Nemezis
Coffee time
...malo što mi zapravo nedostaje iz onog vremena. Nisam nikad zavoljela taj grad, niti se navikla na njega pravo. I kad se prisjećam, kao jučer, na kraju se sve svede na posao. Uglavnom sam radila, uglavnom poslove koje nisam voljela. Nie ni sad drugačije, ali je pritisak manji. Ne dižem se u 3 ujutro pušit cigaretu jer nećemo ostvariti plan, hodam svijetom bez šminke i u tenisicama i sve probleme rješavam bez problema.
Moja se zagrebačka sjećanja svode na posao i ljude koje sam upoznala na poslu.
Pitao me on sinoć jel znam napravit od papira ono.....ono...biti će izazov objasniti što. A nije mi dan od izazova.
Reko, znam. Dohvatila sam blok, uvjerena da je prazan, zato sam ga i stavila na donju policu, da bude pri ruci. Lijep jedan blok, iz Esplanade. Kakav bi blok i trebao biti, u svakom pogledu. Uostalom, i Esplanada je hotel kakav bi hotel i trebao biti, ili bi bar u mojoj glavi svi hoteli trebali imati vratare u fraku sa cilindrom na ulazu i srebrni beštek. I wc papir onako baš pametno složen (priznajem, pokupila sam taj trik :))
Pamtim dosta vjerno taj svoj prvi seminar u Esplanadi. Istina, sve seminare, i ne nužno iz Esplanade, li to je zbog frau Sieper i njenih predavanja. Kombinacija nje i hotela će ipak ostati najdulje u mojoj glavi. Nekako mi se činilo da ona baš pripada tamo, al onda opet, činilo mi se da bi mogla pripadati baš aposolutno bio gdje. Oće taj dojam ostavit ljudi koji izgedaju kao da se u svojoj koži osjećaju baš kao...u svojoj koži.
I krenem otgnuti papir i vidim da je blok korišten. Prve tri su ispisane. I iznenadim se kad shvatim da su to natuknice sa jednog od predavanja, jer njena predavanja čuvam brižno. Ili sam bar mislila tako do sinoć.
To je bilo posljednje predavanje, i u dva dana sam zapisala tako malo jer zapravo i nismo radili ništa od uobičajenih vježbi.
Pričala nam je Eleonore kako je počela raditi taj posao samostalno. I kako se u pedesetima razvela od supruga koji nije htio podržati njenu suludu ideju da sama osnuje firmu. I osnovala je firmu i tada je sebi zadala cilj da će firma imati 100 predavača. Bila je blizu toj brojci na našem posljednjem seminaru.
Čudila sam se tom njenom mužu. Ne jer je to prvi slučaj za koji sam čula da muškarac ne podržava ženu u ostvarenju njenog sna, viđam to često. Začudio me njegov nedostatak vjere u nju i ultimatum koji joj je postavio. Zdrav razum jednog občinog Nijemca, uostalom, koji je trebao moći izračunati koliko će bolje živjeti na taj način. Iako, nije da su niti do tada živjeli loše.
I razvela se ona, i pokrenula firmu i dogurala, vjerujem, do danas, do svog cilja. Sa osmijehom na licu.
Evo što piše u bloku:
-vježba desnom rukom - mentalni rad (napravim pokret potpuno koncentrirana, zatvorim oči i mentalno ga ponovim 30 puta - što primjećujem? - boli me ruka - misli na sportaše koji se i mentalno pripremaju, vizualiziraju, itd
-tko u sebe sumnja u startu, naješće izgubi
-ono što mislim se intenzivno odražava na rezultat
-mentalna snaga - koristiti za sebe, ne protiv sebe
-potreban mentalni rad, mozak je mišić, pazi kako ga treniraš
-vizualizacija/simulacija buduće situacije - samo, isključivo samo onako kako želim da izgleda
-fokus na ono što želim, a ne ono što ne želim
Piše još svašta, uglavnom o time managmentu i vođenju suradnika, ali ovo piše na samom kraju. I ovako nabacano možda i nema nekog smisla, pogotovo osobi koja se i inae ne bavi tim stvarima. Ili nekom tko je pročitao Tajnu, jako mislio na jack pot i nije dobio ništa.
Meni to nekako dođe ko podsjetnik. Par smjernica. Par riječi koje treba upamtiti.
Voljela sam njene seminare. Učila nas je za posao neophodne stvari, ali uvijek na način da ih sve možeš primjeniti i na sebe. Od tada sam se nešto načitala knjiga i nagledala filmova koji na kraju uvijek ustvrde - ono smo što mislimo da jesmo. I već godinama se trudim o sebi misliti drugačije. Spor je to proces. Sjebana sam dosta, ako ćemo realno. Ali, pomičem se, polako. Prema toj boljoj sebi. Sretnoj i neopterećenoj. Ispunjenoj i tako dalje.
Dakle, za bitna osvješ
To što se blok eto baš sinoć pojavio na način na koji se pojavio nije slučajnost.
Slučajnosti ne postoje, znate?