And I’m about to break…
Pogledaj je kako je mirna, zacementirani blagi osmijeh na licu korača ulicama ovog dana. Pogledaj opet, ali malo bolje, pogledaj joj dublje u oči, vidiš li kako sijeva, vidiš li uragane, tsunamije, potrese i erupcije vulkana, oluje i mećave, pijavce i gromove… Kako mi je samo lako odražavati privid smirenosti. Sakrivati svoju umjerenu depresiju (tako kaže test kod icegirl) od ostatka svijeta. Kako se na trenutke taj prividni mir dezintegrira pa se ponovno sastavi.
Jučer sam morala posisavati, nabila sam walkman na uši, počela pjevati (što više zvuči kao urlikanje ljame za vrijeme parenja). Nisam ništa čula oko sebe, utonula u svoj svijet muzike kako bih što lakše i brže odradila posao, a da ne izgubim živce. Da li je upalilo? Naravno da nije, nisam ja te sreće! Usisavač mi se stalno prevrtao, nije htio usisavat, pa su raznorazne cijevi stalno ispadale. Poludjela sam, htjela sam ga baciti kroz prozor, nabijala sam ga nogom, derala se na njega… kako bi mi bilo lakše da sam samo mogla iz petnih žila zavrištati (ako to jednom napravim ovim se putem ograđujem od odgovornosti za razbijena stakla u mojem susjedstvu).
A sada sam reprezentativni primjerak drage sestre, kćerke i unuke, umiljata i dobra djevojka. A u meni erupcije vulkana svakih 5 minuta.
Dat ću vam jedan mali uvid u struju mojih misli: Kako bih ga sada odalamila, mamicu mu njegovu odvratnu staklenu, koji se k… stalno zeleni, žice ću mu iščupat, nabit ću ga sa nekom šipkom i bacit dole na cestu, odvratan jedan ekran, kako mi ide na živce... A kaj mi sad opala flašica, di je sad nestala, pa stalno pada, zavitlat ću je preko balkona. Kako bi sada nabijala šakom u zid, ili glavom ili nečim, htjela bih se potući, zavrištati, izaći iz ove kože, iz ove maske koje me sputava.
Stalni grč u želucu, stalno potiskivanje ljutnje i agresije, uspostavljanje stalne kontrole nad vlastitim ponašanjem, bez predaha, stalno paziti na sve što govoriš, na sve što radiš, stalno osjećati krivnju, stalne ljutnje, pogreške, iziskuje jako puno energije. Najmanje sitnice postale su pokretači lavina. Moj živčani sustav se urušava
Post je objavljen 26.02.2005. u 14:40 sati.