Nemezis
*
Prste bih ti uvukla u kosu, upetljala u kovrče.
Poljupce bih ti ostavila po licu i čelu, nježne kao pahulje.
Utopila bih se u pogledu tvojem, u jezerima sreće,
šaputala bih ti na uho
možda neki Cesarićev stih...
...sretna što dišem, sretna što postojiš,
sretna i sjetna u isti mah...
i ova će ljubav svome kraju
iako se čini da će trajati vječno,
dječače moj
Neke nam se stvari same od sebe dese, nepozvane, neočekivane, i onda tek shvatimo koliko je bilo prazno i dugo i teško bez njih.
I odjednom smo živi.
Tako dobro, tako nevjerovatno čisto i jednostavno i tako dobro.
Ko haljina na volane i kovrčava kosa, i još bolje od toga.
Oznake: Kategorija život - nedostaje.
23.01.2014. u 00:55 | 0 Komentara | # | ^