23.06.2004.
Napokon je došao i taj osjećaj, zaskočio me nenadano, neiščekivano, sasvim me iznenadio i preplašio. Došao je na kavu da si malo popričamo prijateljski, tek onako. Samo iznenadilo me to što sam se počela tresti, kavu sam prosipala, skoro razbila čašu, kao onda kada smo se prvi puta upoznali i bili zajedno. Zašto? Ni sama ne znam, nisam zaljubljena u njega, sviđa mi se. Tada su počele priče «čitaj između redaka», na to sam poludjela pa sam mu i rekla da ako hoće nešto reći ili napraviti neka to učini onako iskreno, a ne zamotano u milijun ukrasnih papira i povezano sa tisućama vrpca. Poslušao me i poljubio…Tresla sam se, treperila, ponovno sam osjetila da moje srce kuca, bjesomučno bije…Ne mogu opisati što sam osjećala kada me polako ljubio, kada je obavijao ruke oko moga tijela, izgubili smo se jedan u drugome. Bili smo dva vihora koja su se spojila, bez svijesti, odvojena od svog tijela lebdjela sam u tom osjećaju. Ostala sam bez svog oklopa, bez zaštitnog zida, posve se prepustila tim poljupcima, dopustila si da budem ranjiva. Bila sam slobodna od okova kojima sam se sama zarobila, ponovno sam osjetila, to mi je toliko falilo.
- 18:09 - Komentari (4) - Isprintaj - #
• tell me about it (tiniwiel 23.06.2004. 22:45)
• hehe: to me sve skupa podsjeca na moju repliku iy mladih dana: a da budemo samo frendovi (SadisticoShy 24.06.2004. 20:17)
• hmmm,ista sam (slučajna prolaznica 25.06.2004. 13:09)
• ah, taj filing vihora.... i rusevine brizno gradjenih zidova... ah.... (colorblind 26.06.2004. 10:59)
Post je objavljen 04.02.2005. u 23:18 sati.