuje da je želio samo sex pa kad je skužio da ga neće tako lako dobiti, odustao je od potjere. Mislila sam da je on malo ozbiljniji i pametniji (jer ipak, dosta je stariji od mene), ali isti je kao i mnogi drugi koji su prošli mojim životom.

Meni je zaista više dosta igrica i raznoraznih navlačenja, nemam više vremena, snage niti živaca razbijati glavu sa takvim stvarima. Nisam si smjela dopustiti da počnem osjećati nešto prema njemu. Trebala sam ostati hladna, zatomiti sve osjećaje i go with the flow… Ali ja nisam takva, ne mogu biti takva, makar sam se već puno puta opekla. Previše osjećaja donosi previše boli, ali ja uporno idem glavom kroz zid.
A opet strah me je pitati na čemu stojimo, jer ovo nejavljanje bi mi trebalo jasno odgovoriti na moje pitanje. Problem je u tome što sam ja vječiti optimista, mislim da ipak nije sve gotovo. Možda to samo moja želja da ne bude gotovo vlada mojim rasuđivanjem. Sa druge pak strane viđali smo se samo jedno jako kratko vrijeme (što je meni bilo sasvim dovoljno da shvatim da ga želim, i da sam se polako počela zaljubljivati), možda je ovaj tajac sasvim normalan. Frendice mi kažu da je mogao naći vremena da se javi (pa koliko je potrebno vremena za jednu poruku), druge kažu da je možda i on htio razmisliti o svemu pa je uzeo malo vremena za to. Kažu javi mu se, zovi na kavu i pitaj, nemoj razbijat glavu s time. Ali ja ne želim ispasti napasna, možda je zaista prerano za bilo šta konkretno, a ako je gotovo zar se trebam sramotiti? I tako ja čekam i čekam da se javi. Odlučujem da više neću misliti na njega, da je to gotova stvar, a nakon 5 min da ipak možda još ima šanse jer tko bi znao šta se njemu mota po glavi!!!
I tako sam u totalnom k…. Pustila sam si Balaševića, što je čisti dokaz da padam u depresiju.

Ponekad se toliko čvrsto držimo za prošlost da sami sebi ne priznajemo da su se stvari promijenile, da su ljudi krenuli svojim putovima, da su se u nekoj fazi udaljili jedni od drugih. Kada je točno počelo naše udaljavanje, ne znam. Naši različiti putovi su se toliko odvojili da se više nisu niti dodirivali, makar smo se mi uzaludno trudili da ih spojimo. Rijetko su se isprepleli, a onda ponovno nastavili u svome pravcu.
Nenamjerno sam bacila kamen koji je pokrenuo lavinu koju smo obje stvorile tijekom vremena neiskrenosti i šutnje, zaustavila sam je na neko vrijeme, pokušavajući joj stvoriti tvrd oslonac. Trudila sam se pokazati što mi smeta, bila sam iskrena, ali nitko me nije čuo, nisu marili, nije im se dalo promijeniti neke stvari. Oslonac se slomio i lavina je uništila jedno prijateljstvo.

Tko je kriv? U njenim očima uvijek ću to biti ja! Zašto? Jer sam se promijenila, ne dopuštajući više da me se gazi na svakom koraku, ne dozvoljavajući da se iz mene radi budala, da me se ponižava, da mi se spušta, da se prema meni odnosi kao manje vrijednom stvorenju, da me se ignorira i govori da šutim. Reći će da ona nikada to nije radila, reći će da lažem, da si umišljam, uvijek je tako govorila i ja sam to prihvaćala za istinu. Uvijek sam se osjećala krivom jer je jednostavno bila prejaka da joj se suprotstavim. Ona je bila žarište i svi su se okretali prema njoj, povlađivali joj pazeći na svaku sitnicu koja bi je mogla uvrijediti, ja sam se u jednom trenutku okrenula od tog žarišta i u njenim očima istovremeno postala neprijatelj. Koliko sam samo energije potrošila razmišljajući što sam napravila krivo, sa stalnim grčem u želucu pokušavajući dokučiti zašto me više ne voli, zašto više ne mari, a ona nije niti sekundu potrošila razmišljajući da li je možda povrijedila mene.

Stvari bi se ponekad sredile, očito prividno, ali bi opet postajale napete čim bih pokazala da joj više ne želim povlađivati u svemu. Tolerirala sam jako puno, ali na drugoj strani nisam naišla na razumijevanje, a kamoli na toleranciju. Mene se spuštalo na moje mjesto ignorirajući me, davajući mi do znanja da sam ispod nje i tu da trebam ostati, manja si od makova zrna rekla je.

E danas je prekipjelo njoj, zbog neke totalne nebuloze, jedne kapi koja je prelila čašu, jedne stvari koja je trebala biti po njenom jer ona ima prvenstvo u svemu, a ja sam očito pogriješila kada sam se izjednačila sa njom i igrala fair play. Optužila me da sam neprijatelj, okrivila me za stvari koje se uopće nisu dogodile, za nešto što si je ona umislila, ja sam pukla i rekla ono kaj mislim ne dopustivši da me ponovno uvuče u svoj svijet u kojem je jedino njena istina prava istina, u kojem je jedino ona u pravu, u kojem je ona «kraljica», a ostali «podanici».
I gotovo, ende, fin, jedno dugotrajno prijateljstvo naizgled je nestalo u tren oka, makar obje znamo da smo «prekidale» već jako dugo. A odjavna špica našeg filma o prekidu bila je zapravo smiješna. Nazvala me glupačom jednom glupom, jadnicom, očajnicom bez ponosa (jer sam poslala poruku njenoj podanici da mi kaže da li dijeli njeno mišljenje ili možemo popit kavu, jer sa njom se nemam kaj svađat) i srama, spominjala je nekakve čireve koji pucaju (očito misleći da se ja živciram zbog svega ovog), rekla mi je da sam isfrustrirana i da se idem liječit, i da, da sam smrdljiva. Eto lijepo sam se nasmijala jer nisam mogla vjerovati da sam bila prijateljica sa nekim tko se još uvijek svađa kao da smo srednjoškolke, više bi me pogodila da je upotrijebila malo sofisticiraniji način vrijeđanja nego ovo nabacivanje pogrdnim riječima. Pokušala sam joj nekako dati do znanja da je djetinjasta i da se ne javlja više ako ne može biti civilizirana, ali ona je nastavila sa uvredama i prijetnjama u stilu: neće ti biti lako ako ja počnem pričati o tebi (malo previše sapunica se gleda), odustala sam od namjere da joj utuvim u glavu da me ne može više kontrolirati kao što je činila nekad i nisam joj poslala nikakav odgovor, na što je ona sigurno slavila misleći kako nemam šta za reći, što nije istina, jednostavno imam svoj ponos i ne želim se spuštati na tu primitivnu razinu. Ja sam svoje rekla, a to što one nisu shvatile ono što sam rekla, to je problem njihovih moždanih stanica. Ali na jednoj stvari joj se moram zahvaliti, rekla je da ne smijem zaboraviti da me ona izbacila, eto za to joj se duboko ZAHVALJUJEM jer tu stvar ja nisam imala snage napraviti puno ranije kada je bilo vrijeme.

I sada sjedim tu totalno tupa, osjećam neko olakšanje, jer je nema da mi nabaci osjećaj krivnje, nema više hodanja na prstima oko nje, nitko mi više podrugljivo neće reći da sam glupa. Da li će me uopće lupiti, možda sam još u šoku?

I možda će ovo pročitati, mislit će si kako sam glupa, kako izmišljam, kako sam ja kriva za apsolutno sve. Ali neće niti pomisliti na to da bih mogla biti u pravu, neće preispitati svoje ponašanje, ne samo prema meni već i prema drugima, neće priznati svoje pogreške i ispričati se (ljudi smo, griješimo, ja barem imam dovoljno hrabrosti priznati svoje greške i ispričati se zbog njih), a možda neće dvaput promisliti o svemu ovome jer joj nije stalo.



Saga continues…

Saga o prekidu se nastavlja, preko poruka sa drugom frendicom koja će jednog dana shvatiti i sama kako je ova treća gleda sa visoka i sere po njoj. Savjetovala sam joj neka je pita, neka je natjera da bude iskrena, pitam se da li će joj reći istinu? Ne, mislim da ne, svalit će krivnju ponovno na mene, ja sam dežurni krivac, niste znali.

Zapravo sam i dobra, dopustila sam da me opet optužuju, da me blate kočeći se da ne kažem sve što mi je na pameti. To je, mislim, najveći problem, nisam nikada bila toliko bezobrazna, pokvarena i bezobzirna da im kažem sve što su one krivo napravile u svom životu, nevezano uz mene. Ne, nisam bila neiskrena, već sam prihvaćala njihove pogreške kao njihove vlastite, prihvaćala sam ih kakve jesu. Tko sam ja da im sudim, mogu im samo pomoći i dati neki savjet, ali neću im u facu nametati svaku sitnicu koju su pogriješile u životu. A da to počnem raditi iznenadile bi se koliko su zapravo griješile. Ali neću, ionako ne bi shvatile to kao istinu već moju izmišljotinu. Čovjek treba sam doći do nekih zaključaka i nastaviti živjeti bogatiji za jedno iskustvo.

Znam da je lakše kuditi drugoga, sebe stavljati kao pravednika naspram drugoga, eh radila sam ja to prije kad sam bila mala. A sada, prihvaćam posljedice svojih odluka bile one dobre ili loše. Nije sramotno priznati grešku, pokajati se za učinjeno, zašto bi i bilo? Za koliko sam stvari rekla, joj, da se vratim sada bih napravila drugačije, nisam smjela to ovako ili onako, i priznala sam to sve svima, ispričala se za moju nesavršenost i nastavila dalje ne ponavljajući to isto. Možda one mene nikada nisu niti slušale, neke stvari su prečule, na neke nisu obraćale pažnju jer ja nisam bila dovoljno važna da se prati ono što govorim, da ne spominjem koliko puta mi je upala u riječ, totalno me ušutkala praveći se da uopće nisam pričala. A da i ne spominjem da one misle kako nikada ništa nisu loše napravile, samo sam ja the wicked witch of the east, možda smatraju da neka stvar koja je loša postaje dobra ako se ne prizna da je zapravo loša.

Sada mi je zaista dosta svega, dosta mi je da se one vide kao svetice, da sam ja đavo u plavoj haljini, da sve mora biti po njihovom, tj. po njenom (ova druga je u poziciji podanika naspram kraljice majke, ja sam dala otkaz na tu poziciju), dosta mi je da se moj život secira i da me se blati, dosta mi je dokazivanja, opravdavanja i objašnjavanja ljudima koji su jednu svjetlosnu godinu iza mene, dosta mi je prženja na lomači, dosta mi je nabacivanja osjećaja krivice, dosta mi je da me se ponižava, da me se blati, da govore o meni iza mojih leđa unatoč milijunima puta koliko sam ih molila da mi kažu u facu sve što ih smeta, da budu iskrene, da se sere po mom životu, dosta mi je biti sluga njihovim hirovima, dosta mi je toga što ih se ne može natjerati da pogledaju sebe, svoj život, svoje postupke i da malo proanaliziraju svoje riječi pa da tek onda idu suditi drugima.

26.01.2005.

Bio je lijepi proljetni dan prije negdje 15 godina. Ja sam još bila mala klinka od koji 8 godina. Išla sam sa bakom jedan dan kod tete Marice. Ja sam se vozila na svom crvenom malom biciklu, a baka je pičila pored mene. Kada smo stigle, baka je otišla unutra, a ja sam ostala vani čekati, sjedeći na biciklu. Pored mene su prolazili mladi dečki od kojih 18 godina, vraćajući se sa nogometnog treninga. Nezainteresirano sam ih promatrala, dok mi jedan od njih nije prišao. Sjećam se jedino da je imao malo dužu, valovitu, plavu kosu. Nasmiješio se i prišao tih uz moje lice. Rekao mi je potiho «Čekat ću te dok narasteš!», i otišao. Ja sam zbunjeno gledala za njim, dok se on još jednom okrenuo i nasmijao.

Taj događaj mi se urezao u pamćenje, i ponekad me stane kopkati. Tko je to bio? Da mu se barem sjećam lica, možda bih ga prepoznala na cesti.
Eto sada sam odrasla, a njega nema.


- 22:53 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Hmm... to bi po godinama taman mogao biti Robert Prosinečki :) (klipan 26.01.2005. 23:22)
• pricekaj jos malo, doci ce on.;)) (Lucy Fair 27.01.2005. 01:31)
• kako lijepo i romantično. ima još nade da će doći.... (Zločesta 27.01.2005. 08:20)
• joj što volim takve pričice... neznaš kaj da misliš, al je ljepo! :))) (Lola on the run 27.01.2005. 17:29)

25.01.2005.

Igrokaz života. Srednjovjekovni dvorac sakriven u brdima. Masivna drvena vrata, dugačak hodnik. Miris plijesni. Stalno prisutan vjetar u mračnim odajama. Kamene stepenice. Tračak svjetlosti nazire se ispod trulih vrata. Ona ulazi, na njenom promrzlom tijelu poderana crna haljina. Lice izborano, istrošeno, žalosno, jedino oči odaju njene mlade godine. Gospodar i njegova žena sjede za stolom i čekaju da ih se posluži.

Gospodar: ( glasno uzvikujući ) No di je naše jelo!!!
Gospodarica: …
Sluškinja: (primiče se stolu noseći veliku zdjelu) Sluga pokorni!

Potaknuvši se na prašnjavi tepih iz zdjele je prolila malo gulaša.

Gospodar: Ti jedna glupača, bijednice. Kako se samo usuđuješ prolijevati našu hranu.
Sluškinja: (stavlja zdjelu na stol i duboko se klanja) Oprostite molim vas!!! Sluga pokorni! Iskupit ću se!
Gospodarica: (nezainteresirano, tek da podupre muža) I bolje ti je!
Gospodar: (udara je u obraz) Za ovo ćeš debelo platiti!!!
Sluškinja: (sakriva suze) Naravno, kako vi kažete, kako vi želite preuzvišeni gospodaru, ljubim vaše noge. Sluga pokorni!
Gospodar: ( bijes je popustio) Odlazi, ne želim te više vidjeti. Odnesi mom nećaku vina… (zlo se smije)
Sluškinja: Klanjam se Gospodaru. Tu sam da služim.

Sluškinja se spušta u podru po flašu vina. Jeza joj prolazi kroz tijelo. Ovdje su nekada bile tamnice. Zaškripe vrata. Ukočeno stoji u mraku i čeka. Možda još uvijek ovdje lutaju duhovi izmučenih života. Samo je vjetar. Trčeći odlazi…
Iz jednog užasa odlazi do vrata pakla. Potiho pokuca!!!

Nećak: Ulazi bijednice!
Sluškinja: (klanja se) Sluga pokorni.
Nećak: (promatrajući njenu iscrpljenu pojavu) Jesi li mi donijela vina?
Sluškinja: Kako je Gospodar naredio!
Nećak: Daj!!!
Sluškinja: Ako bi to bilo sve presvijetli? Uz duboko poštovanje molila bih da se povučem.
Nećak: (smijući se) Ne, to ne bi bilo sve. Skidaj se!
Sluškinja: (učena je da služi) Kako zapovijedate! Kako vas mogu zadovoljiti?
Nećak: (gladeći njena gola prsa) Lezi na krevet!

Legla je na tvrd krevet kako je činila već nebrojeno puta prije. Nije joj bilo teško, nije se žalila, bilo je to normalna stvar, služiti drugima, pa za to je rođena, tako je odgajana, ona je sluga, sluga pokorni i to nije mogla promijeniti.


- 22:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• sve se može promijeniti... (anspikbl 25.01.2005. 22:10)
• slažem se sa ansp., sve se može promijeniti! (Zločesta 26.01.2005. 07:29)
• u određenoj mjeri netko drugi negdje može premještati figure, ali danas možemo barem izabrati koja od figura će biti naša. fala bogu na ukidanju kmetstva. (freethinker 26.01.2005. 16:13)

15.01.2005.

Kako bi bilo lijepo da slijepci progledaju, a ostali da ne povjeruju lažnim obećanjima. Kako bi bilo krasno kada bi stanovnici Hrvatske sami izabrali predsjednika, a ne glupavo slijedili nekog tamo koji im je rekao da moraju glasat za tog i tog ako su pravi Hrvati.

Reći ću vam koja su zapravo prava i dužnosti predsjednika ove naše male Republike Hrvatske.
Prema Ustavu RH: predsjednik predstavlja i zastupa našu zemlju tu i u inozemstvu, brine se za redovito i usklađeno djelovanje te stabilnost državne vlasti te odgovara za obranu neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti RH. Predsjednik RH raspisuje izbore za Hrvatski sabor i saziva ga na prvo zasjedanje, raspisuje referendum, povjerava mandat za sastavljanje vlade, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja. Predsjednik surađuje sa Vladom u oblikovanju i provođenju vanjske politike, na prijedlog Vlade odlučuje o osnivanju diplomatskih misija. Predsjednik je vrhovni zapovjednik oružanih snaga, objavljuje rat i zaključuje mir. U skladu sa Ustavom i zakonom surađuje sa Vladom u usmjeravanju rada sigurnosnih službi. Odgovoran je za povredu Ustava. Ima imunitet nepovredivosti

Eto sada malo porazmislite, uposlite moždane vijuge i dođite do nekog zaključka za koga je najbolje glasati, tj. tko je najmanje lagao i tko nije davao prazna obećanja, tko će nas bolje predstaviti u svijetu i pošteno obnašati svoje dužnosti.
Nadam se da ste izabrali pravu osobu! Jeste, ali vam se nejde do biračkog mjesta zaokruživati tamo neki papir. Pa onda nejdite, ionako se ti izbori plaćaju iz vašeg džepa, ionako će predsjednika izabrati dijaspora iz čijeg se džepa ne plaćaju. Zar zaista hoćete da neki tamo «vikend Hrvati», oni koji ne znaju niti pravilno govoriti Hrvatski, koji dolaze u našu zemlju jednom u 5 godina, koji ne plaćaju poreze, koje zapravo uopće ne dira izbor našeg predsjednika, izaberu nama predsjednika. Zar nije žalosna činjenica da je 50% Hrvata izašlo na izbore, a tamo negdje iz pripizdine diglo se 70% Hrvata i odlučilo da će oni glasati za tamo nekog tko će eto biti predsjednik u nekoj tamo državi čiji su oni državljani, ali u koj ne žive niti će ikada živjeti, možda samo onda kada dođe u svoju kuću koju je izgradio sa novcima zarađenim tamo negdje u inozemstvu i tu će se kod nas dičiti kao neki veliki Hrvat. E pa di si bio za vrijeme rata, zarađivao u inozemstvu, gdje si sada, evo me u inozemstvu najveći sam Hrvat, ja ću glasati i tako odlučiti u kojem će smjeru ići moja zemlja, mislim ne moja, već znate onu koja misli da sam ja njen al mene boli k… za ljude u njoj jer meni je dobro, al ipak ja se osjećam većim Hrvatom od svih njenih stanovnika. I dragi moji sunarodnjaci, moji susjedi, moji prijatelji, stanovnici moje predivne Hrvatske zar ćete stvarno i ovu Nedjelju ostati doma i ne izaći na izbore, zar ćete se zavaliti poslije ručka u svoje fotelje i dopustiti da drugi odlučuju za vas? E pa ja to ne dopuštam izvolte dić svoje guzice, navuć cipele i jaknu, sjest u auto ili propješačit do biračkog mjesta i dati svoj glas onome tko to najviše zaslužuje prema vašoj savjesti. Stalno se glasate da hoćete svoja prava, pa evo imate pravo da glasate, izvolte ga koristiti!!!



- 14:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• pametno zboriš. mislim da će sami rezultati prvog kruga izvući preostale glasače iz tih foteljica. (unicorn 15.01.2005. 14:33)
• jes. ne zavaravam se tzv. poštenjem niti jednog političara, jer ta osobina ne ide s tim zanimanjem. pitanje je s kime će biti malo manje lošije. to je izbor manjeg između dvaju zala. mrzim politiku i umara me , ali ne odričem se svog građanskog prava pa ga uvijek pokušam iskoristiti kako mislim da je najbezbolnije:-) (freethinker 15.01.2005. 19:04)

24.01.2005.

Počelo je mahnito sakupljanje potpisa. Jednostavna besmislica tih potpisa. Ionako profesori znaju da im ne dolazimo na predavanja, pa čemu se onda gužvati na hodniku dok neka žemskinja sa piskutavim tihim glasićem proziva studente da bi preko raznih glava, uz udaranje u te iste zgrabili svoj tako dragocjeni indeks. Ne želim se ni prisjećati koliko je laktova opalilo moj zatiljak. Ljudi zaista nemaju obzira niti pristojnosti ispričati se nakon svog kick-box udarca u nečija leđa. Svima je jedno na pameti, što brže uhvatiti svoj indeks i zbrisati na kavu. Kako je samo smiješno kad profesor kaže: molim one koji ne dolaze redovno na predavanja da izađu van, u roku od minute dvorana ostaje prazna.

Šta da više kažem, kod mene su predavanja obavezna samo zvanično, a nitko ih ne pohađa jer ionako neće saznati ništa što ne piše u ogromnim knjigama i zakonima. Za razne nejasnoće postoje konzultacije, a i to mi nekako nije jasno, pa sve ti piše, nemaš šta ti sada filozofirati o pravu, kako piše u zakonu tako naučiš. Meni je nekako pametnije malo upregnuti svoje moždane vijuge pa sama sebi razjasniti neke stvari nego da idem kod nekog profesora tražiti objašnjenje do kojeg sam i sama mogla doći. Al to sam samo ja, neka drugi rade kako im drago!


- 21:14 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• ah, studentski dani... nebi im se više vratila! (Zločesta 25.01.2005. 08:33)
• kada bi profesori bili voljni i sposobni unesti malo života i zabave u suhoparnost zapisanih informacija, tada bi bila ispunjena i njihova svrha predavača, a bogme i dvorana. baš sam sanjar, eh? (reinstall 25.01.2005. 11:10)
• jest baš je bilo glupo dok je trajalo,ni ja nisam shvatao (sensualissimo 25.01.2005. 17:01)
• e kaj ćeš. moj faks imao je nešto drugačije ustrojstvo: il si tam il si u govnima, he he!kiss:-) (freethinker 25.01.2005. 21:13)

14.01.2005.

Probudili ste se, morate ići na posao ili u školu, na faks ili morate jednostavno ostati doma brinuti se za djecu ili učiti? Pogledali ste kroz prozor i shvatili da je vrijeme užasno? Shvatili se da ćete se morati gužvati po busevima, vlakovima, tramvajima, ili na cesti u autu? I uopće vam nije do ničega, sve je trulo i samo bi se zavalili ponovno u krevet?
Ne nipošto, odvalite neku veselu muziku do kraja i malo si začagajte, otpjevajte, mrdnite guzom na stolcu dok pijete kavu il dok se vozite u autu, stavite walkman, discman ili nešto već na uši i lagano se gibajte dok stojite u busu!!!

Moj prijedlog dana je

Monty Python:
Always Look on the Bright Side of Life

Some things in life are bad,
They can really make you mad,
Other things just make you swear and curse,
When you're chewing life's gristle,
Don't grumble,
Give a whistle
And this'll help things turn out for the best.
And...

Always look on the bright side of life.
[whistle]
Always look on the light side of life.
[whistle]

If life seems jolly rotten,
There's something you've forgotten,
And that's to laugh and smile and dance and sing.
When you're feeling in the dumps,
Don't be silly chumps.
Just purse your lips and whistle.
That's the thing.
And...

Always look on the bright side of life.
[whistle]
Always look on the right side of life,
[whistle]

For life is quite absurd
And death's the final word.
You must always face the curtain with a bow.
Forget about your sin.
Give the audience a grin.
Enjoy it. It's your last chance, anyhow.
So,...

Always look on the bright side of death,
[whistle]
Just before you draw your terminal breath.
[whistle]

Life's a piece of shit,
When you look at it.
Life's a laugh and death's a joke it's true.
You'll see it's all a show.
Keep 'em laughing as you go.
Just remember that the last laugh is on you.
And...

Always look on the bright side of life.
Always look on the right side of life.
[whistle]



- 08:55 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• zviždim, zviždim.. al i dalje mi se spava. (sanjin svijet 14.01.2005. 09:51)
• Dobar prijedlog... al sumnjam da ce upalit... meni je danas dan D o kojem mi ovisi buducnost... pjesmica mi to ne moze popravit... nadajmo se samod a ce proc pozitivno :) ako ne... ah fuck... netko mora i bit sjebamn na ovom planetu :) ... dakle... sjebano is good :) look on the bright side :D heeeeheheheh :) pusa tebi! :) (Story Of Angels 14.01.2005. 13:50)
• Sto se tice mog dana D. Sve je proslo VRLo pozidivno... uzivaj ovaj vikend! :) napij se i za mene :D (Story Of Angels 14.01.2005. 20:09)
• Da, slažem se :-) (gargantua 15.01.2005. 13:39)

13.01.2005.

Evo prišuljala se od niotkuda. Poput crnog vela obavila je moju glavu. Nije je bilo dugo, jako dugo. Nije mi falila, ni najmanje. A sada je ovdje i sve se više uvlači u moje oči. Tupi udarci bubnjeva svakim časom sve se više pojačavaju. Sve stanice se polako bune i počinju vrištati potaknute njenim pozivom. Kako je ubiti, tu nasilnu glavobolju? Sa bijelom bljutavom tableticom i dugim mirnim snom.

- 23:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• a micke, take a good and looong nap i sve bu ockej:-)i daj prestani krmit ujutro na podu kraj grijalice, viš da te sam napuše:-) (freethinker 13.01.2005. 23:13)

13.01.2005.

Koliko smo daleko spremni ići kada je u pitanju ljubav? Kada se onako bezglavo zaljubimo, kada nam ljubav preuzme nadzor nad razumom, koliko smo sebe spremni žrtvovati kako bi osvojili objekt naših želja? Spremni smo žrtvovati sve, naš ponos, naša stajališta, gotovo cijelo svoje biće bacamo pred noge određene osobe na njegovu milost i nemilost (priznali to ili ne to je činjenica)! Razum više ne postoji, nakon uragana zaljubljenost ostaje samo neutaživa žeđ za voljenom nam osobom. Što ako sav naš uloženi trud ne urodi plodom, što ako nam ne odgovori na naša očajničke pokušaje da zadobijemo njegovu ljubav? Spoznaja propasti, shvaćanje da je naša ljubav potpuno beznadna ima učinak nekog božjeg čekića koji nas pogađa nasred prsiju! Ostajemo sami u tuzi, tonemo u sve dublji ponor, dok na kraju veo mržnje, samo prividno, ne obavije lik naših želja u srcu. Lakše je mrziti nego priznati poraz.

Kaže se da se uči iz pogrešaka! Da li je to točno? Da li nakon što objektivno pogledamo situaciju u kojoj smo se našli zbog ljubavi naučimo kako se postaviti sljedeći put? Naučimo neke trikove i sitnice, male manipulacije koje će nam sljedeći put kada srce preuzme glavnu ulogu zagarantirati pobjedu? Ili opet kada dođe do erupcije emocija i želja podliježemo srcu, idiotizmu zaljubljenog čovjeka, bezglavosti naših postupaka? Možda nam stečeno iskustvo pomaže samo kada još uvijek razum ima neku ulogu u donošenju odluka, a kada bijesni strast malo tko se može pribrati i primijeniti ono što je naučio iz pogrešaka.


- 00:07 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• ispočetka, kada smo jako zaljubljeni, naše prijašnje pogreške nam ništa ne znače, ali nakon nekog vremena, kada ta zaljubljenost malo prođe, počinjemo se prisjećati što smo sve naučili iz tih prijašnjih pogrešaka i tada počinjemo uspoređivati... (Zločesta 13.01.2005. 08:03)
• ja obožavam baciti se u taj bezdan prvobitne zaljubljenosti... jer znam kako će i prebrzo proči... a ljubav koja slijedi, ukoliko je izaberemo, ionako tako malo ima veze sa tim "nekim"... bar meni... volim jednostavno kao što dišem. o "nekom" samo ovisi hoće li ta ljubav zaživjeti i kroz djela, odnos. i... ne znam baš koliko tu "znanje" pomaže... svaka nova ljubav je upravo to: NOVA. uspoređivati je sa prošlošću i primjenjivati stečeno "znanje" na neki način je izdaja momenta. ali... to sam ja... ja volim živjeti u trenucima ;-)) (reinstall 13.01.2005. 12:08)
• Kako kaže pjesma : ....ovo mi je škola i druga puta ću pametnije .... Treba ipak ukljuciti razum i prekinuti nesto ako to nije to. Ja, nažalost, to nisam mogao. Valjda ću moći u buducnosti (Jedini 13.01.2005. 14:53)
• pa ne znam. neću žile rezat da dobijem nekoga niti se često/lako zaljubljujem. ali zato kad me strefi, onda me popraf strefi. ali sve u svemu, mislim da nisam tip kojeg napušta razum kad se zateleba, a i čini se da sam nešto i naučila iz grešaka prošlosti. i ne smatram se time manje strastvenom ili impulzivnom, dapače, mislim da su osjećaji jači što su rjeđi i što ih je teže izazvati. (freethinker 13.01.2005. 18:31)
• kako sam ja to protumačila u jednom svom postu: da li biti zaljubljen znači biti glup (neve nera 13.01.2005. 23:16)
• Da možda može, osim ako ne :-) (gargantua 14.01.2005. 09:38)
• zakleo sam se da neću ponoviti greške od kad sam prvi put popušio u vezi, gdje sam kako ti to kažeš srcu dopustio previše a razum stavio u zapećak. no eto greške su izgleda tu da bih ih srce ponavljalo i ponavljalo... (ronin 14.01.2005. 10:17)

10.01.2005.

Libido je na maximumu! Napaljena sam ko zvijer. Izloženi vrat čeka njegove poljupce, odjeću polako skidamo, prepuštam se njegovom snažnom zagrljaju i ljubim ga. Oznojena tijela, njegove ruke stišću moje tijelo, privlače me sve bliže, gibamo se u nekom suludom ritmu. Uzdasi, uživanje, izvijena tijela, ekstaza. Prodire duboko u mene, nalazimo se u klinču. Sve brže do slatkog vrhunca.
Ukratko takve misli su me pratile cijeli dan, fantazije na svim mogućim mjestima, sa nekim neodređenim ili sa njim, svejedno, ništa od sexa danas.

Sexualna energija koja se sakupljala cijeli dan, sada predvečer počela se pretvarati u sasvim nešto drugo. Potaknuta užasnim miomirisima koji su se počeli širiti iz moje kuhinje ( pošto nemamo vrata koja bi odvojila prvi kat od prizemlja, a ni napu koja bi ih sve ubila, starci su pekli jetrica sa češnjakom) moj libido je splasnuo, a probudila se klica nasilja. Pukla sam. Spremila se i otišla van kupit si pljuge i u DM. U DM-u gužva, prodavačica valjda negdje pije kavu, a ja ko budala čekam u redu, dok u meni sve više i više raste nervoza. Kad se napokon pojavila na pamet mi je pala užasna pomisao, kako bih se sad najradije zderala na nju, kako bih joj opalila takvu šamarčinu ili još bolje šakom napucala u nos. Ma katastrofa.

Sad se nekako to sve smirilo, posudila sam si neki blesavi film od kojeg mi mozak ode na pašu, nazvala me Freethinkerica i izmamila osmjeh na lice.

I sad je sve super, sve je OK, ja sam žensko i volim seks!!!


- 23:46 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• :D da te prodavačice... ne se dat iživcirat zbog gluposti!!! Pozdrav .)) (MED I MLIJEKO 11.01.2005. 01:02)
• :o) (Zadatak:Uspjeh! 11.01.2005. 18:07)
• evo, sutra mozemo na chimilysima izbacit svu negativu, maco, samo moraš reći DA i dobar provod zagarantiran. da se malo izvedemo,mi curke,van:-)aj! aj! aj! aj! aj!plizplizplizplizpliz! ako ne pristaneš, sve buduće komentare ću ti zagušiti očajničkim aj-ovima i pliz-ovima. i to velikim štampanim slovima pa si ti misli!:-) (freethinker 12.01.2005. 00:26)
• al fakat me živcira kada blagajnice nema! pusti te da čekaš sat vremena i boli ju briga. (Zločesta 12.01.2005. 12:14)
• E, ja jednostavno OBOZAVAM tvoj blog, i tvoj nacin izrazavanja!! :)) Pusa tebi!!! :))) (Story Of Angels 12.01.2005. 22:42)
• I JA! I JA! I JA! :-D (reinstall 13.01.2005. 11:59)
• hmmm, volim ovo liberalno izreažavanje. to je dokaz da smo svi mi jednaki, amo mi muški ponekad o tome više otvoreno pričamo. :)) (ronin 14.01.2005. 10:11)

08.01.2005.

Nisam donosila nikakve Novogodišnje odluke, nije imalo smisla donositi ih kad ih prijašnjih godina nikada nisam poštivala, ali sam danas donijela jednu važnu odluku. Puno sam i prije razmišljala o tome, o sebi, o zatvaranju u svoju sobu doslovce i metaforično. Nekako mi je uvijek bilo teško pokrenuti se i otići u istraživanje. Sprečavale su me moja lijenost, moj strah od nepoznatog, zatvorenost u moj mali unutrašnji svijet u kojem je uvijek tako sigurno, toplo, mirno. Uvijek sam bila umorna, ili me hvatala nervoza od stranih ljudi i mjesta, strah od osuđivanja, poraza, nesreća ili pak dosade . Nisam bila otvorena novitetima. Mislila sam si meni je tu dobro, eto me okružena onim poznatim i sigurnim, ništa mi se ne može dogoditi i šta ako mi je ponekad dosadno samoj i što onda ako maštam o nečem drugom, ukopala sam se u rutinu i to je OK.

E pa neće više tako, danas je dan D, više baš neću. Izaći ću, otići ću na svaki poziv, probat ću (OK ljudi ne baš sve, neću baš dovest svoje zdravlje i život u opasnost), neću se bojati, biti ću samopouzdanija, biti ću otvorenija novim idejama, novim ljudima, novim mjestima i stvarima, biti ću tolerantnija. Zar bih trebala pokazivati moju ogorčenost i ljutnju na neke stvari, zar bih trebala imati stalno ozbiljan izraz lica, zar bih trebala stalno preispitivati kotače koji pokreću i najmanju stvar na ovom svijetu, stalno analizirati sebe i druge, stalno patiti jer je život tako fucking težak, kako bi drugi vidjeli da sam inteligentna i «duboka», mislim da NE. Moram se naučiti ponovno smijati svaki dan, vratiti onu djetinju veselost u svoj život. Morat ću se potruditi, izbaciti negativne misli i tugu iz svog sistema, postati bezbrižnija. Koliko sam puta davala savijete: veseli se malim stvarima, nemoj se opterećivati sitnicama, a sama ih nikada nisam poslušala, sada je tomu kraj. Nema više straha: što me ne ubije, samo će me ojačati.



Zamislite na čas da su sve životne teme od onih najbanalnijih do onih najozbiljnijih predstavljene u jednom krugu (krugu koji predstavlja život) različitim nijansama boja. Do sada sam se u raznim razdobljima svog života koncentrirala na određene boje i njihove nijanse, one su mi bile važne, a ove ostale sam smatrala glupim i dosadnim, nisam im pridavala ni malo pažnje. Tako su se kroz godine te boje izmjenjivale, što je nekada bilo važno u jednom trenu bilo je totalno nevažno. Ali ako su već sve te teme u krugu života, zar nisu sve one važne na razini cjelokupnog životnog iskustva. Jer ako oduzmemo iz kruga bilo koju nijansu, bilo koju boju krug više neće biti krug, nećemo više imati život kakav bi trebao biti, savršeni krug.

Tako sam odlučila da moram ponovno početi živjeti, upotpuniti svoj polukrug svim nijansama i bojama koje nedostaju i stvoriti savršeni krug. Crno sa crvenim, sivo sa žutim. Život je i težak, i tužan ponekad i bolan, ali ga životom čine njegova ljepota koja sve te ružne stvari može zasjeniti ako bismo joj samo dali priliku. A to ću joj i dati!!!


- 20:38 - Komentari (8) - Isprintaj - #
• kužim kamo ovo ide. ignoriraj mračniji dio spektra, ali nećeš ga se riješiti ako ga ne prihvatiš kao dio sebe. ili mene.ili bilo koga drugog. bi li me više cijenila da glumim happy face? (freethinker 08.01.2005. 21:15)
• potpuno te razumijem, kad je meni ušlo par novih ljudi u život promijenila sam se jer sam uvidjela da u "nepoznatom" nema ničega lošega da te čak može i ugodno iznenaditi (crna ptičica 09.01.2005. 00:18)
• ne, ne želim ignorirati mračniji dio spektra on je isto tako važan dio kruga života, bez njega život ne bi bio život, ali ne želim da taj mračniji dio zasjeni sve ostale vedre boje, želim da on prođe preko mene, kroz mene, i da ostavi trag koji ću priznati i reći da eto tu je taj crni dio mog spektra ali neću mu dopustiti da kontrolira moj život, da me uvuće u sjenu. Poslije kiše uvijek dolazi sunce. Ne želim glumiti happy face, ne želim da itko glumi happy face, ali bih voljela da ja češće imam taj face, da se svi ljudi malo više smiju. (Erato 09.01.2005. 00:41)
• a da kupiš klaunovski nos pa ga nosiš od sada na kavama?:-)))ja ću se smijat, obećajem!:-) (freethinker 09.01.2005. 20:50)
• bojim se klaunova, jako se bojim njih :) (Erato 09.01.2005. 21:15)
• joj vidiš i ja...na to sam skroz zaboravila....a ima onih sobovskih roščiča i svjetlećih nosića za kupit u konzumu, ostalo im od božića...kaj veliš na to? ne? onda one šminkerske naočale ko za varenje, one su isto smiješne. ja bum žifčano zelene, s ogromnim tirkiznim okvirima, a ti?:-)) (freethinker 10.01.2005. 00:53)
• da... klaunovi,hm...bad call....al recimo nosit prepariranog albatrosa sa sobom, je u najmanju ruku preporučljivo....... sori... gledo monti pajtona...hihihi... evo gledaj to.... mene uvjek digne :) (daysleeper 10.01.2005. 12:57)
• postoji vrijeme povlačenja i vrijeme otvaranja... život se odvija ritmom valova, a osmijeh je uvijek mogući izbor :-) ipak, nitko se ne može smijati cijelo vrijeme (osim danas, danas je to obavezno!)... ja to rješavam tako što se povlačim u samoću kada sam tužna ili ljuta, proživim i preoblikujem te emocije i onda opet mogu vesela u svijet... (reinstall 10.01.2005. 15:19)

05.01.2005.

Kakav dan ljubav je u nama, kakav dan svi na ulicama…tralala… Već se dugo nisam probudila ovak dobre volje. Makar me to nije spriječilo da pokrenem raspravu sa tatom čim sam se dogegala u kuhinju, nekak ovak: kaj hoćeš da se dignem još ranije pa da mi se spava cijeli dan, ja sam u tvojim godinama radio, da a mama i buraz su još studirali, ma daj me pusti na miru…., pa u nekim stvarima sam pametnija od tebe…, kaj sad buš imala 21 god, okrećem očima, OK imala buš 23 (nakon kraćeg zbrajanja), pa izvolte se onda ponašat prema meni kao prema odrasloj osobi, odjurih van sa čajem i DVDom Troye (mislila sam da imaju neki dodaci, al niš nema). Ma kad si ja porazmislim te naše jutarnje svađe su normalnije od onog da mu samo kažem dobro jutro, ja sam se već navikla na njih, prestale su me ljutiti i živcirati već odavno, ja ih shvaćam kao jutarnju tjelovježbu uma i jezika, kardiovaskularne vježbe i uvrnuti način govorenja dobro jutro!

Sjednem u sobu pustim DVD odgledam si Pittovu guzu, da stavi smile on my face i počne pisat ovaj post i ko i uvijek ekran se zazeleni. Zeleni se već dva tjedna, pa se sredi, pa titra između zelene i bijele, ja ko budala navlačim kablove al sad više ni to ne pomaže. Počupat ću si kosu na glavi od muke, a monitor jednom kad zaista izludim leti kroz prozor, joj sa kakvim guštom ću ga frknuti i slušati kako se ne podu raspao u tisuću i jedan komadić. Evo ga sada se opet zabijelio, mislim da on to mene zajebava pa se sad eto pod prijetnjom da će biti bačen kroz prozor opet zabijelio. Samo da ostane tako jer ću si oči totalno pokvarit gledajući u njega onako odvratno zelenoga. Evo ga opet je zelen, mrzim ga, mrzim izluđuje me, imam takav neopisiv poriv da ga bacim. AAAAAAA ne mogu vam opisati moju frustraciju i agoniju, opet je bijel.

Sad ću se morati malo smiriti jer sam pisajući post izgubila dobro raspoloženje zbog monitora. Idem brzo da ga ne moram više gledati.

03.01.2005.

Sretna vam Nova 2005. godina! Neka vam se sve želje ostvare! Neka vas prati sreća, ljubav i zdravlje u stopu i neka vam džepovi uvijek budu puni love!!!

Gosti su otišli, kolači pojedeni, odojka više nema, novci potrošeni, darovi poklonjeni, skinut je kalendar iz 2004. sa slikama iz Gospodara Prstenova. Nisam dugo pisala, imala sam previše posla. Postala sam prava domaćica, mamu mi je ukliještio živac, tata ima strganu ruku, pa sam tako ja kuhala, prala i pospremala. Danas su ti kućni poslovi napokon gotovi. Baka je preuzela kuhanje u svoje ruke, mama je otišla na posao, a tata se šeće po kući. Od sutra se vraćam u rutinu. Dizanje oko 7, čaj i neko pecivo, i bacam se punom parom na Građansko pravo. Starci su mi dali upute od kojih sam poludjela, glasile su nekako ovako: reci curama i svima neka te ne zovu do navečer, da te ne dekoncentriraju, nema kava i izlazaka do navečer, nema dizanja kasnije od 9h, izvoliš se primit knjige. Ma ko da ja to sve ne znam, al da idem ljudima govorit ne smijete me zvat, ma hajde, ne podnosim kada mi nešto zabranjuju, naređuju i govore ono što i sama znam. Bilo kako bilo vraćam se knjigo, vraćam se zakoni vama!!!

NOVA GODINA
Sa frendicama, burazom i njegovim frendom zaputila sam se u jedan zagrebački Klub. Platili smo 300kn upad, besplatna cuga cijelu noć i švedski stol. Niti jedne godine ne vidim ni h od te hrane, što mi i ne bi teško palo da nisam oko 3 ujutro gladna ko pas. Ovaj put sam se uspjela s frendicom progurati do stola na kojem su baš tu negdje oko 3 ponovno stavili neke nareske (koji su nestali u roku 10min), napravila si neki sendvič (koji sam podijelila sa burazom i frendicom). Ma živcira me to što oni zarade strašno puno a mi dobimo zapravo jako malo. Cugali smo koliko smo mogli, zapravo mogli smo i više al do cuge nisi mogao doći. Na šankovima gužva, konobari spori i arogantni. Ma kaj si oni umišljaju. Jedan mi se posebno zamjerio, izvodio je svoj neki vlastiti show, skidao košulju, mazio se po prsima, vitlao flašama i bacao čaše, radio koktele i prolijevao okolo naokolo. Zvala sam ga, urlala i derala se, al on samo pogleda pa se vrati štovanju svoga tijela, a kada je napokon prišao da primi moju narudžbu složio je onu facu: ja sam najbolji na svijetu, koji ti kurac hoćeš, kaj bi ja tebe trebao poslužit, pa nisam ti ja konobar… Bio je tako umišljen da me izbacio iz takta. U ponoć smo plesali valcer, ljubili se i grlili. Negdje baš u doba cijeli pod se pretvorio u staklo, svakim korakom nagazila bih na neku veliku krhotinu koja bi mi se zapikla u cipelu! Kaj su ljudi toliko nekulturni da samo znaju razbijati? Muzika je bila OK do negdje pol 4 kada su počeli puštati neku nedefiniranu dum-dum muziku, valjda iz namjere da će potjerati ljude, uspjela je. Kad se sve zbroji i oduzme bilo je super!!!

IZBORI

Cijelu subotu sam bila na nogama, puna kuća gostiju, ništa se nisam naspavala, a sutradan su me čekali izbori. Buđenje u 6 ujutro i odlazak na biračko mjesto, jer sam bila u biračkom odboru kako bi zaradila koju kunu. Imala sam pauzu od 10-13h, a ostalo vrijeme sam sjedila tamo i blebetala sa ostalima. Odaziv je bio strašno mali negdje 40%. Neki su čak dolazili i bez ikakvim dokumenata, i to još stariji ljudi koji bi stvarno trebali znati da ne mogu glasati bez ikakvog dokumenta. Svašta! Iznenadila sam se konačnim rezultatima. Koliko je malo falilo Mesiću, baš mi je žao. Strah me da ne bi u drugom krugu pobijedila Kosorica, mislim da bi to bila katastrofa za Hrvatsku. Ta žena mi nikako ne paše. Stalno je na televiziji, na radiju, već se opako bojim jer svugdje gdje prolazim njene oči me prate. A oni njeni amatersko odglumljeni spotovi, prepuni preserancije i afektiranja bili bi smiješni da nisu toliko iritantni.



- 23:16 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• Sretna nova godinaaaaa! :-D Ajde, bar se netko dobro zabavio... A što se Kosorice tiče- moja mala, nakon par dana invazije iste po ekranima, iz čista mira kaže: "ova mi je grozna, neće mama valjda ona biti predsjednica?" eto, djeca ZNAJU ;-P (reinstall 04.01.2005. 10:44)
• mrzim takve tipove. kaj se imaš kurčit, daj mi moju cugu koju masno plaćam, boli me ona stvar za to kaj ti imaš 3 i pol dlake na prsima i veće cice od mene, DAAAAJ MIIII MOJUUU PIIIVUUUUU! ODMAAAAAAAA!!!!!inač je bilo oke, kažeš...pusa:-) (freethinker 06.01.2005. 14:58)
• SrEtNa nOvA! (curious 08.01.2005. 00:10)

25.12.2004.

SRETAN BOŽIĆ!!!
Svim blogerima želim Sretan Božić!!!



- 17:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• također stara! al mi smo se već izcmokale:-) ma nema veze, evo još jedna pusa stiže: ccccccccmmmmoookkkkkk(jel ti zazvonilo u glavi?:-) (freethinker 26.12.2004. 13:21)
• Saljem pusu! (life 26.12.2004. 16:10)
• HOHOHO Sretan i tebi Božić :-) (gargantua 27.12.2004. 15:52)

29.12.2004.

Ah ti blagdani ko da i nisu. Vrijeme je šugavo, neka kiša, toplo je, nema snijega, a ja patim za bijelim Božićem, ma nek ide sve kvragu, uopće nemam osjećaj je to doba godine.

Koliko se stvari dogodilo u svijetu, tu kod nas, ma strašno, tsunamiji, razneseni spomenici, netko je napunio dđep sa milijun kuna, al neću o ničemu tome pisati, pa svi su već rekli nešto o tome, svi sve znaju i to je to, end of discussion.

Napokon smo se dogovorili kam idemo za doček Nove Godine, eto baš sad čekam da frend dođe po novce i da ide uplatiti, sve u zadnji tren.

Tata mi je sad zagipsan, mamu je uklještio živac i nemre se micati, tak da sam ja sad dežurna domaćica, kuham, perem, posisavam, spremam, kad bolje promislim bolje to nego učiti.

Začitala sam se, u proteklih tjedan dana, pročitala sam dvije knjige: Dina (Kuća Atreid i Kuća Harkonnen, sad sam na Kući Corrino). Ma totalno mi je zanimljiva i nemrem je ispustit iz ruku, začitam se do kasno u noć, pa sam drugi dan ukomirana.
Odustala sam od stalnog slušanja Božićnih pjesmica i sad sam na najboljim stvarima Janis Joplin.

Prije par dana bila sam na cugi s frendicama i naišao je jedan stari naš prijatelj još iz osnovne škole. Sjeo s nama, malo smo proćakulali, a onda mi je rekao «Ti se se zdebljala?» Ja sam mu odvratila «Hvala na komplimentu, da jesam». Ma i jesam se zdebljala, ne smeta mi to tako jako, ali ne kužim zar su muškarci toliko glupi da izvale tako nešto. Zar ne znaju da su žene osjetljive na to, zar im nije jasno da mi zaista dobro znamo koliko imamo kila, koliko smo se zdebljale i koji dio tijela je postao malo veći, zar ne kuže da mi takvu primjedbu može reći neka frendica, ali neki dečko, pa šuti čovječe jer ne buš dobro prošo pogotovo ak tako nešto provališ svojoj curi.

Došo frend po novce. Stara mi je našla par poslića naravno. Morala sam probati sako koji mi baka šiva, mrzim probavati. Pogotovo jer se mojoj baki jednostavno ne da objasniti što je to usko, oko toga dolazi do najvećih problema jer joj stalno moram vikati suzi, suzi, suzi, još uže. Ali baš je super moja baka kad tak mi sašije nešto.

Evo sad opet sjedim za kompom, nakon pol sata, i papam Griotte.





- 14:04 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• nema grehota i vožnje istodobno ,jel znaš to?:-) ( 30.12.2004. 20:07)
• it's me, leClerc (ili kak se već piše...:-) (freethinker 30.12.2004. 21:52)
• Ma zajebi idiota, no sikiriki :-) Sretna novaaaaa :-)) ( 01.01.2005. 23:38)
• Sve najbolje u 2005. godini, pusa! (life 02.01.2005. 15:18)

23.12.2004.

Zadnjih par dana šizila sam, kipjela sam, bila sam pravi eruptirajući vulkan. A danas, sve se nekako sredilo i došlo na svoje mjesto.
Tata me probudio oko 9 i odmah smo nas dvoje krenuli u akciju. Morala sam ga voziti u Konzum, pa u Pevec, pa još okolo naokolo, navozali smo se, naderao se na mene (zbog moje početničke vožnje), al nema veze… Svratila sam nabrzaka kod frendice na kavu pa opet u akciju. Treba nahranit moje ukućane. Morala sam čistiti ljigave lignje (fuj, obožavam ih jest al kad ih moram čistiti poludim). Fino sam ih napravila, buraz je došao doma ranije sa posla pa je i on ručao sa mnom, bakom i tatom (mama radi). Čak sam i sa tatom postavila žaruljice na ogradu, baratala sam sa čekićem i čavlima ko velika :). Pomogla sam baki napravit Londonere, oprala suđe, posisala cijelo prizemlje i sada sam napokon sjela i navila si božićne stvari do daske. Nažalost nisam stigla nikako do grada da se nađem s frendom, al možda će on doći tu do mene.
Rad, rad i samo rad, zapravo obožavam kada mi je ispunjen dan sa nekim obavezama, opustim se radeći. I napokon imam neki mali feeling da je Božić tu pred vratima.


- 16:48 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• ja bi poludio ako nist ne radim... i kad je godisnji ak sam u istom gradu poludi, al drugacija je stvar kad sam vani negdje , van grada.... uh.. rad odmara nekad.. (pepeljara 23.12.2004. 20:02)
• Ja jo nemam taj feeling...zavidim ti... (RavenGirl 23.12.2004. 22:51)
• A da si vi pronađete nekog izdavača za te kozmičke božice seksa? To bi bilo baš zakon (gargantua 24.12.2004. 15:25)
• Stigao sam, stigao sam! Otvaraaaaj vrata! Pune ruke darova i blagoslova :-) Osmijeha.. (Božić 25.12.2004. 11:22)
• ja još uvijek nemam osjećaj da je nova godina i božić tu... ove godine sam posebno bez veze... (melted 25.12.2004. 13:57)

21.12.2004.

Zvijezde su napokon su pokazale svoj čudesan sjaj. Tako prekrasne, tako daleke. Ogoljele grane breze ispred moje kuće pružaju svoje bijele ruke u tamu. Moj dah ledi se na hladnoći. Bijeli oblaci zaigrano plešu iz dimnjaka kuća. Malo dalje svijetli lampicama okićen centar. Djed Mraz stoji na satu i čeka da po njega dođu njegovi vjerni sobovi. Tišina i mir.

20.12.2004.

Stari mi je dobro, šeta po kući i po vani sa strganom rukom, na bolovanju je i ko neki špijun prati svaki moj pokret. Stalno gnjavi i zanovijeta, same old same old, samo što sada ima konstantan uvid u moje kretanje. Ma još bi ja to mogla i podnijeti da nisam ovakvog jadnog zdravstvenog stanja kakvog jesam. Počelo prije par dana samo sa začepljenim nosom koji je kapao, sada me pak malo boli grlo, kašljem, a šmrkam svakih 5sec, valjda mi se sinusi slijevaju il koji vrag, al koma je. Usne su mi sve ispucale, sva sam nikakva. Eto mog predbožićnog ugođaja!!! Još jedna sitnica ga je pokvarila, tata je danas kupio bor, ako ga mogu tako nazvati maleni grmić! Znam da bih trebala biti sretna i sa time, jer neki nemaju ni to, ali ja sam se navikla da svake godine imamo veliki bor okićen sjajnim kuglicama (pretprošle je bio skroz bijeli, pa smo dodali malo crvene prošle godine, a ove bi trebao biti crveni skroz). Uvijek kada bih ga vidjela kako stoji svijetleći se u dnevnoj sobi u meni bi zatitrao onaj mali, izgubljeni, djetinji predbožićni ugođaj. Možda ću zvučati kao malo dijete, ali JA HOĆU VELIKI BOR!

Reality check, nema velikog bora, još si bolesna, otići ćeš na sve kave sa dugo neviđenim frndovima, moraš obaviti još jedan ozbiljan razgovor sa drugom frendicom (bolesna sam, ne da mi se, nemam snage za to), dogovoriti se za Novu Godinu (izbori su Tvornica, Saloon, nešto treće…), pokupovati poklone za koje je trenutačan i raspoloživi budžet 0 kn, Badnjak ćeš provesti doma na večeri pa ćeš izaći van i zabaviti se (nadam se), jesti ćeš, piti čes, dobiti koju kilo, izludirati se za Silvestrovo, i onda se napokon vratiti normalnom životu i početi opet pošteno učiti bez prekida…



- 11:09 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• yes yes. boli kad tak padneš s oblaka na dupe:-) (freethinker 20.12.2004. 21:07)
• Imam iste simptome ko i ti :) toliko o tome :) Ja sam se falabogu rijesio shoopinga bozicnog prije 2 tjedna :) hihiihi... sad si me toliko nabrijala, da brijem da cu ja sutra ujutro ic kitit bor :)) Mi nemamo svake godine novi, jer samo protiv sjece (i jefitnije je) imamo umjetni bor.. looks real, ali ne mirisi kao pravi :( oh well... pozdravi tatu! :D (Story Of Angels 21.12.2004. 00:11)

17.12.2004.

7h ujutro, a u mojoj kući strka, buka vika. Sve ja to kroz san čujem i mislim kaj se opet mama nije digla na vrijeme za posao pa je sad stari zove da se probudi i deru se prek telefona. Mama mi upada u sobu, «Stari je strgo ruku, odi ga vidjet». «Kaj?, Kak? Kaj je bilo?» još uvijek u snu pitam al ne dobivam odgovore. Smrzavam se do prizemlja gdje nalazim tatu i buraza. Tata je išao na posao i poveo buraza autom do kolodvora, stao je na pola puta kako bi kupio kruh, poskliznuo se, pao i slomio lijevu ruku. Dobro da nije slomio nogu, il kuk il još neš gore, neću i razmišljat šta je sve moglo biti. Uglavnom sad su otišli u bolnicu da mu stave gips, htjela sam ga i ja odvesti tak da buraz ne kasni na posao, ali novi sam vozač, cesta je skliska, a da ne govorim o gužvi, pa bolje da nisam (još da doživimo i saobračajku). Sad ih čekam da se vrate. Tata me već prozvao svojim osobnim vozačem, ja sam se prozvala njegovom osobnom njegovateljicom, jer sad ćemo jedino on i ja biti stalno doma, pa ću ga stalno paziti.

Zato ljudi pažljivo hodajte, pažljivo vozite i pazite da negdje ne ljosnete i strgate nešto!!!



- 09:33 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• je tu je takaj slisko. užas, pazi se i ti!! (ronin 17.12.2004. 09:55)
• Tu nema ničeg skliskog :( a ja bi snjeeeeg... Bar ćeš se saz zabavit sa svojim tatekom :) ono rentanje filmova, kokice, čovječe ne ljutise... baš dobro :)) pusa ebi, i ti se pazi! :) (Story Of Angels 17.12.2004. 13:25)
• Zazeli starom sve najbolje od nas blogera! Brzo ce mu to proc ;)) (Breathless 18.12.2004. 01:18)
• Želim mu brzi oporavak! (Zločesta 18.12.2004. 14:31)
• Ostavih ti odgovor na mom blogu! Pročitaj! (arhangel 19.12.2004. 21:36)
• Mene ovi moji luđaci hoće da odvuku na klizanje... a neee... jedna amnezija je u životu dovoljna :) (melted 20.12.2004. 10:31)

15.12.2004.

Pročitala ga je, našle smo se, svađale se, raspravljale, ispričavale, objašnjavale, shvatile neke stvari, nešto što nikada nije bilo rečeno sada se izgovorilo i bacilo novo svijetlo na neke stvari i na kraju se oprostilo i pomirilo. Pa se još malo ispijala kava i blebetalo o drugim stvarima. Ovako iskreni razgovor nismo dugo imale, i sa te strane mi je drago što se dogodio. Nadam se da će se naš odnos sada poboljšati, imat ćemo malo više razumijevanja jedna za drugu, malo ćemo se više potruditi oko nekih stvari, a neke stvari pokušati promijeniti.

Kako nebo i zemlja mogu biti prijatelji? Stalno su zajedno, jedan drugog nadopunjuje, jedan bez drugog ne može, nerazdvojni a opet toliko suprotni.

“True friendship is when two friends can walk in opposite directions, yet remain side by side.”

- 18:51 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• nice ;) (SadisticoShy 15.12.2004. 19:12)
• Lijepo receno. (Breathless 15.12.2004. 22:54)
• pozdrav. (a. 16.12.2004. 16:11)
• "Kako nebo i zemlja mogu biti prijatelji? Stalno su zajedno, jedan drugog nadopunjuje, jedan bez drugog ne može, nerazdvojni a opet toliko suprotni." - Da, istina. No jesi li ikad zamišljala nebo, a da ne zamisliš zemlju, ili obrnuto? Znam da ja nisam (gargantua 16.12.2004. 23:05)
• jako lijepo i pametno,,,,, bravo,bravo,,,, pozdr. (passSquarp 17.12.2004. 01:02)

13.12.2004.

Znate li kako je ne imati volju za spavanjem, hodati kao zombie po kući, sa bezizražajnim licem gledati se u ogledalo i preispitivati vlastite postupke iz sekunde u sekundu. Prati me samo onaj odvratan grč u želucu kojeg se ne mogu riješiti, budim se sa njime odlazim u krevet sa njime. Jedna mračna briga, jedna ogromna bol, jedan gubitak, jedna eksplozija, a ja sama ograđena u oklop od najtvrđeg metala i tu čekam. Čekam u tuzi. Čekam da ga pročita, čekam da se javi, čekam, brojim sate, brojim minute. Ali ona se ne javlja, nije ga pročitala još od subote.

- 11:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• DA znam ( nažalost ) (tija 13.12.2004. 11:45)
• Sometimes it just has to be like that!!! (malia 13.12.2004. 11:51)
• žao mi je... za neke stvari je predodređen put bola...uz tebe sam:-) (freethinker 13.12.2004. 23:56)
• nemoj da se ljutiš ali reći ću ovo: od čekanja nema ništa. govorim ovo sa ogromnim iskustvom čovjeka na čekanju. nema momenata i nema osoba koje su životne šanse. ne treba ih čekati. imaš ono što se događa svaki dan, svaki tren. imaš osobe koje stihijski dolaze u tvoj život, u prolazu bez reda. samo im se treba znati prilagoditi i naravno sačuvati svoje ja. i to je to. to su šanse. a čekanjem gubiš sve te ljude, i sve te događaje. (trinaesti 13.12.2004. 23:57)
• pozdrav. (a. 14.12.2004. 11:15)
• čekanje sux, big time :( (unspeakable 14.12.2004. 12:26)
• prokleta subota (hmm, ili je možda nedjelja :-)) ) No sikiriki... (gargantua 14.12.2004. 20:17)

09.12.2004.

Probudih se oko 8 i odmah sam bila luda, buraz je uzeo godišnji i sad je doma. Ma ne smeta mi al baš sam se guštala biti sama cijeli dan, a sad će on svakih pol sata uletavati meni u sobu i eto kontrolirati dal učim il ne.
U hladnoj sobi kopam i tražim neš za obuć, pet puta se presvlačim iz jednog u drugo. Derem (tako zvuči moje pjevanje) se neku Božićnu pjesmu koja mi svira sa kazića, prolazim pored ogledala i plašim se vlastite slike (jerbo imala sam operaciju face, pa se sva crvenim sad, kako ja mrzim te prištiće, u pubertetu nisam imala ni jedan a sad svako malo izbiju par…aaaaa mrzim to). I napokon nađem neku majicu i dolčeviti…ali hm inače obožavam nositi dolčevite (još mi i dobro stoje) ali sada mi totalno ne paše, nekako me previše zatvara i guši. Morat ću opet u hladnu sobu i opet prekopavati po ormarima.

Imam toliko robe, stare robe, majice iz 8 razreda osnovne škole u koje još mogu ući (jer onda je moda bila široka i dugačka, a sada se to sve malo posuzilo), prastare, izlizane hlače, veste još od moje mame valjda, sve to stoji naslagano u ormaru za kućnu nošnju ( ja nikada ne nosim po doma ono kaj nosim za van, jednostavno se svaki put kada dođem s faksa il s kave presvučem). Imali smo neki dan preslagivanje neke robe u novi ormar (prek cijelog zida, djelo ruku moga tate, izgleda fenomenalno), pa smo pobacali neku robu (koja vjerujte mi nije ni za caritas) koju je moja baka spremala i čuvala kao hrčak, još se i bunila što to bacamo, jednom će zatrebati za nešto, neku smo stavili sa strane da damo u Crveni križ.
Eto počelo je to od moje bake nastavilo se sa mnom i sa mojom mamom, sve smo mi pravi hrčci, jedva da nešto bacimo, sve neumorno sakupljamo po ormarima, ladicama, kutijama. Kod mene možete naći papiriće dopisivanja iz petog osnovne, karte za kazalište iz četvrtog osnovne, sve moguće razglednice ikad dobivene, pisma, crteže, kino ulaznice, karte za bus il vlak (koje već davno nisu u uporabi), stare pokaze, gore navedenu odjeću…
Da živim u stanu ne znam kamo bih to sve stavila, ovako u kući imam mjesta, šta svega ima na tavanu spremljeno u velikim kutijama, neću ni spominjati (knjige još od moje mame s faksa…). Svake godine negdje po ljeti imam generalno pretraživanje, prekopavanje, i bacanje onoga što je zaista nepotrebno, a bacim eventualno jedan papirić male važnosti za neko sjećanje.
Odoh se presvuć iz ove dolševite…


- 10:03 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• palo mi na pamet neki dan...kamo ću ja sa svim tim stvarima jednom kad ću morat skupit krpice i otići negdje drugdje...a joooooj:-) (freethinker 09.12.2004. 12:34)
• ja ne volim dolčevite, sve me smeta kaj je uz vrat, ni lančiće ne nosim (unspeakable 09.12.2004. 21:06)
• I ja skupljam kino karte :-) (gargantua 11.12.2004. 18:32)
• čekni roninov blog pod must! right now!:-) (freethinker 12.12.2004. 01:45)
• čovječe, koja ormarčina!!! ko u dućanu!!! (ananga 12.12.2004. 02:39)

06.12.2004.

Miss 1: Kad ćemo po čizme?
Miss 2: Pa sad jedan dan.
Miss 1: Al nećemo ko prošli put kada smo sve pregledale, sjele na kavu i na kraju ništa nismo kupile. Trebale bi prvo cijeli grad proći pa onda odlučiti šta kupiti.
Ja : (moj jadan pokušaj da se uključim u razgovor, nadajući se da će uskoro završiti) Pa uzmite si cijeli dan, ujutro pogledajte, pa na kavu, a popodne kupite.
Miss 2: (sa nekim čudnim, mrskim izrazom na licu) Uzet ćemo si tri dana.
Ja: (tišina)
Miss 1:E sad baš prije nego što si ti ušla (obraćajući se Miss 2) prošla je ona cura, ima na sebi baš čizme kakve ja hoću. Niske, špičaste, sa neke dvije bijele crte postrani.
Miss 2: Eh da, meni su baš lijepe one sa srčekima. Ja baš hoću čizme, a ne gležnjače.
Ja: (piiip, u mislima okrećem očima)
Miss 1: Meni nije važno kak su visoke jer ne nosim šoseve.
Miss 2: A kolko para imaš?
Miss 1: Imam svojih 250kn, starog sam pitala da mi da još neš za čizme, pa mi je dao još 200kn. Pitat ću mamu za još nekih 1500kn.
Miss 2: Pa sad su počela sniženja, malo ranije nego prošle godine. Pa negdje oko 700kn dođu čizme.
Miss1: Pa to je čist OK cijena.
Ja: (u mislima: Niska cijena, pa ne dam ti za čizme 700kn da me ubiješ.)
Miss 2: Ja si moram pogledat i neke hlače.
Miss 1: Kakve?
Miss 2: Neke crne.
Ja: (u mislima: Nadam se da se razgovor bliži kraju inače ću poludjeti!!!)

Nakon nekoliko minuta tišine…
Ja: Ajd bok, odoh ja….Vidimo se, čujemo se….

I kako sada posjediti sat vremena na kavi kada prisustvujem takvim razgovorima. Samo odjeća i obuća, šoping, novci. Sve se svodi na najnovije trendove, ono što se sada nosi, ono što će druge godine stajati napušteno u ormaru jer više nije u modi. Troše se novci, za, barem meni, nebitne stvari, ne trebam imati 5 pari čizama, 10 pari hlača, 1001 majicu. Zašto bih uopće to morala imati? Da se nekom svidim, da privučem pažnju? Da li je to nekontrolirano punjenje ormara samo liječenje nekih kompleksa? Da li je odjeća nadomjestak nekih bitnijih stvari u životu koje nam fale, jedne nove čizme = veće samopouzdanje? Ili sam ja samo totalno različita i ne razumijem sreću koju kupovina pruža ljudima? Možda sam ja freak of nature, netipična ženska koja na samo spominjanje odjeće, obuće i kupovine tih doslovce poludi? I koliko god se trudim prihvatiti svakog onakvim kakav jest, sa svim manama i vrlinama i ne suditi nikome (jer tko sam ja da sudim), ovakve stvari me dovode do toga da sva svoja načela bacim u vodu i najdublje osudim takvu površnost. Ali ipak kad se smirim neću osuditi nikoga, prihvatit ću i otvoreno zamoliti da se takvi razgovori, ako je ikako moguće, u prisutnosti moje malenkosti izbjegavaju, poradi mojeg duševnog zdravlja.



- 20:04 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• meni te ženskaste stvari nisu jasne, mislim ok volim i ja sebi kupit čizme i hlače, al da provedem cijeli dan u traženju i još 3 dana prije i kasnije u razglabanju o tome, no way... (unspeakable 07.12.2004. 13:39)
• zar zaista želiš da počnem bljuvati otrov iz sebe?:-)znaš da sam po tom pitanju još gora od tebe:-)) (freethinker 07.12.2004. 17:00)
• ma kaj se brineš... sve 5 :) (anci 07.12.2004. 18:17)
• jooooooj, pa da. I ja si moram kupit nove tenisice. Sad ne znam dal da uzmem iste ovakve kakve imam (mislim nemreju bit iste jerbo je ovo prošlogodišnji model), il neku druge. Stvarrno nisam pametan. Išao sam pitat frenda.... :-)))))))))))))))))))))))))) LOL (gargantua 07.12.2004. 20:49)
• mrzim šoping/kupovanje/pričanje o šopingu/čizmama/majcama/bilo čemu u toj domeni! i žensko sam! i sad si mi uljepšala dan kad sam saznala da nisam jedina! :D (ananga 08.12.2004. 00:33)

05.12.2004.

Nakon 3 sata sjedenja (gledala sam Alexandra Velikog, koji me nije toliko razočarao, ali su ga mogli malo skratiti) na vrlo udobnim stolicama, u predzadnjem redu ( zbog ogromnog filmskog platna gledanje filma iz nekog reda prije 10og za mene predstavlja gledanje teniskog meča, stalno okretanje glave sa lijeva na desno da bih obuhvatila cijelu sliku) grickajući hot and spicy pringelse, mjehura veličine lubenice, napokon je završio film. Sada su tek počeli najveći problemi. Da bi izašli iz najveće dvorane br. 11 u koju stane 477 osoba, treba vam pola sata da izađete van. Menađeri CineStara smatraju da se toliko ljudskih tijela može spojiti u jednu veliku želatinastu masu i bez ikakvih poteškoća i u kratkom vremenu izmigoljiti se kroz jedna vrata koja nisu širom otvorena. Da ih ispravim u njihovoj krivoj procjeni: dolazi do naguravanja, gurkanja, svi se pomiču sporo ko puževi sa sobom tegleći sve ostatke grickanja (mislim na one koji su pristojni pa to ne ostave tamo na stolicama i po podu) jer su koševi za smeće premali i nekako dobro zamaskirani kako ih se ne bi vidjelo u polumraku. Na izlazu se susreću sa još jednom strujom ljudi koji izlaze iz drugih dvorana, te sa onima koji čekaju da uđu u dvorane. Ostala vrata koja postoje u dvoranama služe valjda samo za ukras, tko zna kamo ona uopće vode, ja ne znam jer koliko sam god puta bila u CineStaru nikada nisu bila otvorena.

Nakon toga uvjereni su da ljudi sa svakog kata na kojem se nalazi po nekoliko dvorana ( I. kat-dvorane 1-7 = 1348 sjedala, II. Kat 1 dvorana 146 sjedala, IV. Kat dvorane 9-12 = 1297 sjedala, V. kat dvorana 13 sa 149 sjedala) ne moraju poslije ili prije predstave ići na WC, pa su na svakom katu stavili samo jedan ili pak ni jedan, ne moram niti spomenuti da je doći do WC-a prava lutrija , a kad uspijete osjećate se kao dobitnik jack-pota. Silazak sa četvrtog kata je pravo naguravanje, pogotovo ako ste zalutali na pokretne stepenice. Naime na samom izlazu napravila se takva gužva na pokretnim stepenicama, da je zapravo izgledalo smiješno. Pokretne stepenice su na dnu neumorno slagale čovjeka na čovjeka kao neki industrijski stroj za punjenje konzerva sardina. Krkljanac…

Izašla sam iz kina, relativno zadovoljna filmom, iznervirana gužvom, i lakša za nekih 50 kuna, što je još i dobro. Da sam kupila kokice, colu ili neke druge grickalice u Cinebaru olakšala bih novčanik još i više (više mi se isplati otići u Konzum). Cijene se kreću nekako ovako (pa su visoke ili normalne kako za koji džep) : kokice-male 12, srednje-16, velike-20, cola: mala-8, srednja-9, velika-12, voda-8, tacitos-20, sendviči-15,16,18kn. Kino mi je u zadnje vrijeme postalo veliki trošak. Cijene ulaznica kreću se od 22kn (prije17h) do 29kn (nakon 17h) četvrtkom, petkom, subotom i nedjeljom te praznicima; ponedjeljkom, utorkom i srijedom cijene ulaznica nakon 17h su 25kn, matineje su 20kn, skrivene pretpremijere 25, a ponoćne pretpremijere 35 kn. Šteta što ne idem sa autom u kino barem bi onda nešto dobila besplatno, parking u garaži Branimir Centra, ili 3 sata parkiranja za 7kn u Importanne centru. Ne, čekajte malo, lažem, dobijem svaki put na blagajni brdo nekih papira, reklama, koji mi samo smetaju u torbi, a glupo mi ih je odmah baciti.

Nadam se da će sa vremenom ispraviti nedostatke jer isplati se otići u CineStar zbog velikog filmskog izbora. Trenutačno igra 17 filmova, za sve ukuse i sve generacije. Neki od njih su: Mandžurijski kandidat, Izbavitelji, Zločesti Djed Mraz, Pravila privlačnosti, Put oko svijeta za 80 dana, Shrek2, Aleksandar Veliki, Bridget Jones, Alien vs. Predator, Collateral, Bourneova nadmoć, Zaselak...


- 13:35 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• Fora blogg :) I ja sam mislila otić' pogledat Colina... Upssss... Alexandra jel :))) (Nimue 05.12.2004. 17:34)
• meni je nevjerovatno glupo kaj u cinestaru imaju isti izlaz i ulaz u dvoranu pa je uvijek gužva, i nemaju sprite, i kokice su im fuj, i reklame prije filma živciraju, ma ne volim cinestar :/ (unspeakable 05.12.2004. 17:59)
• meni je cinestar najbolje kino u Zagrebu, i ja htjedoh poći s frendovima gledati "Alexandra" u Cinestar no raspao im se internet rezervacija a telefon je bilo nemoguće dobiti. veliki minus. kaj se tiće parkiranja Erato bolje ne ići u Cinestar i parkirati se dole u garaži jer je koma malo mjesta i nakon kino predstave imas jedva vremena sići u garage i platit na blagajni i sjuriti se s ostalim gledateljima ka rampi. pederi su to namjerno sve složili, tak da mi se ne jednom desilo da popušim besplatno parkiranje i te sam morao platiti punu cjenu parkiranja. ja sam ga jučer od 2115 gledao u A1 galeriji. :)) (ronin 05.12.2004. 18:09)
• to s tim vratima i wcjima im je gadan minus. i kokice im opće nisu ukusne. (freethinker 06.12.2004. 12:42)
• Ja sam jednom tamo totalno popizdio. Gospodar prstenova 3: POvratak kralja. Bila je pauza od jedno pol sata. I stajao sam u redu, htio sam nešto kupit. I svi se guraju. Ali ja šutim. I dođem ja na red. I pogledam prodavačicu u oči i ona mene. Tad se neki lik progura i kaže nešto tipa: "Kola, čips...sve-živo-šta-imate). i ona ga, glupača jedna, posluži. Kak sam poludio...Da nije film već počeo, išao bi je prijavit 100% (gargantua 06.12.2004. 14:51)
• Daj ti zato nama pročitaj nešto pametno ...i zato ti poklanjam kompletnu knjigu Thoma Hartmanna POSLJEDNJI ŽAR PRADAVNOG SUNCA. Možeš je downloadati (349,49 kb) s jockerova bloga (http:referendum.blog.hr). Bok, žurim (svetinikola.org 06.12.2004. 19:35)

03.12.2004.

Kako tužan dan, tako tmuran, tako uspavan. Ujutro me probudio Brad Pitt, sanjala sam da sam pala sa stolca kada sam ga ugledala u nekom bircu, toliko se nasmijao mom padu da mi je odmah prišao i dao autogram. Hm, mislila sam da je to pokazatelj jednog uspješnog dana. Prevarila sam se. Počela sam učiti, ali uzalud, san nikako nisam uspjela otjerati, zaspala sam nekoliko puta nad knjigom. Toliko sam umorna, izmorena, iscrpljena. Tijelo me izdalo. U onom polusnu u kojem sam učila na pamet mi je dolazila samo jedna misao, da li je ovo osjećaj smrti. Jednostavno sam se gasila, tonula u neki neugodan san, toliko mrtav, a budila se samo još umornija. Zombie…

Malo sam prošetala po kući ne nailazeći na neku dobrodošlicu od ukućana, svaki pogled mojih roditelja pokazivao je njihovo nezadovoljstvo. Počeli su gnjaviti, teme: učenje (ali zaista sam se primila posla), moje «stalno vrzmanje po kući» -žao mi je stari ali ne mogu na WC u svojoj sobi, a nekako sam i gladna pa moram sići na ručak, najviše mi je žao što sam ti pomagala kada si popravljao centralno i ugrađivao ormar, jest da je to trajalo nekih 10 min ali ti si moju pomoć prepričao kao moje stalno prešetavanje, e pa dragi tata nebum ti više nikad pomagala da mi kasnije ne sereš što se motam po kući, još nešto ja, znaš, volim biti čista pa sam se istuširala u 20h, žao mi je što sam time tebi samo dala materijala da sereš kako ništa ne učim. Naravno počeli su i gnjaviti što idem na kave, poručujem im stoga ovo- dragi moji navečer ne učim, znači imam vremena otić vidjeti koga hoću, i još nešto 21h nije prekasno za izaći van pa pitajte bilo koju normalnu osobu. Imam osjećaj da što sam starija to oni više gnjave, ili možda gnjave istim intenzitetom samo što zbog mojih godina ja to malo teže prihvaćam. Nemam snage niti živčaniti, niti se ljutiti. Moj bijeg, moja misao- sjedim prekriženih nogu, oko mene ekplozija izazvana mojim bijesom, zaglušujuća buka, a onda mir, tišina, ništavilo.

- 17:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• gnjave ko i uvijek,ali sve je teže što si stariji podnositi kvocanje. eh, jednom kad se preselim.... (freethinker 03.12.2004. 19:43)
• Proglašavam jedan dan u godini Danom Djece. Tad će roditelji šutjeti i odobravati sve njihov postupke... Ili možda ipak samo šutjeti :-) (gargantua 04.12.2004. 21:19)

30.11.2004.

Šta reći kada sam cijeli dan bila vani. Malo na faksu, hodala mrtva umorna po seminarima. Skoro sam sjedečki zaspala u čitaonici na faksu, popila nekoliko kava iz automata, ne moram niti reći da je Internet učiona još uvijek zatvorena, kako piše na vratima «do daljnjega».
Vlak mi je kasnio, ruke su mi se smrzle, želudac tako ščvrknuo od gladi, nos pocrvenio. Izlazim iz vlaka naravno uvijek sa walkmanom na ušima i opalim se smijat, nije bio bad jer nikog nije bilo oko mene što je zapravo čudno jer ja koliko sam mala uvijek sam najbrža pa prešišam sve moje suputnike. Eh da, skrenuh sad sa teme, čemu sam se smijala? Slušala sam na radiju jednu prastaru stvar ide nekak «bam bam babalu bam, jer taj gramofon stari…nešto bla bla..» ugl. stvar je iz nekih 70ih, mislim, il još ranije, moja mama je čagala ko mlada na tu stvar, pa sam si je ja tako zamišljala kako skakuće i maše guzom (ak netko zna tko je izvodi i kak se zove nek sam kaže jer moji se starci ne sjećaju).
Napokon doma, a ono sarma za ručak, pa neću valjda to masno i kiselo jesti u 6 navečer, ja si spekla pomfrit (nisam ga već dugo jela pa se zaželjeh toga, a i najbrže ga je napravit, sam oguliš i frkneš u fritezu…). Pa onda pod tuš pa na kavu. Doma sam bila nekih pol sata i poludjela jer mi je sestrična poslala 3 ogromna maila koja mi se nisu htjela pol godine skinut, ma nemam ja tako brzu vezu, ne radim i ne visim na poslu stalno na netu da bih mogla primat takve mailove, molim kratko i slatko :).
Eto me sad s kave, naravno buraz uleti u sobu, «je a kaj si ti stalno na netu», uf nek mi se skinu svi s znate već čega. On je cijeli dan na netu na poslu, a ja kaj budem malo od doma to mu je nepojmljivo, ne zna on da ima posla sa ovisnicom.
I od svih ideja koje su mi padale na pamet tokom dana sada se apsolutno nisam sjetila niti jedne, taka da je ovo ispao jedan običan post o običnom danu...

- 22:37 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Tu sam, čitam te :) - nolesna slika bloga :)) si to ti?? :)) (Story Of Angels 30.11.2004. 23:50)
• ne znaš kaj je masnije, pomfri ili sarma. ali što bi sada dala za nešto od toga... gladna sam!!! (Zločesta 01.12.2004. 07:00)
• Ja sam isto imao jučer sarmu... (gargantua 01.12.2004. 12:53)
• dobra ti ova fotka ispoid... (melted 02.12.2004. 09:37)

28.11.2004.

4.03.1999.

KBS1- Piši o:
1.privlačnoj sili između dvije osobe
2.valovima, moru, suncu
3.misteru V. koji je jučer poludio
4.o tvom dragom
5.egzistenciji jednog prdca, znaš da ženski prdac ima više metana u sebi nego muški
6.o nogama
7.tračati miss J.
KBS2-
1.ubitačna stvar, ubitačna! Divna, opasna istodobno…ah…
2.«ljeto, ljeto nam se vratilo u grad!...»
3.sexy je za popizdit. Čisto životinjski, mislim. S njim se ne bih mogla maziti, samo gristi i grepsti, a T. to ne voli
4.dakle ne voli grubosti, moram paziti šta radim…
5.molim te lijepo; suzdrži se! Vjetrovi su znak loše probave znaš? Što se metana tiče, valjda zato muški više smrde
6.T. mi reče jučer da imam fenomenalne noge….dobro dođe tu i tamo koji kompliment-diže mi samopouzdanje
7.hlače su joj tak uske da joj, dok sjedi, iskaču šlaufovi po nogama-zato ti izgleda tak mršavo.
KBS1-
6. da bar meni netko tako nešto kaže da si vratim samopouzdanje
7. ne kužim spiku, kod traperica 501 26 broj je meni širok a nekoj koja izgleda mršavije njoj su uske
KBS2-
7.–kaj????


19.03.1999.

KBS2- daj piši teme inače ću vegetirat od dosade…
KBS1-
1.moj najdraži čovjek kojeg ujedno i mrzim mr X! Ili možda živčenjak koji misli kao i mr X da je bez mane plemenita plavuša –itis?
2.O mom nedostatku inspiracije!
3.o svevremenoj, nikad zastarjeloj temi koja nam budi zatajene tj. uspavane gene i hormone= naravno kozmiči seks u školi?
4.o jučerašnjoj epizodo X-filesa kaj me potaknula na razmišljanje o našem genetičkom ustrojstvu (o uspavanim genima koji su možda vanzemaljske prirode) i o dijelu mozga koji ne koristimo. Možda smo mi experiment vanzemaljaca, akada nam se svi uspavani geni i uspavani dio mozga probudi postanemo druga rasa- vanzemaljci?
KBS2-
1.obojca me umaraju, mr X=uobražen van svih granica, arogantan, sebičan, primitivan, ograničen… pl-itis= nezreo, razmažen, neodlučan, licemjeran
2.pričaj mi o tome…
3.seks u školi! Ravnatelj to voli, taj seks u ško0li, jer danas je na TV, a sutra kod tebe, baby!
4.no coment- to hard for me, at the moment!
5.S. je full zakazala, jebeš ga. J. je uspio ispravit, happy sam zbog njega, znaš!
KBS1-
4. Zašto je preteško za tebe baš me zanimaju te stvari
6. Ć. osjećanja prema meni, reko je da ne želi da budemo prijatelji, a ja onda ćemo bit neprijatelji, a on pa kad ne kužiš onda ništa! Il je zaljubljen il me zajebava, ne znam!
KBS2-
4. teme mi je preteška nisam danas raspoložena za takve dubokoumne fore
6. moguće, moguće! Pa sltkićki je on!vidiš da si poželjna!
KBS1-
4. nemoj vrijeđat činjenice, to nisu fore
6. ne znam ni sama. A o tome koliko sam poželjna moglo bi se diskutirati, baš i nisam…. Nadam se samo ako je on zaljubljen da mu nisam dala lažne nade… Želim savršenog muškarca…
KBS2-
4. OK, činjenice- ne želim o tome, u redu?
6. valjda nisi, bilo bi mi ga žao. Glede savršenog muškarca- žao mi je što ću ti razrušiti sve iluzije, ali ništa nije savršeno, a najmanje ljudi…
KBS1-
6.Znam da nema savršenstva u ljudima. Ali shvaćanje svršenog muškarca za mene je da si pašemo i volimo, to nije savršenstvo kao tavo, već savršenstvo nesavršenog, tj. u nama nesavršenima ima nešto više što je dobro i savršenije, n znam jel kužiš, nema veze.
KBS2- zašto uvijek izostavljaš slova? To me izluđuje!!!
KBS1- saaaasviiim sluuučaaajno!!!!


- 14:53 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• guba su bili srednjoškoljski dani, ali znaš kak je kad se navikneš na konkrevetni seks:-) nego, what's with the pic? sorkač, al nemrem povezat KBS1/2 s urođenicima....?:-)) (freethinker 28.11.2004. 16:12)
• super mi je ovo. ima još nastavaka? :) (unspeakable 28.11.2004. 16:25)
• nastavci će biti kod freethinker, u njenom posjedu je druga bilježnica.... freethinker-th e bigga cock.... (Erato 28.11.2004. 19:50)
• hehehe :-) :-) (gargantua 28.11.2004. 22:22)
• ah, hvata me lagana nostalgija za divnim srednjoškolskim danima... (ananga 29.11.2004. 01:25)
• Nice (RavenGirl 30.11.2004. 08:51)

27.11.2004.

Kao u nastavku nekog trećerazrednog horor filma vratila sam se da VAS čitače gnjavim svojim mislima. Bila sam na odvikavanju, koje baš i nije uspjelo. Sada sam si odgovorila na vječito pitanje- Da li sam ovisna o netu? Dakako da jesam, pravi sam okorjeli ovisnik kojemu nema spasa. Izludila sam ova dva tjedna koja nisam smjela ići na net. Upalila bih ujutro komp pustila muziku, a ruka mi je nesvjesno stiskala gumb koji mi otvara Explorer, živci bi mi skočili do plafona, u trenu bi me oblila vrućina kada bih shvatila kako ne smijem, kako mi je braco zabranio izlete u globalno selo. A sada, ubrizgala sam si jedan šut onih zvukova koji prate spajanje na net, koja milina čuti ih u svojoj sobi. Naoružana najnovijom antivirusnom tehnologijom, zaštićena blokadom međunarodnih poziva sada napokon mogu bez brige hodati kroz šumu informacija.


- 15:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• welcome back :-) (gargantua 27.11.2004. 16:02)
• Ah...sranje... zato te nije bilo? koma... DSL! DSL! DSL! DSL!! :)) he,he.. :) u svakom slucajo, welkom bek. i citamo se ;)) kiss (Story Of Angels 27.11.2004. 19:32)
• jeeeeej. surf on:-) (freethinker 27.11.2004. 21:45)
• E ko se jednom navuče na net mora biti spreman da za to neće nikada naći lijeka...nikakvo odvikavanje ne pali...pa zašto onda ne uživati u onome što ti ionako podiže adrenalin?!!! :-) (RavenGirl 27.11.2004. 22:14)
• mene nije baš razveselila blokada međun. poziva zato jer su nam to napravili bez našeg znanja i onda rekli da to nije njihova stvar! gamad jedna!! (Zločesta 29.11.2004. 07:16)

17.11.2004.

Poslije jučerašnjeg posta otišla sam učit u knjižnicu (mislila sam da će biti mjesta), iznenadilo me što je bila gužva. Samo je jedno mjesto bilo slobodno nasuprot nekog gripoznog tipa (što sam skužila tek kad sam se sjela i lijepo smjestila). Počeo je šmrcati, disao je na usta (više uzdisao nego disao), razmak između nas silom prilika bio je nekih pola metra tako da sam morala udisati njegova smrdljiva bolesna isparavanja iz usta. Nekako sam se odmicala izbjegavala njegove smradove dok napokon nije otišao.
Cura do mene je otišla, a na njeno mjesto sjeo je neki tip koji je bio bolestan na više načina. Fluorescentnim markerom podcrtavao je cijele stranice, sve rečenice osim fusnota (OK neka uči kako mu drago al na mojem faksu takvo učenje baš i nije normalno), a šmrcao je non stop (u razmacima od 2 sekunde). Uvlačio je svoje baukače svakim udahom. Ne kužim kaj muškarci ne znaju za papirnate maramice, dođu samo 1 kn mogu barem toliko izdvojiti iz svog džepa makar samo da druge ne bi izludili svojim nazalnim zvukovima. Bilo mi je već svega dosta, smrdljivca sam već nekako pretrpjela, ali ovog nisam mogla. Ionako sam trebala ići na seminar. A tamo opet naletim na idiota, prava mala sveznalica, znao je sve odgovore, dopunjavao profesoru riječi i rečenice, čak ga je i ispravljao, nabacivao se latinskim izrekama… Joj kako me takvi tipovi nerviraju.
Došla sam doma, neprimjetno ušla u kuću i ponovno otišla van, da malo smirim živce od užasne atmosfere koja je vladala u kući. Ispucala sam se...:) Kada sam došla doma, stara opet sere da di sam tak kasno, da me cijeli dan nema, bla-bla-bla…
I sad sam opet tu na faksu idem učit, pa sa frendicom koja ima ispit na kavu (držim joj fige)…


- 09:30 - Komentari (12) - Isprintaj - #
• šmrkavce toleriram samo ako imaju ispod 2 godine, pa mislim koji tudum moraš bit da si ne znaš obrisat nos! (unspeakable 17.11.2004. 12:51)
• joj, nacionalna, 100%! jel da? uf, tamo sve vrvi takvim odvratnim tipovima koji se ne žele riješiti svojih bala, stenju, smrde, dišu! fuj! haha (ananga 17.11.2004. 13:22)
• :o) (Zadatak: Uspjeh! 17.11.2004. 18:28)
• ja bi mu reko nek si kupi maramice ili nek odhebe :))) (Story Of Angels 17.11.2004. 19:23)
• ja bi ga pitala da li treba možda maramicu i pružila mu ih, ne može odbiti. upalilo je više puta! (Zločesta 18.11.2004. 07:33)
• ne kontam kako neko ako je gripozan moze biti toliki papak pa doci siriti klice. p.s. zločesta - to pali - osim ako bas nije ljakse. (trinaesti 18.11.2004. 12:21)
• ponuditi mamarice. ak odbije, poslat ga van da si obriše nos s rukavom ak nema kaj drugo. seljoberi. (freethinker 18.11.2004. 17:57)
• Ja ga uvijek ispušem da me čuju na drugom kraju dvorane :-) (gargantua 18.11.2004. 23:12)
• ..lako za shmrkavce..kod mene na poslu jedan smrdljivi stari koji nece da se pere.A cesto se moram vozit s njim u autu.. To mi je nesh najgore..smrad i josh pushi ko turcin. I toliko smrdi da i mene zasmradi ma koliko god se namirisao i sve. Uzassssssssssss (njam njam 19.11.2004. 17:33)
• Btw.ova cura tu na slici(logo)..skroz preslatka!!Super blog! (njam njam 19.11.2004. 17:34)
• test (Dario 23.11.2004. 15:45)
• Gdje si nestala?? Vrati se, vrati se, vrati se... :-) (gargantua 25.11.2004. 18:22)

16.11.2004.

Prekjučer sam se začitala u krevetu kada sam nakon 100 stranica Justine ili nedaće kreposti (Markiz de Sade) pogledala na sat bilo je već pola 2, još jedna pljuga na balkonu uz smrzavanje dok je vjetar šibao po meni (koji sam ja ovisnik) pa na spavanje. Trebala sam se dići oko 7, ali ipak sam odlučila još malo odspavati, pa sam se digla oko pol 9 spremila i otišla na faks. Tu je počelo nerviranje. Na mom faksu nitko ništa ne zna, kada su predavanja, kada seminari, oglasne ploče sadrže sve samo ne informacije koje ja trebam. Pitam kod tajnica, al one nemaju blage, preostalo mi je samo da odem na Gornji grad kako bih tamo iskušala sreću nabavljanja potrebnih mi informacija. Umrla po štengama, izgubila dah (kondicija je na nuli). Oglasna ploča i lista za seminar, a mene nema, kako zašto? Zbog čiste diskriminacije. Prošle godine iz tog predmeta su primali sve po abecednom redu, ali ove su promijenili su taktiku. Tako samo na uvodnom satu morali ispuniti papiriće i navesti opći prosjek ocjena, ocjene iz nekih predmeta, znanje jezika, predmete koji su nam ostali sa prijašnje godine, koju smo godinu pali i još neke gluposti, tako da sam ja zvisila. Nisam tako loš student, ja sam prosjek, sasvim obična zlatna sredina. Udarac u glavu, šta sad, polovica 11 mj. a ja nema drugi seminar, raspitam se malo od nekih cura, pa mi one predlože da dođem danas na jedan seminar i nekako namolim profu da me primi (evo me baš sam ga upisala juhuuu ). Da mi one nisu rekle kada i gdje ne bih znala ništa jer toga nema nigdje na oglasnim panoima, hvala cure.

Mrzim moj faks. Ima svoju internet stranicu al na njoj je većina podataka zastarjela, literatura koja je navedena više se ne koristi (dal moram reći da nam vodič naplaćuju nekih 70kn, gadovi, a prijavnice 5 kn, gadovi, gadovi…), zar je toliko teško staviti liste za ispite i informacije, vremena seminara, predavanja, ispita i ostale nama potrebne stvari na net, ionako imaju dva frajera koji po cijele dane vise u dvorani sa kompjuterima (igraju se i skidaju muziku) zar ne bi oni mogli odvojiti sat vremena da stave takve obavijesti na net.

Došla sam doma a tu me čekao još jedan udarac wright in the face, račun za telefon, koji je iznosio 12000kn!!! Navuko mi se neki dailer il koji vrag i natuko mi 700kn međunarodnog prometa, ma what the fuck!!! Buraz je bio ljut ko ris, (al ne toliko na mene jer postoji mogućnost da je i on kriv), a starci evo do navečer su me j… u zdrav mozak zbog toga, naravno ja sam kao najmlađi član obitelji dežurni krivac za apsolutno sve. Ko da meni nije užasan bad zbog toga, ko da se ja ne grizem zbog 700kn bačenih u vjetar. Kaj se oni uopće javljaju, buraz plaća telefonske račune i on tu ima glavnu riječ, zabranio mi Internet i točka, ja se ne bunim. Kad sam se spremala za spavanje čekala me još jedna bukvica, tema: moje učenje (tj. neučenje), stara je popizdila na mene, OK s pravom jer zaista ne učim koliko bi trebala… Ma za sve sam ja kriva, al ne volim da mi se to stalno nabija na nos jer se i ovako osjećam užasno.

I sad sjedim na faksu (moja buduća javljanja bit će od tuda do daljnjega- dok buraz ne nabavi antidailer i licenciran antivirusni program), idem učit u knjižnicu. Odlučila sam da ću tako cijeli tjedan (nakon što me stara ujutro opet pozvala na raport da kad ću doć da koji vrag idem na faks, a prije nisam išla i ostale glupost), jer mi se ne da gledat starce, tako je i bolje barem ću više učiti.


- 09:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• ajme mene srećom zaobišao dailer *kuc u drvo* (unspeakable 16.11.2004. 12:53)
• u čovječe koma nebi volio da se nikom prihefta neki takav parazitski program. nego kolegice koji si to seminar upisala neki s četvrte? a to da je stara literatura i nikakav web sajt pa naravno jer su svi klasični krvopije koji žele samo iskamčit što više love od prijavnica do knjižnice a odnos prema studentima čista nula. čast iznimkama kao npr. prof. Omejec. :)) (ronin 16.11.2004. 23:23)
• Joj, znam ja kak je na pravu. išla sam ja dvije godine pa sam popizdila radi onih glupih umišljenih profesora i svih ostalih gluposti koje si sama nabrojala! (Zločesta 17.11.2004. 08:21)
• upisala MPP kod boučeka i pravo društva kod barbića... (Erato 17.11.2004. 09:33)

14.11.2004.

U jednoj osnovnoj školi devetogodišnji dečkić tražio je tatu 30kn za kazalište. Kada je tata došao u školu pitao je učiteljicu kako je bilo na predstavi, ona se začudila jer nisu bili u kazalištu. Nakon akcije povuci-potegni iz klinca je isplivala istina: naime on je tih 30kn platio djevojčici (također iz 3. razreda) koja mu je pružila oralno zadovoljstvo (a to je vidjela od svoje mame).

Djevojčica od 11 godina uhvaćena je u spolnom odnosu za vrijeme sata u školskom WC-u. Napravila je to kao uvjet da bude prihvaćena u elitnu grupu učenika. Takvih primjera je danas sve više. Za tako nešto još nisu spremni, barem što se psihološkog aspekta tiče. Spremnost im nameće pritisak društva, koji ih gura u nešto što bi trebalo biti lijepo, a ne nešto što se mora napraviti radi popularnosti.

Djeca su počela sve brže odrastati, prosječna dob u kojoj danas djevojčice ulaze u spolne odnose je 16 (a prije je bilo 17), a kod dječaka 15 (prije 17). Prema podacima UN-a u svijetu ima 14 milijuna maloljetnih majki, a u Hrvatskoj je u protekle četiri godine rodilo 35 djevojčica mlađih od 15 godina. O kontracepciji tinejdžeri znaju vrlo malo, prema najnovijim podacima Svjetske zdravstvene organizacije spolnim bolestima (ne računajući AIDS) se godišnje zarazi 333 milijuna ljudi (pokazatelj da i odrasli ne znaju baš puno o tome). Petina svih adolescenata zaražena je klamidijom, a samo 20% mladića i 40% djevojaka zna nešto malo o toj bolesti. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odbilo je stručni program uvođenja spolnog odgoja u škole. Sexualni odgoj još uvijek je u rukama Katoličke crkve, tj. programa kojeg ona podupire- Teen-star, koji je u nekim dijelovima protuzakonit i protuustavan. On se zalaže za apstinenciju (no sex before marriage), aseksualnost, isključivo reproduktivnu funkciju sexa, zabranu kondoma… Pa koga oni zavaravaju, sami sebe. Možda nekolicina mladih odgajanih po strogim kršćanskim načelima neće ulaziti u spolne odnose prije braka, a ova ostala većina stupat će u njih bez znanja o pravilnoj zaštiti. Roditelji (čije je znanje također upitno) iz neugode ne pričaju sa svojom djecom o toj, još uvijek tabu, temi, tinejdžeri se oslanjaju na svoje prijatelje, oni sretniji imaju starije sestrične i bratiće ili pak prijatelje koji ih mogu malo bolje uputiti u taj svijet, većina ih se obrazuje uz medije u kojima zapravo nema ništa, tko uopće npr. u Teenu piše o tim temama stručnjaci ili novinari?

Po mom mišljenju trebali bi uvesti sexualni odgoj u škole u obliku predavanja već u osnovnoj školi. S time da predavanja budu obavezna (jer nekima je važnije otići na kavu nego slušati sada tamo nekog doktora koji će ima trabunjati o nečemu što «već znaju»), ali ne i ocjenjivana. Takve satove trebali bi održavati studenti (medicine-koji će im govoriti o kontracepciji, bolestima, trudnoći…, psihologije- koji bi im trebali reći nešto o zrelosti i psihičkoj spremnosti za sex), koji su bliži mladima nego neki stari doktor ili psiholog. Mnogi misle da će tinejdžeri biti neozbiljni na takvim satovima, ali oni zamjenjuju neugodnost sa neozbiljnim ponašanjem, kao im i ne bi bilo neugodno kada nitko u ovom društvu ne želi otvoreno pričati sa njima o sexu.
Sida i ostale spolne bolesti ne događaju se negdje drugdje događaju se ovdje i sada i biti će sve više oboljelih iz prostog neznanja.


- 18:16 - Komentari (8) - Isprintaj - #
• Definitivno treba uvest sexualni odgoj u škole jer ovo postaje prestrašno!Klinke rade abortuse - trauma za cijeli život - ili ostaju trudne pa za par godina shvate da su bile glupe - i eto mi na prvom mjestu u Europi po broju rastava (pročitala negdje)! Da ne pričam o spolnim bolestima i ostalim sranjima! Društvo bi definitivno trebalo biti odgovornije i trebalo bi zanemarivat crkvena sranja! Ljudi su se oduvijek ševili bez obzira na crkvena načela koja bi u 21.stoljeću definitivno trebalo ignorirat. Tako ionako ti klinci to i čine, ali bez dovoljno znanja o mogućim negativnim posljedicama. (KGB 14.11.2004. 18:57)
• 3 razred? pa to je prije nego sto to rade u "south parku". I to je vidjela od mame, da uzima novac za usmenu zabavu? mislim lijepa je to mama. 11 godina i popularnost u razredu? kod nas stvarno ulaze americke "tradicije" u skole. fuj. (Davor 14.11.2004. 19:09)
• Educirati ih doma maksimalno moguce, poslati u svijet i nadati se najboljem.. tako ja to vidim.. (OceanStar 15.11.2004. 11:31)
• ja sam uvijek za edukaciju. (unspeakable 15.11.2004. 15:11)
• treba educirati roditelje da ne bi bili poput mame te male djevojcice, pa ce onda djeca uciti od svojih roditelja. jer ako se u skoli educiras o sexu, o moralu, o bilo cemu, cemu onda roditelji. ili cemu sva ta edukacija ako ti opet dodjes kuci i vidis svoju staru kako nekome pusi za pare. (trinaesti 15.11.2004. 20:52)
• Trebalo bi uvesti seksualni odgoj, i to ne Crkveni. Amen :-) (gargantua 15.11.2004. 22:04)
• Respect za temu.Dobar tekst. (chrissyfrogg 16.11.2004. 11:05)
• Ako se seksualni odgoj treba uvesti onda to neka budu kao predavanja,a ne kao jos sat i jos jedno opterećenje,veći pritisak na učenike.Pa čekajte malo da su htjeli već bi se seksualni odgoj stavi kao sat.uostalom tinejdžeri i ovako iaju premalo slobodnog vremena,a sex je još uvijek tabu tema u našoj zemlji.čvrsto sam protiv toga da se seksualni odgoj uvede kao sat,no za da se uvede kao neka predavanj i slično. (211 29.11.2004. 23:32)

11.11.2004.

12.03.1999.

KBS2-
1.ono što me ljuti= T.= jer nije došao-danas mu se ne namjeravam javit na telefon pa nek si misli
2.senzualnost=danas se osjećam upravo neizdrživo senzualno. Baš sam se nadala da ću ga danas vidjeti (tema br.1) jer mi se tako mazi i ljubi…
3.izlazak- večeras ću zbrisati negdje sa M. Bad je to što ona ne smije ići van u disko i tak. Namjeravamo sljedeći vikend otić u «Best», samo mi ženske, S., njena seka, M. i ja. Ideš s nama? Ona će ionak reć da spava kod mene jer je starci ne puste u disko. Tako da bi se ujutro vratile do mene pa onda nemaš bada za prijevoz.
4.Brijačina-kako mi se ljubi…isusek!!!
5.Mikići –idemo pod v.o. po mikiće? Moram nešto imat u ustima kad nema onog morona (tama br.1)
KBS1-
1.a pusti ga, možda nije želio doć zbog hrvatskog jer nije naučio, a mogla bi ga pitati. Bit će sve u redu.
2.meni se radi nešto malo žešće. Tako bih rado da mi sada pl-itis zavuče ručicu pod moju vesticu i ohladi me hladno rukom, a onda polagano poljubi u vrat pa u usta….vruće mi je!!!
3.a kam danas idete? Ja sam mislila otić u «Mislav» poslije škole. Ne znam za drugi vikend, vidjet ću.
4.vidi broj 2. meni se isto ljubi al nemam s kim…
5.može. Tako mi se LIŽE. Samo ću zamišljati da mene tako liže pl-itis i da uzima ono slatko moje biće i srž u svoja usta i liže na 1001 način.
6.nemoj mi više davati takve teme od kojih mi mašta proradi i onda mi je vruće. Zezam se sam ti daj.
KBS2-3. pa nigdje posebno. U «mislač» i poslije možda odemo do «geniusa» u kvartu. Rekoh ti da je starci ne puštaju.
1. da, al nije mi jasno zašto ipak nije došao jer mu stara danas dolazi u školu, kužiš?
4. ajmo mi brijat!
5.------_____------_____-------(ruka mi previše drhti da išta napišem)
6. znaš šta volim? Dodir svilene spavaćice na golom tijelu…kad bi barem muškarci znali tako dodirivati žensko tijelo….i volim dodir posteljine kad po ljeti spavam gola… jedva čeka ljeto!!!i volim dodir vode kada se gola kupam u moru po noći… jedva čekam ljeto!
KBS1-
4. not a good idea. Ne znam sorry nemoj se ljutit, ali preferiram pl-itisove softy usne na mojima nego tvoje. Sorry stara al frajer se stvarno zna savršeno ljubit. A onaj pogled prije ne što zabrijemo uzbudi sve tvoje tjelesne i spolne stanice, kromosome i gene.
5. ah kako bi da me liže
6. i ja isto volim i čekam
1. ne znam stvarno on je PNC
5. ja volim muški dodir na mom tijelu kako klizi niz moja leđa i prelazi na trbuh i polako otkopčava hlače i već drhteći ulazi u moje gaće i onda mi daje tako slatko zadovoljstvo a ja treperim ko zvijezda na nebu….
KBS2-
1. pizdun nesagledivih centimetara….(?)
4. nemaš bada, nisam ni ja mislila ozbiljno. Čuj muško je muško.
5. mljac…mmm….
6. ljeto, ljeto će nam doći u grad…
5. gime some more…
gime to me baby, a-ha, a-ha
gime to me baby, aaaahhh…
and all teh boys say Im pretty fly for a white chick!...
KBS2-
1. punoglavac neznatnih centimetara
5. a hoćeš još, zar si tako željna, ha?
Ne znam šta još da ti kažem da volim, volim sve, ama baš sve. Od slatkih pogleda, onih punih žudnje, strasti, želje, nestrpljenja, pa do malih dodira rukom, do ljubavnih pisamaca, slasnih pusica i žestoke brijačine, al kroz sve to provlače se uzdasi, strastveni dodiri, primanja i davanja slatkih oralnih užitaka, ljubljenja na 1001 način na 1001 mjestu i u 1001 dio tijela. Sve, ama baš sve ja to volim, a to sve mora biti savršeno, polako ili brzo kako ti dođe i ponajviše spontano…
KBS2- OK,OK….


- 09:12 - Komentari (8) - Isprintaj - #
• he he he zanimljivo (melted 11.11.2004. 12:51)
• sad ja znam tko su one dvije ženske koje idu u genius... he he (Zločesta 12.11.2004. 07:47)
• "Mislav"? Hmm... Druga ili Sedma, I wonder... Rekao bih Druga, jer Ljilja Vokić ne dopušta ovakvo ponašanje ... (DAJLAN 12.11.2004. 09:36)
• Sedma, nismo priznavali autoritet Ljilje Vokić ( 12.11.2004. 10:08)
• kao da smo za išta ikad tražili dopuštenje tete ljilje:-)e, začudili bi se ljudi kakve bića kreira sedma:-)) (freethinker 12.11.2004. 21:30)
• sve je lako kad si mlad, svako odijelo dobro ti stoji, a još bolje kad nemaš ništa na sebi:)) (Lucy Fair 13.11.2004. 01:04)
• ;))) (chrissyfrogg 13.11.2004. 10:32)
• hehehe :)) (Life 13.11.2004. 20:06)

09.11.2004.

Sve zemlje ovog našeg malog svijeta izmislile su neko svoje specifično jelo, ne iz nužde, ne zbog fenomenalnog okusa, već kako bi se razlikovale od drugih zemalja.
Ne mogu vjerovati što sve ljudi stavljaju u svoja usta, ja sam danas stavila paštetu od nojevih jetrica (nije mi pasala jer jetrica od bilo čega ne volim) i pečene nojeve šnicle (koji su nadasve fini). Zapravo kada bolje promislim ljudi su gori od svinja, pojeli bi sve.

Evo nekih primjera-

Filipini- uzmete oplođeno kokošje jaje zakopate ga u zemlju na par tjedana i kasnije pojedete, druga verzija je da jaje u kojem je već poveliki mali pilić kuhate i tako pojedete, jaja s mesom… imate li friško zaklanu svinju nemojte bacati krv već napravite gulaš od nje, a unutra stavite svega pomalo (glavu, jetra, srce)- naziv ovog slasnog jela je Čokoladna svinja
Kina- juha od ptičjeg gnijezda, specifičan okus grančica, lišća i ptičje izlučevine koja sve to povezuje, umm…miješaju cuganje i hranu, žive škampe pecaju u rižinoj rakiji, jedu i pržene glave golubova iz kojih isisaju mozak…
Afrikanci i Kinezi piju krv…hm eto nam vampira
Aljaska- papaju sirovo salo vodenih sisavaca, a halucinacije im stvaraju odrezane glave riba koje su preko ljeta zakopali u zemlju
Francuska- pokušavaju se opametiti jedući mozak, postati brži glodajući devine noge ili bak žablje krake, tračak vampirizma pronalazimo u tatarskom bifteku, a čistu odvratnost u puževima
Talijani obožavaju pijetlova kresta
Španjolci jedu bikova muda (You are what you eat), a Azijci bikov penis…
Amerikanci nisu niš bolji oni objese jadnu ptičicu o grančicu dok ne bude tolko zrela (trula) da joj glava opadne sa vrata…ili si ulove zmiju i sprže je kao i sve ostalo
Japanci se igraju sa životom (300 ih umre na godinu) jedući jednu vrstu toksične ribe, Fugu…
Afrikanci se mogu podičiti istrebljivanjem skakavaca…
Znate one male slatke klokane? Oni se često nalaze na tanjurima Australaca, kao i neki insekti (samo u finim restoranima)...
Mislim da će nakon ovoga ljubitelji životinja poludjeti- u Hong-Kongu samo u najfinijim restoranima moći ćete na jelovniku naći majmunov mozak, koji se jede iz otvorene lubanje još živog majmuna…sick people…
Crvi se jedu na Papui, bube koje jedu rižu jedu Tajlanđani…

Zapravo jede se sve, sirovo, trulo, pečeno, kuhano, ukiseljeno, jedu se SVI dijelovi životinja, crvi, mravci, gliste i ostale bube, biljke, čak negdje jedu i neku vrst gline. Za sve što izraste iz ili na zemlji, što hoda, pliva, leti ili gmiže, bilo to otrovno, ogavno, smrdljivo, ljigavo, čak i za ono što nije živo ljudi će pronaći način kako da to spreme i serviraju na tanjur.

PA DOBAR NAM TEK…



- 20:14 - Komentari (16) - Isprintaj - #
• odličan blog (Donatello 09.11.2004. 21:29)
• zgadila mi se hrana :( (Life 09.11.2004. 21:43)
• Blog je stvarno tuzan alata koji svakoj glupoj kokoski iz sesveta daje priliku prosrati svoje gluparije zaista jadno ( 10.11.2004. 09:31)
• stvarno je tužan i jadan onaj koji takve gluparije čita... da li te netko sili čitati ih? ne već si toliko nemaštovit, nezreo, i dosadan da moraš čitati što drugi pišu kako bi imao o čemu milsliti... (Erato 10.11.2004. 10:23)
• meni je najgadnije bilo cuti da je u svedskoj glavna poslastica zele od svinjske krvi. (trinaesti 10.11.2004. 11:43)
• zbljuv. (bublica b. 10.11.2004. 12:00)
• Di si samo nasao onu glupost o 300 mrtvih od fugu ribe ( 10.11.2004. 12:51)
• danas nebum više ništa jela... (Zločesta 10.11.2004. 12:52)
• i super ti je blog!!! (Zločesta 10.11.2004. 12:57)
• Inače puževi su prava tradicionalna poslastica i u dalmaciji. Kad probaš neće ti više biti odvratno ;o). Njam (Aramengo da Sali 10.11.2004. 13:45)
• fuj fuj fuj fuj fuj fuj.fuj. (spiritus_mortus 10.11.2004. 15:52)
• sad mi nešto pade na pamet:šta li smo sve upakovano jeli zadnjih godina...iiiiii....pusa i pozdrav!!! (chrissyfrogg 10.11.2004. 16:23)
• baš sam se spremao jesti i izgubio tek, baš ti fala erato. hehe čestitam ti na naslovnici bloga!!! :)) (ronin 10.11.2004. 20:28)
• Sad mi ja fakat zlo, pogotovo ova za hong kong. Ko u indiana jonesu (gargantua 10.11.2004. 21:27)
• zaboravila si napisat da talijani jedu mačke i pse. ajme fuj. zamisli da pojedeš svoju micu macu...ili te ja, kad milsjedeći put dođeš, ponudim pečenim rebricama moje leeloo?! :-) (freethinker 11.11.2004. 00:33)
• da, znam za ove gadarije...samo, prica o mozgu majmuna koju sam ja cula kaze da, s obzirom da je mozak majmuna i svinje vrlo slican, u restoranu ti dovedu zivog majmuna na stol, pred tobom ga kolju i otvaraju mu glavu....sick, sick, sick people....prelazim u drugu vjeru, idem u člankonošce, sramim se svoje rase.... (day 12.11.2004. 15:24)

05.11.2004.

mjesto radnje: učionica
vrijeme radnje: ljeto gospodnje 1999.
sudionici: kozmička božica sexa 2 (smještena u 2 redu do zida) i kozmička božica sexa 1 (dvije klupe iza nje)
radnja: dopisivanje u tekici

18.02.1999.

KBS2- pazi spiku: «Evo me dušo, donio me tračak, željan pičke ko slanine mačak»
O čemu da ti zborim o djevo bajna?
KBS1- o sranjima koja mi tište guzu!!!
KBS2- ideš u kantinosicu?
KBS1- da, ideš sa mnom, please!
KBS2- of course! Always! Love you! Kiss you! Hug you!
KBS1- ok sad sam već mokra.
KBS2- od znoja ili…?
KBS1- ha čuj…
KBS2- čujem…i mirišem
KBS1- papkavica jedna uopće ne smrduckam
KBS2-ma šalim se!!! Kaj fakat ne ideš na kaficu? Šmrc…
KBS1- ne da mi se sama ić doma, budemo išli drugi put. Sorry.
KBS2-OK, OK, OK, šmrc, šmrc, šmrc. Piši riši i ostalo na –ši
KBS1- briši, goni mi se uši, guši, puši, seri na iš


23.02.1999.

KBS1- CVIL,CVIL,CVIL
Šta se sve može raditi sa olovkom=olovka je tanka i uska, ovisno o veličini može ući na puno mjesta odnosno u puno rupa: e.g. : nosnu rupu-čeprkati, ušnu rupu-čačkati, usta-lizati,cuclati, grickati, oči-izbiti, ubosti.
Donja rupa s prednje strane iliti u žargonu u «picicu»=šta se sve tu da? Ublažavati strastveno žudnju u nedostatku nečeg boljeg i eventualno debljeg, polako ili brzo push and pull (sitnice ostavljamo individualnoj interpretaciji). To je to.
Donja rupa s stražnje strane u slučaju zatvora pročačkati i izvaditi.
KBS2- Kaj ti to iz vlastitog iskustva? U uho sam je jednom gurnula (svrbilo me), u oko nikad sebi, uvijek drugima, nosnice su mi preuske, a i ne želim pokušavati, tu i tamo mi zaluta u usta, za «dolje» je pregruba i, što je najvažnije, nije živa niti podražljiva, a probava mi je tak uredna i laka da ne može bit urednija i lakša.
KBS1- Vijest dana dogovoren seks sa misterom V. (2,3 puta) u petak navečer
KBS2- Ko se sexa? Nas dvije i V., ti i V., ja i V., V. i V.?
KBS1- ja i V.
KBS2- jebeš ga onda!


- 00:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• zanimljiva i veoma inspirativna prepiska!:)) (Lucy Fair 05.11.2004. 01:58)
• ah, budi drage uspomene.....:-)))))) (freethinker 05.11.2004. 10:46)

06.11.2004.

Nakon dobrog razgibavanja na jogi brzo sam se spremila i izašla van. Sad je već bilo pola 11, uf malo kasno za moj ukus, nisam gradsko derište pa tako niti naviknuta ići tako kasno van (više mi paše izaći oko 8 il 9 pa sjediti na kavi do 11). Stojim u centru s frendicom i gledamo se, u mom gradu nemreš popit kavu (bar ne ovako kasno), kamo, kuda?

Na vlak pa na cugu u San Antonio (gdje me naravno moj bivši koji je kružio od stola do stola i posluživao nije niti pozdravio, ne znam koji mu je), njen frend koji nas je trebao pokupiti još se ne javlja, u kazalištu je. Frendici se lagano bora čelo, frcaju iskrice, gdje je on!!! Popili cugu, pogledali Big Brother live u bircu odnosno bili smo svjedoci prekida ili svađe jednog para (cura je prava glumica, svaka joj čast)…

Napokon poslije ponoći pojavio se gospon koji je bio na Palačinkama. Vozili smo se okolo naokolo dok nismo došli do Kraša, pa onda negdje iza do nekog birca «Mame». Na ulazu «grdosija» naplaćuje upad i to 30kn, hallo za neku birtiju bogu iza nogu, al kao za to imamo jednu konzumaciju (još će mi popodne na kavi u bircu naplatiti upad za koji ću dobit besplatni keksić!!!). Kako ljudi mogu voljet takvu muziku koja je tam svirala, moving-grooving, lounge nemam pojma kak se zove a još manje je kužim. Požalim se na to, a veli on pa tak malo se mrdaš uz šank, pa popiješ par cugi pa se razbacaš (OK, kad popijem mogu se razbacat i na cajke…).

Napokon idemo do Dublina. Sve mi nešto oko bježi par dobrih komada na vidiku. Salsa, salsa, salsa…Na podiju svi mokri, gibaju se, izvijaju, muške ruke klize niz ženska tijela, njišu se bokovi, isprepliću koraci, okreću se, osmjesi, pogledi…sve nekako odiše strašću, sve je tako sexy…Kaos u moj glavi….kako bih voljela tako plesati, samo ne znam, naučit ću… Pale se svjetla, odlazak, umor…

Otključavam kuću, kruli mi u želucu a nosnice mi podražuje miris pečenog odojka… Zašto sam stravično gladna kad pijem bijelo vino? Počupkala sam malo hrskave, tople, slane kožice (starom neće biti drago) i otišla njonjati. Danas me probudila glavobolja…

- 16:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• Da sam ja Bog i imam jebeno velik čekić, opalio bi barem jednom dnevno po san antoniu. Osim četvrtkom, tad bi ga posuo zlatom i tamjanom... (gargantua 07.11.2004. 17:21)
• kad se odlučiš za tečaj plesa, javi mi se:-) (freethinker 07.11.2004. 22:47)
• pričaš mi tu o jelu, a ja gladna, a frižider prazan :((( (Life 09.11.2004. 20:02)

03.11.2004.

Iza svakog ugla, na tramvajskoj stanici, u uredima i dućanima, u svakom bircu nalaze se ljudi koji su skinuli svoje gaće i pokazali svoju bijelu dlakavu guzicu svojim kolegama kako bi je on mogli uslužno izljubiti. Mali čovjek sređuje svoje usne, maže ih labellom ili nekim drugim melemom (kako bi čmaru bile što ugodnije), psihički se priprema i kreće u akciju ljubljena tuđeg dupeta. Dupeta nekog prijatelja u čijem se društvu osjeća inferiornijim pa da bi podigao svoj status u njegovim očima on mu se ulizuje. Alfa prijatelj to je već počeo prihvaćati kao normalu, još više je pun sebe, uživa u trijumfu sebe samog, počinje sam sebe uzdizati u božansko, i sada već traži svaku, pa i onu najmanju, priliku da razgoliti svoju stražnjicu. Maleni prijatelj navikao se na ljubljenje nastavlja sa tim bez prigovora i prihvaća to kao svakodnevni zadatak gubeći i ono malo samopoštovanja koje je imao na početku. Jadničku se cijela egzistencija svede na ljubljenje nečijeg dupeta jer tako se naučio u mladim danima, nema mu spasa. Ljubakanje guze šefa druga je priča, tu ipak i sam dupeljubac ima nekih većih koristi, možda neko promaknuće, nešto veću plaću, više odgovornosti…, gubi dio samopoštovanja ali to nadoknađuje koristima koje dobiva iz cmokanja. Postoje i oni lažni ulizice, milovatelji guza, koji dobro znaju kako, gdje i kada poljubiti nekome čmar i kako iz toga izvući najviše koristi bez da izgube svoju prikrivenu superiornost. Takvi su najgori, ali i najpametniji, definitivno će proći najbolje. Pa zato ljudi dragi nemojte ljubiti guzice drugih jedino ako to radite proračunato i pametno, jer takav tretman i zaslužuju oni koji su toliko glupi da skidaju gaće i prstom pokazuju guzicu «tu, tu ljubi»!!!


- 20:01 - Komentari (13) - Isprintaj - #
• dupelisci, dupelisci svuda oko naaaaaaasssss.... najniža vrsta našeg roda if u ask m, a tako ih faking puno ima! zanima me što je potaknulo ovaj post, pričat ćeš mi.... (freethinker 03.11.2004. 20:10)
• ne podnosim neiskrene ljude s laznim osmjehom. i nikada se ne ulizujem nikome. (osim naravno dragom kad nesto zelim shopingirati za njegove novce :) (ananda 03.11.2004. 21:52)
• Bolje živjeti sat vremena kao orao, nego cijelu vječnost kao papagaj u krletki, koji služi samo da bi zadovoljio taštinu vlasnika (arhangel 03.11.2004. 22:53)
• ne ulizujem se, previše instinktivno reagiram da bi bila u stanju sprovodit promišljenu akciju uvlačenja nekome u guzicu. (unspeakable 04.11.2004. 11:19)
• a ko to jos nije ljubio guzicu. pa ne ljube se guzice samo sefovima i nadredjenima. priznajte: i vi ste se naljubili guzica. (trinaesti 04.11.2004. 13:24)
• je je uguza ko u prići a nogice mašu iz paka!! da i mene kao i freethinkericu zanima zakaj ovakav post? a trinaesti ima prav takaj. :)) (ronin 04.11.2004. 16:32)
• pročitah da ideš s vlakom do grada? s koje strane? sesvete ili zaprešić? (spiritus_mortus 04.11.2004. 22:55)
• guzu ljubim jedino dragom. al mora biti jaaaako drag. i samo izvana.po guzovima. i ak nije previše dlakav. (freethinker 04.11.2004. 23:59)
• spritus-mortus: sa strane sesveta, ronin- pa post je potaknutom jednom blogericom koja mi je digla živčeke do plafončeka.... (Erato 05.11.2004. 00:54)
• u znanstvenom žargonu to se naziva - socijalna inteligencija:))) (Lucy Fair 05.11.2004. 02:01)
• raj za ananalno kompulzivne (spider 05.11.2004. 09:27)
• uvau.iz sesveta si? (milo te gledam) (spiritus_mortus 05.11.2004. 16:04)
• ne baš iz sesveta malo dalje... (Erato 05.11.2004. 17:46)

03.11.2004.

Krasan kraj dana uspjela sam se posvađat sa starom jer nisam htjela gledat s njom film. Ma, tak sam sad živčana i tužna, na rubu plača. Htjela sam se sama zavaliti u krevet i pogledat film na kompu, u mojoj maloj sobici na malenom ekranu, al ne, mora moja mama htjet to gledat. E a meni to ne paše. Umorna sam nikakva, želim samo malo mira i uživancije, a ne da mi se ona uvali u krevet, cijeli film komentira, a ja da se sat i pol gužvam na stolici, ma nek ide sve u k… Naravno da je ona odglumatala žrtvu ogromnih proporcija upotrijebivši velike riječi «bit će ti lijepo kad umrem» kad sam joj nekako priopćila da želim sama gledat film. Veli mi buraz stavi se na njeno mjesto- kako bi se ti osjećala da ti tako tvoja kćer kaže, nemam pojma kak bi se osjećala da budem iskrena, al nadam se da ću se sjećati ovoga i shvatiti da jedna 23ogodišnja djevojka želi imati malo svojeg mira kad već živi u obiteljskoj kući. Ma sad mi se više ne gleda ništa, osjećam se toliko krivom što sam je povrijedila, a sa druge strane mislim da imam pravo na malo mira u svojoj sobi. Najradije bih otišla i ispričala joj se za to i objasnila kako nisam mislila ništa loše sa tim što ne želim sa njom gledati već da samo želim biti sama i da to nema veze s njom, ali kao posljedica mog odgoja takav postupak je jednostavno nemoguć prosto zbog srama kojeg bih osjećala pokazavši svoje osjećaje. Tako da će sve ostati na tome da će se ona možda duriti par dana, ili možda ne i sve će se vratiti u normalu.

Nekoliko trenutaka kasnije. Dopisivala sam se s mamom prek mobitela, pozvala je da dođe gledat film, al je gledala John Doea, otišla sam i ja to gledat, zvala je nakon serije da ide gledat, nije htjela jer joj je prekasno, opazila kako jede Nutelu sa žličicom, skužila da ju opako pere PMS u klimakteriju, hladni rat je završen.


- 00:11 - Komentari (9) - Isprintaj - #
• mislim da tvoja mama ima problema oko određenja pojma 'kvalitetno druženje sa djetetom'. dakle, ti si na potezu, predloži nešto konstruktivnije, npr. zajedničke zidarske radove:))) (Lucy Fair 03.11.2004. 02:23)
• ili ako već hoće gledat filmove s tobom otiđite u kino :) (unspeakable 03.11.2004. 11:59)
• e mrzim kad mi je stara prokomentirala pol filma aaaaaaaaaaa :) (suzette 03.11.2004. 13:57)
• Ja nemam takvih problema. Jednostavno im ne kažem kakve filmove imam. Da znaju, mogao bi se oprostiti od i ovakve male privatnosti kakvu sad imam (gargantuaa 03.11.2004. 14:51)
• Ja svojoj kazem da imam pornic onda ona prokrmentira tipa Nikad pameti neces doc, ali mi zna banut u sobu kad nesto radim sa nekom bijesnom zeljom Daj mi nadi kartonski namjestaj na tenterletu i onda ja googlam 'Kartonski namjestaj' i naravno u prvih 15 sekundi nenadem jos nista al dobim kvalitetan komentar tipa dnevno visis po 15 sati na kompjuteru a neznas nac meni nesto kad ja trebam LoL naravno jedanput sam ju kaznio rego sam mail na vipu i preusmijerio ga na njen mob i subscribo mail na pun kos porno stranica HEHE (.:neTL4nD3r:. 03.11.2004. 16:17)
• Nekada sitnice u maminskim ocima poprimaju dzinovske oblike. To vrlo dobro znam, iz vlastitog iskustva.. taman kada si najnervoznija molekula na svijetu, bas u trenutku kada se mrstis na cijeli svijet, i sve izvan njega, doskoci ta mama, i ponasa se djavojski uporno, i zavrsi svoju priredbu andjelski uvrijedjenim izrazom na licu.. treba prozrijeti, i ne nasjesti. pozovi je neka sjede, izvoli, i vidjeces, oticice odmah poslije odjavne spice. ;) (Merima 03.11.2004. 18:24)
• pardon, nisam mislila na odjavu. . vec na najavu. konta se ;) (Merima 03.11.2004. 18:29)
• zamisli svoj minimum privatnosti pa ga podijeli s tisuću i dobila si moj!:-) znam kako je kad samo želiš imati sat vremena potpunog mira, bez upadica, bez pitanja, kad samo želiš da svi zaborave da si uopće živ.....joj i predobro. bit će bolje jednom!:-) (freethinker 03.11.2004. 19:58)
• ma hajde, jedna je mama. drzi mi se, pusa ;) (Life 03.11.2004. 20:03)

02.11.2004.

Koje komatozno jutro, nedostatak Sunca zabranio mi je izlazak iz kreveta, planirala sam se dići oko 7, ali sam odnjonjala do 8. Brzo sam se spremila i na vlak, a kad ono novi vlak, sav ulašten plavo bijeli, bez ijednog grafita, al unutra sjedala u pola manje nego u starom (poradi više mjesta za stajanje, pa ko živ želi stajati 20 min do grada rano ujutro?), rasporeda užasnog. Da, još nema ni koša za smeće…ne volim taj novi vlak.

Bližim se gradu i ulazi Freethinker ( bolje poznata kao Tiniwiel), nešto mi bla-bla-bla, pa pravac Remiza izvadit pokaze. A kad tamo red, redina do Marsa. Zahvaljujući Freethinker nismo zauzeli svoje mjesto u toj ogromnoj zmiji već smo otišle sa druge strane gdje smo prilično brzo došle na red, ne zahvaljujući onima koji su preko reda ulazili unutra. Ne kužim takve, kaj si oni misle da mi ostali iz gušta čekamo u redu (dok nas kičma ubija), kako bezobrazno i nadasve nekulturno. To načekavanje, stajanje u redu, zujanje okolo, premještanje s noge na nogu stvarno mrzim, a ko za inat stalno me prati svugdje gdje dođem, od faksa do dućana, banke, pošte… Kavica, bla-bla-bla, ona na terapiju a ja na predavanje.

Znate li gdje je Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku? Niti ja nisam znala do prošlog tjedna. Jedino mi je bilo poznato da je na Šalati, ispitivala sam tako studente medicine, prolaznike, starčeke dok nakon 20 minuta kruženja uokolo nisam naletila na tri tipa u bijelim kutama koji su znali odgovor na moje pitanje, uputile me i ja sretno stigla. Sišla u dvoranu tj. u muzej gdje se održava predavanje (danas smo slušali o DNA analizi) i zapuhnuo me takav smrad, ma ujfu, oko mene našli su se prepuni stakleni regali dijelova ljudskog tijela u staklenkama, a ispred mumificirani frajer u staklenoj kutiji. Takav prizor me ne smeta ni malo, mislim da bih mogla gledati obdukciju, ali ako je praćena nekim smradom (što je) nema teoretske da se ne zbljujem.

Ok odslušala ja, otišla na vlak, ponovno onaj novi, ma bezveze, i došla umorna doma da bi me veselo pozdravio fini miris pečenih kobasa (onih oko kojih smo jučer na groblju imali problema). Kak su bile fine, njami, njam, a sad malo da se zasladim papam čokoladicu meni najdražu Dorinu za kuhanje.





- 18:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• i ? kak su ti prijale kobase nakon miomirisa obdukcijskog materijala? inače, čokolada za kuhanje uzrokuje gadne opstipacije...good luck:-) (freethinker 02.11.2004. 20:51)
• a sta ces, tako je to kad se tijelo pocne raspadati...naviknut ces se ako ces trebati. btw mogla si mene pitati gdje je zavod za sudsku :) (ananda 03.11.2004. 21:55)

01.11.2004.

Svojih voljenih, preminulih, osoba uvijek se sjetim. Sjetim se onih sretnih trenutaka, onih malenih sitnica koje život znače. Stojim pored groba moga dede, koji je preminuo kada sam ja imala samo 3 mjeseca, a moj braco priča kako mu je je on dao da buši zid sa nekom ogromnom bušilicom kada ja bio mali kikić od samo 4 godine. Ja ga se ne sjećam, ali kažu mi da bi se dobro slagali, i da me jako volio. Zapalili smo svijeću i na grobu strika Bože i tete Marice, sjetim se kako je malenim, brzim koracima rano ujutro išla iz dućana uvijek sa osmjehom na licu.
Bila sam i na grobu moje bake u Bjelovaru, gdje se uvijek nakon par trenutaka tišine netko od moje velike rodbine počne smijati i zezati, mislim da bi to ona i voljela vidjeti, kako se svi (bratići, stričevi, tetke, nećaci) iako smo dosta udaljeni tako dobro slažemo. Danas smo tako (na groblju) imali sagu o kobasicama, mislim da se moja pokojna baka, ako nas je sa neba gledala dobro nasmijala, o čemu će braća (moj tata i stric) raspravljati nego o hrani. Da vam pojasnim, ja i buraz smo bili kod sestrične u stanu kad su nas zvali starci koji su u međuvremenu otišli na groblje, da dođemo tamo, al da prije pokupimo kobasice kod strine u frižideru, nakon 3 telefonska poziva i rasprave koje točno kobasice, mi smo uspjeli uzeti krive. Naravno na groblju smo se svi smijali, i morali se vraćati prije odlaska po prave kobase. A odlazak je stvarno bio dug, na Starom groblju moj tata je na svakom koraku naletio na nekog poznatog (još iz njegovih školskih dana) pa smo stalno zastajkivali i pričali, upoznavali se i smijali. Napokon, krenuli smo doma, ja sam vozila (novopečena vozačica ne moram ništa drugo reći nego da su me svi preticali), svi u autu su nekako utihnuli, a ja sam razmišljala o mrtvima.
Oni će uvijek živjeti u meni, dok ih se god sjećamo, uvijek će imati posebno mjesto u mom srcu, u mojim mislima, u meni će uvijek gorjeti svijeća za njih.




- 22:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• moja svijeća za njih uvik gori! :( (tija 01.11.2004. 22:19)
• mene groblja uvijek nekako opuste,dam si vremena biti tiha i polako hodati,iz nekog osjećaja poštovanja prema mrtvima...tad se i ja osjećam bolje...mrvicu smirenije,zaboravim brige.čudno...groblje,a da tako lijepo može djelovat na tebe... (spiritus_mortus 01.11.2004. 23:02)
• groblja imaju poseban miris... i mir. (freethinker 02.11.2004. 00:23)
• lijepo rečeno :) (Kett 02.11.2004. 08:47)

29.10.2004.











Vidio sam te samo jednom u životu
I još sam uvijek pod dojmom tvog lika
Kojem se ne mogu baš sjetiti detalja
Al znam da je bio slika i prilika
Nečega lijepog nečega strasnog
Nečega jestivog i prvoklasnog
Nečega iz čega zrači toplina
Nečega što samo boginja ima….
Daleka obala, U autobusu

Vidjela sam ga jučer, čekao je u redu pred blagajnom kina. Sav u crnom, sa štakom u ruci gledao je šta se sve prikazuje, a ja sam gledala njega, malo tko mi je u zadnje vrijeme bio tako privlačan. Imao je nešto u sebi što mi nije dalo da odvratim pogled. Možda je on zapazio i mene, tko bi to znao! Sada mi pak ne da mira, kao neki pop-up stalno se javlja u mojim mislima, a moje stalno tjeranje njegovog lika pred mojim očima je uzaludno. Nikada netko koga sam vidjela u prolazu nije ostavio takav utisak. Njega više sigurno neću nikada sresti, kamoli upoznati, tako da mi jedino preostaje da si instaliram adware removal program da ga izbrišem iz misli.


- 17:24 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• a kaj sad da ja tebi normalnoga prokomentiram?:-) svi imamo neki svoj fairyland pa uživaj u svojem, bez straha od osude ili neshvaćanja, free as a bird:-) (freethinker 29.10.2004. 19:22)
• trebala si mu pristupit ako te toliko privukao. No regrets, they don't work, no regrets, they only hurt... (Story Of Angels 31.10.2004. 02:09)
• tak i ja ponekad znam vidjet nekog u prolazu i razmišljat o njemu danima,užas jedan.a onda vidim nekog drugog i to tak ide u krug :)) bajdvej,hvala na komentaru,da nisam došla ne bih skužila još jedan super blog...cijelog ga pročitah :) (spiritus_mortus 31.10.2004. 14:16)
• Nije kraj kad je kraj.. tko zna :) (OceanStar 31.10.2004. 15:57)
• e ovaj na slici je bas za danasnju temu: halloween! pozdrav (juliere 31.10.2004. 20:21)
• "Si vous dormez, si vous revez, acceptez vos reves. C' est le role du dormer" - Ako spavate, ako sanjate, prihvatite svoje snove. To je uloga sanjara. (gargantua 01.11.2004. 11:15)

28.10.2004.

Danas sam živjela u Međuzemlju. Kao pravi fanatik probudila sam se u 6 ujutro kako bih dobila karte za maraton Gospodara Prstenova, očekivala sam gužvu i navalu, jer ipak dijelile su se besplatne karte u Broadwayu za projekcije tokom cijelog dana. Tiniwiel i ja došle smo druge (očito baš i nisu Dan otvorenih vrata toliko jako reklamirali), sjele na kavu, uzele karte, procunjale po gradu, sjele u dvoranu i otputovale na nama najdraže putovanje (dobro opskrbljene čipsevima, sendvičima, i ostalim grickalicama).

The world is changed. I feel it in the water. I feel it in the earth. I smell it in the air. Much that once was is lost. For none now live who remember it….
Na velikom platnu nama poznati likovi započeli su svoje putovanje, a mi smo ih neumorno pratile po već ne znam koji put. Uši su mi ispunjavali predivni tonovi Shoreove muzike, oči su mi uživale u božanstvenom krajoliku, bila sam nevidljivi dio Prstenove družine. Pod pauzama bih se teško vraćala u realnost, jedva sam čekala ponovni skok u drugu dimenziju. Ponekad bi mi zasuzile oči, stala knedla u grlu, ali brzo bih se pribrala, emocije su počele navirati, ali ja sam ih potiskivala, možda zbog atmosfere koja je vladala u dvorani (jedni su stalno pričali, drugi se ljubakali, treći prdili), nisam se uspjela opustiti, stalno sam pazila na nešto. Drugačije je bilo na prvom maratonu, tada je dvorana bila puna zaljubljenika u Međuzemlje, svi su osjećali isto, tada sam plakala kao malo dijete kada sam vidjela da je došao kraj putovanja, a danas je katarza izostala, družina se raspala, a iz mojih očiju nije potekla niti jedna slana suzica. Eto, a sada slušam The Breaking Of The Fellowship sa soundtracka Gospodara Prstenova i steže me u srcu, možda i zaplačem kada legnem sama u mračnoj sobi gdje me nitko ne vidi.
Sada ćete misliti da nisam normalna, ili ćete reći, kao moja mama, da sam zaista pretjerala sa mojom ljubavi prema Međuzemlju. Kako da vam objasnim, u toj priči ja nalazim svoju nadu, ona je moj osobni psihijatar, moje rame za plakanje.


- 23:43 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• :-) (freethinker 29.10.2004. 00:05)
• lucky U...ja sam imao slicn maraton , ali doma, sa luksuzom wc-a kokica iz mikrovalne itd... (SadisticoShy 29.10.2004. 00:05)
• Ja sam na istom kao i sadistico imao maraton... znam da to nije kino, ali WC, mikrovalna, frižider... hmmm... a, 1.2m ekran i soround... pa nije ni to loše, a? :))) (Story Of Angels 29.10.2004. 10:38)
• nisam bila na ovom al na prvom jesam, fenomenalno !!! i ono normalna si, da znaš! ;) (unspeakable 29.10.2004. 15:09)
• ja sam bila na prvom...prekrasno...tim više kaj sam prije toga gledala prvi dio doma na videu i nije mi se svidio,a druga dva nisam ni gledala.tako da sam ja na maratonu učila ono što su drugi ljudi ponavljali.fakat neponovljivo iskustvo,kad krcata dvorana deset sati ŠUTI i gleda film...uvau :) (spiritus_mortus 31.10.2004. 14:14)

25.10.2004.

Zašto se uopće trudim, sjedila, ležala, hodala po sobi, jednostavno nejde. Riječi lete ispred očiju, listam stranice, al uzalud, ništa nije ostalo, sav taj sadržaj nije ostavio nit najmanje traga u mojem mozgu. Za poludjet, ovo je valjda najgori ispit, došao u najgore vrijeme, period moje totalne nezainteresiranosti za faks. Sve me to jako nervira, al šta ja radim po pitanju toga, ne spavam po noći jer me muči grižnja savjest, radim plan u glavi kako ću se sutradan rano dići i učiti cijeli dan tako da se barem ubacim u taj tok, a ujutro druga priča. Prvo kavica, pa malo neta, pa onda malo učim do ručka, a poslije nema šanse, misli mi lutaju svugdje samo ne po prostranstvima Zakona o obveznim odnosima. Help me please! Znam da se moram više pošteno primiti posla, al ja to znam već jako dugo i odgađam svaki dan. E od sutra ću se baciti rukama i nogama na knjige, budem.

Kaj se ostalih stvari u mom životu tiče, sve se nekako sredilo preko noći, doslovce preko noći. Više nisam stranac među njima, zaružile smo, zabavile se, ispričale, nasmijale, napile, jedino se nismo naspavale. Jedan dio mog osjećaja nepripadanja potekao je iz moje skromne mašte potaknute mojim vlastitim nesigurnostima i manjku samopouzdanja, drugi dio proizašao iz naših razlika. Odnosi su sada sređeni, još se mogu malo ispolirati i riješiti neke stvari, ali glavno je da sam ja preskočila potok koji nas je dijelio.


- 17:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• drago mi je zbog tebe:-) (freethinker 26.10.2004. 00:00)
• to ti je normalno stanje kroz koje svi studenti prolaze (barem svi normalni :). nemoj se zderati, oprosti sebi i pocni iskoristavati dane koje imas jos pred sobom do ispita. sretno!!! (ananda 26.10.2004. 00:19)
• zakon slikica =) (elbereth 26.10.2004. 12:01)
• poznato ;) (unspeakable 26.10.2004. 16:05)

23.10.2004.

Cijeli dan raslo je u meni, to strašno čudovište širio je svoja krila u mojoj utrobi. Čekao je pogodan trenutak da izleti iz mene. Bijes, tolika nervoza, ljutnja, bol poput erupcije vulkana iskočila je iz mene praćena gromoglasnim praskom. Sva ta nakupljena negativna energija došla je do svog vrhunca i jednostavno eksplodirala. Pojačala sam zvučnike do daske, stavila Apacalypticu «Path» i počela skakati po sobi, uzela u ruke zamišljeni nož i počela bosti svoje čudovište, gazila sam ga nogama, cipelarila, popljuvala, izudarala, sva sam bila prekrivena njegovom krvlju, a on je ipak ostao živ, iznemogao ali opet živ. Otišla sam na jogu, instruktorica nas je izmučila do kraja. Ja sam jedva ostala živa, a moj bijes je potpuno nestao, pretvorio se u prah i rasuo po cesti. Sa osmjehom na licu krenula sam kući, nadajući se mirnom počinku, ali nešto me kopkalo. Pa ne mogu ja dugo biti sama bez mojih nervoza, bez boli, tuge i ljutnje, pogled na moje roditelje odmah me podsjetio na to. Mojem čudovištu pružila sam prvu pomoć, usta na usta, masaža srca, previjanje rana, imobilizacija, i eto sada se nekako vuče tu za mnom, jest da je na štakama, sav plav, isprebijan, i iznemogao, ali opet je tu, ne mogu ja bez njega…


- 16:11 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• SF serija Farscape, John Chriton i klon Scorpiusa Harvey inside John's brain. :) (zagyrun 24.10.2004. 18:40)
• =) (elbereth 24.10.2004. 23:56)
• svi imamo svoje demone. ostavljam ti novi link bejb, kiss. (tiniwiel 25.10.2004. 00:42)
• apacalyptica! *obožavam* (unspeakable 25.10.2004. 14:31)

19.10.2004.









DOORS - People Are Strange

People are strange when you're a stranger
Faces look ugly when you're alone
Women seem wicked when you're unwanted
Streets are uneven when you're down


Ponekad se osjećam kao stranac među dobro poznatim osobama. Zar sam postala druga osoba ili sam to još uvijek ja, malo promijenjena, ozbiljnija, odraslija? Mrzim taj osjećaj samoće koji me ponekad preplavi kada sam s njima, kao da više ne spadam tu gdje sam se prije toliko dobro uklapala. Fali mi dio puzzli kako bih s njima stvorila onu staru sliku našeg prijateljstva. Udaljili smo se. Zašto? Htjela bih da sve bude kao i prije, ali ne mogu preskočiti potok koji nas odvaja. Sjedim pored njih, a kao da sam miljama daleko. Više ne obraćaju pažnju, moja udaljenost postala je uobičajena, očekivana. Da li sam se jedino ja promijenila i zaboravila onu JA koja se uklapala, ili su i one promijenile svoje JA. Da li je to normalan tijek naših životnih putova, ili sam ja iskopala korito potoka?


- 17:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• svi smo mi ponekad stranci sami sebi ;) (black lady 20.10.2004. 08:50)
• e super si to napisala! ja se isto ponekad baš tako osjećam. ali mislim da zbog toga ne treba zvoniti alarm na defkon 5. možeš zahvaliti sebi što preispituješ to stanje koje si osjetila, a osjetila si da nešto ne štima. i to je ok, to je normalno. ja to shvaćam kao male prekretnice u životu. konkretno, ako si to osjetila u krugu nekih određenih prijatelja kao što pišeš, možda je rješenje da se više opet približiš tim ljudima ako te toliko brine to otuđivanje, odnosno ako žečoš popraviti odnos. nećete se zbližiti opet ako ostane svako na svojim pozicijama. netko nekad treba prvi ispružiti ruku i pozvati nekoga u svoj život. sorry na dužini krenuo sam u misao pa nisam mogao stati. bon voyage! (zagyrun 20.10.2004. 12:04)
• uf morrison PREdobro izgleda na tom spotu....a ovo šta kažeš...ma istina...neki ljudi...znam ih toliko dugo da...jednostavno znaš sve o njima...sve je tako divno funkcioniralo i onda se odjednom ''probudiš'' i shvatiš da je sve...krivo...da ste drugačiji...da to više nije ono što je nekad bilo...ali ne shvaćaš jer sve je ko i prije i možda je u tome problem šta je sve isto ali vi niste isti....i onda....ma predobro poznam taj feeling =( (elbereth 21.10.2004. 19:44)
• ja uvijek kada upoznajem nekog novog gledam što mu fali da bude kompletna osoba. još nisam pronašao nikoga cjelovitog. (spider 22.10.2004. 09:50)
• lijepo si sve to opisala,,,,meni se isto tako nekad dogodi da se osjecam jako usamljeno,makar bila okruzena s brdo ljudi.... zapravo,dosta se puta tako znam osjecati,,,, sva budem neka zamisljena - razmatram o stvarima koje sam na neki nacin propustila i tako se jos vise zbediram... rijetke me stvari tada mogu utjesiti.. u vecini slucajeva mog jedinog spasitelja predstavlja moj bivsi,kojeg bi u tim trenucima rado zeljela imati uz sebe,biti u njegovu narucju i spikati s njim,,,,, drugi dan se znam bolje osjacat,,,znam da su takvi,skomirani dani dio svacijih zivota i da je sve prolazno,,,, i, da uvijek nakon kise dolazi sunce,,,, ;) (passSquarp 22.10.2004. 16:50)

17.10.2004.

Bila sam danas u berbi kestena sa mamom i tatom. Naravno ja sam vozila do jedne prekrasne šume (skužila sam da me stari čini nervoznom pa da puno lošije vozim kad sam s njim u autu). Kako je krasno bilo šljapkati po blatu u prastarim čizmama, čuti granje kako pucketa pod mojim nogama pri svakom koraku. Gledala sam stalno u pod kako se ne bih poskliznula i upala u neku lokvu, a kada bi stala pogled bi uputila prema velikim krošnjama. Suce je plesalo oko lišća, vjetar svirao na granama, a mene je ta slika bacila u stanje savršenog mira, daleko od zvukova auta, tramvaja, televizije i kompa. Savršeno!!!
Obilazili smo oko drveća kestena ali niti jednog nismo našli. Olupine su prazne ležale na mokrom otpalom lišću. Netko je prije nas sustavno pobrao sve, doslovno sve kestene, nije ništa ostavio nama. Baš je bezobrazan taj netko. Išli smo sve dublje u šumu, ali kod svakog drveta ista priča. Nakon dugog hoda naišli smo na jedno kestenovo drvo oko kojeg su bile razbacane prazne pikave olupine, ali Gospon Bezobrazni se već valjda toliko nabrao da je ostavio nešto kestena. Nabrali smo jednu vrećicu što velikih što malih, dosta za par tura naslade.
Sada jedva čekam kad će moj tajo speći te kestene, pa da se svi sjednemo oko stola i zmažemo prstiće ljušteći ih. Ne volim ih kuhane samo pečene, onako mirisne i vruće, njam…


- 18:26 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• ja isto volim samo pečene mljac, zapravo volim i kesten pire iz vinceka hm njam (unspeakable 17.10.2004. 20:16)
• kesteni...šuma...jesen....awww w =)) (elbereth 19.10.2004. 12:42)
• da neki ljudi djeluju na nas da smo nervozniji u nekim situacijama:( (zagyrun 20.10.2004. 12:45)

15.10.2004.

Koliko puta nesvjesno, automatski zatvaram vrata, gasim peć ili grijalicu, sve to u sklopu nekog drugog toka misli da uopće nisam svjesna što ja to radim i onda se sjetim da to nešto trebam napraviti ali se ne sjećam da li sam to napravila ili ne pa idem provjeriti (makar veće ležala u krevetu), to graniči već sa paranojom, ali ne mogu si pomoći kada se jednostavno isključim i napravim nešto čega se kasnije ne sjećam.
Dok gledam filmove isto se isključim i ak mi nešto pričate a film je dobar imate 0.5% šanse da ću vas ja i čuti, možda ću kimnuti glavom ali vjerujte nisam vas čula. Kad mi mama kaže da neš napravim, donesem, operem, ja vam to za točno 3 koraka u većini slučajeva zaboravim, šta ću kad mi je u glavi bezbroj misli, ideja ili koječega ili je pak toliko prazno i tupavo da jednostavno nebitne informacije odmah uništavam. Što to govori o meni? Ne zabrinjavam se ja previše oko toga, samo postalo je malo naporno u zadnje vrijeme da se moram dizati iz kreveta izaći u hladan hodnik kako bi vidjela jesam li ugasila plin. Sa druge pak strane moje isključivanje tih sitnica iz pamćenja ima i boljih strana, kada odem provjeriti vječito nađem nešto što nije baš u redu, moja si baka zna u pol noći grijati mlijeko pa ostavi upaljen ring (skoro pa uvijek), tako da nađem crvenu ring ploču koja je već zagrijala cijelu kuhinju, naravno moje automatske radnje su već napravljene samo što sam ja to zaboravila, ali barem zagasim taj ring.


- 18:14 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• mislim da je tvoja paranoja u granicama normale. sve je dok ne dodjes u fazu da ne mozes prekoraciti preko praga prije nego ga ne preskocic naprijed-nazad tocno 26 puta :) (ananda 16.10.2004. 15:18)
• ja uvijek imam filing da nisam zaključala vrata....sic! prije sam se znala vraćat da provjerim al sad više...ma postala sam preljena da bih se vračala =) (elbereth 17.10.2004. 12:35)

13.10.2004.

Oči su mi se otvorile oko pola 5 ujutro, zagledala sam se u mrak i vidjela nož kako strši iz mog trbuha, a nevidljiva ruka ga okreće. Moj dobar prijatelj gastritis se opet vratio da me muči. Otrčala sam do kupaonice smrzavajući se i nakljokala se tabletama. Sada bi trebalo biti dobro, barem neko vrijeme, sada opet u topli krevetac, položaj fetusa, i san. Kako mi se spava ovih dana. Nakon doručka u 8 sati krenula sam na učenje. Ali ne mogu, mozak mi je blokiran strašnom željom za snom. Tako sam umorna, pospana, oči mi se sklapaju i ja ih ne mogu držati otvorene, mogu zaspati sjedečki nad knjigom sa glavom podbočenom rukom. Kako da se izvučem iz tog ponora koji me vuče u san. Nemam dovoljno snage da se razbudim. Malo učim pa zaspem, kao da imam neku kroničnu bolest spavanja, samo mi se zamagli u glavi, slova zaplešu i ja nestanem na tren, izgubim se. Ti trenuci mog sna prešli su u minute i sate. Tek sam oko 12 došla k sebi i uspjela ostati budna, a do tada sam odrijemala par rundi. Bilo bi mi možda lakše da sam popila kavu ali nisam smjela, moj prijatelj gastritis bi me izjeo iznutra da sam pustila kavu da uđe u želudac.

- 13:13 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• a zamisli da još moraš 8 sati biti na poslu i raditi, a tako ti se spava :) (Megi 13.10.2004. 15:46)
• uh,i ja mrzim taj osjecaj u tbuhu.Drz se (chrissyfrogg 13.10.2004. 16:23)
• sve u svemu,nemoj brojat ovce...ne pomaže (Kett 14.10.2004. 10:06)

10.10.2004.

Po noći kada svi zaspu, ja odem na terasu da si zapalim jednu i uvijek me nešto preplaši. U mom dvorištu uvijek nešto šuška. Nisam jako dugo znala što je to, neko šnjofanje, grebanje, dok nisam pod svjetlom ulične lampe pod borom vidjela cijelu familiju ježeva. Bili su tako slatki šuškajući svojim malenim njuškicama. Nastanili su se negdje i sada kruže oko moje kuće u potrazi za hranom dok ja pokušavam vidjeti kamo sve to oni hodaju svojim malenim koracima.

Negdje u mom boru nastanile su se i predivne dvije grlice, ljubavnici. Po ljeti one dolete na moj balkon, sjednu na ogradu i guguću jedna drugoj, pa se maze i ljube. Čak su se i toliko navikle na moju prisutnost da ne odlete kada im dođem na pol metra blizine. Volim ih gledati jer ptice su za mene simbol slobode.

Tko se još šeće po mojem travnjaku? Moja mica maca. Ime joj je Pepa, koju smo dobili prije 13 godina. Obožavam je, njenu neovisnost, samostalnost, ne voli se previše maziti, ne da se gnjaviti, ogrebla me milijun puta, ali nema veze. Po zimi ja i ona zajedno učimo, ona se uvali u moj krevet i spava, a ja štrebam, najdraže mi je kada mi onako dođe pa mi se mazi oko nogu, ili mi dođe u krilo dok gledam televiziju, bode me kandžama dok se ne namjesti. Pravi je član obitelji, ima čak i svoju fotelju u dnevnom boravku, a pametna je strašno. Sada ima tri mala mačića. Medeni su, jedna je curica svijetlo siva (na mamu koja je tamno siva), jedna je smeđo-crna sa bijelim capicama i trbuhom, a muškić je smeđo-crni. Oni stalno vrludaju okolo, skaču na sve strane, pentraju se po drveću, skrivaju u cvijeću, jedva ih se može uloviti. Ako netko hoće udomiti koju žensku micu macu neka mi se javi na mail elerina@index.hr.

Osim buba, bubica, i ostalih gmizavaca, poslije kiše nađu se oni odvratni ljigavi puževi golaći. Pepa je istrijebila sve miševe i štakore u okolici. Rijetko koji pas zaluta u moje dvorište jer ih Papa tako potjera da otiđu cvileći sa podvijenim repom. Neki dan sam vidjela i sovu. Od ostalih letača u zraku se muvaju leptirići, davno je bilo i krijesnica ali sada više ne, kosovi, lastavice, čak su negdje u blizini i slavuji jer me u kasno proljeće bude svojom pjesmom, tu i tamo doleti koji gavran. A predvečer oko moje kuće u lov idu šišmiši, ko mali smo bacali u zrak kamenje a kada bi se oni strmoglavili za njima pokušavali bismo ih opaliti bejzbol palicom (znam da nije to baš lijepa igra ali bili smo klinci šta smo mi znali).
Eto mislim da je to to.


- 20:01 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• pravi zoološki vrt :) ježevi su mi super, mojoj baki na selu bar jednom godišnje se koji ušulja u kuću čak. (unspeakable 10.10.2004. 21:50)
• hahaha, ocito se kod tebe vole razmnozavat zivotinjice, dobro je to ;)) pozdravi ih sve, i ja bi najradije udomila malu mica macu ali ne zivim sama.... steta.... (Clown 10.10.2004. 22:26)
• ovaj a di ti živiš? ja imam papigu...mog divnog kikija koji ima nadasve nekreativno ime (sestra mu ga dala prije 13 god)...goluba mirka =)....hrčka tutankamona (od milja tuti)...i imala sam ježa thorpea...im'o je velike noge pa...i njega su mi ukrali...iz vrta...provalili su i uzeli samo ježa...pa ko bi napravio tako nešto? i zeca...elendila...skraćeno el...i mislim da je to sve =) (elbereth 10.10.2004. 23:03)
• pretpostavljam da nisi u samom centru grada no kad si tako spomenula ježeve, prisjetio sam se da sam u jednoj ulici blizu Cibone isto ugledao familiju ježeva. nešto fenomenalno i barem na tren sam zaboravio da živim u urbanoj sredini. i da, prije par godina dok sam u vrtu imao jabuku sletio mi je pravi pero djetlić, ma ludilo su te životinje, osjetiš se dosta opuštenim ... :)) (ronin 12.10.2004. 09:47)

11.10.2004.

Sivilo dana. U zraku miriše sjeta. Spuštam se pod zemlju, laganim koracima prolazim pothodnikom. Promatram lica koja prolaze pored mene, ne dopuštajući im da me primijete, odvojila sam se od te rijeke ljudi koja se stalno račva dok se i zadnja kapljica ne odvoji noseći sa sobom svoj mali privatni svemir. Plaše me njihova blijeda bezlična lica. Muzika je ta koja me štiti od njihovih kritičkih pogleda, oko mene je napravila neprobojan oklop, odvojila moj svemir od njihovih i dopustila mi da ih promatram sa sigurne daljine.
Koje se misli njima sada množe u glavi? Da li su sretni, zaljubljeni, ljuti? Kamo idu, zašto idu? Imaju li posao, ženu, muža, djecu, kuću, stan, auto? Da li je njihov život bio veseo ili tužan? Da li su zabrinuti, bolesni, površni, inteligentni, dobri ili zločesti? Pitanja sama od sebe dolijeću, a odgovore ne tražim. Bježim, povlačim se u svoj svijet mašte, ulazim u drugu dimenziju i ne primjećujem ih više, postaju samo statisti u mojoj igri.

Ulazim u vlak i sjedam do prozora. Glasan zvižduk, polazak. Kuće, auti, ljudi svi prolaze tako brzo, bez znanja o mojem postojanju. Izmjenjuju se svjetla na semaforima, bezosjećajno teku brzaci zombija. Oči mi postaju teške, boje te turobne slike počele su se topiti. Grad se pretvorio u apstraktno djelo nekog malog djeteta, toliko tragično da je zapravo smiješno.


- 19:31 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• ulica, vlakovi, tramvaji, kolodvori - jedinstvena i neponovljiva konstelacija koja tankom niti, samo na kratko, veze zivote potpunih stranaca (ananda 11.10.2004. 22:42)

08.10.2004.

Zavalila sam se u krevet stavila film na kompu i zamotala se u poplun, u potpunoj tišini, sama, uživala sam. Pogledavši ga digla sam se da ugasim kompjuter, suze u očima zamaglile su mi vid, a pred mojim očima bila je tako jasna slika snijega u mom dvorištu.

Sjećanje prošle zime. Borovi pred kućom prekriveni bijelim plaštem, pahulje padaju na cestu, bljeskaju se na svijetlu uličnih lampi, pokazuju svoju ljepotu i sa smiješkom se gube na tlu. Pogled puca od te bjeline, od nevinosti te noćne slike. Vlada mrtva tišina. Nebo je oživjelo, kaos i sklad pahulja, njihov ples i igra, dok se ne smire na hladnoj zemlji. Maleni tragovi na tom bijelom pokrivaču, zeleni sjaj mačjih očiju u mraku, pogledala me i otišla dalje pustolovinu.

Kuća spava, svi slatko sanjaju u svojim toplim krevetima, a ja sjedim pred prozorom i gledam u tu bijelu magiju. Htjela bih poletjeti, plesati sa pahuljama, osjetiti taj hladan miris, vidjeti moj zeleđeni dah kako leti u visine, osjetiti slobodu, otići onkraj stvarnosti, prepustiti se mašti, proći u neki drugi svijet, jer ova noć je magična, sve je moguće.

Miris bakinih kolača proširio se cijelom kućom i kao da je odlučio nastaniti se tu skriva se u kutovima, ormarima, pod stolovima. U dnevnoj sobi stoji bor kojeg smo okitili svi zajedno, srebrne kuglice zatočile su tolika sjećanja. Vrh bora dotiče strop, zelene grane skladno se spuštaju prema podu, a zadnje skrivaju darove.


- 12:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• ovi bakini kolaci me natjerase da ih danas idem potraziti da ih kupim... oni mi nekako dodju kao vracanje u proslost... (melted 08.10.2004. 13:58)
• sweet..., a bez kalorija (mali_djava 08.10.2004. 14:34)
• kad god neko pise o hrani i kolacima ja sam gladna, anigdje me nema, mrsava saaaaaaaaam ;)))))) (black lady 08.10.2004. 14:56)

07.10.2004.

1.Prala sam si majicu na ruke i kad na njoj etiketa, ušivena uz rub majice, sastojala se od 4 dijela, napisali su cijeli manifest na njoj. A nije ta majica jedina sa tako velikom etiketom, najbolji su mi oni maleni ljetni topići, na kojima je prišivena etiketa veća od njih samih.
2.Kako mi neke male stvari mogu uljepšati dan, kako sitnice pokazuju koliko ste voljeni. Negdje oko podne zazvoni moj telefon, javim se, a sa druge strane moj tata govori brzo upali radio. Zaželio mi je pjesmu od Pogues-a Summer in Siam , ostavio je i poruku ali je nisu pročitali, rekao mi je da je išla nekako ovako- za svoju mladu vozačicu koja vozi samo unaprijed, a nikako u rikverc…s time dolazimo do
3.Vozim se skoro svaki dan, da se malo naučim na svom autu, što je totalno drugačiji od onoga na kojem sam učila, a vožnja u rikverc mi nejde da si oči skopam.
4.Vezano uz moje polaganje vozačkog-Zašto nas uče vozit na najnovijim autima, na kojima je jako lako, kada polovina ljudi nema takve aute doma, bilo bi možda bolje naučit u auto-školi vozit na nekom starijem, jer kad naučiš krntiju kontrolirat u prometu lako ćeš se naviknuti na neku novu mašinu.
5.Buraz mi je donio brdo filmova, uh što uživam….
6.Krenula sam jučer na jogu, danas me bole leđa koma. Skužila sam da mi vrat stradava od stalnog gledanja u knjigu i komp. Barem ću s jogom malo usporit proces propadanja mojih mišića, i spriječiti buduće tegobe sa vratom i leđima.
7.Odlučila sam smršaviti, malo, pa sam se odlučila na neku svoju dijetu koja i nije dijeta već zdrava prehrana. Tako da sam odbacila slatko, kruh, grickalice, majonezu, ketchup, salame, večere…a ubacila voće i povrće u većim količinama, meso pečeno bez ulja, kuhano i tako, čušpajze bez zafrika, što se svodi na kuhano povrće…
8.Facu sam si uništila. Nakon što sam za vikend popila malo vina faca mi je preko noći buknula. Nije meni dao vrag mira pa sam išla kopat po brdu na čelu i bradi, tak da sad imam kratere. Za poludjet…
9.Ošišala sam se danas. Imam kratku kosu i sada je puštam, ovaj period nit kratke nit duge, neka blesava dužina nit do uha mi je najgora, nemrem ništa s njom, uspjela sam s frizerkom nešto napravit, OK je…
10.A prikazice u salonu, ma život mi se zgadio. Jedna je došla u crnim hlačama do malo iznad gležnja, duga kosica sa šiškicama, naravno plavi pramenovi raznih nijansi, sva nakinđurena nekim umjetnim perlama, a na nogama klaunske cipele-niske kričavo zelene balerinke sa crvenim, plavim, žutim, crnim cvjetićima, ta mješavima boja probola mi je oči. Druge nisu bile niš bolje ali barem nisu imale takve cipelice. Ma kako mi ide na živce kada se za fucking šišanje, i to tu u mom malenom gradu, sa kojeg ćeš ionako doć pun dlaka u i po majici, središ ko da ideš nekam van. Nejdu mi u glavu te šminkerice. Svaki put kada stupe nogom kroz svoja kućna vrata moraju biti full našminkane i sređene, pa šta nemaju pametnijeg posla nego at vremena stajat pred ogledalom, ravnat kosu, stavljat puder, maskaru, sjenilo, sjajilo, parfeme, mazat nokte…. Ma uostalom kaj se ja zamaram sa time???
11. Pogledajte sliku i znat ćete što mi fali!!!:)



- 16:32 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• Ni vrag da ti je do iscrtanog tijela i napumpanih mišiča a 0 bodova u glavi? :D he,he... ;) a da se nađeš negdje između??? Što se tiče vožnje u natrag, neki to imaju u sebi, neki ne... nemoj se forsirat... Vjerojatno ti zato neke druga svati idu od ruke. (peglanje, pranje prozora) hahahah :)))) (salim se) :))) Nisam se dugo javljao nit sam dugo pisao jer sam bio bolestan i poceo sam radit i tako... :) pa se nadam de se sad opet cujemo...a? :D uzivaj :)) (Angel (a.k.a Amor E Morte 07.10.2004. 20:47)
• Pa nije mi do napumpanih mišića, ma niti do mišića, već samo do :D... A ide mi od ruke kuhanje, pospremanje, pranje suđa, veša...samo me nemojte tražit vješat veš jer to mrzim (Erato 07.10.2004. 22:17)
• a fali ti vjezbanje jel? :) (melted 08.10.2004. 14:02)

03.10.2004.

Sjedila sam na zadnjem sjedištu auta, gledala u maglu i uz Age of Aquarius mislila o njemu. Nakon dvije godine od kada ga nisam vidjela još uvijek je tu, potiskujem ga što dublje ali to je gotovo nemoguće.
Prvi put kada sam vidjela M. ostala sam bez daha dok mi je srce zatrokiralo a lice pokazalo najgluplji smiješak. Bio je prijatelj mog tadašnjeg dečka i često smo izlazili zajedno van. Voljela sam svog dečka ali njega sam gledala onako potajno ne dopustivši si da prihvatim istinu da mi se sviđa. Kada sam prekinula sa tim dečkom čisto iz razloga da sam se odljubila i htjela nešto drugo i bolje, počela sam sve više razmišljati o M . Vidjela sam ga tek nakon 6 mj. od prekida i od tada se nije odselio iz moje glave. Sreli smo se na moru i izašli zajedno van, kao stari prijatelji, plesali do jutra, i šetali u svitanje zore po plaži. Nije bilo ništa, ali je bivši saznao da mi se sviđa i to iz mojih ustiju. Ne moram ni reći da je to bio prekid mojeg prijateljstva sa bivšim, koje je već nekako funkcioniralo poslije prekida. Ali na njega nikako nisam prestajala misliti. Nakon mora našli smo se na kavi, a ja sam mu kao iskrena osoba sve priznala, naravno reakcija je bila -pa i ti se meni sviđaš od prvog dana kada sam te vidio, ali ipak si ti bivša od frenda. U isto vrijeme to priznanje u meni je probudilo i tugu i ushićenje. Barem sam bila na čistom, neće biti ništa od toga i to je to. Hm… Kada samo sjeli u auto rekao je da mi ne može odoljeti i poljubio me, prestanak rada srca, mozga, odlebdjela sam, zaljubila se, poludjela i izludjela… Nalazili smo se tajno, tako da ne sazna moj bivši i bilo je predivno. Bili smo sami, pogledala bih u njegove duboke smeđe oči, poljubio bi me tako strastveno a istodobno i nježno, živjela sam u bajci, nisam ni pomislila da bi mi mogao lagati, bio je toliko uvjerljiv, bio je savršeni glumac. Saznala sam da je na početku naše tajne afere imao drugu, samo na jednu noć, ali to je bilo dovoljno da me uništi. Gnjev, bijes, moje optužbe i prijetnje, samo da prekriju moje ranjeno srce, ne moram ni reći da sam prekinula. Nisam ga zaboravila, dugo mi je trebalo da dođem do stadija da svaki dan ne mislim na njega. Moj bivši je saznao od njega za našu tajnu aferu, posvađali su se, pale su teške riječi između mene i bivšeg, pokajala sam se što sam ikada i pomislila na M…

Sljedeće ljeto opet sam srela M. na moru, nisam mu mogla odoljeti, njegovim slatkim grimasama, i sexy osmjehu, mogao me napaliti pogledom, zar moram dalje pričati šta je bilo. Ali nije bilo kao onda, bilo je previše njegove grižnje savjesti, bio je kriv, izdao je prijatelja jednom, a sada opet, to mu je stalno na nos nabadao prijatelj koji je bio s njim. Ali i to malo što smo proveli zajedno u meni je rasplamsalo tinjajuću vatru, opet sam se opekla. Nakon tog mora nisam ga više vidjela, dopisivali smo se, ali to se svelo na moje optužbe, na moju ljutnju, na moje djetinjasto ponašanje. Nisam mogla preboljeti činjenicu da mu ipak nisam značila onoliko koliko sam ja mislila, koliko je on meni značio. Nisam mogla povjerovati da su sve njegove riječi bile neki već davno napisan scenarij filma «Kako učiniti curu ludom za vama u 10 dana!».

Kako sam bila glupa, kako sam glupa danas, i sve dane kada slučajno pomislim na njega, kada se sjetim njegovog lica, njegovih slatkih laži, njegovih usana na mome tijelu, njegovog pogleda, kada pomislim da ipak postoji 1% šanse da to ipak nisu bile laži, i kada se nada probudi u meni. Kada pomislim da možda u neko drugo vrijeme, u nekoj drugoj situaciji, možda ipak pripadamo jedno drugom. U te dane nije mi žao što sam petljala s njim, i nije mi žao što sam ga imala barem na kratko, barem samo kao glumca, voljela sam ga… A u one druge dane kada ne mislim na njega, onda pak pomislim na izdaju koju sam napravila s njim, na mog bivšeg kojeg sam povrijedila, koji okreće glavu kada me vidi na cesti, na njega kojeg sam nekada voljela, koji me čitao kao knjigu, na njega koji kao duh sada prolazi pored mene, i pitam se da li i sada zna što mislim kako je znao tisuće puta prije. Da li zna da se ponekad kajem što sam voljela njegovog prijatelja, da li zna da mi je ponekad drago što sam ga voljela? Danas je jedan od dana kada mi je drago što sam bila u njegovom naručju u nadi da je barem tren bio iskren.


- 04:28 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• možda se na nekim greškama može ponekad nešto naučiti...samo ponekad.pa drugi put malo manje patiti:-) (tiniwiel 05.10.2004. 20:43)
• premalo životnog iskustva imam da ti kažem nekaj pametno po pitanju toga, al barem bum ti rekla da poslušaš Bartmobile("Ladies, Women & Girls"), u ovakvim situacijama dobro dođe da njihovi dobri tekstovi dopru do ušiju :) (nensi 07.10.2004. 12:57)

01.10.2004.

Prvi put sam danas pogledala u cijelosti taj reality show, na nagovor buraza koji mi je priopćio 4 ključne riječi: cuga, žvaljekanje, skidanje, riganje, ovo posljednje nije bilo prikazano, ali se dogodilo po dvorištu i krevetima. Prvi put da sam na našoj televiziji vidjela upozorenje da neke snimke nisu prikladne za mlađu djecu, znaju na RTLu kako se ograditi od mogućih optužbi za kvarenje naše mladeži. Svaka čast toj grupici ljudi koji su stalno pod budnim okom kamera, ja ne bih mogla tako. Možemo vidjeti svaki njihov pokret, čuti svaku riječ, vidjeti ih u svakakvim izdanjima. A zašto ih gledamo? Zato jer se u svima nama krije, iza nekog kutka našeg mozga, maleni voajer, koji jako voli zabadati nos u tuđe živote. Da ga nema ne bi svi ti reality showovi bili toliko gledani diljem svijeta.

Sada sa nestrpljenjem čekam sutrašnje reakcije javnih medija na taj show, jer mislim da je današnja snimka bila hm?, uostalom sigurno ste je gledali, znate kakva je bila. Baš me zanima da li će se javiti netko iz Crkve i iznijeti svoje uvaženo mišljenje o događajima u toj kući. Sigurno im nije po volji što se ti mladići i djevojke na televiziji skidaju, pokazuju grudi, cure se ljube sa curama, piju, puše i prostače… Hm, bit ću malo razočarana ako ništa ne kažu, samo zato jer bi me njihovi komentari toliko razgnjevili i dali mi poticaja da budem još malo liberalnija.

A šta ja mislim o svima njima, ako vas zanima moje mišljenje? Ne znam im točno niti imena. Na k… mi ide ona najstarija ženska koja se upucava Ozrenu ma koja je to kokoš, još joj i druge trebe govore kao -joj on ti ne može odoljeti pa ti stalno spominje svoju curu kako bi se ti povukla tako da ne bi on pao u napast, ma halo kaj ne kuži treba da su to tipične ženske spike sam da joj bude bolje nakon poraza, al tko zna vidjet ćemo. Krešo, valjda, onaj s crnom kosom, talijankom, on mi je fora. Alen, ovom kojem je bio rođendan, svaka mu čast kad je skinuo gaće i naturio si malog među noge, simpaticus. Ona obrijana koja se ljubakala danas, Sanja, sviđa mi se kad je žena jaka i samopouzdana, ali mi se ona čini ipak malo preagresivna. Egle, e pa curo žao mi te je, nemre se uklopit da me ubiješ, a koje gaće ima, one bijele uf…pa na televiziji si daj si neke bar u boji uzmi ak već ne nosiš bokserice il tange…Onaj dugokosi stetovirani, Saša, Bjelovaračanin je pa je OK, sviđaju mi se tetovaže. A onaj mali freak plavi, kaj ga Beckham zovu, ma goni mi se šminkeru jadni, s žgoljavim nogicama, ne bih ga ni štapom. Druge nisam baš pretjetrano opazila pa ne bih znala o njima ništa.


- 22:38 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• nisi niš rekla za Marinu, malu koja je pokazala sise.:) (ronin 01.10.2004. 11:47)
• lol :) (^EniGmA^ 02.10.2004. 20:10)

29.09.2004.

Sama, uz lagane note neke davno napisane sonate pogledom uprtim u Njega. Oblaci plešu nošeni vjetrom, a On ostaje usamljen. Zapalio je nebo svojom plavičastom vatrom. Ni jedna zvijezda ne može se mjeriti s njegovom magičnom svjetlošću. Oduvijek sam ga gledala, divila mu se, voljela ga. Pozvao me u svoj noćni svijet, da otvorim vrata svoje podsvijesti i pođem hodnicima nepoznatog.

Okupana mjesečinom prolazim labirintom misterija, iza svakog ugla pojavljuju se pitanja, o životu i smrti, o svemiru, o anđelima i demonima, ljudima i životinjama, nebu i zemlji, planinama i biljkama, jezerima i morima, strahovima i patnjama, ljubavi i sreći, kraljevima i prosjacima, civilizacijama i religijama, mitovima i legendama, o istini. Istini koja se negdje skriva, zataškana, zaboravljena, vojskom čuvana, nikad pročitana u prašnjavim knjigama, duboko zakopana u nekoj nedostupnoj knjižnici, uništena kao najveća tajna, jedva primjetna od naslaga najgorih laži. Možda je i pobjegla od nas koji je nismo htjeli slušati ne htijući da nam noge klecaju od straha, od onih koji su ju otjerali zavedeni u čokoladu i bombone zamotanom laži, možda je skinuta s dužnosti iz nacionalnih interesa, osuđena na doživotnu robiju ili su joj ipak dali mogućnost prigovora nakon pedeset godina. Nisu je mogli potkupiti pa su je ubili i zakopali, oteli i zaključali. Možda je izgubljena zauvijek?

Pružajući svoje moćne ruke razlio je snopove srebrne svjetlosti niz moje lice i ulio mi nadu da će jednog dana ono što je izgubljeno ipak biti nađeno.


- 23:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• Prekrasno! Ti stvarno imaš dara; svaka čast! Ali ne gubi nadu; daj malo optimizma! (arhangel 30.09.2004. 22:02)
• Prekrasno! Ti stvarno imaš dara; svaka čast! Ali ne gubi nadu; daj malo optimizma! (arhangel 30.09.2004. 22:03)

24.09.2004.

Da netko mora reći kakav sam prvi dojam ostavila na njega rekao bi da sam smotana, ali da me upozna rekao bi da nisam. Problem je u mojem manjku samopouzdanja. Kada se nađem na nekom novom terenu, među nepoznatim ljudima, (u bilo čemu novom ja se ne osjećam ugodno i opušteno) kao da se totalno promijenim, postanem strašno tiha, nekomunikativna, smotana do bola, od toga da mi padaju stvari, nešto razbijem, popiknem se … Stalno mislim kako me gledaju, osuđuju, tračaju i razvijaju neka loša mišljenja o meni. Mislim si kako me uopće ne žele npr. za tim stolom na kavi, kako sam im dosadna i naporna, nadasve glupa, kako ih uopće ne zanima ono što ja imam reći ili da će svaku moju izjavu proglasiti nebulozom, kako bi najradije pobjegli glavom bez obzira, to me dotuče i ja iz prevelike opreznosti, ukočenosti postanem smotana ko sajla. Ponekad pomislim kako nitko ne vjeruje u mene i moje sposobnosti, bar ne onako iskreno iako oni tvrde da vjeruju, pa onda kada nitko ne vjeruje ne vjerujem ni ja i postajem ono što si mislim da oni vide u meni- smotana tikvača.
I kako da se riješim toga kada se moje samopouzdanje mijenja iz situacije u situaciju, ovisno s kim sam i gdje sam? I mogu mi frendice govoriti sve i svašta kako bi s malo više ljubavi gledala na samu sebe (i ponekad se prisilim vjerovati im), ali to će imati učinka dok sam s njima, čim nestane tog zaštićenog prijateljskog kruga ja sam opet malo neugledno čeljade koje se ponaša kao slon u staklarni. I trebala bih se riješiti tog straha iz kojeg proizlazi smotanost jer inače nebum daleko dogurala u životu, a kamoli na mom budućem poslu koji zahtjeva siguran i odrešit nastup.
Kako opet početi vjerovati u sebe?


- 13:45 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• shvatit ću ovo zadnje kao retoričko pitanje jer ni sama ti ne bih znala reći :) Inače, ovaj post ko da sam ja pisala. Ali zaista. Osjećam se također tako. A valjda će s vremenom sve to proći :P (nensi 24.09.2004. 17:20)
• tesko je vjerovati u sebe... ne znm kako bih pomogla (* Life * 24.09.2004. 23:01)
• prolazi s vremenom, ako to znaci gomilanje iskustva i ucenje na greskama (zasto samo svojim?). a mozda to znaci dopustiti si koji put i pogrijesiti te tako ostaviti strah od neuspjeha za sobom. mozda to oslobodi covjeka nevjere u sebe? (isilloth 25.09.2004. 14:48)
• Ja sam to jednostavno riješio. Prvo sam se počeo praviti da sam samopouzdan, a onda sam to i postao, gotovo i nisam skužio kada se promjena dogodila. Probaj, isplati se! (mali_djava 27.09.2004. 14:58)
• jednako kao sto su ljudi sposobni imati manjak samopouzdanja spodobni su imati ga i dovoljno. pa i previse. i sposobna je sve to jedna te ista osoba imati, u odredjenim razdobljima i ne nuzno tim redoslijedom. life is what we make of it. arise and aim high. then aim higher. if you need to fall down it's always more pleasure to fall from a higher ground, though not safer... just remove your safeties, they are always getting in the way! (zagyrun 27.09.2004. 23:07)

28.09.2004.

Od ovog trenutka ja sam novopečeni vozač na kojeg se odnose sve ove glupe odredbe novog zakona o prometu. Došla sam, odvozila i položila. Sada čekam mamu da mi da novčeke da odem po moju roza knjižicu. Tek sada me čeka prava vožnja, trebam se priviknut na svoj auto, koji je benzinac i još puno veći od onog kojeg sam vozila. Al budem i onda hit the road, ovisno koliko benzina bum imala rezervoaru. Postajem šofer, taksist frendicama i starom, možda i burazu, mogu zaboravit alkohol ak mislim vozit vikendom, nisam sigurna al mislim da si moram nać i nekog starijeg od 25 da ide sa mnom vikendima van, sve u svemu malo više odgovornosti će biti traženo od mene….


- 11:39 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• Blago tebi, ja jos nisam polozila :) (* Life * 28.09.2004. 19:17)
• sretno:)) (slučajna prolaznica 29.09.2004. 14:13)

23.09.2004.

Nisam mislila da ću u mom gradu naići na takvog freaka. Sjedila sam sa frendicom na kavi i ugodno čavrljala kada je upao u birc i sjeo stol do nas (naravno u društvu još jednog freaka i jednog ekscentrika (koji je zapravo jako dobar i drag)) i počeo blebetati brzinom od 100 riječi u sekundi. Od toga kako nas je vidio u bircu ranije, kako me je sreo na maratonu Gospodara Prstenova, kako mu je taj film dosadan (hello pa čovjek nije normalan, još je srao i po knjizi- uvreda za mene), kako mu je mjehur puknuo kada je gledao treći dio, kako je uživao dok je došao na WC???, kako je on ovdje nov…..Raspričao se on ko da smo si najbolji frendovi, a mi ga prvi put vidjele. Bio je totalno smiješan, sa naočalama na uzici, šuljom u hlačama, i glupavim smiješkom, počeo je čak i konobaricu gnjaviti sa svojim «cool» spikama. Naravno više nisam s frendicom mogla razglabati o svakodnevnim temama jer je bio preglasan i stalno blejao kako bi se ubacio u razgovor. Čak su i ova druga dvojca umirala od smijeha njegovim neuspjelim pokušajima za nekom normalnom komunikacijom. Tak da sam smo se digle i otišla…Barem sam se nasmijala.


- 22:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• Pacijenti svuda oko nas :) imam i ja sličnih iskustava - al kad mi neko počne pljuvati po Tolkinu - ubio bih ga! (melted 24.09.2004. 12:30)

22.09.2004.

Hm šta reći jednostavno je više ne mogu pratiti. Ušla je u one godine kada se neke stvari počinju mijenjati, tek sam neki dan primijetila kako je ostarila, kako joj se zboralo lice, ali ja to ne vidim svaki dan kada je gledam jer gledam je srcem a ne očima. Najgore su njene stalne promijene raspoloženja. Čas se smije, čas je živčana, čas tužna, ljuta, raspjevana, čas bi mogla valjda nekome nanijeti lakše tjelesne ozljede (naravno nikada to ne napravi), sve češće provali neku ubitačnu foru i smije se od srca, veli kako je ona superstar, zeza se il dere, postala je zahtjevna i naporna, ili sva raznježena puna ljubavi i sam bi me grlila, uf. Zapravo trebala bi popiti pilule za lilule, mislim da ih i pije ali nisu baš učinkovite. Kako sam se ja postavila prema njenim raspoloženjima? Sa osmjehom i zezancijom na račun njenog ponašanja i začudo ona se nasmije na to. Nikada mi ne priča kako se osjeća, ne povjera mi se; nikada nismo bile prijateljice, ona je bila majka a ja kćer i ne bih to nikada mijenjala jer ona je najbolja majka na svijetu. Shvaćam kako joj je, mislim ne shvaćam ali mogu si predočiti kakve se to sve promjene događaju u njoj, pa i ja ću ih jednom proživjeti. A i ona shvaća mene, zna da nisam tip koji će joj otvoreno pokazati kako mi je teško kada je tužna i ljuta, kako mi je žao što je umorna, zna kako ja svoju ljubav prema njoj pokazujem na svoj jedinstven način koji nekom stranom oku izgleda pomalo bešćutno, vidi koliko mi je stalo do nje u mom pogledu kada je pokušavam nasmijati.


- 15:38 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• kod mene je to druga faza sukoba...prvu smo imale u mom pubertetu i hvala bogu što je prošla, ova sad...proći će...popusti joj...to i nas čeka :)) (chrissyfrogg 22.09.2004. 16:44)
• female curse, kaj ćeš:-)nego...nije bezveze ona "mama zna". ak je prava mama, of kors:-) (tiniwiel 22.09.2004. 22:54)
• majka također u "najboljim godinama" a ja u pubertetu... da ne pričam... :) inače, fora blog, keep on rockin' :P (nensi 23.09.2004. 14:33)

21.09.2004.

Njene skladne note probudile su moju dušu. Oslobodile je okova. Raširila je moja krila i ja sam poletjela. Kroz hladnu noć, nošena vjetrom.

Odu radosti (Ode “An die Freunde) napisao je 1785. njemački pjesnik Friedrich Schiller, a otpjevana je u Beethovenovoj 9. simfoniji. 1972. Vijeće Europe ju je preuzelo za Himnu Europe, a 2003. Europska unija izabrala je Beethovenovu muziku kao Himnu Europske unije.Beethovenova tema je podloga I Kršćanske himne (Himne radosti) koju je napisao 1908. Henry van Dyke.

Ode to joy

Oh friends, no more of these sad tones!
Let us rather raise our voices together
In more pleasant and joyful tones.
Joy!

Joy, thou shining spark of God,
Daughter of Elysium,
With fiery rapture, goddess,
We approach thy shrine.
Your magic reunites
That which stern custom has parted;
All humans will become brothers
(Schiller's original:
What custom's sword has parted;
Beggars become princes' brothers)
Under your protective wing.

19.09.2004.

Upišete li na Yahoou VAMPIRE izlistat će se 9,470,000 web stranica. Milijarde podataka o njima, knjigama, filmovima, serijama, «pravim vampirima», povijesnim ličnostima koje su smatrane vampirima (Vlad Tepes, Elizabeth Bathory) mitovima i legendama. Postoje mnoge teorije o njihovom nastanku. Neke kažu da su vampiri plod genetske mutacije, sljedeći korak ljudske evolucije, neke da su to drevna civilizacija potekla od vanzemaljaca, neki smatraju da su vampiri duhovi koji zaposjedaju ljudska bića, a drugi pak da se sve sastoji od energije koja vampirima nedostaje tako da oni crpe tu životnu energiju od ljudi, ili pak da je vampirizam blizak pojmu šizofrenije. Neki se čak i predstavljaju kao pravi vampiri, daju intervjue i prave činjenice o svojoj «rasi» koje su dakako u mnogočemu različite od onog kako su opisane u knjigama Anne Rice, Bram Stokerovoj Draculi i mnogim drugim.
Surfajući po netu naišla sam na tisuće pjesama i priča o vampirima koje su napisali kako poznati pjesnici (Baudelaire, Lord Byron, J. Neruda, Johann Wolfgang von Goethe, J. Keats, W.B. Yeats, S.T. Coleridge, R. Kipling…) tako i pjesnici “amateri” (mogu ih valjda tako nazvati). Snimljen je ogroman broj filmova u kojima su glavni likovi ta mračna bića noći (Intervju s vampirom, Bram Stokers Dracula, The breed, Nosferatu, Queen of the damned, Izgubljeni dječaci, Van Helsing…). Motivi su slika I postera, sa njima je povezana cijela jedna supkultura, možete preko neta čak postati I donor krvi jednom od njih (tj. njegov osobni ručak), učlaniti se u jednu od tisuće grupa zaljubljenika u besmrtne, krvožedne vampire, ili pak pohađati vampirsku crkvu. Oni su jednostavno kroz stoljeća izvor inspiracije mnogima! Kako objasniti tu fascinaciju ljudi sa njima? Možda su privlačni zbog vela misterije kojim su obavijeni, možda zbog toga što su opisani kao izuzetno privlačni, moćni, senzualni i zavodljivi. Njihov je ugriz krajnje erotičan i strastven. Oni su zli i zabranjeni.

I postavljam si pitanje da li oni zaista postoje? Ako promatram to pitanje uzimajući u obzir činjenicu da su mnoge stvari na ovoj našoj kugli zemaljskoj neobjašnjene i da se vampiri javljaju u mitovima i legendama svih zemalja, mislim da postoji ta mogućnost.
Postavljam vama pitanje da li vas privlače, zanimaju, možda čak i fasciniraju?

Vampire Kiss

Your tongue burns my cool skin like molten flame,
As you pierce my soul I silently scream your name,
I kiss your lips and taste your bloodied soul,
Feel the blood engorge us and make our love whole,
You come to me silently on wings of blackest night,
Consuming my heart with your dark lover's bite.
Joyously my blood gushes forth and splashes your face,
As my fevered body you now so passionately embrace,
My soul sings your black desires in endless refrain,
My dark angel lover you make pleasure such sweet pain.



- 18:15 - Komentari (8) - Isprintaj - #
• sama pomisao na vampire mi je gadna... (tija 19.09.2004. 18:48)
• neko sam vrijeme bila luda za vampirima ;) inace, ovaj je blog fenomenalan... citam i nalazim sve sto volim..: Dido, LOTR... :) (* Life * 19.09.2004. 23:52)
• Mislim da su vampriri bili poistovječivani sa osvajačima. Sam znaš legende o kolcima u srcu. A prvi krvopija je bija Ivan Grozni. Po njemu je nasta lik Drakule. Kasnije su knjige to malo uljepšale. (toninobeman 20.09.2004. 00:50)
• mogu samo iskazati svoje duboko slaganje s iznesenim u ovom tvojem postu :)). i kao što kaže Life, odlično!!! (ronin 20.09.2004. 09:20)
• sto nalazim zanimljivim jest nasa fascinacija, sto ju dozivljavamo u vezi svega "vampirskog". privlace nas i bojimo ih se odjednom. to sto mozda ni ne postoje nije vise vazno, stvorili smo ih. Preporucio bih Countess Dracula (Tony Thorne) i Children of the night: Vampires and Vampirism od istog autora. (isilloth 20.09.2004. 13:40)
• ima ih, ima ih ... koliko li ljudi svakog dana tebi "piju krv"? (juliere 20.09.2004. 20:45)
• fasciniraju i zanimaju... takođe vjerujem da postoji nešto... (melted 21.09.2004. 11:00)
• meni su osobno malo skeri,ali ima nešto u tome... (tiniwiel 22.09.2004. 22:56)

16.09.2004.

Danas je savršeni dan za Dido, kako mi paše ta muzika na ovakav tmuran dan. Šta ja radim tako rano budna? Ne, ne učim već sam išla vadit krv. Pikali su me, uzeli moju toplu životnu tekućinu i dali malu vaticu da zaustavim krvarenje, a ja ko i svaki put maknem vaticu prebrzo i zmažem si bijelu majicu. Sad sam je ribala, al ostao je još slabo vidljivi flek. Kako da to skinem? Pijem kavu, jedem neko lisnato s višnjama i jednom rukom pišem blog.
Jučer sam se nasmijala burazu, dok smo gledali neku melodramu na RTLu, ne znam zašto smo je trpili do kraja, al neka. Uglavnom moj je braco izjavio kako bi on bolji film napravio o posljedicama dvije kune. Glavni lik filma bile bi dvije kune za koje bi on kupio kaugume, koje bi ispljunuo na pod, pa bi na njih stao pas kojemu bi se zaljepile na capu, pa bi se na tu kaugumu na capi zalijepilo 100kn, pa bi moj braco ganjo tog pasa, a pas bi naletio na bijesnu lisicu koja bi ga ugrizla, pa bi moj braco od progonitelja postao gonjeni. Znam da sada to nije smiješno ali ja sam se jučer trgala na način na koji je to moj braco ispričao. Nije bitno! Svima dobro jutro!!!


- 08:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• sa malo vizualizacije vrlo je smijesno! hvala za dobro jutro i sto manje flekica na majici (isilloth 16.09.2004. 09:49)
• mašta radi svašta i to je čista istina. ljudi koji rade tv program očito imaju opak deficit mašte. ali zato su tu svi oni drugi ljudi oko tebe koji imaju mašte...ajmo napravit neš maštovito do bola ovaj vikend, aj pliz pliz, priti pliiiiiiiiiz............? ne mora uključivat ekstremne sportove (a i nije da sam u formi sad za to:-)...think of sth!:-) (tiniwiel 17.09.2004. 01:05)
• haahahhah :) meni je smnijesno :) zamislim si samo jos frajera koji se lati kao edward norton dok to prica :))) he,he... ;) (Amor E Morte 18.09.2004. 13:48)

15.09.2004.

Gledala sam prije par dana Povratak kralja (opet), u njemu je bio jedan dijalog između Gandalfa i Pippina koji me potaknuo da ponovno počnem razmišljati o svojoj smrti.
Pippin: "I didn't think it would end this way..."
Gandalf: "End?"
Gandalf: "No, the journey doesn't end here."
Gandalf: "Death is just another path...One that we all must take."
Gandalf: "The grey rain-curtain of this world rolls back, and all change to silver glass..."
Gandalf: "...And then you see it."
Pippin: "What? Gandalf? ...See what?"
Gandalf: "White shores...and beyond."
Gandalf: "The far green country under a swift sunrise."
Pippin: "Well, that isn't so bad."
Gandalf: "No...No it isn't."
Od onog trenutka kada smo začeti počeli smo umirati. Ne bojim se smrti, samo me strah patnje i boli koju bi ona mogla nanjeti onima koji me vole. Mnogi maštaju o svojoj svadbi, ja planiram svoj pogreb. Morbidno. Uvijek sam mislila kako ću umrijeti prirodnom smrću, onako kao stara već svima dosadna bakica, nadam se da me netko neće ubiti ili da se ne razbolim, tako da proživim ovaj život u potpunosti. Tko zna što dolazi poslije smrti? Ne želim ni pomišljati na to, što dođe neka dođe, sigurno nešto dolazi, nikada neću ni saznati dok budem živa, čemu se onda zamarati sa takvim pitanjem. Ja sam spremna na smrt od dana kada sam rođena.
Pitam se kada ću umrijeti, koliko će ljudi doći da me isprati, koliko će ih plakati iskreno, a koliko će hiniti neku žalost? Razmišljam da li ću išta ostaviti iza sebe, neki trag da sam postojala na ovome svijetu, da li ću ostati dugo u sjećanju onih koji me znaju, ili ću ispariti kao da me nikada nije ni bilo. Možda nakon smrti živimo onoliko koliko nas se ljudi sjećaju. Čak sam pomišljala da napišem oporuku, ili barem neku lijepu riječ onima za koje mislim da će tugovati, možda i neku uputu kako da me sahrane, ili je to možda previše od mene da tražim? Željela bih da me spale i da pepeo prospu negdje, još nisam odlučila gdje ali na neko meni važno mjesto (još ni jedno nije postalo strašno važno), željela bih da mi na sprovodu sviraju neke pjesme koje pokazuju moj pojam gubitka (May it be, Into the West, Breaking of the fellowship), ne želim da svećenik (koji me i ne poznaje) priča neke nebuloze o nekim fizičarima i misliocima (kako to u mom gradu inače bude) već da pročita radije neku meni posebnu pjesmu (još nisam naišla na takvu, al budem) ili neka govore oni koji su me znali. I neka ne bude puno suza, neka ne bude puno boli, srest ćemo se opet, u snovima, u mislima, u sjećanjima.


- 08:36 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• brini samo o onome što ćeš ponijeti sa sobom kada umreš. ono što ostavljaš samo te može vratiti u samsaru. (duby 15.09.2004. 09:19)
• samo ne zaboravi, da i prije umiranja mozes imati lijep zivot, mozda ne bas Valinor ali svejedno. Namar, meldis nin. (isilloth 15.09.2004. 12:01)
• ajme... koliko infantilna vizija... nekako zrelija vizija smrti čini mi se ona s mantijom i kosom na dopustu... ako ništa, imaš se barem nečemu nasmijat... ovo je čista sujeta... (Kontemplativa 15.09.2004. 13:02)
• možda oni maštoviti, s vizijama (ma kakve god bile) idu na neko drugo mjesto, daleko od emocionalnih i kreativnih invalida. nadam se svim srcem. honestly:-) (tiniwiel 15.09.2004. 21:11)
• Infantilism is my middle name. (Erato 15.09.2004. 22:10)

08.09.2004.

Još jedan katastrofalan dan. Buđenje u 7h, peglanje hlača, spremanje, vlak, Glavni kolodvor. Prva postaja moj faks, upisivanje seminara i izbornih, naravno gužva, čekanje cirka pol sata samo da bih dobila tri vijugave crte koje bi trebale označavati potpis. Druga stanica frendičin faks, opet stajanje oko 20min, već mi se lagano spava, leđa me ubijaju, moram pod hitno na jogu. Pa onda kava. I naravno dolazi ona jedna od onih, sređena kao za subotnji izlazak, full šminka, minjak, majčica, uf ne znam al ja jednostavno ne volim tu osobu. Nekako preživjela onaj small talk. Importane, naravno šoping, ajoj koja bol, koja agonija, mučenje. Naravno ja nisam ništa kupila. Frendica je, čudom meni se sviđa ono što je kupila, neke, kako da kažem, cipelo-tenisice-gležnjače. Povratak. Dućan u mom gradu opet si je kupila neku jaknicu koja je i meni zapela za oko, ali šta ću kad je brža u odluci od mene, ja zvisila zbog svoje neodlučnosti i sad ću morat prolazit kroz muke da nađem nešto takvo, ali opet ne takvo jer nema teoretske da si kupim istu ko i ona. Raspizdila sam se, hm, nema veze. Home sweet home, kuhanje ručka, nabrzaka, vožnja.
Jesam li spomenula kako me cijeli dan svrbio nos, kad sam sjela u auto prestao je, a ja sam vozila ko da mi je prvi put, koma, frajer će poludjet sa mnom. Kad sam se vratila imala sam neku strašnu želju da se čujem sa svojim tatom, bizarno, koliko god se svađali sada kad sam bila sva umorna, živčana, ljuta, tako jadna, htjela sam ga čuti da me umiri, unatoč našim svađama, ja sam još uvijek tatina kći. Umirio me, nasmijao me. Nazvala frendicu koja se bunila kaj je ne zovem. Eh kad sam bila tako bljak volje ovih dana nije mi se dalo s nikim pričati, nisam je zaboravila zbog toga, niti je prestala voljeti ili misliti na nju, ali jednostavno nije mi se dalo podići telefon i nazvati, ili pak napisati mail ili poruku. I sada sam tu za kompom, polako me povlači crna rupa, ne opirem se.


- 21:08 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• Oprosti ludom i zbunjenom ali.... Dina? Lyncheva "Dune"? Zezas me? Qwisatz Haderach i Bene Geserit? (isilloth 08.09.2004. 23:44)
• Da ta Dina, gledala sam je kao klinka u malom kinu mog malog mjesta, bio je to pravi spektakl, super mi je film. (Erato 09.09.2004. 08:06)
• let yourself go...just let yourself go. naša vrsta se uvijek dočeka na noge:-) (tiniwiel 09.09.2004. 14:48)
• pricas glupisti i muljas sama sebe ( 09.09.2004. 19:58)
• a tiniwiel spada u jadnu vrstu ljudi i ne zna kaj bi sa sobom u životu ( 09.09.2004. 20:14)
• Mogao/la bi se i potpisati kad već tako oštro sudiš... (Erato 09.09.2004. 23:28)
• definitivno... joj i ja sam imao frku na faxu danas... fuj (melted 10.09.2004. 13:31)

14.09.2004.

Jučer navečer vodila sam jedan mali rat sa stršljenom koji je uletio u moju kupaonu. Lamatala sam ručnikom dok ga nisam napucala kroz prozor natrag van. Stvarno je naporan, svako večer ulazi u kupaonu čim netko upali svjetlo.
Već nekoliko dana moje se tijelo bori sa nekom virozom, sa temperaturom 37,3 koja me ubija, pobjeda je blizu.
Kao klinka tukla sam se burazom.
Kao malo veća borila sam se sa roditeljima za svoje «pravo izlaska» i ostale slobode.
Onda sam se borila da upadnem na faks, sada nastavljam tu mukotrpnu borbu da ga završim.
Jednog dana u ringu ću se boksati sa ostalim kandidatima da dobijem neki posao.
Kada se udam vodit ću bitke za svoju djecu, za njihovu sreću. Možda ću čak pobjeđivati ratove sa mužem ako će ih biti.
Vodit ću, kao što i sada vodim, kao što sam i prije vodila, tisuće malih borbi svakoga dana i tko mi onda može reći da borba nije bit našeg života.


- 09:22 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• a izmedju borbi- da li ces si dozvoliti predah, hoces se starati o ostrici maca, koji ce ti biti najblizi? Da li ces znati koju je bitku potrebno izgubiti? (isilloth 14.09.2004. 10:30)
• ja bih dodao da je život jedan veliki rat za ostvarivanje prava, a sastoji se od malih ili većih bitaka koje dobivaš ili gubiš, glavno da glavu ne izgubiš. no predah svakako za druženje i pisanje bloga!!! (ronin 14.09.2004. 11:07)
• pij puno čajeva !!! (ronin 14.09.2004. 11:08)
• prvi put sam na tvom blogu,i jako mi se sviđa...odlično pišeš... (tea 14.09.2004. 22:18)
• upravo vodim jednu od borbi :)) (slučajna prolaznica 15.09.2004. 07:57)

07.09.2004.

Evo me tu sam , kao da nisam. Sjedim i otupljujem igrajući neko slaganje karata na kompu, samo slažem jednu na drugu po redu, i tako unedolgled, jedan red, drugi red…
Gubim se, blejim u ekran, slažem karte, svira mi soundtrack iz Gospodara prstenova. Ništa ne osjećam, nikakav osjećaj nije promolio svoju otužnu glavicu da me barem pozdravi. Mrzim to otupljenje, taj nedostatak bilo kakvog osjećaja, crnu rupu u mojoj duši, koja se polako širi, izjeda me… Želim je zaustaviti, ali mi se jednostavno ne da. Ovaj sat dug je ko stoljeća. I tako svaku večer, nema veze da li sam provela večer u društvu prijatelja ili uz TV i obitelj, ona se uvijek vraća taman pred spavanje. Umorna sam, sklapaju mi se oči, a ona je još tu i ne da mi da odem u svijet snova. Postala je tako vjeran pratioc mog života da više i ne mogu bez nje iako je mrzim. Ponekad se proširi i na dan, onda ne poznajem nikog nit samu sebe, posve tonem u nju, neku bezvremensku masu trulog stanja. Nikoga ne zovem, sa nikime ne pričam, samo sjedim, ne osjećam, ne mislim, visim, moje tijelo obavlja svoje vitalne funkcije, da nije toga mislim da bih izgledala kao ukočena i hladna lešina.


- 23:16 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• ..i ja se tako nekako osjecam u zadnje vrijeme.Mozda jer ljeto zavrshava i ubrzo ce u 4 bit mrak. (m 07.09.2004. 23:32)
• Ako ti pomaze. nisi jedina. Ja na to gledam kao na sinusoidu osjećaja, ili sam tup do granice boli, ili sam mrak super da sam 20 kila lakisi od sreće i energije. A najčešće sam u sredini, a o okolini, vremenu itd obvisi u kojem smjeru krivulje idem..... "tako sam tup puzao amo tamo da su ovaj jad i tup osječaj duše bili dobrodošli, i nikad ne bih mogao nikemoe reći išta o svojoj unutarnjoj preobrazbi ćak i kada bih to htio, ali kako bih ja to mogao htjeti?" ... pozdrav mala :) (Amor E Morte 08.09.2004. 10:15)
• jeziva ti je slika, posebno još uz text... (unspeakable 08.09.2004. 13:51)
• :( (Megi 08.09.2004. 15:37)
• jevgenij onjegin feeling.... grrrr (isilloth 08.09.2004. 15:44)

06.09.2004.

Bila sam u kinu u subotu sa Tiniwiel, koja je napokon puštena iz bolnice ali još uvijek sa protezom na ruci, izgleda kao neki kiborg (bez uvrede stara). Sve joj je bolje, stalno vježba, nadam se da bu sve bilo dobro na kraju, a ruka u normalnom stanju kada skine protezu. I tako stojimo mi u redu, pazimo da je netko ne udari, a kad ispred nas nađu se dvije djevojčice od najviše 10 godina. One u roza minicama, roza majčicama i našminkane kao odrasle. Roza ruž, plave oke, maskara, rumenilo… još nisu dobile ni prve prištiće a već su počele sa šminkom. Pa imale su više šminke na sebi nego ja. Počele su si uništavati kožu tako rano, zašto? Pa gdje su njihovi roditelji? Zar puštaju svoje curice takve u grad, da sa 10 godina postanu lolite? Ja sam kao mala eksperimentirala sa maminom šminkom, ali nisam išla tako «sređena» van. Jednostavno ne razumijem te djevojčice koje tako rano počinju sa time. Koliko čujem sve se ranije počinje izlaziti van, sve ranije počinju avanture, seks, a da ne govorim o alkoholu i drogi…Svi žele što prije odrasti. Gube svoje djetinjstvo, zaboravljaju na igru. Zar je toliko važno što prije postati odrastao ili barem tako izgledati? Ugledaju se na neke pjevačice, koje već sa 15 godina postaju neki seks simboli. Pa onda još vidim one izbore za miss za malu djecu, djevojčice od kojih 5 godina sve našminkane, nafrizirane, u cipelicama skoro pa na petu. Ljudi su poludjeli. Što nije dovoljno da smo svakodnevno bombardirani medijskim pritiskom kako izgledati, biti mršav, biti lijep, našminkan, obučen po najnovijoj modi, zar sada i mala djeca moraju pasti pod taj surovi pritisak?

- 16:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• a ne možeš im zabranit biće još gore, možeš ih jedino savjetovat i nadat se da će bit pametne i koristit mozak (unspeakable 06.09.2004. 16:46)
• baš si me podsjetila na te nezgode s pričom o svojoj prijateljici Tiniwiel, ma izgleda da se mnogima ovih dana dešavaju nezgode. tako je i moj bratić polomio obje ruke dok je u sumraku na Gornjem gradu nabasao na stepenice, pa završio u traumi. a kaj se tiće tih klinki ma to je totalno ludo, prvo generacije klinaca su sve razmaženije, sve im roditelji pružaju bez zadrške, lakši pristup raznim sex i inim sadržajima i naravno ranija želja za samospoznajom. sam sam prečuo priču dviju djevojčica od oko 11-12 godina koje su se jedna drugoj hvalile sa svojim sexualnim zgodama. totalno ludo. (ronin 06.09.2004. 17:03)
• samo se mozes nadati, da ce im "kapnuti" bez traumaticnog osobnog iskustva. (isilloth 07.09.2004. 14:09)
• none taken, babe. ma sve je iskrivljeno i neprirodno i kad se ljudska rasa dovoljno nisko spusti, pregazi do temelja samu sebe i ponovo se vrati primitivnim korijenima, možda će razvoj opet krenut prema naprijed, al u nekom boljem smjeru... (tiniwiel 07.09.2004. 21:20)
• Smetlarska govna iskomercijalizirana....!!! Ne volim sto se taj "glamur" uvlači polako u živote. ali, krvi su i jednim dijelom roditelji za takvo ponašanje, a ne sama djeca. naravno, i kolina je kriva... ali... da... no comment... blame it on the parents! (Amor E Morte 07.09.2004. 22:53)

02.09.2004.











So amazed how bright are the flames
We are burning in
Ever smiled at the tragedies
We hold inside
My darling won't you cherish
The fear of life that keeps
You and me so alive


- 19:24 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• ta dva verza na kraju. to je to, zar ne? "The fear of undiscovered country", kako kaze Tamni Princ. bas si me pogodila... (isilloth 03.09.2004. 00:21)
• My darlnig won't you charish the fear of life that keeps you and me so alive... At least you can try, for this one last time.... It could be allrigh for this one last time... (Amor E Morte 05.09.2004. 14:56)

01.09.2004.

Brzim koracima hitala je ulicom. Bježala je od sebe, od svojih misli. Ubila ga je. Zapravo ne zna da li ga je ona ubila ili ga je ubio netko drugi. Taj dio njene prošlosti zagubljen je u prašumi njezinih sjećanja. Pokušala je doći do istine, ali magla koja je obavila taj nemili događaj nije joj dopustila da vidi. Ne zna ni kada je došlo do njegovog ubojstva, jednostavno je nestao i ona nije znala kako se to dogodilo. Policija ju nije tražila, možda ga ipak ona nije ubila. Ali nitko nije zapravo ni znao da on postoji. Ubila ga je ona, tko bi drugi mogao počiniti takvo okrutno ubojstvo gospodina Samopouzdanje, nego ona sama. Što će reći njegovom sinu, on je još dječak, kako mu reći da mu je ona ubila oca? Bolje to prešutjeti i ovako ima problema sa tim mali, nikad ga nema doma, odlazi na nekoliko dana, čak i tjedana, pa se opet vrati. Još joj samo fali da mu priopći tu vijest pa da zauvijek pobjegne od nje. Ovako je barem tu. Zar će onda cijeli život lagati? Ne morala mu je reći!
«Samopouzdanje Jr. moram ti nešto reći, važno je. Ne znam kako da počnem, nadam se da ćeš me poslušati do kraja. Riječ je o tvom ocu. Ne mogu ti više lagati, moraš znati istinu o njegovoj smrti. Mislim da sam ga ja ubila, ne sjećam se toga, ali mislim da sam ja kriva za njegovu smrt.»
Junior ju je strogo pogledao «Ne nisi ga ti ubila! Ti si dovela do njegovog ubojstva, ali ubili su ga drugi. Htjela si ga spasiti ali nisi uspjela. Ne znam tko ga je ubio, tražim ih, zato odlazim»,
«Da li si ih našao?»-pitala je tužno,
«Ne nisam!»,
«Ljutiš li se na mene što sam ti toliko dugo tajila?»,
«Tajio sam i ja tebi da znam za taj događaj.»,
«Možemo li onda početi ispočetka? Ostaviti prošlost iza sebe i nastaviti naše živote? Molim te nemoj više ići, ostani uz mene, trebam te i ne želim te izgubiti kao tvog oca!»
«Ostajem!»


- 12:58 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• moj Samopouzdanje Jr. je kao felix...taman kad mislim da sam dokrajčila, on uskrsne iz pepela :) (Megi 01.09.2004. 15:04)
• Dobar post (m 01.09.2004. 20:24)
• opa! the truth is out there... odoh i ja u potragu! pusa ;-)) (colorblind 02.09.2004. 08:29)
• mr. self-confidence je leptirić, ode pa se vrati, pa umre, al dođe novi.... snage i strpljenja, to ti želim. i dođe kad se najmanje nadaš, mislim..gle mene!pusa, tako mi je drago što sam opet ovdje!!!! (tiniwiel 05.09.2004. 12:01)

30.08.2004.

Jučer sam imala obiteljski izlet na Šodericu. Mislim da je to bilo posljednje kupanje ovoga ljeta u kopnenim vodama ili pak moru, sada samo preostaju bazeni. A tko zapravo zna, možda još koji vikend bude paklenski.
Bilo bi sve super da nisam bila totalno ukomirana od subote, spavala sam nekih četiri sata, da bi me u 8h ujutro probudio stari « ajde, ajde, požuri idemo!!!». Ja sam se tako nabrzinu digla spremila i na kraju još čekala sve njih da se spreme, najedu, popuše, odu na WC. Već su mi tad živci bili ispiljeni, al obećala sam da ću ići tako da mi nema sad izlaza. Krenuli mi, a ja bih spavala, a oni se raskokodakali, počeli zezat, smijat, a ja nemrem oči držat otvorene. Došli, otišli na plažu, ah kako je super skočiti u to jezero, voda fenomenalna, taman da te super rashladi, a da ti nije hladno. Malo kremice na leđa, po tijelu, sunčeko piči, vruće je ko sam vrag, nemrem ja oka sklopit na plaži. Napokon je došlo vrijeme ručka, mogla sam vuka pojest koliko sam bila gladna. A stari i tetak (jer oni su bili u vikendici svojoj tam) su napravili tako dobar roštilj za plakati, čista poezija, carsko meso, krmiči koji su se pacali, pa luk (obožavam ga al ga ne jedem ako postoji mogućnost da bi taj dan otišla nekam van na cugu il kaj, jučer nije bilo te mogućnosti) pojela sam valjda cijelu glavicu, paradajz, kruh. Tako smo se svi najeli da nismo mogli više nikam. Taman je počinjala utakmica, pa smo svi posjedali i gledali. Ja je nisam uspjela pogledat jer sam se začorila nasjedečki u fotelji, uz glasni TV, i navijanje. Poslije smo se opet okupali i popili kavu pa doma.
Tamo je stvarno lijepo, pa preporučam to mjesto za izlete...


- 19:28 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• Bas mi je drago da se neko najeo kak spada :) Mi smo isto rostiljali, ali na dvoristu. Ali, nista manje zabavno! :)) (Amor E Morte 30.08.2004. 22:09)
• eto vama Koprivničanima dobro dojde šoderica a ja ili na bazen ili Jarun. pošto je ovaj vikend bio jedan od lijepših i ja se uputih u Čatež poslijepodne kad je malkice jeftinije. cijeli dan na toboganima bio sam ko malo dijete sretan. (ronin 30.08.2004. 23:49)
• obiteljski izlet sa roštiljom kick ass! :))) (Megi 31.08.2004. 13:37)
• ... hmmm... jestivo... bolje od ljudske krvi... :) (Kontemplativa 01.09.2004. 00:46)
• Daj mi pls reci koliko ima vožnje od Koprivnice do Zagreba? Thx (šatrocosmo 01.09.2004. 13:04)
• Do šoderice imaš sat i pol vožnje, ali se isplati:) (Erato 01.09.2004. 21:29)

26.08.2004.

Prišla sam mu polako, spavao je. Toliko miran, spokojan, blijed. Otvorio je oči, njegov vrisak rasparao je tišinu. Soba se počela smanjivati, tama se širila iz kuta, tjeskoba je bujala u mome tijelu, rasla je, ključala. Smrad truleži lebdio je u zraku, obavijao me, gušio me. Strah se prikrao u moje kosti, slomio ih je, smrskao, pretvorio u prah, destrukcija, nestajanje.

Padam, u njegov hladan zagrljaj, njegove nevino bijele ruke. Prognao je strah, opet sam tu sa njim, u njegovom naručju, gledam njegove crne oči, toliko duboke da se gubim u zaboravu, sigurna. Mrak pokriva naša vrela tijela svojim velom. Valovi krvi razbijaju se u mojem srcu, teku mojim venama, svakog časa sve brže, divlje. Stavio je ruku na moje grudi i klizio po mom pulsirajućem tijelu. Led njegovog dodira zagrijavao je moju kožu, pretvarao me u svoju podanicu. Šaputao je tiho, lebdjela sam, želeći ga osjetiti, obaviti svoje ruke oko njegovog tijela. Privio me uz sebe, svoje usne prislonio mom izvijenom vratu, potekla je krv kroz moje izbodene žile. Jecaj nije uzburkao note tišine. Bol, kaos misli, zaglušujuća buka svuda oko mene, i onda smrtni mir, moj posljednji dah zaledio se u prošlosti. Više nisam bila ništa doli sjena u noći. Dijelovi moje duše kidali su se i padali kao žbuka sa prljavog zida te mrtvačke sobe. Nestalo je svijeta. Tekućina metalnog okusa slijevala se niz moje grlo, kapala na moje usne, slijevala se niz moj vrat, a ja sam halapljivo gutala. Sve je opet imalo smisla, smisao u nepostojanju smisla. Postali smo jedno.

Prišla sam polako njegovom odru, položila crvenu ružu na njegovo ukočeno tijelo. Tama se spustila na njegovo lijepo lice, zatvorila sam lijes. Nestao je zauvijek.


- 23:24 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• wow... jako dobro. Sviđa mi se ugođaj i gotovo se može čuti zvukovi koji se naziru iz tvojih riječi. Ne želim ti solit pamet, ali probaj još poradit malo na stilu.IMHO nekako mi ne sjeda ono nabrajanje... "destrukcija, nestajanje..." i brzi preleti iz jedne scene u drugu. slike su snažne, ali pomalo nejasne... na tvom opisu bloga piše "razmišljanja jednog mladog uma"... znači ima nas još... koji volimo razmišljat. Nastavi ovako... jako mi se sviđa... pozdrav! :)) (Amor E Morte 27.08.2004. 20:02)
• Hej, pa ovo nije loše, malo je na tragu Stephena Kinga, ali nije loše! Pozdrav! (arhangel 27.08.2004. 23:15)
• Nestao je. A ti si ostala tu.... Stvorila si dobru atmosferu, zamalo sam cuo skripu lijesa. (isilloth 29.08.2004. 22:24)
• škriiiiiip (mali_djava 30.08.2004. 09:25)
• opet se čita a. rice ? :-) (tiniwiel 05.09.2004. 12:11)

26.08.2004.

Cijeli dan imam neki grč u želucu. Lovi me neki strah! Ne mogu skužiti što me to izjeda iznutra. Kako da ubijem taj osjećaj? Kako da se oslobodim od toga straha od nečeg nepoznatog? Da li je to posljedica kraja ljeta, kraja ljenčarenja?
Počela sam učiti, razmišljati o faksu, valjda me tek sad lupilo da više nema zajebancije, da moram zagrijati stolicu i primiti se posla. Briga, frustracija i stres pokucali su na moja vrata i ja sam ih morala pustiti unutra. Vratili su se sa godišnjeg odmora i ponovno uselili u moj stan, na tridesetom katu nebodera užurbanog grada zvanog Moj život.


- 15:01 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• sjajno, znači sad kad se stan popunio, vrijeme ja za - party! ne može osoba biti potpuna ako nema i osjećaj jeze i straha. ne boj se, nego drži to pod blagom kontrolom i sve će biti ej-o-kej! (zagyrun 26.08.2004. 15:36)
• Ajd, nije ti još izbila seboreja, višak peruti, zanoktice još nisu oglodane, kao ni nokti, želudac još funkcionira, stolica je redovita, prištevi se još nisu proširili, a tvoja mentalnost je podnošljiva... ne očajavaj... :) (Kontemplativa 26.08.2004. 20:48)
• izgleda da taj interpersonalni cirkus se počeo odvijati u svima nama... "ranorujanska jeza" (llp

24.08.2004.

Pospremajući sobu naišla sam na tekst o Markizu de Sadeu. Fascinirao me nakon što sam pogledala film Otrovno pero Markiza de Sadea. Bilo je luđak, perverznjak, odvratan razvratnik koji je bičevao, silovao, orgijao, pljuvao po Bogu i obarao sve osim zločina i razbludnosti. Cogito ergo sum postaje Coito ergo sum. Pa opet toliko je zanimljiv, nekako privlačan baš zbog toga što je napisao ono što drugi nisu, ono što normalnim ljudima ne pada ni na pamet. Onda sam čak otišla u knjižnicu kako bih posudila neku njegovu knjigu, iz znatiželje tek da vidim tu krajnost, tu odvratnost, ali sam se predomislila iz jednostavnog srama. Zanimanje za njega je nestalo evo do sada kada sam slučajno na njega naišla.
Markiz de Sade rođen je 1740. godine. Otac mu je bio diplomata, klasno i seksualno liberalan (spavao je jednako sa raspusnim plemkinjama kao i s dječacima uličarima), a majka arostokratkinja. Sa šest godina De Sadea su povjerili rođaku svećeniku - ocu Jacques Françoisu, koji je u to vrijeme održavao odnose sa četiri žene. Sa deset godina odlazi na školovanje u Pariz, no budući da je loš učenik sa petnaest godina se pridružuje kraljevskoj konjici. U konjici (u kojoj su ga smatrali poremećenim, zbog stalnih posjeta bordelima i velikih kockarskih dugova, no ekstremno hrabrim) je ostao do svoje 22. godine.
Po povratku u građanski život De Sade je oženio Renee-Pelagie. Pet mjeseci nakon vjenčanja dolazi do afere Jeanne Testard. Markiz je unajmio dvadesetogodišnju prostitutku Jeanne Testard kojoj je rekao kako je dokazao da Bog ne postoji, te joj taj dokaz i razložio. On je naime masturbirao u kalež, najgorim izrazima vrijeđao Boga i Gospu, te je u vaginu žene stavio dvije hostije da bi tokom penetracije govorio: "Ako si Bog, odbrani se." Nakon tog razlaganja odveo ju je u sobu gdje joj je čitao bezbožnu poeziju tražeći od nje da ga bićuje, ona je odbila i prijavila policiji, ali se De Sade izvukao.
Druga afera se dogodila 1768. godine kada je De Sade unajmio Rose Keller da radi kod njega kao služavka. Tek što ju je doveo u kuću gurnuo ju je u zamraćenu sobu, vezao za krevet i bičevao, nožem joj nanio rane na leđima u koje je potom kapao vosak, na sve to on je doživio orgazam. Kažnjen je na sedam mjeseci zatvora.
U to vrijeme žena mu rađa sina, a nekoliko godina kasnije još jednog sina i kćer. On sa svojim osobnim sobarom Latourem nastavlja sa perverzijama. 1772. g. unajmili su četiri prostitutke odveli ih u mali stan te priredili orgiju s bičevanjem po "liga sistemu" (svako sa svakim). U bijegu od policije De Sade odlazi u Italiju sa sobarom i Anom, sestrom svoje žene, koja je, dok je De Sade nije zaveo, živjela u strogoj religioznoj komuni. Markiz je u odsustvu osuđen na smrt.
Nakon povlačenja kazne Markiz se vraća u Provansu gdje je organizirao za sebe prave hareme, unajmljivao poslugu od dječaka i djevojčica kojima je radio…Nije ni čudo što ga je otac jedne služavke htio ubiti. Markiz je pobjegao u Pariz, ali je tamo uhapšen i zatvoren. U zatočeništvu je proveo trinaest godina koje je iskoristio kako bi zadovoljio svoje literarne ambicije. 1789, nekoliko dana pred revoluciju, prebačen je iz Bastilje u ludnicu. De Sade će napokon biti oslobođen 1790.
Izišao je iz zatvora debeo, ćelav, impotentan i napušten od žene, običan građanin koji je stekao neke male simpatije vlade. Sva sreća mu okreće leđa 1793. kada ga revolucionarni režim hapsi i osuđuje na smrt. Pogubljenje je odgođeno, a on je nakon smaknuća vođa revolucije Robespierrea i Saint-Justa oslobođen. Osiromašen, napisat će i objaviti Filozofiju u budoaru i Juliette ili prednosti grijeha te prodati zamak u Provansi u kojem je prije dvadesetak godina orgijao. Usprkos svemu, ostao je siromašan. Bonapartin će ga režim 1801. godine ponovo uhapsiti i zatvoriti u ludnicu, ovaj put zbog njegovog pisanja, ne zbog stvarnih prekršaja. Ostatak života provest će u ludnici, gdje je i umro.

120 dana Sodome- četiri plemića sa svojim suprugama, dvadeset osam mladih žrtava te četiri razvratna ženska naratora priređuju groteskne orgije prepune svih mogućih devijacija, zvjerstava, koprofilije, mućenja i ubojstava.
Justine i Juliette-simbolički sažimaju njihovi podnaslovi - nevolje vrline, odnosno prednosti grijeha. Ipak, radikalno nemoralna i ateistička filozofija njegovih djela utjecat će na mnoge od Baudelairea do Dostojevskog. Flaubert, Swinburne i Apollinaire slavit će ga kao najslobodniji duh koji je ikada postojao.

U naše vrijeme De Sadea su uzdizali i Lacan, Barthes te Foucault. Impresivan je i njegov utjecaj na popularnu kulturu, od filma do muzike (stih iz pjesme Venus in Furs grupe Velvet Undreground je očito sadovski: Feel the whip in love not given lightly/ Feel the whip, now bleed for me; Enigmina pjesma Sadeness, Smashing Pumpkins s kompozicijom Marquis in Spades. Treba ipak biti jasan u izricanju istine da su Markizova djela lišena literarne vrijednosti, on je pornograf . Philip Kaufman je režiser filma Quills, rijeć je o moćnom filmu u čijoj su atmosferi podjednako prisutni erotika i filozofija. Francuski režiser Benoit Jacquot je autor filma naslovljenog jednostavno - Sade. Nastao prema romanu Sergea Bramlyja, a bavi se više filozofskom stranom De Sadeove prirode.


- 21:12 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Quills je ako ne izvrstan onda barem jedan jako zanimljiv i intrigantan film. (ronin 25.08.2004. 10:22)
• Geoffrey Rush je fenomenalan markiz, zar ne? (isilloth 25.08.2004. 11:46)
• Ma, stari markizo je bio legenda. On je jedini priznao ono sto veliku vecinu ljudi privlaci ali nece priznati (bar onda nisu htjeli) danas je hvala bogu drustvo malo otvorenije. ali, ipak jos prezatvoreno. Film nije nista posebno u usporedbi s knjigom. U svakom slucaju, ja i markiz DesiSad sutra na pivu :o) (Amor E Morte 25.08.2004. 13:52)
• A Markiz de Sutra? :) sorry... čitali, rasli i nadrasli smo ga... :) Ima neke ljepote u nježnosti... nije sve u boli... :) (Kontemplativa 26.08.2004. 12:57)

23.08.2004.

Izašla sam na balkon I vrisnula onako u sebi, stakla su se razbila, zidovi pali, ja se oslobodila “ljeta”. Gotovo je sa mojim jadnim duhovnim stanjem, vrijeme je da poletim, da se probudim. Kako bih krenula u novi dio mog života odnosno kako bih se vratila na put mog normalnog života morala sam sve pospremiti, morala sam sakriti sve tragove ljenčarenja. Generalka, pobacala sam brdo papira, olovaka, raznoraznog smeća, sitnica koji sam iz nekog razloga čuvala (kao što su ulaznice za kino, karte za bus…), pomela, pobrisala prašinu, izvadila knjige, pripremila zakone, napravila popis onoga što nedostaje. Potom sam nahranila sve od buraza i mame (sprčkala sam neko meso i krumpir u rolu i neki saft), mačke, susjedovih kanarinaca koji su kod nas na čuvanju do kornjača maminog bratića koji je na moru. Hm nisam ništa učila, ali pripremila sam sve i osjećam se super. Prilikom tih priprema naišla sam na neke papire koje sam skinula s neta o Markizu de Sadeu, o njemu ću malo kasnije.
Frendica sa kojom sam raspravljala o politici totalno me isključila. Da je neko drugo vrijeme više bi mi stalo, ali da budem iskrena sada mi se uopće ne provodi vrijeme s njom, pa sam sa te strane, ako je ona skužila taj moj stav jučer na kavi, ja kriva za dotični zid odnosno ja sam pored njenog sagradila i svoj zidić.
Tiniwiel je OK. Operacija je prošla dobro, sada se odmara i oporavlja, boli je ali je nadrogirana i negdje lebdi u onoj bolničkoj sobi (sve informacije dobih od njenog buraza, nisam nju željela gnjaviti).


Iggy Pop The Passenger
I am the passenger
And I ride and I ride
I ride through the city’s backside
I see the stars come out of the sky
Yeah, they’re bright in a hollow sky
You know it looks so good tonight
I am the passenger
I stay under glass
I look through my window so bright
I see the stars come out tonight
I see the bright and hollow sky
Over the city’s a rip in the sky
And everything looks good tonight
Singin’ la la la la la-la-la la
La la la la la-la-la la
La la la la la-la-la la la-la

- 19:41 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• genijalan pjesma... (kupus 23.08.2004. 19:59)
• genijalan potez. fly! (zagyrun 23.08.2004. 20:00)
• pozdravi bolesnicu :) (Megi 24.08.2004. 12:13)
• Dragi markiz pod slikom Davida, koja me podsjeca na Montyja Pythona. Lijepo te je citati. (isilloth 24.08.2004. 15:33)

22.08.2004.

Pa da krenemo redom.
Moja draga Tiniwiel pala je jučer sa bicikla, iščašila lakat, puko joj neki dio kosti i sutra ide na operaciju. Vozila se po Jurišićevoj i u krivom kutu prešla preko neke udubine i pala. Pomogli su joj neki dragi ljudi, ostavili je ležati na podu, da joj ne bi micanjem još nešto gore napravili, dvije žene su joj pravile hlad, da joj baš sunce ne tuče u glavu, a neki frajer je nazvao hitnu i njezine starce (jer nije ona imala kuna na mobu), i zavezo joj bicikl za stup da ga još netko ne ukrade. Ipak u Zagrebu ima još dobrih ljudi koji će ti pomoći ako ti se nešto dogodi. Samo da joj ta kost nije smrskana jer će joj onda morat neke pločice stavljat. Bila sam je posjetit, jadnica sve je boli, ruka joj u gipsu, prsti ko čevapi, svaki mali pokret rukom je boli. Sve moje misli su uz nju. Nadam se da će operacija proći bez ikakvih komlikacija, i da će mi brzo izaći iz bolnice.

Da li ste ikada naletili na zid kod svog prijatelja zbog politike? Eto ja jesam. Otišla sam do frendice na kavu, zavalile se u hlad i razgovor krenuo u vode politike (ja sam bila malo nabrijana jer sam pročitala cijeli Globus). Ona čista HDZovka a ja naginjem drugoj strani. Povuci potegni, nemreš njoj objasnit neke stvari, pa ni opće povijesne činjenice. Naime ona je u rodu sa Mile Budakom, a ja se ne slažem sa podignutom spomen pločom tom čovjeku. Pa o ovom novom zakonu o prometu, pa o obećanjima koja nisu ispunjena. Povuci potegni…I zid, ne javlja se, ne zove. Što se mogla naljutiti na mene što imam totalno drugačije stavove od nje? Što ne može prihvatiti naše razlike? Zar ne kuži razliku između raspravljanja i svađe? Očito ne. Pa baš me briga, odrast će kad-tad i valjda će početi misliti svojom glavom, a ne glavom svojih roditelja.

Moje trenutno stanje svijesti. Još uvijek zatupljena ali se polako vraćam na put, izlaz iz tunela. Od sutra (autosugestija) sam bolje, počinjem radni dan sa vožnjom, počinjem polako učiti jer čeka me ogroman ispit (Građansko pravo od nekih 2000 stranica). Ljeto je ionako gotovo, evo sad sam u trenirci i maji na duge rukave jer mi je zima.

Jeste li čuli kako su nedavno iznad Paga ponovno viđeni NLOi, ja sam baš u to vrijeme kada su viđena čudna svijetla na nebu bila na Feralu (u Velom Lošinju) i gledala u pravcu Paga, možda sam gledala u NLO. Ja znam da postoje vanzemaljci, da nas posjećuju (pogotovo u vrijeme ratova i nekih katastrofa).

OK to bi bilo dosta. Mislite na Tiniwiel da što prije ozdravi.


- 21:48 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• Budi oprezna, mali je korak od NLO do PLO... :-/ :-) (Kontemplativa 22.08.2004. 23:12)
• svaka čast na strpljenju sa prijateljicom...moji svi znaju "na kojoj sam strani" pa nema takvih nesporazuma...uostalom, oni koji vrijede, ostat će uz mene bez obzira imali mi ista ili različita politička uvjerenje :) (Megi 23.08.2004. 09:39)
• Baš me veseli, da izlaziš iz tunela! I nadam se, da će "kolegica po Tolkienu", "slavujčica" brzo opet stajati na svojim zdravim nogama. A pravi prijatelji izdrže oluje politike i shvataju one prave vrijednosti.... (isilloth 23.08.2004. 11:43)
• ma, brijes mala :)) neki dan sam ja sa sister sjedio na dvoristu i piljakao u nebo kada smo isto vidjeli neka 3 svjetleca objekta, dva jedan do drugog, jedan malo nize dole... izgledalo je kao neproporcionalni trokut. dal sam gledao prema pragu, tu me rezi ako znam *pokazujem-tamo-dole* :) (na zapešča) :)) iznenadila me ova prica da su zagrebcani odlucili pomoc nekom... si ziher da nisu bili bosanci? :)) Gledao sam na RTL2 na satelitskoj emisiju o tome kako ljudovi u njemacka ne pomazu nikome, i postavili su skrivenu kameru i potrgani motor na pod i krvavog motoristu pored njega, i 15 minuta nitko nije trznuo, niti zaustavio auto (a scena je bila u gradu a ne na autocesti). dok nije naletio neki priprost frajer i rekao "ej ba, s' dobro??" ... toliko o njemačkoj kurtoaziji :) .... jesam se raspisao :)) e, mala, oces mi se javit na mom "drugom blogu" prek poruke? ha? :) ili na mail? (Amor E Morte 23.08.2004. 18:05)
• GP kažeš. Pa preporučio bih da ideš (aravno kad naučiš) kod Klarića (ako treba dole kumi, moli, plaći pred tajnicom) ili asist Nikšića, svi ostali su hmmmm (ronin 25.08.2004. 10:28)
• GP kažeš. Pa preporučio bih da ideš (aravno kad naučiš) kod Klarića (ako treba dole kumi, moli, plaći pred tajnicom) ili asist Nikšića, svi ostali su hmmmm (ronin 25.08.2004. 10:28)

18.08.2004.

Vratila sam se u ovu prčvarnicu od mog grada, na vrući asfalt, u oblak neugodnih mirisa koji se šire od uznojenih ljudi, ostavila za sobom plavetnilo mora, slani mirisni zrak, nebo posuto zvijezdama…

Pa kako je bilo? Hm ne mogu se požaliti (previše), okupala sam se, osunčala (tj. spekla na svim mogućim i nemogućim mjestima na tijelu), uživala u samoći.
Da krenem iz početka. Putovala sam sa autobusom u kojem je osim vozača i mene bila samo još jedna putnica (nikad nisam doživjela tako prazan bus), i došla bih ja u pristojno vrijeme u Veli Lošinj da zbog nekog rasporeda u vožnji bus nije stao u Cresu i tamo čekao 50 minuta, vozač je otišao na cugu, ženska je tu završila putovanje, a ja ostala sama u busu sa muzikom i šetala se okolo busa, koma. Nisam ni znala da smo stali odmah uz rivu jer bi tada tražila da vozač zaključa autobus i pusti me da se odem prošetat. Napokon sam stigla, starci me pričekali i odmah otišla spat.

Tu počinju problemi, nisu mi mogli uzeti posebnu sobu pa smo svi zajedno bili u trokrevetnoj sobi, legla ja u krevet, lego moj stari, čim je prislonio glavu na jastuk začorio je i započeo svoju cjelovečernju ariju hrkanja, glasnog disanja, roktanja i ostalih «milozvučnih» glasova koje je proizvodio rektum u njegovim ustima. Kosa mi je skoro sva poispadala, živce mi je ispilio na nulu, rasplakala se od muke, bila sam toliko iscrpljena i umorna ali nikako zaspat od te njegove pjesme, trkala sam ga, bacala stvari na njega, al on prestane na jednu minutu i onda opet. Sada mogu zahvaliti nekoj nevidljivoj sili koja mi je prije puta došapnula da uzmem walkman, stavila ja tako slušalice opičila Coldplay do daske i utonula u san, jedini nedostatak te metode je jutarnja uhobolja, i svakodnevno kupovanje baterija koje su se prek noći ispraznile. Sve se to isplatilo kada sam došla na plažu i bacile se u more, savršene temperatura da te rashladi, kada sam zaronila, kada sam jahala na valovima, izašla i legla na ležaljku, poljubila sunce (koje je strastveno poljubilo i mene).

Ujutro bih sama otišla na plažu, popila bih sama kavu u bircu gledajući more, legla na mol i utonula u svijet iz knjige. Iz početka bilo mi je glupo biti sama, osjećala sam se neugodno, kao da me svi gledaju i misle kako jadno, ali nakon nekog vremena postalo mi je tako svejedno i uživala sam u toj tišini, u svojim mislima, samoći. Poslije ručka bih otišla malo na Feral i tamo sjela u hlad čitajući knjigu, kada su se starci probudili iz svog popodnevnog sna, otišli bi svi zajedno na kavu, pa na plažu. Već kada su me zvali da dođem, moram provesti neko vrijeme sa njima. Zajebavali smo se, zezali starog, kupali se i cvrljili na suncu, uz stalne naredbe mog starog: okreni se za 180, namaži se, odi u vodu, polakše plivaj, uživaj u moru, pa plutaj, pa skoči, pa ovo pa ono, da nije bilo moje mame pukla bih po šavovima i sasula mu grdne riječi u facu. Bio je toliko naporan da je to strašno, al smo ga ja i stara dobro zezale zbog toga. Oni bi otišli oko sedam s plaže, a ja bih ostala još pol sata, sat sama, gledala zalazak sunca i uživala. Tada sam i opazila jednog frajera koji je blizu mene ležao sa curom a mene skidao očima, stalno je zurio, hm ne kužim zašto me tako ne gleda netko tko je slobodan? Navečer bi se prošetali, pojeli sladać il popili sok, gledali zvijezde, čak smo vidjeli nekoliko meteora (fenomenalno), oni bi otišli spavat a ja bih još sama prolunjala. Nisam nikoga upoznala jer populacija u Velom Lošinju se kreće od roditelja i njihove male dječice, klinaca i klinkica, dedeka i bakica, i onih mojih godina i malo starijih koji su u parovima. Nisam niti išla s ciljem da nekog upoznam već da se odmorim i napunim baterije, to sam i napravila.


- 13:29 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• :) za priču i :)) za volju da napišeš toliki post... (mali_djava 18.08.2004. 13:56)
• svaka cast tebi na zivcima i tvom starom na upornosti (isilloth 18.08.2004. 17:11)
• nek si ti napunila baterije,to je bitno,za to i služi odmor:)) (slučajna prolaznica 19.08.2004. 12:30)
• :hug: a za izbor glazbe u walkmanu: COLDPLAY!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! !!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! thumbs up:) (zagyrun 19.08.2004. 13:50)
• Hey! hvala na komentaru! :) hvala ti na tvojim riječima. Većeras slijedi nastavak, ako imaš vremena i volje, navrati... :) nadam se da će ti se svidjet :) (Amor E Morte 19.08.2004. 18:29)

20.08.2004.

Ležim u tunelu, sama, zaboravljena od sviju! Ili sam ja zaboravila sve, pa čak i sebe? Zatupljenost, mrtvilo, dosada se prikrada kao crv koji izjeda trulo meso moga tijela. Mrak, tišina, mir smrti. Ne postojim, ne dišem, srce je prestalo kucati, misli su prestale letjeti, krila su odrezana, noge polomljene, oči oslijepile, usne zašivene. Koliko je dugačak taj tunel? Ne mogu više hodati, padam, posrćem, nemam oslonca za koji se mogu primiti. Izlaza ne vidim, barem danas, možda sutra, nada još tinja. Možda ću za koji dan vidjeti svjetlost na kraju ovog smrdljivog tunela.

- 23:35 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• Ajme, ta metafora s tunelom, vidjeh je... uistinu, a crv... hmmm... dosada je jedan zdrav osjećaj ispraznosti... pokušaj zbuniti svoj mozak, isključiti osjetila, da vidiš što je prava tišina u tebi... zastrašujuće je... (Kontemplativa 20.08.2004. 23:53)
• da se chovjek zabrine (mad 21.08.2004. 01:29)
• vidjeti svjetlost na kraju tunela i nadati se da nije vlak... a na kraju krajeva jedino ti mozes srusiti tunel i najuriti tamu. samo ne gubi nadu. (isilloth 21.08.2004. 10:26)
• Slazem se s kontemplativom. Iskljući sebe, svoja osjetila, i kada začuješ krik tišine u sebi koji će biti gori od bilo kojeg zvuka umirućih stvorova, onda ćeš spoznati istinski osječaj samoće i izgubljenosti, i vijet ćeš da svijetlo u tunelu nije kraj tunela, već je to traćak nade u tvojim oćima koji tinja prije nego se ugasne, i ostane samo jedna prazna duša koja je nekad bila ljudsko biće... P.S. Hvala na komentaru na mom blogu. drago mi je da ima ljudi koji me razumiju. (Amor E Morte 22.08.2004. 20:54)

11.08.2004.

Ja odlazim, idem na more na par dana do ponedjeljka. Napokon ću vidjeti more. U 18h krećem i vozim se 6 i pol sati do Velog Lošinja. Karta mi je v žepu (jučer mi ju je moj dobri braco kupio), još se moram spremit, napravit pizzu burazu za ručak, napravit si sendvič, ostavit novce burazu za kruh, mlijeko i ostale potrepštine, otići na vožnju, pa na kavicu s Tiniwiel, pa sjest u bus (i po mogućnosti ne rigat do cilja). I sura se ujutro bacit u more, osjetiti slanu vodu, sunce, miris borove šume, i ostat skulirana i mirna, bez živciranja i ispada jer ću bit sama sa starcima, ma preživjet ću ja tih 4 dana, sve samo da vidim more…
Pozdrav svima koji su nabasali na moj blog…


- 10:08 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• uživaj,ja sam bila na godišnjem ali ne i na moru a tako mi fali more,uh,još samo 360 dana i eto i mene na moru :)) (slučajna prolaznica 11.08.2004. 12:12)
• super, uživaj. ja krećem u nedjelju na morje. (ronin 11.08.2004. 16:55)
• pozdrav tebi. odmori se, ignoriraj starce, pronadji kutak na plazi i skloni se od sunca, zakopaj se u najjtajnije misli i zaboravi na zakone fizike (zagyrun 11.08.2004. 17:12)
• uživaj,uživaj i opet uživaj... (Spidergirl 11.08.2004. 21:24)

10.08.2004.

Kada je u pitanju tko će popušit neku veću sumu novca, odgovor je moji starci. Uvijek sam im govorila da hoću na vozački, a oni uvijek da ima vremena (ok nit ja nisam bila tak jako zagrijana za vozački pa ih nisam gnjavila od jutra do sutra), budem kad položim ispite, kad sredim situaciju na faksu. I tako godine su prolazile i prolazile i ja tek sad krenem na vozački, a oni to plate duplo više nego što bi platili da sam išla prije. Prošla sam ispit iz prve, ma kaj je meni za naučit onu malu knjižicu pitanja kad na faksu učim knjižice od 1000 strana, sad idem na prvu pomoć, a i to je bezveze, al krenula sam i na vožnju. To je već drugi par čarapa. Sjednem ja prvi put u auto, odmah na glavnu cestu, samo sve mi je nešto čudno, koliko kod se primakla volanu moje noge jedva da su na gasu il kočnici, ma trebala bih se ja malo bolje namjestiti al nemam pojma kak, niska sam imam neke premale noge za taj auto, sve me to jako živcira. Prva vožnja, ugasio mi se sam jednom, u drugoj isto sam jednom, a danas 3 puta, dam žmigavac za lijevo, a skrenem desno, sve te male (i velike) greške totalno su me izbacile iz takta, tak da sam vozila koma. Ja sam prirodni antitalent za vožnju… Il možda nisam navikla da mi nešto nejde od ruke. Najviše me muči situacija na križanju, pa ti stisni kuplung, pa stavi u prvu, pa zakoči, pa gledaj okolo, pa kreni, pa stisni ovo i ono, i promijeni brzinu pa sve polako, pa da ne cuka, a ja sve to nekak zbrljam i s prstima stišćem jer mi noga cijela ne dopire do kočnice…ma koma to mi je najgore jer se sva sjebem. I tak sad sam razočarana, ljuta i mislim si kak instruktor misli da nema goreg vozača od mene.

I još gora stvar od svega ovog, kad napokon naučim vozit kak tak i položim vozači onda me čeka novi zakon. Ma di je bio mozak onima koji su ga izglasali (kaj uopće to pitam pol političara umjesto mozga ima sijeno). Tko je to vidio još bum skup sa ostalim vozačima morala paziti na svoju prehranu, ne jesti salate sa vinskim octom, ne jesti voće jer čuj napuhat ću više od 0. Pa onda ne smijem vozit poslije 23h osim ako me ne prati netko tko je stariji od 25, hello ja idem van sa svojim vršnjacima, frendicama koje su možda godinu starije od mene i kaj da sad radim. Budale, glupani, idioti, oni koji su napravili taj zakon. Pa te može kaznit ak voziš presporo, pa prebrzo, pa ak si plav i lak si crnokos, pa ak nosiš tenisice, Ok al za skoro svaki drek ti mogu spičit kaznu od 1000kn i više. Malo će nas prvo tako opljačkati, il ćemo neke policajce koji se daju obogatiti, pa budu onda uvidjeli da zakon ne valja odnosno kad će se narod pobuniti, pa budu okrivili nekog drugog da je donio taj zakon, il možda da su bili opsjednuti sa vanzemaljcima pa nisu znali što rade kako bi opet dobili blagonaklonost nas običnih smrtnika.


- 15:23 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• hahaha, tek sam sad skužio ovo o cipeli od baloga u desnoj koloni. moram nać svoju "zlatnu nit" i "nevidljivu ivu" i prisjetit se malo svega onoga što mi je ko klincu bilo dovoljno da mi dan bude nasmijan. (mad 10.08.2004. 22:58)
• ja se već pet godina "spremam" na vozački...možda jednom i krenem :) (Megi 11.08.2004. 08:58)

07.08.2004.

Da li posvećujemo dovoljno pažnje jednom zagrljaju? Da li mu dajemo onoliko važnosti koliko zaslužuje? Kaže se kako se iz poljupca može saznati što druga osoba osjeća, donekle je i to istina, ali jako je lako zavarati i odglumiti osjećaje i u poljupcu. Ja se nikada ne grlim, nekako mi je neugodno nekoga zagrliti. Jer kada grlim prepuštam se, otvaram svoje ruke, pozivam ga, prihvaćam ga, obavijam svoje ruke oko njegovog tijela, on me stišće uz sebe, dodirujemo se, njegov stisak pokazuje mnogo, da li je labavi i mlitavi znači da je ravnodušan, ako je čvrsti i jaki znači da me želi uz sebe, i ostale finese u jakosti stiska koje nam predočuju stupanj zainteresiranosti suprotne strane. I baš zbog toga što više saznam iz jednog zagrljaja nego iz poljupca ja (koja se skrivam u svom oklopu i sve držim na nekoj udaljenosti unatoč svim lijepim riječima koje bi mogle nekome dati lažan dojam da sam im se posve otvorila i da me poznaju u dušu) ne volim se grliti za bezveze već samo kada sam spremna skinuti oklop i u potpunosti uživati u toj blizini nečijeg srca. Tek onda kada se zagrlim bez svoje oklopne zaštite znam da zaista volim, i onda se dajem i dušom i tijelom, tek onda otvaram vrata mog srca i puštam ga unutra da istraži moje najskrivenije osjećaje. U poljupcu mogu lagati, mogu odglumiti, mogu prevariti, dok zagrljaj ne mogu uopće niti izvesti da moji osjećaji ne postoje, da nisu snažni i iskreni.

Zagrljaj sa prijateljima ili prijateljicama kod mene je rijedak ili čak ne postojeći, zapravo ne sjećam se da li sam se ikada baš zagrlila sa nekom frendicom. Većinom se ti zagrljaju svode na poluzagrljaje koji ne skidaju moj oklop, pa ja ostajem zaštićena od dubljeg prodiranja u moju dušu.

Zagrljaji sa rodbinom, katastrofa, izbjegavam ih na veliko, osim sa sestričnom sa kojom sam si jako bliska, a ovi ostali tko su oni da idu i blizu mom oklopu kada me uopće ne poznaju. Zagrljaji se svode na to da se držim što dalje, jedva da ih dotaknem, i brzo se izmigoljim.

Mamicu i taticu, buraza i baku grlila sam ko mala, al sada to se svede možda na jednom godišnje i to onaj kratki zagrljaj koji im omogućuje samo kratak uvid u moje trenutačno emocionalno stanje. To je posljedica straha da se ne nasmiju kada vide da ja stvarno osjećam, duboko i snažno.

Da li posvećujem previše pažnje jednom običnom zagrljaju? Da li mu dajem preveliku važnost?


- 12:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• si normalna? kako se mozes nakon tako divnog posta zapitati dajes li hugovima preveliko znacenje? ocito da ti hugovi puno znace i da ih ne uzimas zdravo za gotovo. e pa to je how it should be. i ja mislim da je hug important and intimate. volim se grliti ali ne prakticiram cesto jer mi je nekad bed, ali nekad mi bas dodje zagrliti nekoga (neku, jel). ma, evo tebi jedan hug (zagyrun 07.08.2004. 17:17)

05.08.2004.

Mislila sam da je zaista poznajem, da znam što misli u svakom trenutku, pa opet nakon 8 godina uspjela me iznenaditi. Vratila se prije par dana s mora i nekako kao da je u tih 14 dana odrasla, uozbiljila se. Sjedile smo jučer na mojem balkonu gledale praznu cestu (zamišljajući da je to riva koja je puna ljudi) i pričale, trabunjale, baljezgale, smijale se i uzdisale za njenom ljetnom avanturom, za njenim ludim provodom (a meni je bilo ko da sam bila tamo, nekako sam se uživila u taj feeling iako nisam ni primirisala moru), žalile se na nedostatak ljubavi, na dosadu grada… Našla sam se kako joj govorim neke stvari koje sam uvijek potiskivala, koje joj nisam htjela reći, koje sam čuvala u sebi iz straha da naše uže ne pukne i ona me shvatila i ja sam shvatila nju koja jednako razmišlja. Našle smo se ponovno na istoj valnoj dužini, koju je ponekad toliko teško zadržati.

Volim ja te trenutke opuštenosti na mom balkonu kada ponovno pronalazimo ono uže koja nas tako čvrsto povezuje. Mislila sam da je ono već počelo pucati, da se istrošilo i da smo ostale prijateljice iz neke čiste navike, da se već toliko znamo da si dosađujemo, da je to što si ponekad idemo na živce pokazatelj da ćemo izgubiti jedna drugu, mislila sam da me više ne voli, prevarila sam se. Uže je na mjestu, još uvijek čvrsto kao nekad i nadam se će uvijek biti.

02.08.2004.

Gospodar prstenova, Prstenova družina, evo sada sam ga pogledala po 7 put (mislim, il čak osmi), freak sam znam, čak me doma jako čudno gledaju, al ja si ne mogu pomoći. Buraz mi veli da bi trebala kod psihijatra jer sam totalno luda za filmom i knjigom, on ne razumije da je meni taj film najbolji psihijatar.
Svaki put se rasplačem, nasmijem, naježim, nadivim, prepustim, otvorim, oslobodim, kao da je prvi put. Katarza!!! Život je ponovno lijep! Postajem ptica na krilima vjetra, oslobođena od briga lebdim prostranstvima Međuzemlja. Svaka stanica u mome tijelu se probudi, ja ustajem iz mrtvih, srce ponovno kuca, budi se nada na koju sam zaboravila, vraća se vjera u prave ljudske vrijednosti, prijateljstvo, srčanost, hrabrost, ljubav, iskrenost, svi dijelovi slagalice mog duševnog bića su ponovno na svom mjestu, sve se posloži i ja sam opet JA. Okrećem se prema svijetu i govorim: evo me tu sam unatoč brigama, strahovima, boli i patnjama, ja ne posustajem, ništa me neće slomiti, jaka sam, ne dam se zgaziti.


- 00:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• ako te utješi...ima nas freakova još :) (Megi 02.08.2004. 15:22)
• I još. Živim za LOTR! Ne samo film, knjiga rocks too! (jednorog 02.08.2004. 21:27)
• zavidim ti jer nemam vremena prepustiti se svemu tome opet iznova...više ne brojim koji put:-) obećaješm da ćeš nadoknaditi to sa mnom? p.s. vidim da si se prebacila na drugog momka....pa kaj sam ja od početka govorila?! :-) (tiniwiel 03.08.2004. 20:49)
• ovaj ili onaj momak, pih... ja glasam za viteza:-D kojeg? pih... samo je jedan;-P (colorblind 04.08.2004. 01:25)
• 6 puta:) (zagyrun 05.08.2004. 14:01)
• osobno sam sve sijelove pogledao najmanje 3 puta. još te stignem sustići. no film pobuđuje i sve ovo što si bila rekla, nadahnjuje. odnedavno je poznato kako film kao film liječi i duše. (ronin 06.08.2004. 14:24)

29.07.2004.

Šta reći, baš kada uspijem nekog izbiti iz glave (riječ je o «prijatelju koji me bio poljubio prije nekog vremena i nije se poslije javio) on se uspije kao neki nametnik ponovno vratiti tražeći svoje mjesto u mojim mislima. I evo dobio ga je, zahvaljujući jednoj ženskastoj, ljubavnoj, pomalo žalosnoj poruci kojom je pokazao da mu je stalo. A dali je to zaista i mislio? Baš sam sucker! Naravno da nije, nije se htio javiti na telefon (iz neugode zbog poruke?).Kao da je osjetio na kilometre kako je njegovo mjesto u mojoj glavi uzurpirao netko drugi, malo pomalo izbacio ga je iz predsjedničkog apartmana na zadnjem katu Hotela Mozak. I eto brže bolje mog prijatelja nazad, tražeći opet boravišnu dozvolu, ispričavajući se što je bio odsutan (mislim da je bio na plaži s nekom drugom). Smjestila sam ga u sobu na predzadnjem katu, ali što je dan tekao to se on stepenicama penjao prema predsjedničkom. Uzurpatora sam čuvši da on nije zainteresiran izbacila iz apartmana nedavši mu ni vremena da se spremi, tako da je ostavio još nekoliko stvari. Moj prijatelj je počeo skakati od sreće, al neće ići. Nije se javio, nije potvrdio rezervaciju apartmana, na vrata mog predsjedničkog apartmana stavila sam natpis access denied. Moj prijatelj se vratio u sobu, samo zahvaljujući mojoj pretjeranoj naivnosti. Hm ako se danas ne javi i potvrdi dolazak i boravak ima da leti iz mog hotela zauvijek. A što ću sa uzurpatorom? Zvala me frendica pa mi veli kako ipak ima neke minimalne šanse za njegov interes potvrđujući takvu izjavu solidnim dokazima. Tako da sam uzurpatora smjestila u prizemlje, dala mu lijepi apartman i preporuku neka pričeka, da ima šanse za promaknuće u bolji smještaj.

Zapravo moj hotel Mozak radi jako dobro, fino zarađuje jer se gosti uvijek mijenjaju, a postoje i neki stalni, imam posebno krilo za obitelji i rodbinu, posebno krilo za prijatelje koji su tamo stalni gosti sa nekim jako rijetkim izmjenama, ostali dio hotele sačinjavaju sobe i apartmani ispunjeni znancima koji dolaze preko vikenda, bivšim dečkima i ljubavnicima koji imaju stalnu sobu u koju samo ponekad svrate, te predmetima mog zanimanja koji se mijenjaju nestalnom brzinom ovisno da li sam ja gost njihovog hotela. U podrumu se nalazi dark chamber opremljen najnovijim spravama za mučenje, trenutačno je taj dio hotela prazan.

REKLAMA: Hotel Mozak smješten u mojoj glavi, okružen zelenim, prostranim vrtovima i šumama, nudi vam rekreacijski centar, solarij, sounu, vrhunske kozmetičare, frizere i masažere. U predvorju se nalaze butici najboljih dizajnera, koji će vas uljepšati i dati vam osobine koje inače nemate. Možete se ugodno opustiti i rekreirati na našim teniskim i golf terenima, nabildati u debildani, otplivati u tirkiznom moru. Noćni izlasci nisu mi strani, Hotel vam nudi noćne barove, striptiz, karaoke show, besplatan pristup na Internet, romantične večere pod zvjezdanim nebom uz neku ugodnu muziku po vašoj želji i najfiniju hranu.
Moje ugodno osoblje ispunit će vam svaku želju, potrudit će se da vam boravak bude ugodan kako bi nam došli opet.
Zbog velike konkurencije boravak je besplatan, jedino se plaća poštivanjem dolje navedenih pravila.
Pravila su: fino ponašanje, pristojnost, bez omalovažavanja, uvreda, nanošenja bilo kakve boli, i ostala ponašanja koja bi mogla dovesti do kratkotrajnih ili dugotrajnih psihičkih poremećaja, ozljeda ili ožiljaka.
Strogo je zabranjeno slamanje srca.
(Ukoliko prekršite neka od gore navedenih pravila bit ćete kažnjeni boravkom u podrumu gdje ću vas povremeno izmučiti, ovisno o prekršaju.)


- 15:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• joj kako si ovo lijepo napisala,odlično je :)) (slučajna prolaznica 29.07.2004. 15:25)
• dobar blog, super textovi, zakon slika (Dali?) :))) (Megi 30.07.2004. 08:08)
• mi lajk it :) (Petr@ 31.07.2004. 21:21)
• :-))))))) (tiniwiel 31.07.2004. 22:57)
• haha, mraaaak! sad cu se smijuljit cijeli dan radeci razmjestaj gostiju po vl. brain/apartmanima, haha ;-P (colorblind 01.08.2004. 14:20)
• nisam li vec komentirao ovaj post? u svakom slucaju: pises kao da slikas kistom. keep it up (zagyrun 06.08.2004. 13:11)

28.07.2004.

Kada su mi hormoni podivljali, kada sam se počela upoznavati sa svojom seksualnosti, kada su počela prva erotska maštanja pojavila se i ideja o «ljubavi u troje». Kada sam uplovila u svijet sexa ta se ideja sve više razrađivala, postajala sve češća, sve erotičnija, senzualnija, strastvenija, uzbudljivija…

Ljubila bih njene pune usne, mazila njeno nježno tijelo dok se on polako priključivao našoj igri ljubeći naša isprepletena tijela. Ležala sam na leđima stavljajući u usta njegov kruti ud, dok je ona jezikom istraživala moje prepone.
Primala sam ih obojcu, onako nježno, polako dok su ljubili moje tijelo vrelo od uzbuđenja.
Ovo su samo kratki isječci mojih maštarija, erotske igre u mojoj glavi! Nije mi zapravo bitno da li su u pitanju dvojca muškaraca, ili se radi o još jednoj ženi i muškarcu, meni ne smeta. Misli su mi i onako oduvijek lutale oko pitanja kako bi bilo biti sa nekom ženom, da se razumijemo obožavam muškarce ali znatiželja je znatiželja.

Koliko god bih ja željela za sebe reći kako sam full liberalna i otvorena, da sam spremna probati sve vrste seks-igrica, da sam otvorena za ideju manage-a-trois, ne mogu. Odrasla sam u takvom društvu koje ljubav u troje shvaća nečim o čemu se može razmišljati ali ne i napraviti, i taj je stav duboko usađen u meni. Pokušavam probiti te zidove moralnih zabrana koje su mi ugrađene i ponekad uspijevam, ali sam došavši do manage-a-trois stala pred armirani beton. Nikada nisam imala toliko hrabrosti upustiti se u takav eksperiment. Zašto? Možda zbog stava još uvijek konzervativnog društva kojemu je tako nešto nepojmljivo odnosno neprihvatljivo (a i u kojemu je i seks ponekad delikatna tema), možda iz straha da neće biti ono što sam ja zamišljala i da ću se razočarati ( a ovako mi uvijek ostaje moja uzbuđujuća fantazija koja me zabavlja kasno u noć), ali nije zato jer nisam imala sa kim. Bilo je prijedloga, još ih ima.
Drugi je problem s kime to napraviti? Sa nekim tko je dovoljno diskretan, otvorenih stavova o sexu, nekim tko mi nije ni dečko, nit prijatelj, s nekim neznancima (jer mislim da bi u protivnom došlo do povrijeđenih srca, ljutnje, ljubomore, svađa, nelagode, prekida) ili pak sa nekim koga dobro poznaješ da bude nekako ugodnije i lakše se prepustiti tim putenim slastima sexa u troje? Dosta me je i strah da ovakva moje ekshibicija ne bi procurila negdje u javnost, pogotovo u mom malenom gradiću gdje se gotovo svi znaju, ili barem kod takvog sočnog trača mogu lako saznati tko je tko. Ljudi vrlo lako neku curu proglase droljom, kurvicom i drugim finim nazivima ako je malo slobodnija u sexu (znao svi da se muškarci za takve stvari tapšaju po ramenima, dižu im se nevidljivi spomenici, postaju legende među ostalim napaljenim muškarčićima). Kada se pročuje takav naziv možemo se pozdraviti sa nekom normalnom i stalnom vezom jer će u nama vidjeti žensko meso koje će im ispuniti neke fantazije odnosno koju će dobro poševiti i odjebati (većina ih želi ševiti «kurvice» a ženiti nevine djevice- a za pronalaženje takve će im trebati jako puno sreće).

Zaključak je: Upustiti se u sexualna eksperimentiranja što dalje od mjesta prebivališta, pametno prikriti sve tragove, igrati se pametno da se ne sazna, igrači bi trebali biti osobe od povjerenja (kako bi se otklonila mogućnost da netko našu igru iskoristi protiv nas). Uživati u sladostrastnim dodirima dvojce muškaraca ili pak neke žene i muškarca, ispuniti svoje najskrivenije želje.



- 23:21 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• Gdje uspjevaju rijetke voćke koje se zovu djevojke spremne na manage-a-trois? (jednorog 29.07.2004. 00:00)
• hmm... razmišljah o tome puno puta... ali zaključih kako to nikada ne bih napravila sa neznancima. to bi morao biti neki speciall mix raznoraznih povoljnih okolnosti i dve osobe koje volim, poznajem i koje su mi privlačne i da ja ništa ne iniciram. ahahahaaaa. ipak niš od manage-a-trois ;-P (colorblind 29.07.2004. 00:51)
• Zaboravila si situaciju ti, ona i ona. To se isto racuna! (Redpen 31.07.2004. 23:20)
• my, my, aren't you grand, and I mean it. girlie, these lines are awesome! (zagyrun 05.08.2004. 14:05)
• ovaj blog mi je krajnje intrigirajući i priznajem da to nas mouškarce jako zanima. no da se pozovem na komentar na početku, rijetke žene o tome žele razgovarati, onako u šali, a ja osobno nisam naišao na takovu koja je spremna. (ronin 06.08.2004. 14:17)
• heheh. sad sam tek skuzio da sam raniji comment pisao za brain hotel, al pod krivi post. no neme veze, comment moze stajati i uz ovaj post, jer stvarno dobro pises. sve si sama vec odgovorila, i mislim da se ne moramo brinuti za tebe jer si dovoljno zrela. a i strah u ovakvim situacijama moze biti stimulirajuci. may your fantasy come true. bon voyage! (zagyrun 06.08.2004. 19:48)
• trebash se samo dobro napit prije mrkanja, onda ih vidish 2, 3, 5 .... nemash beda. (mad 07.08.2004. 09:58)

27.07.2004.

Evo baš sam pogledala Gremline na TVu, vratiše me u djetinjstvo. Sada uopće ne snimaju tako dobre filmove ili se to meni čini zato jer oni nemaju tako veliko značenje za mene. Ovaj me film vrati u doba igranja skrivača, kauboja i indijanaca, lovice i drugih dječjih igara, u doba kada sam imala stalno razderana koljena, kada sam se verala po brezi ispred kuće, kada nisam sjedila za kompjuterom već trčkarala po šumi i dvorištu, kada mi se osmjeh nije skidao sa lica, kada sam još voljela provoditi cijele dane sa starcima, kada sam čagala sa bakom u kuhinji, brata grizla za guzicu dok je on na meni trenirao kung-fu potaknut Bruce Leeom, kada sam radila još milijun i jednu stvar koje rade djeca (između ostalog kada sam još bila plavuša).

Možda je baš vrijednost tog filma u njegovoj sposobnosti da mi potakne sjećanja, da mi ne da zaboraviti da sam bila mala curica koja je vragu iz torbe ispala, da sačuva dijete u meni zauvijek.

- 00:53 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• Da ja sam ih isto gledao...Bili su mi fora i jos uvijek su...Gizmo je faca :D (.:Virtual:. 27.07.2004. 01:16)
• Sve stvari koje su vezane uz djetinjstvo bude lijepe uspomene i nama su uvijek zanimljive i važne. Ove novotarije će nam biti zanimljive za 30 godina kad ih se prisjetimo. (mnozitelj 28.07.2004. 14:46)

23.07.2004.

Postajem ogledalo tuđih raspoloženja. Moje se ponašanje nesvjesno mijenja i prilagođuje ponašanju osobe sa kojom provodim vrijeme. Npr. danas sam samo ušla u dnevni boravak gdje je bila moja majka sva nadrkana i ljuta, u meni se taj tren probudio vulkan, uskipjeli su svi osjećaji i mogla sam tog trena nekog zadaviti, bila sam spremna na svađu i skoro sam napravila cijelu frku kada je došao i stari. Uspjela sam se pribrati, u sebi sve poslati u kurac i otići kod buraza u sobu, a on tamo sjedi miran i nasmijan i ja sam taj tren OK, dobre volje i sa smiješkom na usnama. Isti se slučaj događa kada izađem s nekom frendicom na kavu, makar bila dobre volje zbediram se ak je frendica nekaj loše volje i obrnuto. To je tako mislim kod svih, al ide mi to preuzimanje tuđeg raspoloženja i osjećaja na živce.

Imam osjećaj kao da polako gubim sebe. Ne znam više da li je to što ja osjećam taj tren kada sam s nekim njegov utjecaj na moje biće ili su to moji osjećaji, raspoloženja i misli. Previše sam prilagodljiva, do tog nivoa da više niti ne znam tko sam ja. Svi sam pričaju kako ih drugi ne shvaćaju, kako su oni ovakvi i onakvi, kako misle ovo i ono, a koga briga šta ja mislim. Ja sam glupa kaj dopuštam ljudima da mi nametnu svoja razmišljanja samo da se ne moram objašnjavati ili im dokazivati da sam u pravu kada je to nemoguće njima utuviti u glavu. Tako da idem linijom manjeg otpora do te mjere da oni misle da ja dijelim njihovu percepciju svijeta oko nas.

Kompleks manje vrijednosti kod mene postoji već dugo vremena, od toga da mi ga je nabacio stari sa svojim stalnim prigovaranjima (za njega niš nije dobro, a ako i je moglo je biti i bolje), od pritiska društva, prijateljica… Jednostavno ponekad se osjećam kao da sam zadnje govance na cesti, da sam naravno glupa i dosadna. Ponekada me baš zbog takvog mog stava ponižavaju, onako skriveno, u sitnicama. Ko mi je kriv kad se dam? A zato da ne bih bila opet dovedena u neku takvu situaciju postajem neka druga osoba koja je po mjeri osobi sa kojom provodim vrijeme, pretvaram se da sam dovoljno posebna, duboka, ili dovoljno obična i plitka.

Ali zapravo tko sam ja, ona prava istinska, gola ja? Sa ovoliko godina već bi trebala znati! Znala sam jednom točno, dok se nisam opet izgubila u zavrzlami života. Najveći je problem što ne mogu naći svoje mjesto. Ja sam podvojena ličnost, variram između nježne romantičarke koja je draga i dobra, i strastvene kuje koja je ljuta na cijeli svijet, od kreativne, pametne djevojke kojoj na živce idu trendi mjesta i ljudi, do cure koja se hoće za vikend rasplesati na neku najnoviju poskočnu pjesmicu na nekom trendi mjestu gdje su svi. Čak se i družim s ljudima koji kao da dolaze iz dva totalno različita svijeta, a meni pašu oba dva u određenoj mjeri. I gdje da ja onda nađem svoj kvadratni metar pod suncem?



- 23:55 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• da.. svi mi podivljamo kad nas starci podjebavaju.. ne namjerno.. ali instiktivno.. a to kaj se uspiješ skulirat svaka čast.. e da.. nemoj se gubit.. moraš držat do sebe.. i na kraju.. još nebi trebala znat ko si i kaj si.. jer tek to postaješ.. još se razvijaš ko svi ljudi.. sve do barem 21 godine (tiptoe 24.07.2004. 01:00)
• ni ja ne znam još tko sam,a čisto sumnjam i da ću ikada znati ali to me ne brine,mogu biti tko god hoću,kad god mi to odgovara :)) (slučajna prolaznica 24.07.2004. 08:12)
• Problem je što ja imam 23 godine, a u 21oj sam znala jako dobro tko sam. (Erato 24.07.2004. 13:14)
• ja nekad mislim da znam tko sam ali ubrzo utvrdim da sam ipak netko/nešto drugo i tako u krug,pa sam odustala od potrage za samom sobom jer znam da se nikada neću pronaći,a i kao da moram znati sve o sebi :)) (slučajna prolaznica 24.07.2004. 13:32)
• I meni se dogajaju potpuno iste stvari. Nije to tako loše, uklapaš se svugdje, iako to plačaš licemjerjem. Big deal! (jednorog 24.07.2004. 23:47)
• sve nas mijenja... vise nisi ona koja si bila sa 21... i to sto si sposobna uklopiti se sa raznim ljudima je jako velika i bitna stvar, koristi je kao prednost i u tome uzivaj, jer takvih je osoba jaaako malo. tvoja osobnost te u ovom ogranicenom drustvu odredjuje kao individualku i pomiri se sa time, nije to niš loše... Budi zadovoljna i ponosna jer nisi dio mase... uvlači se u uloge kad ti se igra ali nemoj se zanijeti i zaboraviti kako one nisu- TI. A tko si uistinu otkrivati ćeš cijeloga života, to i jest svrha ovog malog šašavog planeta;-)) (colorblind 25.07.2004. 13:06)
• Molim vas pomozite mi!!!!!!! Mojoj naj frendici anamariji je neko zbriso stranicu cijelu i molim vas da nadete kak da se otkrije tko je to!!!Odite na anamarijaa.blog.hr Molim vas!!!!!!!!!!! (Matea 25.07.2004. 22:24)

22.07.2004.

Što čini dobrog predsjednika, premijera ili ministra? Naravno njihova politika, ispunjavanje predizbornih obećanja (što je kod nas potvrdilo poslovicu: obećanja ludom radovanja), rad na razvoju Hrvatske na svim mogućim poljima i u svim aspektima, a da li možda tu neku ulogu imaju osobnost, izgled, govorne sposobnosti, znanje stranih jezika, šarmantnost, stil? Ja mislim da takve kvalitete uvelike pokazuju kvalitete jednog finog čovjeka koji bi bio naš predstavnik u Hrvatskoj i u svijetu. Zar nije ovo demokracija, zar puk ne izabire sam svoje predstavnike koji su odraz njih?

Vratimo se malo u prošlost i uzmimo npr. Tita, OK u stranu njegovu politiku, zar nije taj čovjek bio i je vrijedan spomena, svojom je pojavom plijenio pažnju, bio je poznat, poštovan i visoko cijenjen od državnih poglavara u cijelom svijetu, ljudi su ga voljeli. Jedan je čovjek na Brijunima rekao kako bi Tito dolazio u konobu sam, bez pratnje, i pio s radnicima kao jedan od njih (pa i bio je jedan od radnika, predstavnik naroda). Nije se dizao u nebesa i odvajao od malog čovjeka. Sama činjenica da su mu na pogreb došli skoro svi poglavari u svijetu, da su ljudi plakali na željezničkim peronima čekajući vlak sa njegovim lijesom, govori nam puno o tom čovjeku. I sada neki vele da nisu plakali samo zbog toga što se njegova politika kosi sa današnjom, pa šta plakali su za velikim čovjekom, zašto ih je sada sram toga.

Uzmimo bivšeg pokojnog predsjednika Tuđmana, uz njega smo postali nezavisni, samostalni, prebrodili smo rat i zato njemu hvala (hm al tu ulazimo u mutne vode jer postoje špekulacije da do rata uopće nije trebalo ni doći, ne bih se ja u to htjela miješati, malo je predelikatna tema), ali Hrvatska je u tih 10 godina opljačkana, zadužena, propala. Meni se osobno kao čovjek nije svidio, izgledao mi je nekako, s oproštenjem, ljigavo, kao da nešto taji.

A sada imamo predsjednika Mesića, šarmantnog i pametnog čovjeka, koji se ne razmeće i ne stavlja na tron. Eto drago mi je da nas u svijetu predstavlja jedan takav čovjek, zar onda ljudi koji ga u drugim zemljama upoznaju preko dužnosti ne dobe dobar dojam o cijeloj našoj naciji. Bivši premijer Račan također mi je jako simpatičan.

Kako nas danas vidi svijet? Vidi nas kao premijera Sanadera, koji izgleda kao da je donedavno bio negdje u pripizdini, sa onom kockastom glavom (čak su ga popljuvali neki stranci što se tiče obleke), a još i stalno prevaljivanje krivnje na bivšu vlast ko malo dijete koje je razbilo vazu pa se pokušava izvući (možda i jesu nešto krivi ja se baš i ne kužim toliko u politiku jer me počne želudac boljet od nervoze kada malo dublje uronim u probleme naše države), neispunjavanje obećanja, stalne neke laži, baš krasna slika mene, tebe, nas svih pred strancima. Pola ministara ne zna engleski (a kamoli neki drugi jezik), il nešto nabada, ministar vanjskih poslova izgleda ko jaje, svi nešto muljaju, fali im neke vjerodostojnosti, a moje povjerenje nikako da dobiju.

Možda se čini moje mišljenje nekako plitko, što sudim o ljudima prema njihovom izgledu, ali nije sudim prema dojmu koji oni ostavljaju na mene. Pošten, pametan, častan, iskren čovjek tako i izgleda; ispravite me ako griješim.


- 10:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• uh... mrzim politiku, a sama pomisao na našu pol. scenu budi u meni porive ferdi krugera... A inače sam ful neagresivna. domačica Megi je izvukla najbolje od toga, bar u svojim željama i nadama;-) (colorblind 22.07.2004. 14:02)
• peternac je uvijek govorio kako su sve te fore s apolitičnošću "mladeži" sranja i kako smi mi ti koji dolaze i trebamo sudjelovati u svemu pa tako i politici. ali...iskreno, jedini oblik politike koji mogu podnijeti je "politik" od coldplaya. (tiniwiel 22.07.2004. 20:50)
• sjećaš se peternaca, ne?:-)))))) (tiniwiel 22.07.2004. 20:51)
• Ja volim politiku (zapravo volio sam!) i sve mi se cini da je jedini pravi pristup tvoj pristup. Što više cinjenica znaš, sve ti se više gadi, a i gubiš perspektivu. (Redpen 31.07.2004. 23:16)

21.07.2004.

Vrijeme radnje: jučer navečer oko pola jedan u noći.
Mjesto radnje: moja soba.
Ležim u krevetu u svojoj zelenoj spavačici, poznatoj pod imenom Lončanica jer ima džep ko lonac i cvijet unutra, i koprcam se, premještam sa jedne strane na drugu, pokrivam i otkrivam plahtom, ne mogu zaspati. Dižem se odlazim na WC, skidam se polijevam hladnom vodom, vraćam se nazad u krevet. I onda opet rutina, malo na trbuh, malo na bok, na leđa, noge prebacujem non stop, probala sam milijun i jednu poziciju i ništa. Oblijeva me znoj, koja vrućina, kao da sam u sauni. Sada sam već živčana, pa mi herc počne brže radit pa se nemrem smirit, ludim. Sjedam na terasu već je sad pol dva i gledam u prazninu moje ulice, poneki šišmiš proleti, upiko me komarac. Malo sam se rashladila i umirila, odlazim ponovno probati barem malo sklopiti oko. I uspijevam, polako tonem u san, onaj blaženi moment kada padam u taj toliko željeni odmor, onaj dodir sna i jave kada niti ne znaš da li sanjaš ili je stvarnost, kada se iz tvojih misli izrodi nešto sasvim novo, podsvijest preuzima tvoju maštu i lebdiš prostranstvima nepoznatog, izlaziš iz svoga tijela i osjetiš slobodu, gubiš se u zaboravu, tami koja ne izaziva strah već spokoj, onaj trenutak kojeg se kroz maglu sjećaš kada se ujutro probudiš. I baš taj trenutak prekine poruka na mobitelu, javlja mi se frendica koja je na moru. Prva poruka sve super srela je dečka koji joj se sviđa, s kojim je prije nešto mutila, ja sva sretna zbog nje pokušavam opet zaspat. Dolazi druga poruka, taj frajer pred njom brije s nekom trebom, kreten, idiot, mogo je barem naći drugo mjesto za svoja Don Juanovska osvajanja. Sljedećih sat vremena sam je tiješila, davala komplimente i savijete samo da se osjeća bolje jer znam da joj ta jedan glupan može sa svojom akcijom upropastiti raspoloženje i zabavu. Smirila se, shvatila da joj ne treba takav dasa i zaželjela mi laku noć. (Danas smo se čule veli da je dobro da se ne uznemiruje zbog njega, al ja baš i ne vjerujem jer joj se opako on sviđa (cijeli paket: knedla u grlu kad ga je vidjela, glupavi smiješak, i zastoj srca pri pozdravu) iako dovoljno je pametna da si ne dopusti da joj on upropasti ljetovanje. )

Napokon sam mirna, nema više prekida mog sna. Napokon mi se soba malo rashladila. Ležem na bok i letim, lutam Međuzemljem i gubim se u sasvim nekim stranim mislima, ništavilo, spavam, napokon slobodna od svih briga otvaram vrata svoje podsvijesti, potpuno mirna, sada je sve moguće u mom malom svijetu snova.


- 23:28 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• ni ja ne mogu zaspat ovih dana. a još da me poruke smetaju šiknula bi mob kroz prozor. (unspeakable 21.07.2004. 23:40)
• ah kako volim ta prostranstva... lutanja (colorblind 22.07.2004. 13:57)
• san mi je mrtvilo, a snova se ne sjećam lately.....nova doza međuzemlja je baš ono što trebam. jel bi mogo past koji dogovor oko toga uskoro?:-) (tiniwiel 22.07.2004. 20:54)
• po ovim vrucinama samo se nadam da necu sanjati.... jer da odem do medjuzemlja ne bih fulo nekoliko goblinceka koji bi me kuhali cijelu noc (chumez 23.07.2004. 13:16)

19.07.2004.

Vraćala sam se doma sa cuge i osjetila nešto u zraku, tako dobro poznati miris, miris mog Velog Lošinja, miris mora. Možda je to bilo samo u mojoj glavi, miris proizveden mojom željom da ga opet vidim, da uživam u njegovoj ljepoti. Koliko sam puta sjedila na štengama odmarališta i gledala na rivu. Ljudi su šetali ližući sladolede, sjedili u bircevima, buka razgovora, osmjeha, zvuk cipela po glatkim kamenim blokovima, uske uličice, pjesma. Odlazila sam u šetnju oko male rive.

Put na desno- stepenice su vodile do Crkve iza koje se skrivala mala borova šumica, miris borovih iglica, cvrčci. Sjedila sam na klupici gledala more, tamno, veličanstveno, dozivalo me kako se obijalo o stijene, hodala sam dalje po puteljku uz borovu šumicu do male kapelice, tamo sam kroz prozor ubacila nešto novca i zaželjela nešto sasvim tajno. Uvijek me zadivljivala ta kapelica, obavijena nekim misterijem, imala je svoju priču koju ja nisam znala, bila je predmet moje znatiželje, moje mašte. Pored nje bio je svjetionik, maleni, a do njega dva stara topa na koja sam znala sjesti i gledati na drugu stranu, na hotelski kompleks Puntu, od tamo je dopirala muzika, a ja sam gledala u zvijezde, bilo ih je toliko puno. Nešto me je u grlu stezalo, ljepota mora i ljetnog neba oduzimala mi je dah. Dodir hladne stijene pod mojim bosim nogama, pikanje borovih iglica. Romantika koju nisam nikada dijelila, bila je samo moja, moja sreća koju nisam htjela podijeliti ni sa kim. Željela sam izaći iz svoga tijela i stopiti se sa morem, sa stijenom, sa mirisima.

Put ne lijevo uz rivu, pored birceva, slastičarni iz kojih je uvijek dopirao slatki miris kolača i dražio mi nepce, pa uz konobe iz kojih je dopirala muzika, pjesma, smijeh, štandovi sa raznoraznim drangulijama, meni su bili najdraži oni sa malim kućicama i brodićima od keramike, šarenih boja. Velike agave stare stotinu godina pokazivale su ponosno svoj prvi cvijet (barem sam njih povela sa sobom doma, ali nije to isto vidjeti ih uz more i kamen i doma u tegli). Svjetla Punte, dućani i suvenirnice, terasa sa živom muzikom, ljudi plešu, piju i jedu. Mala fontana u kojoj smo se kao klinci znali okupati kada bismo preplivali sa Ferala (to je plaža ispod male kapelice) na tu drugu stranu, zašto? ne znam bili smo djeca, a bilo nam i zabavno bježati od zaštitara koji su nas tjerali. Miris lavande obavijao me, strgala bih si jednu grančicu i mirisala je dok bih išla do Malog Lošinja stazom koja je vodila uz more. Vijugala je pa bi se sa dijela do kojeg su još dopirala svjetla Punte našao u mračnom djelu. Bilo me je strah hodati tim putem u mraku, more se nešto ljutilo, bilo je mrko, pjenilo se i vrištalo, osjetila sam ga kako živi svojim nekim tajnim životom. Ali iako me bilo strah uživala sam u svim tim zvukovima i osjećaju strahopoštovanja prema tom plavom divu.

Ujutro bih se dizala oko 8 kako bih odmah poslije doručka otišla na plažu. Voljela sam ići na Feral jer si tamo u more mogao ući samo nekim vratolomnim skokom sa kakve više ili niže stijene. Ponekad bih išla i na Rovensku, kroz uske uličice, uz kamene kuće, po blokovima od nekog skliskog kamena, pa bih morala paziti kada sam išla po štengama da se još ne bih poskliznula i razbila nos, mali gušteri stalno su trčkarali po putu, cvrčci su pjevali svoju pjesmu. Blizu Rovenske bila je još jedna malena riva u kojoj su bile mještanske brodice i naravno borova šuma. Otišla bih na jedan dugačak mol i popela se na vrh njega (koji je bio toliko uzak da su ljudi preskakali druge kako bi prošli), zavalila se i cvrljila na suncu. A onda buć u vodu, malo ronjenja, prskanja, nabacivanja sa loptom, malo sam si i gucnula tek toliko da osjetim kako je more slano, nije to baš bila pametna ideja al morala sam osjetiti more, pa onda se zicneš na molić da se malo osušiš sa nogama u vodi, pa ti se sol polijepi po tijelu, pa si slan i mirišljav od kakve kremice i uživaš u suncu, u plavom nebu kojim plove galebovi. Vraćala sam se s plaže onako predivno umorna, topla, mirna i odlazila do Crkve pa sjela na klupicu. Zalazak sunca, narančasto nebo, sunce se polako gubi u moru, plačem od tog prizora.

A sada sjedim tu u svojoj sobi stotinama kilometara od mora kojeg ove godine možda niti neću vidjeti. Tješi me to što ga nosim u srcu, što su moja sjećanja živa.


- 23:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #
• Mili Bože.. ko da sam opet bio tamo! U Velom Lošinju sam bio prije godinu dana.. svaki detalj koji si napisala, od rive, štandova, plaže.. slastičarnica.. svjetionik.. probudila si mi sječanja o tom mjestu skroz naskroz.. hvala! (tiptoe 20.07.2004. 01:47)
• Nema na čemu, Veli Lošinj mi jedini budi pravi istinski osjećaj mora. (Erato 20.07.2004. 12:47)
• još o velom lošinju.. the best je to kaj nema zvukova automobila i tutnjave gradske idile.. to mi je savršeno.. tak ti je i na silbi isto.. nema auta.. (tiptoe 21.07.2004. 00:55)
• a još neto.. there and back again.. samo jedno pitanje u vezi naslova.. jel ima veze s LOTR-om ? :-.) (tiptoe 21.07.2004. 00:56)
• Naravno, šta ćeš jedna sam od onih koji su jedva dočekali maraton Gospodara prstenova i pri tome uživali u svakoj sekundi filma kao i u knjizi. (Erato 21.07.2004. 23:32)
• Ajooooj! nemoj mi Lošinj spominjati! ajoooj... Idem sad plakati, obuzela me neutaživa čežnja... (colorblind 22.07.2004. 13:53)
• hello!!!!!!!!!! dopustit ćeš da ne doživim sve to iz prve ruke?! ja, tvoja frendica sumišljenica-tolkienofiličarka i sve što ide uz to, koju me znaš tko sam i što mi sve to znači....?!! ma ja ne vjerujem da si tajila to do sad. ako idemo negdje ovog ljeta, znamo kamo idemo. ma kakva fucking novalja, hej!:-) (tiniwiel 22.07.2004. 21:02)

18.07.2004.

Padam u komu, život mi stoji na jednoj točci i ne miče se, stagnacija, dosada, rutina. Praznina u meni, oko mene. Zabava me očito zaobilazi u velikom krugu. Uzmimo primjer današnji dan.

Bila sam na roštiljadi kod frenda, događaj koji je puno obećavao ali nije ispunio moja očekivanja. Skupilo se društvo meni nekih poznatih i nekih nepoznatih. Počelo je OK… Frendica i ja smijala smo se na račun četiri klona, trendseterica, sponzoruša (kako su one dospjele tamo pitam se pitam, očito nekom pogreškom u procijeni). Savršeno namješteni osmjeh na licima tih djevojaka nije se skidao, da su dve pametne rekle ne bih se bunila, na pitanja odgovaraju sa "složenim rečenicama" (tj. sa ha ha ha), šminka je besprijekorna, frizura postojana (pa mora se za roštiljadu u Zagorju srediti kaj ne). Polovici društva nisu baš bile po volji, a drugu polovicu, koji su se skinuli i ponosno pokazali svoja salasta tijela (tj. jedan trbušni mišić koji su neumorno vježbali kako bi narastao veliki kao grčka lubenica), su nakon papice počele masirati. Nekak mi se činilo da budu sve završile s nekim u krevetu. Jedna si je odmah priuštila desert, nakon pojedenog ćevapa u usta je stavila još jednu "kobasu" pa je nakon obavljenog posla pokazala i ostatke "šlaga" na faci. Tako smo se nas par pokupili doma. Moram priznat nije mi drago kaj sam tak otišla samo zbog frenda koji me zvao, al kad se na vidiku nije pokazivala ni jedna naznaka neke dobre zabave morala sam pobjeći odatle jer bih gledajući klonice izgubila i ono malo živaca koji su mi ostali ili bih izgubila i ovo malo inteligencije što imam.

Dođoh doma, tuširanje, spremanje, idem ja još malo s frendicom van. A kad ono još veća katastrofa nego na roštiljadi. Prekrasno večer na terasici birca uspjeli su pokvariti ljudi koji su sjedili oko nas Više ne poznajem ljude u mojem malom gradu, il su to svi neki novodoseljeni s brda, il pak ovi sezonski posjetioci ("Hrvati" iz Njemačke). Sve se to nešto dere, viče, razbija, i kurči mašući novcima po zraku. Kultura na nuli. Nikog poznatog, normalnog.
I tak sam završila na svojoj terasi sa frendicom, nogama na ogradi zavaljena u stolicu, pogled na praznu ulicu, uživajući u svježem zraku.

Da li sam ja zaboravila kako se zabavlja? Možda sam prestara, ili sam postala mrtvo puhalo? Al šta ja mogu kada mene ne zabavljaju stvari koje zabavljaju većinu "mladih"! Izlasci su postali sve rjeđi i sve dosadniji. Radije ostanem doma nego da umirem u nekog prenapuhanom bircu. Baš me zanima da li je svim tim ljudima koje srećem vani toliko zabavno kako to projiciraju na svoje umjetne face. Nekako mi se čini da pola njih glumi da se zabavljaju samo da mogu reći da su svaki vikend vani i da je totalna ludnica. Ne želim glumiti, biti neiskrena prema samoj sebi, ne vidim svrhu u tome. Društvo nam je nametnulo neko pravilo da moraš izaći van, da ćeš zabavu naći jedino vani, u suprotnom će te smatrati čudnim, dosadnim u krajnjem slučaju jadnim. Ne kužim! Meni je bilo zabavnije sjediti na svom balkonu s frendicom.

- 00:57 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• mogla bi na moju terasu svratit:-) a i moraš vidjet leeloo:-) (tiniwiel 18.07.2004. 15:04)
• izlasci-kaj je to? ;-)) (colorblind 18.07.2004. 17:39)
• ja se isto ne mogu praviti da uživam i da se zabavljam ako mi je uistinu dosadno i tlaka.i ne zavidim onima koji to mogu. (slučajna prolaznica 19.07.2004. 11:14)

15.07.2004.

Kako dani prolaze brzo kada ništa ne radiš. Eto već je prošlo šest a ja nisam apsolutna ničime uspjela razbiti rutinu moje dosade. Navikla sam se po cijele dane učiti i sada nemam pojma što da radim sa slobodnim vremenom. Budim se u 7, surfam po netu, pijem kavu. Pa sam danas otišla sa frendom na kavu oko 10, malo smo popričali, on ide sutra na more. Niš novog ni kod njega. Došla sam doma oprala neke majice, povješala veš (koliko mi je dosadno ni to mi nije toliko teško palo kao inače). Onda sam se igrala Cesar III. Napokon sam se oko 14h digla sa stolice koja je već dobro nažuljala moje guzove i otišla se ošišati. Frizerka isto uskoro ide na more, al veli da joj je dosta ljudi reklo da ove godine ostaje doma, tak da nisam jedna među onih malo koji ostaju doma, već jedna među mnogima. Fino me oštrigala skroz na kratko, meni se sviđa. Samo veliki je bio problem da li se pofarbati u plavo, staviti plave pramenove ili ostati brineta kakva jesam, ostala sam brineta. Možda se predomislim za koji dan, al sada je, kako je. Iznenadilo me kako sam samo imala lijepi razgovor sa tatom kada sam stigla doma, stajali smo na terasi i pričali, bez ikakvih tenzija, posve mirno i uljudno, rijetki su takvi trenuci među nama tako da ih trebam i pamtiti. On je otišao napravit ručak, pohane patliđane, u zadnje smo vrijeme jeli sam meso tak da mi je ovo tako fino došlo. Pogledala sam si serije na RTLu i sada sam tu za kompom opet me žulja stolac. Svira mi Balašević Oprosti mi Katrin; na tu sam se stvar prvi put poljubila sa svojim bivšim dečkom, ha kako sam ga samo tada voljela. Ali o tome drugom prilikom. Moj zaključak: moram početi raditi nešto korisno jer ću inače poludjeti od dosade.

- 18:32 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• a ja pijem pivu ot tresnje i blejim u zid!!! ostadoh bez plaze i totalno sam izgubljena... tenx gad da se kci sjetila maknut s compa pa bar mogu visit po blogovima.. koja akcija... (colorblind 18.07.2004. 17:20)

13.07.2004.

Ujutro (u 7) me probudilo urlikanje mojih staraca, moja draga mama nije se htjela dići dok ju je moj tata budio smijući joj se kak je totalno grogi, onda ga je ona gađala šlapama i derala se da je ostavi na miru još 5 minuta. Ja sam se naravno probudila, opsovala sve žive (u sebi) i rekla im, kad sam izlazila u hodnik, da su oboje na mojoj crnoj listi. Ma dobro nakon početnog šoka tog ranog dizanja (pa praznici su, trebala bih se barem sada odmoriti) skuhala sam si kavicu otišla na terasicu i zapalila si jednu, ionak bi se digla oko 8 jer sam očekivala frendicu B.

Dogovor je pao jučer, nas tri kokoši trebamo ić u šoping (zbog nužde je bila potrebna i ta posljednja muka ovog ljeta), naći ćemo se u 9 i ić na vlak. Prvi problemosi su nastupili kada je jedna od njih (A.) kasnila nekih sat vremena, dotle sam ja sa B. ispijala kavu koju zbog zabune nismo platili (mislile smo da jesmo jer je u jednom trenu primopredaje novaca među nama došlo do zabune), ali nema beda konobar je frend od A. pa je on platio a mi mu vratile novce.

Avantura počinje, vlak, zajebancija na moj račun, na svačiji račun, glavni kolodvor, dućani….. Katastrofa, bjesne životinje hodaju buticima svojim crvenim očima tražeći cipele, majice, hlače, narukvice, ogrlice, šoseke, haljinice, a ja sam uhvaćena u taj vrtlog glumeći taj šopingoholičarski mentalitet: ko je šta kupio, koji dućani, što je u modi, kakve cipele, kolko para, koje boje, traži se zeleno i roza, koji broj; samo slušam smijem se, ubijam se od truda da budem dobre volje, nabacujem neš malo što znam o cijeloj temi šopinga i čekam kraj, kraj,kraj….

Pucam po šavovima, ne mogu se više pretvarati da sam ono što nisam, povlačim se u sebe, ne mogu ja protiv njih dvije, nemam snage zauzdati dvije ovisnice o kupovini. Obje imaju pune ormare robe koju ni ne nose, jer im majica nakon jednog puta dosadi, jer to nije trenutno u modi, moraju pratiti trendove, a o cipelama da i ne pričam, koji će im vrag 3 para crnih natikača, 3 para bijelih, 1 zelene …Kao da im penezi padaju s neba, sve će mama kupiti svome djetetu, najskuplje stvari ako treba samo da ono bude lijepo ušminkano, da se vidi materijalizam…Baš me zanima kako će one durati sa svojom plaćom jednog dana, ma koji je meni, uvijek postoje kartice. Ne nisu one loše, ali kada je u pitanju šoping postaju druge osobe, pretvaraju se u rokfelerske snobove. Pa zar je odjeća tako važna?

Nisam na kraju ništa kupila od onoga što sam planirala, uspjela sam se prisilit neke dvije majice, a one svaka po 4 maje i jedna dva para natikača, A. ide još sutra u šoping sa mamom pa bu nju još izmuzla za hlače, natikače koje pašu uz njih i tako i torbicu i tak… Glava mi puca od podataka o robi….fuj. Nisam ja ljubomorna na njih il nešto tako nego si jednostavno ne mogu utuviti u glavu koja je svrha tolikog trošenja na odjeću?

Napokon sam došla do sebe doma sa B., pa me ona zamolila samo da nešto pogledamo na netu, to je postepeno preraslo u to da sam joj sa neta skidala materijal za neki seminar, slike…njena je mama došla po nju i ona je otišla doma dok sam joj ja do kraja napravila seminar. Nije meni teško raditi na kompu, slagati slike i sređivati tekstove, al se daj barem poslije pošteno zahvali, a ne da dobijem neki promrmljani «Hvala» od koje čujem samo H ili pak ni to.

Dvije stvari su me ipak razveselile ovaj dan, prva je da će se valjda održati maraton Gospodara prstenova u 10 mjesecu i to produženih verzija, a druga je spoznaja da imam vremena pročitati nešto što ne spada u literaturu za neki ispit...
One can buy anything with money except morality.
Jean-Jacques Rousseau (1712-1778)
Money can't buy you happiness, but it does bring you a more pleasant form of misery.
Spike Milligan




- 17:54 - Komentari (5) - Isprintaj - #
• suosjećam s tobom po pitanju šopingiranja s trendsetericama.moja verzija pakla. uživaj u slobodnom vremenu i za mene:-) (tiniwiel 13.07.2004. 22:17)
• znas da je pocelo pravo ljeto kada su ti ovo najveci problemi :) (klax 13.07.2004. 22:55)
• ajme shoping za robu sucks..... nikad nemogu ko neki odmah past na neki komad robe.. meni iskreno svaki kc smeta i sve neki turbodebilnimoderniiokrnuti krojevi sta ja mogu kad volim bit obican a ne moderan (dust 14.07.2004. 09:41)
• Malo stvari mrzim raditi ali jedna koju mrzim je definitivno shoping!!!! (mnozitelj 15.07.2004. 10:27)
• ja robu kupujem u prolazu i ti bez isprobavanja. ne bi me ni alieni primorali uci u neku od tih kabina... brrrr. tome mogu zahvaliti sto imam toliko "dragih prijateljica" koje svaki mjesec pune ormare onime sto ja kupih i skuzim da ne valja jednom kad sam doma ispred ogledala. bas me vole te zene, ful sam im draga... (colorblind 18.07.2004. 17:25)

12.07.2004.

Da li je u našim genima zapisana monogamija, vjernost prema samo jednoj ženi (muškarcu)? Da li možemo cijeli život biti samo sa jednom osobom a da opet živimo ispunjeno i sretno? Dvoje se ljudi na putu života sretne, zaruči i oženi, iz ljubavi. Prvih godina braka sve je super, slažu se, vole se na sve načine i na svim mjestima, dolaze djeca, seks postaje sve rjeđa rutina, prolaze jedno pored drugoga naviknuti na prisutnost te osobe koju vole. Zaljubljenost je prošla već odavno, ona može trajati najduže 6 godina, dolazi ljubav koja je čvršća. Ali u nama svima, ja barem mislim, postoji stalna neugašiva čežnja za adrenalinom izazvanim pogledom, flertom, želja da se osjećaju lijepim i poželjnim. Muževi (žene) počinju varati, ne zbog nedostatka ljubavi već baš zbog želje da opet osjete ono uzbuđenje pri prvom poljupcu. Da li oni prestanu voljeti svoje žene (muževe)? Mislim da ne. Neki samo razmišljaju o aferi, neki je i provedu. Da li smo dovoljno zreli da stavimo lojalnost ispred vjernosti, ili je moguće ispuniti čežnje partnera u bračnim vodama?
Nisam ni sama sigurna šta ja mislim, ljudski odnosi su zapravo tako komplicirani. Uzmimo prvo pitanje: dopustivost varanja uz postojanost ljubavi između partnera. Ne vjerujem da bi to stvarno moglo funkcionirati, jer ako stvarno nekoga voliš uvijek bi postojala ljutnja, predbacivanje, gorčina i bol. Ako pak postoji ljubav, onako uzvišena i predivna kakva treba biti, opet nije ona sama dovoljna da budemo sasvim sretni. Zar se ne bi onda muževi (žene) trebali potruditi da plamen ljubavi ostave rasplamsanim, a ne da ga samo ostave da tinja. Da nam partner pruži osjećaj našeg prvog susreta, trenutke zaljubljenosti, a ne da se opusti misleći kako mu je oženivši se zagarantirana ljubav od partnera. Brak je samo institucija, list papira, ceremonija, odnos dvoje ljudi ne može time biti riješen. Veli se da treba puno truda da bi brak funkcionirao, ja kažem da treba užasno puno truda da bi ljubav među dvoje ljudi ostala svježa.


- 09:46 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• A možda je očuvanje svježine ljubavi ipak mišn imposibl...? (mali_djava 12.07.2004. 10:40)
• ma ljudi su prekompleksni da bi ih se dalo objasnit, ali ih uglavnom muci sto neznaju sta zapravo zele i sto im zbilja treba, pa udju u vezu i brak jer je to normalno, pa varaju jer je i to normalno, pa se neki to trpe jer je i to normalno, pa se i razilaze jer je i to normalno... sve je to normalno, sve je to za ljude... valjda.. (dust 12.07.2004. 11:07)
• navodno ima onih koji su su uspjeli u tome o čemu pišeš, "podgrijavanju vatrice". jel too good to be true...nadam se da ne:-) (tiniwiel 13.07.2004. 22:13)
• u trenutku kad se prisutnost neke osobe pocne podrazumijevati, i ona sama, kao takva, nestaje ljubav i pocinje rutina. zato- svaki dan bi se trebalo podsjetiti kakav je dar imati nekoga i biti u mogucnosti izraziti svoju ljubav. sve je moguce ako se iskreno zeli. nije to nikakva fantazija.... (colorblind 18.07.2004. 17:30)

10.07.2004.

Sjedim umorna i sama u svojoj pospremljenoj sobi koja miriše na sredstva za čišćenje. Ne nisam je ja pospremila, moja draga mama je napravila generalku dok sam ja bila na Sljemenu. To joj je valjda najdraže, nešto pospremiti u mojoj sobi, porazmjestiti moje stvari, jer zna koliko me to izbaci iz takta. Jer to je moja soba koju ona stvarno ne mora pospremati, nakon njenog uragana po njoj nemrem ništa naći (pobaca mi pol stvari koje mi trebaju u smeće pa ja onda kopam po njemu). Zapravo mislim da joj je došla žuta minuta, znate danas joj je rođendan, neću reći koji ali broj je malo veći, pa je očito malo nervozna i živčana jer stari. Da li se ona boji starenja? Nikada nismo imale takav odnos da bi mi se pojadala, bile smo kao majka i dijete, moje probleme su rješavali prijatelji i sestrične, možda baš zato jer joj se, nakon njenog ismijavanja mojih problema, više nisam povjeravala. Sada znam da su moji ti problemi u tinjeđerskom razdoblju bili smiješni ali opet za mene su bili najvažniji, najozbiljniji, najgori, a ona se smijala i govorila kako su to gluposti. I od onda je ostao takav odnos, smalltalk, teme se svode na faks, televiziju, i ono kućne spike. Ponekad mi se zaleti da joj ispričam kaj me muči, ali i onda nailazim na klimanje glavom i riječi kaj ja tu mogu (nikada mi nije dala savjet). I tako ona i ja prolazimo kroz život kao dva stranca, kao majka i njeno dijete, i volimo se premda ne poznajemo jedna drugu.
Kada sam već počela pisati o obitelji (iako je moja namjera bila opisati pješačenje na Sljeme, zanijela me ova tema), nastavit ću sa mojim tatom. Isti smo karakterno, živčenjaci, glasnogovornici, perfekcionisti, dok duboko u sebi skrivamo romantičnu nježnu dušu. I svađamo se, stalno, on non-stop prigovara, ja se derem; i to je postala rutina, kada je mir među nama ostali ukućani se bune kako je pretiho. Nitko ne smije stati između nas jer će nastradati, on i ja se kužimo od malena se svađamo, ne uzimamo to k srcu, i ako dođe do extra-svađe i ja imam namjeru ne pričati sa njim to me pusti za cirka 10 minuta. Šta da kažem, ja sam tatina kćer i volim ga, iako ponekad mislim da ga mrzim iz dna duše.
Braco moj, stariji od mene četiri godine, je super. Prije nekoliko godina smo se prestali svađati, kad je on skužio da ja više nisam dijete. Inače on mi je sredio kompjuter, pokupovao pol stvari za njega i sada sređuje ono kaj ja nehotično sj… na njemu. Naši se razgovori svode na kompjuter, filmove, teorije o vanzemaljcima, prijateljima, izlascima i to, ne osjećam se ugodno pričati s njim o onome što mi leži na duši samo da me ne vidi kako sam zapravo krhka i osjećajna.

Moja bakutanerica je luda ko šlapa, kako već ima prek 8 banki naporna je ko sam vrag, i trenutno je u fazi izigravanja žrtve. Jednom me prilikom gađala s loncima po dvorištu. Sve čuje (kad netko priča na telefon), sve vidi, sve zna, a laže kud stigne, mislim zaboravi se pa veli da nije nekaj napravila, a je (il imamo duhove u kući). Meni trača mog oca, i buraza, svaki tjedan se mijenjamo on i ja na položaju njenog trenutnog najdražeg unuka. Ko mala smo ona i ja pičile po mom gradići, išle na kremšnite, i čagale u kuhinji, ona me odgojila (mama je radila), a sada gledamo zajedno tu i tamo televiziju (veli mi da najviše voli gledat sa mnom televiziju).
A zadnja članica moje obitelji je jedna starija dama od nekih 14 godina, moja mica maca Pepa. Prvi dan kad smo je dobili mi se popišala na krevet, a nositi je ne može nitko osim mog buraza jer nas sve izgrebe i izgrize. Ona je prava nezavisna mačka, pametna ali svojeglava. Zadnjih godina je u fazi maženja (do određene granice), zna da prek zime ima mjesto u mom krevetu dok ja učim, a i posebnu fotelju u dnevnoj sobi da može s nama gledati televiziju.
Eto to je moja mala obitelj koju jako volim iako sam ponekad bezobrazna prema njima.


- 19:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• ah ja sam često bezobrazna prema svojima :( al i oni nisu uvijek predobri prema meni. (unspeakable 10.07.2004. 19:45)
• Obitelj je najveće blago. Zbog velikih razlika u godinama ponekad nastaju trzavice ali se to uvijek dobro završi. Uzajamno poštovanje je recept za skladnu obitelj. (mnozitelj 10.07.2004. 20:08)
• tak je u svačijoj obitelji. barem onoj funkcionalnoj:-) osobno smatram da su obitelji čiji članovi se nikad ne svađaju, nego sve gutaju i održavaju vanjštinu urednom i krasnom - totalno disfunkcionalne. samo obični foleri više drže do forme, no do sadržaja. tak da se još možemo smatrati normalnima :-) btw, i meni je bilo baš o.k. danas. javi kad hoćeš ponoviti! :-) (tiniwiel 10.07.2004. 21:33)
• sad imam filing ko da sam ti zavirila kroz prozor kuće. mene je uvijek opcinjavala ideja obitelji u kojoj se mozes i izderat i isplakat i nasmijat... i opet je sve ok. tvoja mejbi nije savrsena ali je ipak poprilicno funkcionalna. trust me;-P ajde mi pokloni brata;-)) tako je bezvezno biti jedinica... (colorblind 18.07.2004. 17:37)

09.07.2004.

Napokon je gotovo, PROŠLA SAM!!!Nakon toliko muke, ranog dizanja, učenja, učenja i još učenja prošla sam i taj ispit za koji su rekli da se ne može proći. Sad u miru mogu upisati četvrtu godinu.
Od danas počinje ljeto…Prošla me već sreća uhvatio me umor. Sjedim u razbacanoj sobi, nisam pala pa me ne drži pospremanje, jedino kaj sam spremila su knjige za ispit, jedva sam ih nagurala u dva fascikla i još viri van… Leševi komaraca još su mi na stolu (jučer sam ubila roj), torba, grudnjak, pidžama, šulja, walkman leže na krevetu, po stolu novčanici, naočale, olovke, labello, na stolici nekoliko majica (zašto toliko majica, pošto je vrijeme tako promjenjivo ja imam majicu za svaki mali pad temperature: na bretele, na kratke rukave, na duge rukave). Neću ni sutra pospremiti jer idem na Sljeme, idem pješice idem se izmoriti do kraja, a navečer bum to zalila sa povelikom količinom alkohola. Fešta….
Ah što da vam još velim, neopisiv osjećaj koji me obuzima, bezstresno, smireno, sretno blejanje u kompjuter.


- 18:06 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• moje najsinsir čestitke! dat ćemo sve od sebe da se to obilježi kak spada:-) (tiniwiel 09.07.2004. 21:25)
• čestitke i od mene (slučajna prolaznica 10.07.2004. 08:15)
• vjeruj mi, znam osjecaj. i, iskreno se nadam da ce me obuzet u ponedeljak. visi mi jedan gadan usmeni. enivejs, lijepo je vidit da bar nekome ide :) (klax 10.07.2004. 11:21)
• vjeruj mi, znam osjecaj. i, iskreno se nadam da ce me obuzet u ponedeljak. visi mi jedan gadan usmeni. enivejs, lijepo je vidit da bar nekome ide :) (klax 10.07.2004. 11:22)

05.07.2004.

Bila sam na ispitu danas, prošla sam pismeni što mi zapravo ništa ne znači jer u petak imam usmeni na kojem me vrlo lako mogu rušit. Nije ni čudo jer čak su i nedjeljnom Jutarnjem taj ispit uvrstili među najteže ispite na fakultetima, a još me i dopao najgori profesor sa katedre. Ma koma, uglavnom sada me nema do petka na blogu, zakopat ću se u papire, napuniti mozak glupim informacijama i nadati se da ću proći.

Jedna me stvar razveselila, bila sam jučer na Jarunu, točnije gledala sam Kosu (kazalište na vodi). Fenomenalna je predstava, koreografija je mrak, sve nekako psihodelično. Oduševilo me…mislim da bih se ja dobro uklopila u to doba, seksualne revolucije, napušavanja i ljubavi…..To me opustilo smirilo, i možda sam zahvaljujući baš tome prošla pismeni…


- 19:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• dok mi se otvarala slikica izgledalo mi je ko da je na njoj spiderman ali onda... :) (trash 05.07.2004. 19:47)
• uči, uči... (hajdučica 06.07.2004. 23:48)
• Držim ti fige za usmeni. U pravilu tko prođe pismeni trebalo bi da prođe i usmeni. Sretno! (mnozitelj 07.07.2004. 18:18)
• Sretno. Bas mi je zao sto nisam to vidio, (vec je prosle godine igrala kosa, ako se ne varam?) (tuore 09.07.2004. 15:19)

02.07.2004.

Pripreme za ispit, još malo pa gotovo, nekih 100 stranica, 2 zakona, i latinske izreke. Za danas je bilo dosta; samo, sama sam, lijena sam ić bilo kamo, Sting svira. Moje psihološko stanje se poboljšalo, zahvaljujući dvojci prijatelja i sestrični. Ipak nije sve tako crno.

Ovom izjavom ću sigurno neke nasmijati, strašno mi je žao kaj su Česi jučer zgubili (shvatite češkog sam podrijetla). Šugavo je vrijeme.

Mozak mi je totalni blank, tabula rasa, očito od cjelodnevnog štrebanja. To mrzim jer nemrem normalno komunicirat s ljudima, nit mi se da, cijeli dan pričam u sebi ponavljajući pa još i da večer provedem brbljajući nebuloze.
Jučer je kod mene bila sestrična iz Njemačke, nisam je vidjela jako dugo, a opet ko da smo svaki dan zajedno, rodbinska ljubav, proljepšala se, ima neki indijanski štih, crna duga kosa, tamnoputa, velike crne oke, baš je komad.
Vidm umro je Marlon Brando, baš mi je žao.
Al Coldplay snima novi album, I like....

Inside my head's a box of stars I never dared to open
Inside the wounded hide their scars, inside this lonesome sparrow's fall
Inside the songs of our defeat, they sing of treaties broken
Inside this army's in retreat, we hide beneath the thunder's call

Outside the rain keeps falling
Outside the drums are calling
Outside the flood won't wait
Outside they're hammering down the gate.....

Inside the failures of the light, the night is wrapped around me
Inside my eyes deny their sight, you'd never find me in this place
Inside we're hidden from the moonlight, we shift between the shadows
Inside the compass of the night, inside the memory of your face

Outside the walls are shaking
Inside the dogs are waking
Outside the hurricane won't wait
Inside they're howling down the gate

Love is the child of an endless war
Love is an open wound still raw
Love is a shameless banner unfurled
Love's an explosion,
Love is the fire at the end of the world
Love is a violent star
A tide of destruction
Love is an angry scar
The pain of instruction
Love is a violation, a mutilation, capitulation,
Love is annihilation.

I climb this tower inside my head
A spiral stair above my bed
I dream the stairs don't ask me why,
I throw myself into the sky....

Sting, Inside




- 19:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• Pozdravi sestričnu ;))))). I like coldplay, mnoge sam noći uz njih probdio p'jan ;)))))) (CocoBryce alias BM 02.07.2004. 20:23)
• sretno na ispitu (SadisticoShy 05.07.2004. 11:22)

01.07.2004.

Jučer mi je bio rođendan moj nagori dan svake godine. Mrzim svoj rođendan, možda onoliko koliko sam se plakala kada sam prvi puta udahnula. Pozvala sam par prijatelja; malo smo si popričali, malo popili, nešto stavili pod zub i onda su svi otišli i ja sam ostala sama. Čekalo me pranje suđa i pospremanja, ali to mi nije tako teško palo.
Bila sam sama, ali ne sama zato jer nikoga nije bilo već sama, usamljena, "Pale sam na svijetu sama". Mislila sam si: pa prestara sam ja za samosažaljevanje, za tu bol koju osjećam, smirila sam se, prejaka sam ja za plač (barem dok su svijetla upaljena). Legla sam u krevet i evo suza, jastuk mokar, nos curi, ja sama, nisam se mogla sjetiti nikoga koga bih u ovom trenu mogla nazvati i isplakati mu se. Imam osjećaj kao da me nitko zapravo ne voli, da me trpe iz navike, da sam ja kao nešto što je eto tu a nitko ne obraća pažnju na to i tako im je svejedno što je to tu. Što se uopće žalim sama sam si kriva, očito radim uvijek pogrešne stvari, uvijek nešto zaserem, u globalu očito sam grozna osoba pa me nitko ne ferma, ili svi misle da se mogu prema meni ponašati kao sa nekim tko nema osjećaja (prvenstveno jer ih ne pokazujem a unutra je bujica) pa me gaze misleći da je meni tako svejedno. Kako bilo da bilo taj uragan emocija pomalo jenjava, danas sam već OK, relativno. Sutra ću biti ona stara, zaboraviti na sve male stvari koje su me povrijedile i vratiti se rutini, flaširanju emocija, sagraditi zidine, otići u atomsko sklonište, glumiti hladnokrvnost, bezosjećajnost. Sve će biti po starom, svijet će se i dalje okretati a nitko neće mariti za mene, svejedno navikla sam se na to.
Već sama sebi idem na živce sa ovim patetičnim izjavama, zato prestajem, dosta je bilo samosažaljevanja za ovu godinu


- 10:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #
• S malim zakašnjenjem,SRETAN RODJENDAN! (slučajna prolaznica 01.07.2004. 15:34)
• Da... to je lajf...Kaj ćeš....btw. h brzdej (CocoBryce alias BM 01.07.2004. 16:04)
• zao mi je.... sve najbolje! (chumez 01.07.2004. 17:32)
• Sretan rodjendan!! svi prođu tu fazu, a za rodjendan smo nekako najosjetljiviji... (Hajdučica 02.07.2004. 08:38)
• Sretan ti rođendan u želji da nađeš osobu koja će ti pružiti sve ono što si želiš. Samoća nije dobra jer ti daje puno vremena za razmišljanje. A misli su ti obični tužne. Glavu gore! (mnozitelj 02.07.2004. 10:08)
• Hvala svima!:) (Erato 02.07.2004. 11:12)
• Sretan roćkas! I ja ih slavim, samo više ne brojim. Torta, ali nema svjećica. (Lucy Fair 02.07.2004. 16:13)
• SRETAN ROĆKAS I NEK TI SE SVE ZELJE OSTVARE! (crazysexycool 03.07.2004. 00:41)
• ma ne brini rockasi su samo datumi. bitno je ono izmedju tih datuma:) sretan ti svaki dan u tjednu ;) (Lego. 05.07.2004. 10:58)
• nek ti se bar ispune sve nejvece želje:) (SadisticoShy 05.07.2004. 11:22)

27.06.2004.

What lies behind us and what lies ahead of us
are tiny matters compared to what lives within us.
Thoreau

To be a soulful person means to go against all the pervasive, prove-yourself values of our culture and instead treasure what is unique and internal and valuable in yourself and your own personal evolution.
Jean Shinoda Bolen, M.D


Da li smo zaista slobodni? Ovo je slobodna zemlja, pravna država, demokracija vlada…o svemu bi se moglo raspravljati sa političkog aspekta, ali danas se neću držati te politike da ne bih poludjela od muke i živaca. Moje pitanje je, da li smo slobodni kao osobe, kao duhovna, osjećajna bića? Nismo. Okovani smo društvenim pravilima ponašanja, moralom zajednice u kojoj živimo, sputani vrijednostima koje kao takve određuje društvo. Mi smo individualci koji se podvrgavaju većini iako mi smatrali da je većina u krivu. Društvo nas kroji, mediji nas oblikuju, roditelji šivaju, prijatelji mijenjaju. Da bi preživjeli zanemarujemo sebe, svoj vlastiti moral, osobnost, kako bi se uklopili u zajednicu i živjeli dobro i "slobodno", prilagođavamo se kako bi preživjeli (glavni zakon prirode: prilagodba). Griješim li kada kažem da mi sami onda nismo slobodni?

Ponekad poželim iskočiti iz svog tijela, biti zaista slobodna, otići sa vjetrom, letjeti, osloboditi se tjeskobe, straha, čežnje, želja, biti mirna. Da li sam sebična kada želim biti sama, biti slobodna od svih, biti u svojoj maloj kućici i brinuti se za sebe. Ne želim nikoga blizu, ničije riječi, ničije prigovore, bez grižnje savjesti, bez osjećaja da nešto moram, samo ja, samoća, moje tijelo, moj duh, samo moje misli o meni, o mom životu. Zvuči stravično sebično, ali jedino tada kada sam sama ja osjećam da sam slobodna. I sada mi to fali, i ne mogu biti slobodna jer u pokušaju te slobode povrijedila sam jednu osobu, i sada mi je žao, osjećam se užasno i ne znam kako da to ispravim.Kako bi rekao A. Camus "Čovjek je uvijek slobodan na nečiji tuđi račun."
Sloboda čovjeka nije u tome da može činiti sve što želi, nego u tome da ne mora činiti ono što ne želi.
Jean-Jacques Rousseau

I am free, no matter what rules surround me. I am free because I know that I alone am morally responsible for every thing I do.
Robert A Heinlein

Za čovjeka nema ništa primamljivije od slobode njegove savjesti, ali ni ništa teže.
F.M. Dostojevski

Slobodu nije vrijedno imati ako ona ne uključuje slobodu da činite pogreške.
Mahatma Gandhi


- 16:41 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• sigurna sam da ta osoba nije imala namjeru lišiti te tvoje slobode. postojanje apsolutne slobode je ionako više nego upitno....kao i ostali apsoluti, ona je samo u glavi (tiniwiel 28.06.2004. 22:29)
• I ja sam sigurna da me ta osoba nije htjela lišiti slobode, ipak je ona bolja osoba od mene. Ljudi griješe nadam se da im se oprašta. (Erato 29.06.2004. 07:37)

25.06.2004.

Dosta mi je biti jaka, umorna sam već od toga. Taman kada se uspravim kada se oslobodim svih briga (onoliko koliko je u najboljem slučaju moguće) nešto me uvijek baci nazad na pod, i kao da to nije dosta još me i izubija nogama. Tako mi i treba kada sam prenaivna, predobra možda, kada vjerujem u ljudsku iskrenost. I kuda me to dovelo, nikuda. Svaki put kada povjerujem nekome taj netko me povrijedi, i onda boli, kako samo strašno boli. Ali ja se ne predajem, ne učim na pogreškama, odlučila sam da ne želim učiti na takvima. Ne želim prestati vjerovati da su ljudi tako okrutni, da bespoštedno lažu nekome ravno u oči kada to nije uopće potrebno. Bilo bi puno lakše kada bi samo govorili istinu ono što osjećaju, što misle. Ma kako bila gorka, teška i bolna istina bezbolnije bih ju prihvatila nego prljave laži koje mi svakodnevno serviraju (a ja shvatim istinu tek nakon nekog vremena). Ne želim vjerovati da je nestala suosjećajnost, da su ljudi izgubili srce, da trče za površnim iskustvima i ljubavima samo zato jer traže ono nešto dublje, ali su preglupi da to shvate.
Zašto evo na ovom blogu ljudi se otvaraju neznancima, iskreni su i zanimljivi, da li su oni izvan ovog virtualnog svijeta isto tako prevrtljivi kao i većina ostalih? Da li se svi mi skrivamo iza kazališnih rekvizita? Svi stalno igramo neke igre, pretvaramo se da smo ono što nismo, postali smo odvratni lažovi, zbog čega? Većinu puta varamo i lažemo kako bi sačuvali ponos, kako bi u očima drugih ostali face, kako se ne bi prikazali kao čovjeka koji je ipak ranjiv koji je osjećajan i pažljiv, kako bi se sačuvali od toga da nas netko treći ne povrijedi. Ali ne dobijemo rezultate kakve smo htjeli, postajemo kukavice (a ne face) jer se skrivamo iza lažnih maski, bojimo se samoga sebe i svojih misli, nismo ponosni već preplašeni, izgubljeni, i tako nas onda neki još veći lažov povrijedi i mi propadamo, gubimo čast, gubimo sebe u rijekama pretvaranja!


- 09:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• cijeli svijet je pozornica, kako je reko šeki. čovjek je znao šta priča. (tiniwiel 25.06.2004. 14:33)
• ovo ko da sam ja pisala!!!!totalno te kuzim o cemu pricas,no i ja unatoc svemu kaj me zadnjih dana spustalo na zemlju,ne skida svoje ruzicaste naocale niti imam namjeru! totalni sam optimist i to mi se na kraju uvijek isplati!;) (mjau 26.06.2004. 00:30)
• los svijet popravit cemo stvaranjem boljeg svijeta;-)) ne daj da te sitne duse odvuku s puta... za dobrotu je potrebna hrabrost. zato je i tako rijetka. a ti si hrabra;-)) i borac. malo umoran i razocaran, ali borac ;-) veliki zagrljaj i pusa;-) (colorblind 26.06.2004. 11:06)

24.06.2004.









Obsession with the escape

So, we lose ourselves in some imaginary scenario
Where we are filled with love,
That is what we need to breathe.
So, we find ourselves daydreaming,
Lingering in an unreal time and place.
So, we are sad when we face the loneliness of our life.
So, we comfort ourselves with a thought
That we just have childish imagination.
We are obsessed with the escape
From this world of suffering and pain.

23.06.2004.

Napokon je došao i taj osjećaj, zaskočio me nenadano, neiščekivano, sasvim me iznenadio i preplašio. Došao je na kavu da si malo popričamo prijateljski, tek onako. Samo iznenadilo me to što sam se počela tresti, kavu sam prosipala, skoro razbila čašu, kao onda kada smo se prvi puta upoznali i bili zajedno. Zašto? Ni sama ne znam, nisam zaljubljena u njega, sviđa mi se. Tada su počele priče «čitaj između redaka», na to sam poludjela pa sam mu i rekla da ako hoće nešto reći ili napraviti neka to učini onako iskreno, a ne zamotano u milijun ukrasnih papira i povezano sa tisućama vrpca. Poslušao me i poljubio…Tresla sam se, treperila, ponovno sam osjetila da moje srce kuca, bjesomučno bije…Ne mogu opisati što sam osjećala kada me polako ljubio, kada je obavijao ruke oko moga tijela, izgubili smo se jedan u drugome. Bili smo dva vihora koja su se spojila, bez svijesti, odvojena od svog tijela lebdjela sam u tom osjećaju. Ostala sam bez svog oklopa, bez zaštitnog zida, posve se prepustila tim poljupcima, dopustila si da budem ranjiva. Bila sam slobodna od okova kojima sam se sama zarobila, ponovno sam osjetila, to mi je toliko falilo.

- 18:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• tell me about it (tiniwiel 23.06.2004. 22:45)
• hehe: to me sve skupa podsjeca na moju repliku iy mladih dana: a da budemo samo frendovi (SadisticoShy 24.06.2004. 20:17)
• hmmm,ista sam (slučajna prolaznica 25.06.2004. 13:09)
• ah, taj filing vihora.... i rusevine brizno gradjenih zidova... ah.... (colorblind 26.06.2004. 10:59)

21.06.2004.

Od kada sam se u 6 sati probudila počelo je meni dobro poznato grčenje želuca, probadanje noževima, zakucavanje čavala u moj trbuh, previjanje od boli i gutanje tableta samo da se malo smiri. Nakon tuša i nabacivanja prvog što mi je palo pod ruku slijedila je disciplina brzog hodanja na vlak. Prva pljuga, razina stresa raste što se bliži Zagreb i onaj zatvor od mog faksa. Napadaji povraćanja svakih 5 minuta, frendica mi umire od smijeha, razgovor o apaurinima i biljnim nadomještajima tabletica za smirenje, glavni kolodvor. Šetnja do faksa i čekanje, čekanje, čekanje, minute prolaze, meni se bljuje, razina stresa kritična, uzbuna…napokon dolazi, ne može se odustati, dobivam test ko glupača blejim, 30 fucking pitanja na zakruživanje, sve mi se pomiješalo, ne znam ni ono što sam znala, al nema veze. Čim sam dobila ispit u ruke postala sam flegma, napušena hipijevka, grč je nestao i sve je postalo onako svejedno. Ne moram ni reći da sam PALA. Slijedi kavica, zajebancija na vlastito neznanje, its a beautiful day…a mislim si koja mi je kurac (oprostite na izrazu) trebalo toliko živciranje. A sada doma, kaj reć starcima, ma ionak znaju da sam išla na ispit jučer nisu mogli ne primijetiti moju šizofreniju popraćenu maničnim deranjem, prigovaranjem i spuštanjem (zapravo pohvalno za njih, nisu popizdili jučer jer sam ja pizidla već su mi se klonili s puta), znači kratko i jasno će bit : pala sam, imama opet za 2 tjedna i to je to. Dobro je i prošlo kad sam im rekla. Al umjesto da se ja sada pošteno odmorim, odspavam, ja sam (možda iz osjećaja krivnje, iz ljutnje na sebe, zbog živaca koji su podivljali duboko u meni pa ja ni ne znam za njih) počela mahnito spremati. Prvo moju bivšu sobu sadašnju moju i burazovu presvlačionu, uspjela sam sve svoje ljetne majčice razmjestiti u ormar, a zimske koje su do sada bile u njemu raspremiti okolo po drugim ormarima. Druga je na red došla moja spavaća soba za učenje i internetsko mučenje vas, nju je sam generalno obradila od plafona do poda. A onda sam pomela terase, pošto po cijele dane sjedim na njima štrebajući (što se na žalost nije vidjelo iz mog mizernog broja bodova na ispitu). Pošteno sam se preznojila, razgibala i umorila, pa stala pod tuš……

- 19:06 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• Jedini abc test koji sam do sada rješavao bio je na prijamnom, na Pravnom. (fabian 21.06.2004. 19:27)
• zvuči kao moj "ispitni" dan:-) kiss&hug (tiniwiel 21.06.2004. 19:38)
• daj se javi sljedeci put kad budes opet imala ispit,poslije ispita(ako padnes-nemoj krivo shvatiti,nije da zelim da padnes ali ako se vec dogodi,da izvucem neku korist....) da meni pospremis makar i sobu:) (mjau 21.06.2004. 23:16)
• ej, pa nema mjesta za zifciranje - tek je sesti mjesec. pravi grcevi tek dolaze :) (klax 22.06.2004. 00:47)
• ak ne promjenis tapete i pločice u kupioni, ne važi se... (colorblind 22.06.2004. 02:02)
• Jel se možda radi o ispitu iz radia?? ( 24.06.2004. 00:05)

19.06.2004.

Kako uhvatiti dobrog muškarca? Kaže se da ljubav ide kroz želudac… Da li to znači da se ljubav rađa u dobrim restoranima? Moš misliti, tko normalan ima toliko para za dobre restorane, kad ti za jednu ribicu naplate kojih 200kn. Ma uostalom baš meni treba da me 100 ljudi gleda kako ja jedem. Zato sam se ja primila kuhače i počela kuhati. Ne mislim čušpajze ili neka stara jela koja nam valjda svima već idu na uha, već nešto malo drugačije. Uspostavilo se da sam prilično dobra u tome, bar tako veli moj buraz sad da se ne hvalim al on obožava moju kuhinju. Pošto nemam dečka kuham pretežno njemu, a on je tako dobar prema meni od kad ga hranim da je to već čudno. Čak mi je kupio i knjigu Goli kuhar, iz svojih malo sebičnih razloga da se on fino najede al nema veze jer mene to kuhanje smiruje i usrećuje (naravno ak mi nema nikog u kuhinju jer popizdim kad se baka mota oko mene, il još gore stari koji mi onda nekaj suflira i pača se u nekaj o čemu nema pojma).
I tak ja kuham; bolji bi bio izraz otvorim frižider, vidim kaj ima unutra i nekaj od svega toga napravim i sprčkam i ispadne za prste polizat. Ne znam kome da zahvalim na svim kontany mixevima, i začinima koji su po mome jedan veliki muß u svakoj kuhinji, skupa sa vegetom (hrvatsko je najbolje), crvenom paprikom i čilijem (hot and spicy my favorite).
Moje najdraže jelo je pizza, znam da je to već otrcano jelo al meni je fino.

Evo kako je ja radim sa tunom:
PIZZA OD TUNE
• Svi znate zamijesiti tijesto, samo ja stavim malo maslinovog ulja, napravi se fina hrskava korica
• Onda izrežem na sitno glavicu luka i to prepržim na maslinovom ulju kad malo omekša nalijem malo vode i unutra malo vegete, crvene paprike, čilija i majčine dušice ili mažurana, dinstam dok voda ne ispari
• Otvaram konzervu tune (najbolje je u komadima, a ne u komadićima, jer se lakše iscijedi sva voda i ulje) i pomiješam sa lukom
• Može se na sitno narezati kiselih krastavaca i umiješati u tunu i luk
• U veliku šalicu pomiješam paradajz i hot kečap (meni je najbolji od Zvijezde), zajedno sa origanom
• Sada ide slaganje: paradajz-smjesa sa tunom-ja gore stavim još neke ljute kobase na tanko narezane ili pršuta ako imam-onda sir-šampinjoni ili narezani komadići paprike ako tko voli
• Staviti u zagrijanu peć na 15-20 minuta (tak barem u mojem rolu al on je star)
Možda se čini da je tu malo previše stvari ali paše sve jedno uz drugo.

Eto i onda uživajte u mirisima koji dolaze od pizze i gledajte svog dragog ili dragu kako uživa i kako vas milo gleda od ljubavi. Al nemojte se poslije nadati nekom fizičkom dokazu njegove (njezine) neizmjerne zahvalnosti jer bude imao(la) tako pun želudac da će biti jedino sposoban(na) za spavanje. Ili se zadovoljite gledajući u buraza il seku, zezajući se s njim i nakon toga uživajte u tome kako vas hvali na sva usta svim frendovima i rodbini kak mu dobro kuhate. To je dokaz da ljubav dolazi kroz želudac…



- 19:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• true, true. dobra klopa je ko dobar seks, najslađe je zaspati odmah poslije. (tiniwiel 19.06.2004. 22:11)
• mmmm... ovaj recept cu sacuvati za nenadane goste, a dragome ipak nesto probavljivija klopa. ono- 15 minuta ubit oko i vec je ko nov;-)) (colorblind 20.06.2004. 10:59)
• Ovime ideš na moju cool listu :) (Anabelle 20.06.2004. 15:05)

18.06.2004.

Totalni užas tek je pola 8 a meni je glava već nabreknuta od ideja i misli koje se multipliciraju nevjerojatnom brzinom. Od toga da moram sad na faks, kojim putem da idem, dal da sada još malo učim, kako ću poslije učiti, da li ću otići u kino ili na cugu, treba toliko ljudi nazvati, past ću ispit, kaj se moja stara nemre dić na vrijeme za posao (a živimo preko puta njenog radnog mjesta), kaj mi nije stari mogo kupit neku finiju kiflu za doručak, neću proć ispit, jučer me razjebala frendica, kaj nije danas zadnji dan škole, zakaj klinci onda idu sa torbama, da da si uzmem jaknu da mi nebu zima, zakaj nismo još jedan gol zabili jučer, ma baš za k…., kak mi se neda zapravo u grad, kaj mi je frendica u kurcu totalno, trebala bih je pozvat po ljeti da par dana prespava, i budem čim starci odu na more, ma i burki ide na more a ja nejdem nikam, al idem na vozački, pa bum sljedeće godine išla s autom na more, sam da upišem četvrtu i da mogu uživati po ljeti, moram otić i do sestrične danas, ne volim ić na vlak tam u Maksimir trebam hodat po onom šodru, sviđa mi se ova nova majica kaj mi je stara kupila (jer ja nisam u stanju si sama kupit jer mrzim kupovat) obična crvena na kratke rukave, još samo da tenke nabacim i idem u grad, znam da bi se moja frendica radije obukla onako u štikle pa patila za ljepotu hodajući po gradu, ko joj kriv, ionak idem sam do faksa i sestricne i doma, nirvana mi probija uši moram stišat, rape me my friend, halo hm al ništa bolje od tako žestokog sexa dok te netko pribije uza zid i pošteno …….ma nesmijem to mislit tak rano ujutro, kolko je sati, moram još zurku napravit, ma koma tak bi zapalila al svi su doma moram čekat do stanice, možda nekog sretnem, ma radije ne bolje da sam sama s walkmanom, kaj ću slušat, ma malo coldplaya, a ponjet ću pepperse za svaki slučaj, ko da sam u filmu kada prolazim ulicama a u glavi bruju muzika, prati me u stopu, gadi mi se sama pomisao da ću u nedjelju dobiti živčani slom jer u ponedjeljak imam ispit, stres, stres,stres, frustracije, moj gastritis, bol, gastal, spazmex,peptoran, sve samo da bol prestane, we don’t need no education we don’t need no false control, faks, koji će mi kurac kad ionako nismo pravna država, ili ću morati postati pokvarena i nemoralna da preživim ili ću i sa diplomom živjeti na prosjačkom štapu boreći se za prava ljudi koja će u našoj zemlji očito uvijek biti kršena, ma tak i treba onima koji su bespravno gradili, nek im sruše kad su mislili prevarit i državu i sve poštene ljude u njoj, trebalo bi više takvih strogih akcija da se uvede malo reda, al tko će popravit mentalitet ljudi koji misle da mogu krast, varat, bogatit se na ilegalan način i da će proć nekažnjeno, crkva ma dajte molim vas I laugh to your face, i ona se obogatila, moram ić se spremat brzo brzo da ne zaksnim na vlak…………..


- 07:44 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• uh, da , ni ja nemogu zamisliti gradski prijevoz bez diskmana (SadisticoShy 18.06.2004. 17:20)
• :-) sviđa mi se struja tvoje svijesti (tiniwiel 19.06.2004. 01:08)
• točno pri kraju mog čitanja tvojih struja vani pukne grom... ali onako pošteno! no comm... ;-P (colorblind 20.06.2004. 10:56)

17.06.2004.

Your body clings to mine
Smell of your skin, touch of your hands
While slowly moving in the rhythm
In the dark corner of your room.
These pictures emerge in front of my eyes
I can’t get rid of them.
I’m lonely, you’re my only company
You that don’t exist.
And while my fears and frustrations
Disappear in passionate explosions
I stay calm only for a moment.
Moment disrupted by shiny blade
Stabbed in my twisted back.
Hot blood glides along the shaft
And drops on the cold tiles.
In a trans I fall down
All my senses slowly die
But fear still remains
From that horrid image.
I look in your eyes, eyes of a murderer
Not even with you I can’t find my peace

14.06.2004.

Taman kada sam mislila kako nemam ni malo inspiracije, kako sam totalno prazna nakon cjelodnevnog štrebanja, na pamet mi je sinulo ovo…

Tuširala sam se da se malo opustim i uspavam, i dok sam tako nasapunana stajala pod tušem na mene je počeo curiti jedan tanki mlaz vode. Niš čudno za moju kuću. Jer kad kod mene netko u prizemlju pusti vodu na katu je nestane.
I tako je započela moja rutina:
- prvo bjesomučno nabijanje po zidu-nije proizvelo nikakav rezulat, jer moja baka, koja se sjetila prat suđe baš sad (zapravo se ona uvijek se sjeti kad sam ja u kupaoni ko da ima neki senzor), je malo nagluha pa očito nije čula kako si razbijam šake na pločicama
- the next course of action- izlazim iz tuša, zmažem cijelu kupaonu, skoro se poskliznem na mokri pod jer sve curi s mene i počinje moja arija, iz petnih žila najjače što mogu derem se «VODA», sekunde dok je zadnje slovo prolazilo kroz moja usta počinje normalno curit voda iz tuša, ali naravno dok sam ja doteturala do tuškabine opet je prestala, već sam popizdila, opet počela nabijati i napokon mlaz, ustaljeni mlaz, praise the lord
Tako da sam umjesto opuštajućeg tuširanja izgubila živce i razbudila se. Ma ionako ne bi spavala. Počeo je nogomet, moj stari ga gleda u sobi do mene, a uz njegovo povremeno navijanje, pičkaranje i volume na 50 baš i nemrem zaspat. Pak sa druge strane, tj. sa donje strane baka gleda televiziju. Ona ima svoju sobicu taman ispod moje, a pošto je, kak sam prije spomenula, nagluha opali ga do daske, tak da mogu slušat i ja ono kaj ona gleda. Pokušala sam je istrenirati tak da joj svaki put čim krenem na kat velim idem spat stišaj. Al lukava je ona, pričeka nekih 20min misleći da ja već čorim i opet ga pojača. Sam meni nije dost 20min ni za kupaoni a kamoli da pošteno sklopim oko. Tak da opet slijedi rutina, frknem nogu iz kreveta i sa petom udri po podu, metoda koja je većinu vremena uspješna, ali ponekad propadne. Onda se moram dić iz kreveta, uvijek u jako ljutitom stanju, para na uši, oči sijevaju, i ko slonica pičim po štengama i otvaram njena vrata «STIŠAJ TO, PA KAJ NE ČUJEŠ DA NABIJAM KO BUDALA?». A ona me onako milo pogleda i veli «Ma nisam te čula televizija je preglasno!», i tko ne bi na to crko od smijeha!!!
Eto sada sam se ispuhala, smirila i odo spat!
Laku noć svima!


- 23:09 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• eto, moram priznat, prvi blog koji me stvarno zainteresirao. a paznja mi rijetko traje dulje od cetiri linije teksta. respect. (klax 14.06.2004. 23:54)
• živjele obiteljske kuče & familly na hrpi;-)) imaš još malo pjene, tu kod lijevog uha;-)) (vidiš, vidiš, ja jučer razmišljah o Dali-u... Mislim da ću staviti Narcisa na blog;-)) (colorblind 15.06.2004. 10:08)
• vidiš kako ti je zabavno :) (SadisticoShy 15.06.2004. 16:11)
• ah te bake... :) moja mi svaki dan kaze kad sam isla spavati (valjda oko 1,2 ponoci :)) jer ima isto sobu ispod mene... grozno :P btw. svidja mi se blog. (Enigma 15.06.2004. 21:47)
• bar neka korist od bake i glasne telke, bar nećeš čuti škripavi krevet od staraca ako je Sevin filmić ostavio traga na njihovom sexualnom životu ;) (13 16.06.2004. 19:42)
• :-))) (Barbie Lobotomy 17.06.2004. 23:29)

12.06.2004.

Pisala sam u prethodnim postovima o NJIMA o KLONOVIMA, znate valjda na koga mislim, pa da malo pojasnim svoje stajalište o tom trendu.
ONE za mene predstavljaju savršene glumice, površne percepcije svijeta oko sebe, olupine koje se pune sadržajem pročitanim iz časopisa. Na pameti im je samo «JA»!!! One su led.
Zapravo žalim ih jer ne vide svijet u svoj njegovoj kompleksnosti, sa svim tajnama, ljepotama i grozotama. One ne postavljaju pitanja, one plutaju na površini… Nije da ih mrzim nego jednostavno ne mogu shvatiti kako netko može tako lako odbaciti svoju individualnost, svoju jedinstvenost da bi bio poput svih ostalih, da bi se uklopio u društvo nastalo na temelju izmišljotina nekih kvazi stilista (kao Ciganovića, joj ne smijem počet o njemu jer je to strašno), novinskih urednika (koji glupostima pune stupce časopisa samo da bi popunili onih jadnih 50 stranica) i na kraju trendsettera koji valjda nemaju pametnijeg posla niti nešto mašte pa svoje novce troše na «luksuz», odjeću s potpisom, skupe autiće za skupljanje komada (koji imaju efekt svijetla u sobi na današnje komarce), dizajnerski uređene vile, jahte za varanje svojih žena itd.
Strah me zapravo da se ne pretvorim u jednog takvog zombija. Svakodnevno me sa svih strana bombardiraju sa promocijom takvog stila života, na svakom koraku samo savjeti kako biti lijep kao neka glumica, kako se riješiti celulita, kako si ispeglati kosu, kako se najbolje nakvarcati, kako se našminkati, kako se obući u najskupljim dućanima (i sami ste vidjeli kada predlažu neke butike za šoping stave one u kojima je jedna krpica od majce 500kn, e a ja ću si radije kupit neku knjigu i neki cd nego potrošit tolko na majcu) I postaje sve teže oduprijeti se tome.
Klonovi se svakodnevno množe i ja se postajem osjećati kao autsajder. Moj obrambeni mehanizam počinje djelovati kada se nađem u jednom određenom društvu zagrebačkih koka, onda se počinjem prilagođavati ali samo prividno, i još k tome ne baš jako uspješno jer mi koji put pobjegne neka zajedljiva ili okretanje očima. Pitate se zašto ih trpim, silom prilika ponekad moram zbog meni jako drage osobe, koja iako nije klon prihvaća taj trend raširenih ruku ali isto tako kada je sa mnom ostavlja ga po strani i ostaje svoja.
Da li je to sudbina svih nas, pretvaranje u nešto što nismo, sakrivanje iza maski površnosti? Da li ćemo se svi morati pretvarati da preživimo, survivor of the strongest? Možda je pola ONIH zapravo forma s punim sadržajem koja je pokleknula pod pritiskom i postala KLON.


- 16:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• I hear ya, sister, I hear ya... kaj misliš kak je meni, vječno u tenkama i trapericama i povremenoj frikastoj obleki (koju obožavam:-) pored krda trendseterica po gradu. kaj je najgore, ima dana kad se osjećam ful ugroženo od tih i takovih. a ne bih trebala, a bogme ni ti. oduvijek mi je bilo draže biti individualac pa i freak ako treba (ali bar originalan:-), nego nemaštovita, suhoparna, isfurana kopija kopije.....viš, viš..sad kad malo razmislim... fakat sam sretna zbog svoje različitosti! o bejbe, be happy with me! znaš kak seru oni dubokoumni savjetnici:"pronađite svoju unutarnju ljepotu..." ja kažem, fuck it all, šta nam fali ovakvima? dovoljno sam različita da se mogu osjećt lijepom...čovječe, fakat sam se malo prokakila sad... nego...nadam se da ti se nisu raspale cipele do doma:-) i evo, da vidiš da sam napravila svoj blog.kiss&hug:-) (Tiniwiel 12.06.2004. 23:34)
• istomišljenice, evo ti pusa za laku noć:-) (Tiniwiel 12.06.2004. 23:36)
• ispraznost je planetarni trend (SadisticoShy 13.06.2004. 05:31)
• ajoj.. kad se samo sjetim koje sam ja sve faze prolazila po pitanju toga... :-S izvrstan post... sa svim konstatacijama i otvorenim pitanjima;-)) već ćeš ti nać odgovor na njih:-D (colorblind 14.06.2004. 12:12)

13.06.2004.

Ubija me ovo današnje vrijeme, kiša fuj…, kako temperatura pada tako pada i moje raspoloženje i energija. Umorna sam ko pas, al ne mogu spavati da me ubiješ. Bila sam jučer vani. Našla sam se s frendicom na cugi u jednom bircu gdje sam naišla na svog bivšeg. Konobario je i stalno pogledavao u mene, ma ostali smo si frendovi, što je OK. Jednom sam se iz zajebancije dogovorila s njime za neki neobavezan sex, naravno on je to spomenuo dok sam ga srela. Ma neka, sex nikada nije na odmet, ko zna dali će do toga uopće doći jer kod njega ionako puno toga ostaje samo na riječima. Nakon te cuge išla sam se naći s drugom frendicom (s kojom sam zaružila malo).
Sjedila sam tako na stanici, čekajući vlak kad je pored mene sjeo neki tip od cirka 40 godina i počeo baljezgati. Nisam pretjerano obraćala pažnju na ono što priča dok nije počeo srat gluposti. Počeo je od toga kak sam mu lijepa, kak sam sexy, dal imam ugrađenu spiralu, kako bi mogla danas primiti 10 frajera da hoću, da bi on mene oženio i da bi ja uživala kad bi mu raširila noge i da se nikada ne bi odljepila od njega. Ma molim te koji je njemu k….Htjela sam mu odvalit šamarčinu, starome koji bi mi mogao bit tata, htjela sam mu opsovati sve žive. Al jebi ga nisam, baš sam pičkica, nego sam se digla i otišla rekavši mu da nije normalan. Ma bilo me strah nešto mu više reći, nikad se ne zna s takvim idiotima, tko zna kaj bi mi mogao napraviti. Iživcirao me totalno. Najgore je kaj takvih tipova ima sve više, pedofilčine glupe, kaj moraju naganjat mlade cure. Ne znam koja bi uopće pala na nekoga tko je star ko njezin tata? Ma zapravo ima i takvih, sponzoruše, al one padaju na pare i dobre aute i uopće ih nije briga kaj će leć u krevet sa smežuranim starcem. Gadi mi se sama pomisao da me grli neki starček, ma nisam pretjerano luda ni da me vlastita rodbina grli.
Dobro, našla sam se s drugom frendicom i malo smo si popile i tak… Došao je njen dečko, i onda su se tam ljubakali i to, muši staf. No nisam morala to trpjeti jako dugo jer je došao moj, hm kako da ga nazovem-povremeni brijač. I da onda sam se malo ljubila, samo malo, tek toliko da mi usne nešto rade, da ne atrofiraju. Sa njime sam se na kraju i svađala, provalio je kak je nama ženama lakše, kako bi cura trebala prva nazvati dečka i te neke spike. Joj kakve sam mu stvari sasula u facu, al ništa on je preko svega toga prošao i opet me grlio. Tko bi ga znao, kaj imam takav utjecaj na njega, da li ga tako vrtim oko malog prsta da mogu sve što hoću? Nisam mu se javila nekih mjesec dana, al on se ne ljuti. Rekao mi je dečko od moje frendice da ima neku curu (nisam u to sigurna) a ak ima onda ju je prevario. Baš sam teška bičura, tako manipulirati s nekim. Nisam baš nešto zadovoljna sa takvim mojim ponašanjem, al kad imaš podosta alkohola u krvi baš i ne razmišljaš racionalno. Ma nema veze, takav je život, ja nekoga zajebavam, netko je mene zajebavao i tako se sve vrti u krug.


- 16:10 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• haha... a ja nazvala današnji post "krugovi! ;-)) pa si ti misli... (colorblind 14.06.2004. 12:14)

11.06.2004.

Tipkala sam neki dan frendici seminar za faks (ide na Učiteljsku akademiju), ugl. naišla sam na diskriminaciju u jednoj od novijh metoda podučavanja. Jedna je učiteljica u osnovnoj školi primijenila metodu timskog suradnog učenja koja se sastoji od podjele razreda na manje grupe kako bi riješili neke zadatke i podučili ostale o tome. Tako bi se klinci trebali naučiti samostalnom radu sa knjigom, logičkom zaključivanju i odgovornosti, a donekle po mome mišljenju diskriminaciji. Grupe su podijeljene prema ocjenama, u prvu spadaju najlošiji ( ocjene 1-2), u drugu dobri, treću vrlo dobri, a u četvrtu najbolji, odlikaši (popularno štreberi). Prva je rješavala najslabije zadatke, druga malo teže…a zadnja, najbolja, je kontrolirala i usmjeravala rad ostalih. U čemu je problem? Najlošijim učenicima daje se do znanja da nisu sposobni riješiti neke teže zadatke samo zato što su silom prilika dobili jedinicu ili dvojku, samopouzdanje im automatski pada, uči ih se kako biti podređen nekom «boljem» (boljem samo zato što ima bolje ocjene, a svi znamo da oni sa najboljim ocjenama nisu nužno i najpametniji i najinteligentniji, već da znaju biti jako ograničeni), . A one «najbolje» uči se da zapovijedaju, diže im se samopuzdanje, pretvara ih se u buduće vođe. Onim slabijima ne daje se prilika da se iskažu, već ih se već od malih nogu uči da nisu sposobni za nešto više, a njihove potencijale se guši. Zar je normalno tako dijeliti djecu u KLASE, nije onda ni čudo da izrastu u one gradske snobove koji sa visoka gledaju sve one koji nisu završili neke velike fakultete, i nemaju tako dobre poslove. Ne moram ni spomenuti da mogu ostati psihičke posljedice stalnog svrstavanja u grupu koja je najlošija, koja je nesposobna…
Čovjek je proizvod gena i društvene zajednice. Ne smijemo zaboraviti kako i samo takve neznatne stvari kao ova mala diskriminacija u školi može utjecati na klince na kojima će ostati svijet.
KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
usvojena na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda, 20. studenoga 1989. godine (rezolucija br. 44/25)

Članak 2.
Države stranke će poštivati i osigurati svakom djetetu na području pod svojom jurisdikcijom prava utvrđena u ovoj Konvenciji bez ikakve diskriminacije prema djetetu, njegovim roditeljima ili zakonskim skrbnicima glede njihove rase, boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog, etničkog ili socijalnog podrijetla, imovine, teškoća u razvoju, obiteljskog podrijetla ili neke druge okolnosti.
Članak 13.
1. Dijete ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo mora uključivati slobodu traženja, primanja i širenja informacija i ideja svake vrste, usmeno, pismeno ili tiskom, umjetničkim oblikom ili kojim drugim sredstvom prema izboru djeteta i bez obzira na granice.


- 19:05 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• prava stvar da rano pocnes mrziti skolu (SadisticoShy 13.06.2004. 05:30)

11.06.2004.

Kako pronaći dečka ili curu? Negdje vani, jako teško…Tipičan izlazak grupacije kokoši- lokacija obližnji birc na kavicu (trač party), pa onda drugi na cugicu pa onda nekamo van. I šta se događa… Stoje u onom zadimljenom prostoru i mrdaju guzom na ritmove nekih blesavih pjesmuljaka…Prilaze im neki tipovi, a sve do reda il pijani il budale sa isfuranim upadima (nadaju se da će uspjeti nešto okrenuti tu večer). Na horizontu se pojavio normalan tip (koliko se može reći na temelju vanjskog izgleda)…i počinju pogledi, lagano smješkanje…A on? NIŠTA, fucking ništa .
Razlog: 1. apsolutno mu se ne sviđaju,
2. prestravljen je pomišlju da bi mogao biti odbijen, pa ostaje uz šank čvrsto držeći svoju pivu kao da mu je najdragocjenije blago,
3. toliko je osviješten da misli kako su muškarci i žene zamijenili uloge pa bi cura morala napraviti prvi korak, a kada ona to napravi onda se usere i podvučena repa pobjegne. Zar vi ne razumijete da žene traže alfa-mužjaka.

I šta curama preostaje? Krenuti putem manjeg otpora, i boljih rezultata. A to znači postati jedna od ONIH! Ipak je lakše ne misliti svojom glavom, obući nešto kratko i usko u skladu sa najnovijom modom, zacementirati se šminkom i ostaviti dojam neke lake ženske. E takvoj će prići jer nema odbijanja, postoji veća vjerojatnost za neku tjelesnu aktivnost, moždane vijuge ne moraju se previše truditi ionako kod takve pali svaka malo bolja stara upadica sa laganim varijacijama.
Ali ja ne želim biti kao one, ne želim biti klon pola grada.
I kako onda naći nekoga, preko prijatelja od prijateljeve prijateljice. U današnje vrijeme i to je malo teže. Pričala mi je mama da je bilo nešto drugačije kada je ona bila mlada, da su muško-ženska društva zajedno izlazila van. Takva prijateljstva danas su malobrojna, a neka od tih su samo zamaskirane privlačnosti. Nije ni čudo što sve više ljudi pokušava naći nekoga putem (il kak se već zove) ili se pojavljuje na emisijama kao što je Srcolovka. Zar smo postali toliko očajni? Zar nije nekad bilo lakše pronaći nekoga? Ili je to zbog toga što starimo?


- 07:20 - Komentari (6) - Isprintaj - #
• ma ja ti sve to gledam s vedrije strane;-) i valjam od smijeha... naj se uzrujavati ;-)) nije to toliko pitanje raspoložive ponude, niti mjesta, ni načina... već koliko smo mi sami spremni. i strpljenje...sposobnost da budemo sami a ne i usamljeni. i tad se dogodi čudo;-)) (colorblind 11.06.2004. 09:37)
• Ma stvar je jasna. Nametljivi muškarci ne prolaze kod normalnih cura. Oni drugi ne prilaze na prvi mig jer se u podsvjesti boje da ne ispadnu nametljivi i glupi. Imaj strpljenja i sve će doći samo od sebe. U tim stvarima nije dobro žuriti. (mnozitelj 11.06.2004. 10:42)
• E sad kad bi ja tu pisao cijelu psihologiju i taktiku kako okrenuti curu i neprimjetno analizirati jel ok ili samo propuh u glavi i natjerati ju da misli kako ona zapravo lovi tebe...ovaj blog je preskučen za sve to :) Manipulacija je predivna stvar, naročito ako se žrtva na kraju osječa sretno :) (SadisticoShy 11.06.2004. 12:34)
• Đizus m evo procito sam svoj komentar i sad vidim kako zvučim odvratno. Vidis da nije pametno biti iskren _:) (SadisticoShy 11.06.2004. 17:56)
• Ključ manipulacije je da nitko ne primjeti da je ona u igri. A uostalom kako ti znas da tebe neka cura nije tako zamotala oko malog prsta, da ona želi da ti misliš da ti manipuliraš a zapravo ona to radi. Tricky stuff! (Erato 11.06.2004. 19:20)
• cool onda je gust obostran, znaci da je dovoljno inteligentna da mi nebude bad :) Zasto se zaliti ? :) (SadisticoShy 11.06.2004. 19:44)

08.06.2004.

Ne vjerujem u Boga (a u instituciju Crkve da i ne pričam) tako da se ne mogu nadati oprostu od njega. Tko mi uopće garantira da ću ga dobiti, sudeći po Crkvi ne zavrjeđujemo ga jer smo svi mi koji nejdemo u Crkvu i ne ližemo oltar prljavi grješnici.
Vele ti visoki crkveni dužnosnici da su homoseksualci bolesni, prezervativi nepoželjni i loši. Pa neka pogledaju malo sebe Crkva je pobila tisuće ljudi sa izlikom da su vještice, da i ne govorim o križarskim ratovima. A i da ne spominjem navodno postojeće Isusovo evanđelje, pohranjeno u Vatikanskoj knjižnici, koje negira cijelu instituciju Crkve i govori o Bogu koji je svuda oko nas, a ne u Crkvi.
Vele ne poželi ženu bližnjega svoga, da, oni ne žele ženu već dijete, pola svećenika aktivni su pobornici pedofilije (što je dobro ilustrirala jedna epizoda South Parka).

Čituckala sam i Večernji pa naišla na članak o gay paradi u našem malom mistu, svi su digli na pristojan način protiv Crkve. Tako i treba!!! Crkva je diskriminirajuća institucija koja nam pere mozak sa lažnim moralom. Zar ne gledaju Discovery Channel pa ne vide da je homoseksualnost u životinjskom svijetu normalna pojava, da je homoseksualaca bilo od kada se pojavio čovjek. Zar smo toliko zaostali za cijelim svijetom gdje je, kako i treba biti, homoseksualnost prihvaćena kao normalna pojava. Šta oni to žele dokazati i kome?
Nitko ne smije upotrebljavati kondome tako da mlade šesnaestogodišnjakinje mogu šetati špicom sa trbusima do nosa, neka se gradi naša hrvatska nacija, neka svaka kuća ima po petero djece najmanje, traži se baby-boom. A tko će svoj toj djeci naći posao kada narastu, ionako i sada imamo problema sa nezaposlenošću, tko će ih othraniti? Da malo pogledamo i globalne razmjere ne korištenja kondoma: više ljudi=više hrane=više mjesta za nas ljude=istrebljenje životinja, uzurpacija njihova prirodna staništa, nestanak prašume, pomanjkanje hrane=totalni kaos, borba za opstanak, masovna ubojstva=propast civilizacije kao takve. Vele apstinirati, ja velim jebeš ti apstinenciju kada podivljaju hormoni, pa ćemo onda svi na masovno samozadovoljavanje, a to je čini mi se isto grijeh.

Crkva bi se trebala zalagati za toleranciju, jednakost sviju, za osnovna ljudska prava. Ali ne, od kada je Crkva u Hrvatskoj opet postala «popularna» gura nos u politiku (gdje joj stvarno nije mjesto), nije izgradila niti jednu bolnici, ubožnicu ili školu, a neki se biskupi sunčaju na terasi, uz dobru kapljicu najskupljeg vina , svog novog Biskupskog dvora iz kojeg su izbacili gradsku knjižnicu. Blebeću o svemu i svačemu, zgrću novce, pokušavaju dovesti na «pravi put» nas Hrvate, a svoje guze nisu ni pomakli da pomognu onom jadniku koji prosi na cesti ili starom penziću koji nema ni za kruh a kamoli lijekove. Ajde hvala bogu jedan od biskupa zabranio je ostalima da voze skupe aute, barem nešto.

Eto moje frustracije sa institucijom Crkve. Pozivam se na slobodu govora, ne želim nikoga uvrijediti. Poštujem sve vjernike, svih vjera, i nevjernike svih orijentacija.Znam da je ovaj pogled na Crkvu samo jedna strana kovanice stoga želim istaći da cijenim one Crkvene službenike koji obavljaju svoj poziv sa poštovanjem prema svakom ljudskom biću, ljubavlju i dobrotom.


- 21:36 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• Ma srce si ... i još pritom u pravu ;) (archaeus 09.06.2004. 12:32)
• :) Počinje mi se sviđati tvoj blog i tvoj način mišljenja. Ako i Vjerujem u neku vrstu _Boga onda sam kao kršćanin definitivno heretik. Ne podržavam ni jednu religiju koja je protiv slobode govora, izražavanja, inteligencije, ljudskih prava i koja sere po drugim religijama i mišljenjima. Što se tiće crkvenog trabunjanja o seksu, ne vidim šta im ima govorit neki crkveni hemafrodit koji je obukao haljinu pa misli da zna kako je ženama i obavezao se na navodni život bez sexa pa drugima može davati sexualne savjete. To mi nema nimalo logike. Da crkve nije stvorila toliku dogmu oko sexa zapadni svijet sigurno nebi bio toliko frustriran. Inače u mom dragom Zagrebu spaljena je zadnja tobožnja vještica, pošto je Zagreb bio zadnji grad u kojem se održala Inkvizicija. Toliko je vremena prošlo a mentalitet se izgleda još nije promijenio, bar ne na kaptolu. Sorry sto sam tol'ko nadrobio:) (SadisticoShy 10.06.2004. 05:14)
• Hvala:) (Erato 10.06.2004. 12:01)

08.06.2004.









Lord of the Rings
Gollum's Song Lyrics

Where once was light
Now darkness falls
Where once was love
Love is no more
Don't say goodbye
Don't say I didn't try

These tears we cry
Are falling rain
For all the lies you told us
The hurt, the blame!
And we will weep to be so alone
We are lost
We can never go home

So in the end
I'll be what I will be
No loyal friend
Was ever there for me

Now we say goodbye
We say you didn't try

These tears you cry
Have come too late
Take back the lies
The hurt, the blame!

And you will weep
When you face the end alone
You are lost
You can never go home
You are lost
You can never go home



Eto ova me pjesma podsjeća na opraštanje… Meni toga nikad dosta, trudim se trudim biti dobra a ono uvijek nešto zabrljam, nekoga uvrijedim i napravim neko sranje. I mislim si što ću takav je život, učit ću na pogreškama. Samo očito sam slaba učenica pa mi ponekad treba malo više ponavljanja. I tako se kajem za neke stvari koje sam napravila a za njih od oprosta ni O!!! Dok pak za one nebitne pogreške zbog kojih se uopće ne nerviram serviran mi je oprost na zlatnom pladnju i to kao da sam u nekom finom francuskom restaču. Ma koga briga za to, ionako za te stvari nisam ja kriva. Šta ja mogu kada ljudi ne mogu podnjeti istinu o sebi, pa se nafrnje ko neke ofucane mačke. Težak je posao biti prijatelj. Moraš vagati riječi da nekoga ne uvrijediš. Ali prije nekoliko godina odjebala sam ja takvo ponašanje, prenemaganje i laganje samo da bi se održao mir. Svima sam skresala u facu što mislim i što mi se ne sviđa i to je bilo to. Čudno su me gledali, malo se naljutili ali i oprostili i prihvatili. Dok sam im rekla da to učine i meni, nisu htjeli, koga briga, živo mi se jebe, nek šute ali kad-tad saznat ću šta seru meni iza leđa pa ćemo malo proćakulati. Sve ja to praštam pa ljudi smo, svi imamo mane i svi idemo ponekad drugima na živce. Za muške čitatelje možda je malo čudno ovo što pišem ipak oni imaju malo drugačiji odnos sa svojim prijateljima, ali znate da su ženske kokoši i vječito tračaju neku drugu kokoš, e a ja sam počela servirati im te tračeve drito u lice.

- 17:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #
• Hvala ti na pjesmi gospodina šmiglaaaa:) (SadisticoShy 10.06.2004. 04:55)
• Baj d' vej, ništa se ne brini. Mene su uvijek smatrali čudakom samo zato što sve skrešem ljudima u facu, bar ono što se tiće mene i jednostavno ne vidim razloga ljutiti se na ljude koji nisu dostojni mojeg trošenja energije. Za sve ostale gluposti i ljudska podbadanja, kad skužiš da je sve prolazno i nevažno vrijedi moja 11 zapovijed: who gives a fuck! Live & let live. (SadisticoShy 10.06.2004. 05:02)

08.06.2004.

Taman kada sam jučer završila sa pisanjem bloga i surfanjem po netu skužila sam da mi je soba puna komaraca. Pa sjedila sam u mraku očito su išli na svijetlo monitora. Te krvopije. Lešinari, svu su me ispikali. Gamad jedna odvratna. Najgore kaj me tek sada počelo svrbjeti, a na tijelu su mi se pojavili crveni plikovi od njihovih uboda. Monitor mi je zmazan jer sam ih ubijala na njemu. Ti komarci postali su mutirane rode, ogromni su….Moram sada odmah u DM da si kupim RAID moj spas protiv tih nametnika.

- 07:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• Kill 'em all! (SadisticoShy 08.06.2004. 12:10)

07.06.2004.

LORD OF THE RINGS
The Breaking Of The Fellowship Lyrics

When the cold of winter comes
Starless night will cover day
In the veiling of the sun
We will walk in bitter rain

But in dreams
I can hear your name
And in dreams
We will meet again

When the seas and mountains fall
And we come, to end of days
In the dark I hear a call
Calling me there,
I will go there
And back again


- 21:46 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• meni je zakon ona golum song (SadisticoShy 08.06.2004. 12:09)

07.06.2004.

FAKS
Bila sam danas na faksu nakon 2 mjeseca morala sam ići po potpise. Koja je to nebuloza, predavanja su kao obavezna a na njima se pojavi 5-6 studenata koji valjda nemaju pametnijeg posla. I onda zadnji tjedan faksa na predavanjima se pojave stotine zbunjenih lica, koji kao i ja nisu vidjeli to ogavno zdanje od mojeg faksa (ogavno jer je povezano sa prevelikim stresom davanja ogromnih ispita) nekoliko mjeseci. A profesori ljutito potpisuju indexe i gledaju nas kao stoku koju jedva čekaju da sruše i zakolju.
OK dobila sam potpise i vratila se doma gdje me čekala još jedna mrska stvar:
ŠOPING
Moja je majka predložila da odemo kupiti neki sako i hlače. Čim sam to čula pao mi je mrak na oči, osjetila sam kao da me netko bacio na pod zario nož u trbuh i okretao ga dok mi je sipao sol na krvavu ranu. Mrzim šoping iz dna duše, valjda sam jedna od rijetkih cura koje to ne vole. Odgodila sam ga za sutra. Napokon u mojoj sobi upalila komp :
MUZIKA-aktivira moje moždane stanice na sve moguće načine
Kada idem na faks moje uši uživaju u Red Hot Chilly Peppersima
Kada sam u bedu zasviram si Dido ili Stinga, Coldplay, Cranberries il pak dobrog starog Balaševića
Kada sam nervozna malo se iskačem na Queens of the Stone Age, Pearl Jam, Nirvanu ili pak Blink182
Kada sam zaljubljena ide tu sve od Franka Sinatre, Elvisa i ostale stare laganice
Kada sam sretna tu je Darkness
A za bijeg od stvarnosti pustim si soundtrack od Gospodara Prstenova (sva tri) ili od Gladijatora
A za opuštanje prije spavanja odmeditiram si uz Enyu, Enigmu, Mozarta ili Beethovena i ostalu klasičnu glazbu
Eto raznolika sam do neba. Samo najgore je nedjeljom dok moj mir remete auti koji prolaze mojom ulicom, a iz njih dere Ceca ili pak neka druga cajka (ne želim nikoga uvrijediti) ali mene bi bilo sram to pustiti do daske. Da li glazba koju slušamo kazuje nešto o našoj osobnosti?
FILMOVI
Lord of the Rings trilogy- ne mogu se nadiviti Tolkienu i njegovom izmišljenom svijetu, a P.Jackson je napravio savršen posao pretočivši ga u pokretne slike. Mogla bih ga gledati milijun puta i ne bi mi dosadio.
Dune-pješčani planet-stari film, gledala sam ga kao klinka a i sada neki dan.
Bram Stoker’s Dracula- ima nešto fucking erotično u ugrizu vampira u nježni vrat jedne žene.
Goonies-kao mala gledala sam ga skoro svaki dan, odrasla sam uz njega i još sada tvrdim da je to najbolji dječji film.


- 21:22 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• wooow Obožavao sam Gooniese ko klinac, a Dune mi je film koji kad god gledam, kao da ga gledam prvi put, a Gary Oldman u Drakuli je ...nenadjebiv. (SadisticoShy 08.06.2004. 12:09)

06.06.2004.

Gledala sam neku emisiju na RTLu o 25 najpoželjnijih neženja . Ma molim vas lijepo snimke su stare godinu dana. Pa zar je naša zemlja, i televizija toliko zaostala da si možemo priuštiti samo takve stare snimke. To mi toliko ide na živce na našoj televiziji, izravne vijesti iz svijeta dobivamo jedino iz područja politike, a oni kratki isječci iz svijeta filma i glazbe su zapravo jadni. Ne postoji niti jedna emisija koja bi prenosila neka zanimljiva događanja, festivale, premijere, koncerte koji nisu stari 5 godina. Znam da mi nemamo televiziju čiji bi novinari mogli dobiti neke ekskluzivne intervjue, svjesna sam da je kupiti takve reportaže od drugih televizija skupo, ali zar nas onda moraju kao male budale filati sa starim snimkama. Kao da Hrvatska nema Internet i ne zna što se događa u svijetu, a televizija se pravi da smo priglupi. Stoga uopće se ne isplati gledati našu televiziju jer unaprijed znam što će prikazati kao vijesti iz svijeta filma i glazbe, znam više od njih jer surfam po netu, a oni to očito ne rade. Ma pogledajte i onaj Red Carpet, halo koji je to vrag? Baš mene zanima što su Saša, Tin i Keđo kupili u Italiji ili gdje već, ili što radi Škoro!!! Toliko se koncentriraju na našu «glamuroznu» estradu, nogometaše i «pametne» manekenke da mi se bljuje. Svi su očito toliko nesposobni da ne uspijevaju napraviti kvalitetnu emisiju koja bi prenosila friške vijesti iz svijeta i Hrvatske.
Ni naši časopisi nisu ništa bolji, ajde idu u korak sa onime što se događa, ali izbor fotografija je jadan (upotrebljavaju slike stare po nekoliko godina).
Sve u svemu, žalosno je kako televizija nejde u korak sa tehnološkim razvojem i interesima mladih kojima je ona postala zastarjela.


- 17:22 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• kad kad zahvaljujem što imam previše posla i što imam tonu divixa koje nestignem pogledati, jer se nadam da neću paliti telku i živcirati se tuđom glupošću. Naravno ne uspjevam. P.s. šta nam treba reći Veliki Mastrubator na tvm situ? Samo fascinacija Dalijem kao kod meni lili ? (SadisticoShy 06.06.2004. 19:21)
• Koji ti je ovo vec blog? Pa skuzim ti stil pisanja na kilometre :) Ajde svaka cast odlican je blog....da sam zena ovako bi pisao :) (Caranx S. 06.06.2004. 22:20)
• Dali moja fascinacija potječe od moje mame. Poster Dalia The temptation of St Anthony koji je kupila kao gimnazijalka sada stoji na mome zidu. A ovo je moj prvi i jedini blog. (Erato 06.06.2004. 22:26)
• Da, St Antony je mrak i slonovi sa paukovim nogama, meni je nekako najbolji Tunafishing...iako je tesko naci kod Dalija bas naj naj bolje... (SadisticoShy 07.06.2004. 10:42)

04.06.2004.

Afera Severina je stvarno prešla sve granice zanimljive teme, ali opet moram i ja nešto reći o tome. Naime još nisam gledala njen mali pornić, nije da me ne zanima, ali još mi nije došao u ruke. Dok su moji starci danas navečer otišli kod svojih prijatelja na grupno gledanje naše Seve Nacionale uhvaćenu in flagranti kako se smiješi u kameru. Možda se nakon ovog filmića sexualni život mojih roditeljskih jedinica osvježi. Jer ako može S(Š)eve onda svakako mogu i oni; raditi ludorije u krevetu. Samo postoji jedan mali problem, njihov bračni krevet jako škripi…Tako da ili ja nebum mogla spavati ili će Seve opaliti po našem kućnom budžetu pa će kupiti novi, za nestašne sexulne vratolomije i moj miran san.

I tako je napokon Severina ušla u živote svih Hrvata, i naših teritorijalnih susjeda. Njen «šaljivi kućni video» postao je nužnost svake obiteljske videoteke; razbibriga za stare i mlade, kreposne kućanice i radišne muževe.


- 22:25 - Komentari (3) - Isprintaj - #
• Pa i Severini je krevet škripio pa joj to nije smetalo ;) (archaeus 07.06.2004. 08:42)
• nek iznajme brod. Nadam se da zbog sheve necu dobiti brata ili sestru :) (SadisticoShy 07.06.2004. 10:43)
• to je najbolji film u hrv.seve je postala glavna cura u hrv. P.S.al bi je..... ( 08.06.2004. 12:51)

03.06.2004.

Napokon sam doma. Išla sam kod frendice sa bicom, vidjet njenog malog peseka koji je danas navršio 2 mjeseca. Naravno sa punim rukama nekih keksića pošto sam mu ja kuma. Tako je sladak da bih ga mogla gledati danima.
A sada eto slušam Beethovena i razmišljam o onom prekrasnom zalasku sunca zbog kojeg sam zamalo opala s bicikla. Zašto me uvijek rastuži taj zalazak? Sjećanja kojih sam se željela otarasiti opet su navrla. Moj život stoji na jednoj točci. Sve oko mene prolazi brzinom munje, a ja sam još uvijek zaglavljena u mojoj prošlosti. Trebala bih gledati u budućnost, željeti nešto novo. Ali ne ja kao neka glupača uvijek želim ono što je iza mene. Dojadilo mi je već to, ali ne mogu protiv sebe (osjećajne račice uvijek žive negdje tamo u sjećanjima). Zato me nekoliko puta godišnje primi takav feeling da ne pripadam ovom vremenu, da ne pripadam ovom mjestu. Izgubljena u vremenu i prostoru. I tražim sebe uzaludno, jer već sam se našla samo što mi još uvijek nešto fali. Željela bih znati odgovore na sve misterije ovog svijeta, željela bih znati da li postoje druge dimenzije, da li smo mi zapravo genetski modificirana bića koje su napravili vanzemaljci (nedostaje jedna karika u našoj evoluciji, a i čula sam da je neki znanstvenik rekao da nismo mogli nastati od majmuna i da su neandertalci zadnja karika te evolucijske linije)? Eto kakva mene pitanja muče?

02.06.2004.

Jučer dok sam na kraju sata joge ležala na strunjači razmišljala sam o sexu. Učitelj je nešto trabunjao o srednjem oku i o opuštanju svakog mišića, disanju i ostalim stvarima koje bi nas trebale opustiti, a ja onako umorna i znojna mislila sam samo o nekoj drugoj tjelesnoj aktivnosti. Moje srednje oko bila je lampa koja je neumorno piljila u moje čelo, a disanje baš i nije bilo onako lagano i opuštajuće, već brzo i napaljeno. Hm… prošlo je već jako dugo od zadnjeg puta, pa nije ni čudo da sa joge dolazim napaljena a ne stressfree. Došla sam doma u svoju praznu sobu, naravno nije me dočekao frajer kojeg sam zamišljala na jogi, ali nema veze pogled na sliku Brad Pitta bez majice uvijek me oraspoloži, a i dodatno napali. Mogla bih si potražiti nekoga samo za te tjelesne potrebe. Ne želim ljubav, dosta mi je zamaranja i patnje oko toga. Zapravo i imam jednog samo za igranje, ali on se već dugo ne javlja; očito ima curu. Ništa morat ću u potragu.
Ali što li ja to zapravo tražim? Nekoga za igranje bez ikakvih obaveza, bez zamjerki, ljubomore, prenemaganja, nekoga pred kojim ću moći biti ono što jesam slobodna, a da na mene ne gleda kao na drolju… Mislim; problem je u tome što je još uvijek mišljenje velikog dijela populacije takvo da osuđuju ovakvo ponašanje. Cura koja želi usputni seks (kao normalnu fizičku potrebu) smatrana je nemoralnom, onom koja nije materijal za curu. Pa zar cure nemaju pravo da se ševe koliko žele i kada žele, sa kime žele bez da su gledane sa prijezirom? Sa druge strane muškarac koji to radi proglašen je najvećom facom….
Taj veliki frajer želi samo sex, što više, što divlje, i kada ga napokon dobije proglašava curu droljom i odlazi, i OK neka ode i cure znaju razliku između sexa i vođenja ljubavi, ali zašto reći za nekoga tako nešto ružno kada uopće nije istina? Zašto postoje dvostruki kriteriji? Kada pak taj frajer želi curu od koje opet želi seks i samo seks, opet ne valja kada ga dobije. Jer naime dotični sa svojim malim mozgom smatra da je cura laka ako se s njim tako brzo ili pak tako divlje. Pa neka već ti muškići odluče što žele!!!


- 19:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #
• Nije uopće čudno da si napaljena nakon joge, to bi bila normalna reakcija na opuštanje i stresfree life. Što se tiće muškaraca i tvojih nagona, mislim da imaš potpuno pravo dati se kome želiš bez osijećaja krivnje i srama. Oni muškarci koji govore "drolja" su slabići koji se ne mogu nositi sa ženskom seksualnošću. Možda bih ponekad rekao "kučko" ali to je samo radi začina u samoj igri ljubavi ;) Žena je Svetica i Bludnica i to je čini toliko moćnom da joj je rijetko koji muškarac dorastao. (archaeus 08.06.2004. 08:36)

06.06.2004.

Imam još 10 minuta do početka mojeg radnog dana. A moj radni dan svodi se na učenje. Eto napokon sam se uspjela iskobeljati iz kreveta u 7 sati. Jupi!!! Na veliko iznenađenje mojih staraca čiji komentar je bio «Što napokon si počela učiti»! Kao da ne štrebam i inače po cijele dane za taj fucking ispit, iako taj cijeli dan svede se na gledanje kroz prozor. Možda danas budem imala više sreće pa uspijem sjediti za svojim stolom nešto više od pola sata. I dok ispijam svoju jutarnju kavicu, koja će me nadam se dobro razbuditi, čekam da dođe moj stari koji je naravno na kavici u obližnjem bircu. Svako jutro on pohodi taj birc gdje se nalazi sa svojim vršnjacima, sve do reda pristalim pedestogodišnjacima, i razglaba o životu i svijetu. Možda sam ja paranoična ali jedan od njh me nešto gleducka, što se meni doslovce gadi. Kada malo bolje porazmislim njima je baš lijepo. Posao odrade, djeca su im odrasla, a zabave, rođendani i ostale fešte za majmunovo su im puno bolje nego naši izlasci u birceve. Da li se pošteno počnemo zabavljati tek kada dođemo u te godine, kada su nam životi ispunjeni brakom, djecom, poslom?

27.08. svečano su otvorene 12. Dugoselske jeseni na proslavi 13. rođendana Radio Martina. Do sada su održane različite aktivnosti kao što je Fišijada I Političko pecanje, etno izložba maketa starih kuća, susret likovnih umjetnika zagrebačke županije, koncert vokalnog ansambla Duga i Međunarodni rukometni turnir.

Sljedećih nekoliko dan točnije od 22.09- 25.09. održat će se 1. Međunarodni festival filma & videa Dugo Selo 2005. Festival počinje otvaranjem u 18h uz nastup etno ansambla “Cinkuši” i KUD-a “Preporod” u dvorani KUD “Preporod” Dugo Selo, J. Zorića 23. Narednih dana prikazivat će se: ciklus jednominutnih i one take filmova, ciklus turističkog i tradicionalističkog dokumentarnog filma, ciklus experimentalnog filma, ciklus kratkih filmova, igrani filmovi, animirani filmovi i dokumentarni filmovi.
Program možete pogledati ovdje.
Festival završava u Nedjelju 25.09. u 19.30 kada će biti proglašenje dobitnika nagrada za publiku, dok će se u 20h proglasiti pobjednik festivala i svečano zatvoriti 1. Međunarodni festival filma & videa Dugo Selo 2005.

Dugoselske jeseni se nastavljaju sa različitim programima i događanjima do Dana grada koji je 11.11. Nadam se da vidimo na festivalu ili nekom drugom događaju.