Iako sam svakodnevno, zahvaljujući raznim vidovima medija, u proteklih nekoliko godina, bila upoznata sa skoro svakim slučajem vrsnjackog nasilja koji je zabilježen, ipak sam pojam vrsnjackog nasilja mi je doskora bio nekako dalek i nepoznat.Tokom osnovnog obrazovanja pa i u srednjoj školi, iako to djeluje nepojmljivo, smatrala sam da zapravo, na svu sreću, nisam imala priliku da se susretnem sa vrsnjackim nasiljem. Međutim, ipak kada, danas nakon određenih dešavanja, malo bolje razmislim, shvatam da sam ipak ne jednom, nego čak vise puta bila svjedokom vrsnjackog nasilja. Naime, ta moja "idelana slika " o situaciji u našim školama i općenito u našem drustvu kada je upitanju vrsnjacko nasilje bi narušena u decembru prošle godine a potom i prije nekoliko dana. O tom događaju koji se u jednom tuzlanskom parku dogodio krajem protekle godine, reći ću nešto više nekom drugom prilikom. Ono sto sada želim da podijelim sa vama, jeste zapravo jedana priča iz osnovnog obrazovanja, moje školske kolegice. Uobičajeni popodnevni odmor , počeo je uobičajenim prepričavanjem dešavanja sa predhodne nastave. Do samog razgovora o vrsnjackom nasilju, vjerovatno ne bi ni došlo, da se nije govorilo o projektu " Građanin" čija tema govori o sigurnosti mladih i djece na internetu. Priča je kao što to obično biva, uskoro pronašla neke druge tokove. Razgovarale smo o nesigurnosti, koja nas vreba samim korištenjem interneta a nakon toga i o samom nasilju koje se dešava putem raznih FB stranica. Naposlijetku došlo se i do razgovora o samom vrsnjackom nasilju koje se dešava u školi. Školska kolegica, s kojom sam " skovala" poprilično jake prijateljske veze proteklih godina, priznala je, možda prvi put nekome, da je polovinu osnovnog obrazovanja provela kao žrtva vrsnjackog nasilja. Drugačiji izgled u odnosu na ostale, konkretno drugačiji način oblačenja, bio je razlog zbog čega se nalazila u podređenom položaju u odnosu na druge. Razni oblici psihičkog nasilja ubrzo su prerasli u fizičke napade. Tokom pune četiri godine, nažalost, nije uspjela pronaći adekvatno rješenje za ovaj problem. Dolaskom u srednju školu stvari su se značajno promijenile. Nakon četiri pune godine odbacivanja, konačno je bila prihvaćena u sredini u kojoj se našla. Sklopila su se mnogobrojna prijateljstva. Međutim, i dalje su ostale i ne baš tako lijepe uspomene na godine kasnog djetinjstva. S druge strane, sto se mene tiče, meni je izuzetno teško pala svaka riječ njene " ispovijesti". Nakon ovog razgovora dugo sam razmišljala o onome sto se dogodilo meni izrazito dragoj osobi, ali i o onome sto se događalo i još uvijek događa mnogim mojim vrsnjacima. Tek sam možda tada shvatila da vršnjačko nasilje nije samo puka tema sa naslovnice nekih novina već je ono nešto, što
doista događa i to ne tamo negdje, već tu u mojoj blizini, školi, ulici, gradu.
Zejna
Oznake: nasilje, kolač, vršnjačko nasilje, prijateljstvo
|
