Nemezis
Triptih
Madness
Htjela sam danas biti lijepa. Dugo sam i temeljito utrljavala losion u kožu nakon tuširanja. Zbilja sam si dala truda oko frizure i šminke. Počastila sam se omiljenim parfemom, koji miriše na jednu davnu romansu i jasmin.
Onda sam stala pred ormar i izračunala koliko mi odjeće treba da izdržim dan na poslu, gdje je temperatura zasigurno 15 stupnjeva. Jučer je bila 12, ali jučer je bilo hladnije. Nema potrebe ni napomenut da su nadređeni još lani obaviješteni o problemima sa grijanjem, kao što je suvišno govoriti o tome što su do sada poduzeli da se problemi riješe, jer odgovor je, kao i obično - ništa.
Pa sam shvatila da će ljepota čekati proljeće.
Jer kad se utegneš u najlonke, tajice, sokne, dokoljenke, potkošulju, dolčevitu, majicu i majicu...moš bit lijep ko slika, al ko bi tome posvjedočio kad izgledaš ko gusjenica. Sve nešto u naborima, sve nešto zakukuljeno, u slojevima...pomozbog.
Dakle, to da sam lijepa danas znam samo ja. Ostali mi mogu, a i ne moraju vjerovat na riječ. Ne zamjeram nevjericu obzirom da se jedva naslućuju konture ženskog bića ispod svih tih slojeva. Mogla bih komotno bit i žirafa, nitko ne bi odgonetnuo razliku.
Napominjem da sam i frizuru sasvim uništila kapom, koju sam morala staviti da bih sastrugla 2 centimetra leda sa šajbe, usput sam slomila i strugalicu i to omiljenu, onu sa skafanderčićem i još na pola puta morala stati da opet sastružem led, jer se ta prokleta kiša ledi iste sekunde čim dotakne...pa apsolutno bilo što.
Bila bih frustrirana inače, al sam se provezla ispod potpuno smrznute vrbe koja je izgledala kao iz bajke, pa me sasvim razgalio taj prizor.
*
Ono sve što znaš o meni...
Kaže on meni: ona čita tvoj blog.
Tu sam malo ostala iznenađena, jer sam mislila da je koncept bloga kao mjesta gdje ljudi nešto objavljuju njemu sasvim nepoznat.
Uopće mi ne djeluje kao osoba koja bi mogla znati, a kamoli pratiti ičiji blog.
I onda me on, od svih ljudi, upozori da ona čita moj blog.
Jer, on, kao ne čita?!
Previše sam godina ovdje, pod ovim nickom, da bih se tome čudila. Naravno da neki ljudi koji me znaju privatno znaju i da se na Nemezis odazivam kao na rođeno ime. Neki su nekad također imali blog, nekima sam se hvalila onomad dok sam još bila na mojblog-u, dok je postojala najmanja na svijetu šansica da se nešto od onih tamo piskarije nađe u nekoj knjizi, a do te šansice ne bi nikad niti došlo da se nisam hvalila nekim trećima.
Tako mi i treba :D
Mogla si lipo mučat, mala.
Mislim, nekako mi se sama nametne ta cenzura, jer ipak ne želim da svi sve znaju o meni. Da želim, ne bih se zvala Nemezis.
**
Mjesto za mene
...jer sve stane i sve nestane, i ja nestanem i ima samo sad i kako ću zategnut ovu žicu, i dal se može u drvofiks umiješat prehrambena boja u prahu i mislim probat ću jer sam slobodna i hrabra i jer su mi ruke...ma. Gluposti pričam
-Treba tebi dat glinu
-Imam ja gline još komad, al ne usudim se ni počet. Jer onda tek ništa ne postoji. A nisam u poziciji da gasim svijet trenutno.
I onda mi ona donese knjigu, drugi dan. O glini, pogađate.
Kad smo kod knjiga, sasvim sam zapustila ovu svoju listu sa desne strane. I sad nalazim da se i ne mogu prisjetiti svega što sam pročitala u zadnjih par mjeseci, što i nije neobično ako se uzme u obzir da čitam bar dvije knjige tjedno. Osim knjige o glini čitam i Martina, opet. Želim postić da kad krene u travnju nova sezona paralelno čitam taj dio dok ga gledam. Ne znam samo zašto, kad sam već čitala preko nekoliko puta Pjesme leda i vatre.
***
Mislim da se ne bi trebao post zvati triptih, jer nije slika. Al briga me.
Post inspiriran reklamom (2)
Plidenta.
Pli kao pliva i denti kao zubi.
A ima i Dentastix, od Pedigrea, za pase i za zube.
Kad bi bio Dentastix i za ljude, ljudi bi sigurno redovito grickali to i time prali zube.
To bi svima, ali svima, učinilo život puno ljepšim.
Osim zubarima. Ovaj, stomatolozima.
(al njih ionako nitko baš ne voli)
Polažem kopirajt na dentastikse za ljude, samo da znate.
***
Nisam danas radila ama baš ništa kreativno i očito je da mi dokolica škodi.
Jednom ću napisat post o siguronosnom pitanju. O kategorijama nemam šta napisat osim da su nepotrebne, glupe, zamorne, kategorizirajuće i najgore od svega - nedovoljno pokrivaju sve sfere našeg stvaranja ovdje.
***
Ko zna dal bi se dale načinit krplje od reketa...
Kiša, kiša. Odlično.
Nikad se nisam osjećala bolje.
Ako ignoriram glavobolju, što donekle uspješno i činim.
Luster je postao pravi hit, iako je kao prvi projekt od špage odrađen pomalo ofrlje i pod kraj na brzinu, i od lustera je i krenulo.
Pa sad u kreativnom dnevniku čeka nekoliko skica, uglavnom za lampe, na kuhinjskom stolu čeka prvi minijaturni projekt od kartona, a ja čekam da stane kiša pa da mogu otić u šumu. Trebam neke breze, ali o tom po tom.
Ne znam, doduše, što ću s tim lampama.
Ovim što će nastati u budućnosti.
Jer, koliko čovjeku uistinu treba lampi?
***
Nosače za policu je izradio pokojni djed. Bio je to jedan jako interesantan deda, koji se svačim bavio i u svašta razumio. On je isto radio lampe, između ostalog, i za razliku od mene je znao kako se spoje žice i prekida i utikač i grlo, i znao je lemit žice i imao je alat za to.
Ja ne znam i nemam, ali ću naučit i nabavit.
I možda, kad se izvještim dovoljno nešto od toga i unovčit. Bilo bi, znate, odlično, kad bih mogla pokrit trošak materijala pa da imam za iduću turu.
Jer, nije nešto naročito skup ovaj moj hobi, ali nisam ni ja naročito imućna, pa osjetim itekako tih stotinjak kuna drvofiksa i špage.
Kad smo postavili policu zaključila sam da mi treba lampa, zatim sam zaključila da mi treba ormarić za kućište, pa sam napravila nacrt i čekam da ga netko pretvori u stvarnost, jer obrada drva za sad nije u sferi mog interesa. Odnosno jest, ali nisam dovoljno pažljiva da bih rukovala pilama i hoblericom.
Znači, nosai za policu su pokrenuli stvar.
Ko zna kamo će me to odvest :)
*
Prste bih ti uvukla u kosu, upetljala u kovrče.
Poljupce bih ti ostavila po licu i čelu, nježne kao pahulje.
Utopila bih se u pogledu tvojem, u jezerima sreće,
šaputala bih ti na uho
možda neki Cesarićev stih...
...sretna što dišem, sretna što postojiš,
sretna i sjetna u isti mah...
i ova će ljubav svome kraju
iako se čini da će trajati vječno,
dječače moj
Neke nam se stvari same od sebe dese, nepozvane, neočekivane, i onda tek shvatimo koliko je bilo prazno i dugo i teško bez njih.
I odjednom smo živi.
Tako dobro, tako nevjerovatno čisto i jednostavno i tako dobro.
Ko haljina na volane i kovrčava kosa, i još bolje od toga.
Oznake: Kategorija život - nedostaje.
23.01.2014. u 00:55 | 0 Komentara | # | ^Referendumčenje
Upravo smo zaključili da bi bilo dobro da za promjenu imamo referendum oko nečeg uistinu bitnog, naprimjer dolaska ili nedolaska Monsanta u Hrvatsku.
Iako, bojim se da bi većina bila za, pa možda bolje ne petljat se u to.
Hm.
Moglo bi se izać glasat i da nam na deklaracijama moraju napisat ako proizvod sadrži GMO sastojke, al nema nikakve šanse da bi takvo što prošlo, jer da prođe gotovo svi naši proizvođači hrane bi se našli u povelikom dreku.
Vjetrenjače, opet.
Ili?
Novogodišnje odluke...tri dana kasnije
Prvo da vam svima poželim svega dobrog, u obilju, u novoj nam godini, dabogda sto komentara po svakom postu imali :)
Nije me bilo zadnjih dana, nastojim svoje bivanje online držati u razumnoj mjeri u praznične dane.
Druga je stvar kako mi to ide. Zaključit ćete uostalom, sami, negdje do kraja ovog posta.
Htjela sam pisati o svojoj novogodišnjoj odluci. Odlučila sam (opet) prestati pušiti. I ide mi kako mi već ide, a ide mi tako dobro da u ponoć pišem o cigareti. Moglo bi se reći da mi ide, jer ne pušim dok pišem, al nije da sam baš sasvim prestala pušiti. Što ne znači da neću.
I tako ja sjednem, idem pisat o prestanku pušenja. Prije toga bacim oko na naslovnicu i zapne mi za oko ovaj naslov: Ovisnik .
Pročitali? Ok, možemo dalje.
Malo sam se zamislila nad postom, jer čini se, ovako na prvo čitanje, da bih trebala još jednu ovisnost dodati svojoj...pa, listi.
Možda i dvije.
Prvo - blog. Nisam ovisna o blogu, ne moram svaki dan virnuti šta ima, niti svaki dan pišem. Ok, često pišem, ovdje u usporedbi s tim pišem rijetko. I objavljujem još rjeđe, jedna trećina napisanih postova čami u "skicama" a tamo će i ostati. Što ne objavim odmah, ni ne objavim. Zašto onda spremam? Ko bi ga znao. Valjda jer mislim da ću nekad ipak napravit post od toga.
Iako...hm, ovaj ovdje blog sam otvorila 2005, pa prema tome... razmotriti.
Nisam ni na Fejsu svaki dan, ako recimo nemam neta neću se preko telefona spajati na fejs. Iako sam na netu.
Ipak, manje nego većina ljudi koji me okružuju, palim i gasim po potrebi.
Kao i komp, koji palim po potrebi, a potreba je tu još dok nije kava kuhana, uz koji se kava popije, što traje barem pola sata.
Znači, svaki dan pola sata, uz kavu. Zadnja tri dana uz nervoznu kavu, kakva već jest kava bez cigarete nakon 17 godina kave i cigarete ama svakog jutra...kuku, lele :D
I još kad dođem s posla, cca pola sata, a nekad i duže, ovisno o tome koliko vremena za dangubljenje mislim da imam.
Šta onda radim, pitanje je, a ako se izbaci opcija pornografije, chatanja unedogled, praćenja vijesti iz zemlje i svijeta, brijanja na teorije zavjere, gledanja filmova ili serija i tjuba kao takvog, sa svime što već ima tamo za gledat...
Malo klikam neku strategiju, il koji bi to žanr bio, ko zna. Godinama već, ide mi fino.
Svo ostalo vrijeme pojede Gugl.
Ok, nije on ništa kriv, dapače, moglo bi se reć da je svakodnevno zlostavljan od radoznalke sa poremećajem pažnje.
Mene sve zanima. I kako Gugl obično zna većinu onog što me zanima...jasno je kako se desi to što se desi.
Da budem konkretnija?
U zadnja 3 dana me zanima:
-izrada namještanja od kartona
-maskara iz domaće radinosti - samo prirodni, organski materijali i sastojci
-farba za kosu na istom principu (sutra jedan pramen farbam kavom, pa ću vas izvjestit kako je prošlo)
-recepti za sapune i kreme, pogotovo kreme za područje oko očiju
-recepti za balzame za usne (odlučila napraviti vlastiti recept, sve što sam do sad vidjela je u nekom pogledu manjkavo)
-izrada domaćeg jabučnog octa
-recept za tinkturu od imele - imam prvu ikad narudžbu i ogromnu dilemu oko toga koja je imela štetna a koja ljekovita - nitko se sa nikim ne slaže, svi piju i svima je od njihove odlično :D
...iiii, da skratim, u zadnja tri dana bila sam na netu kao i inače. Puno. Dok nisam našla odgovore na pitanja, i onda kasnije još malo, da bih našla odgovore na nova pitanja.
Moglo bi se reći da sam zaglibila u DIY fazi. I to bi bio ok zaključak, ali ne i sasvim ispravan. Jer, ovo je tek faza, doći će već neka druga. Imala sam i fazu sa receptima, uz deset kuharica na polici ja sam za svakog vraga visila na Coolinarici. Imala sam i fazu igrica, pa sam paralelno igrala Travian, Ikariam i neku treću, zaboravih joj ime. Aaaa, The West. Tako se zvala :D
Faze dolaze i prolaze, ali ovisnost o netu je ustrajna. Godinama je sa mnom, na prvu nema neželjenih nuspojava (vid' mi luster, vid' kako sam tortu pekla), u većini slučajeva su u pitanju stvari koje na kraju ispadnu korisne, i opet na kraju ne moš pobjeć istini. Kao i svaka ovisnost, ograničava kreativnost, slobodnu volju i radost. Daje zauzvrat nešto, samo je pitanje koliko ti to vrijedi. Pa mi nije drago zaključiti da bi mi bez neta do kraja života bilo puuuuuno teže nego bez cigarete. Mislim, i drago mi je, jer to postavlja prestanak pušenja u sasvim drugu dimenziju, lol.
...
Možda se u korizmi odreknem neta? Oh, pa ja sam ateist :D (nekad mi baš bude drago, iako uglavnom imam problema zbog toga)
Bit će da je ta lista ovisnosti zajebana stvar. Taman misliš da si smanjio brojku za jedan a onda vidiš da si tamo gdje si i bio :D