Nemezis
Bijesom protiv depresije
Glavobolja, dan sedmi.
Inače bih se ozbiljno zabrinula, dapače, zabrijala da mi je neka neotkrivena aunerizma pred puknućem, ili slično.
Nekad, prije.
Sad se ne brinem. Pušim previše cigareta, pijem previše kave i alkohola, premalo spavam, ne pijem dovoljno vode, loše se hranim i živciram konstantno.
Pa me, sasvim očekivano, boli glava.
Ogorčena sam i ljuta, bijesna, usuđujem se reći.
Gubim živce zbog smiješnih sitnica.
I sve je to, kažu, sasvim normalno u mojoj situaciji.
A bilo je tako lijepo u onoj rezigniranosti i tuposti...
...nisam pravo ni oči otvorila, a već sam urlala i vrijeđala.
Normalno, kažu.
I nevjerovatno jaka potreba da dijelim šamarčine onima koji me pitaju šta mi je je isto normalna?
Pogotovo onima koji pitaju sa neodobravanjem...
Ma, nije meni ništa, super sam ja.
Zbilja, super. Nikad bolje nisam bila.
Zašto uopće ovo pišem?