gustirna

petak, 27.08.2010.

Kripi dušu, liči tilo

/krijepi dušu, liječi tijelo/

Lavandula officinalis, Lavandula angustifolia, Lavandula stoechas, Lavandula latifolia, Lavandula intermedia, Lavandula hybrida - sve su to razni latinski nazivi za razne varijacije biljke koju svi znamo, volimo, rado mirišemo, koristimo, a zovemo je jednostavno:

Lavanda

lat. lavo, lavare = perem, prati
Još u doba antike, od ulja lavande pravio se sapun koji se koristio za pranje tijela, pa tako i rublja. Bila je omiljeni dodatak vodicama za kupanje, a stari Rimljani njome su mirisali svoje terme
Lavandino ulje dodavalo se u kupke, mirisne vrećice za ormare koje tjeraju moljce, a ujedno i fino zamiriše u ormaru kad ga otvoriš.
Mogla bih sad nabrajati sve korisnosti biljke lavande, ali to ionako već znate. Ili možda samo mislite da znate?
kako bilo da bilo, kad "uguglate" riječ lavanda naći ćete bezbroj materijala o njenim svojstvima i korisnosti.

Kod nas, lavanda se uglavnom povezuje sa Dalmacijom, otokom Hvarom gdje se najviše uzgajala, ali malo je poznato da je ona prava lavanda zapravo kontinentalna biljka.
Danas se vrlo uspješno uzgaja u Hrvatskom zagorju, baš kao i na sunčanom Hvaru, a ima je i na Visu, iako puno manje.
Iako je ima po cijelom Sredozemlju, najjača i najraširenija proizvodnja lavande je u francuskoj pokrajini Provanci. Počeci branja lavande sežu u davna vremena kad su se provansalski seljaci penjali po brdima u potrazi za lavandom koja je divlje rasla na travnatim brdskim padinama.

Istina je da voli puno sunca, ali voli i vlažno tlo na kojem raste.
Može preživjeti i na nižim temperaturama, zato nije čudo da uspjeva i u kontinentalnim podnebljima.
Od onih prvih branja i destilacije na travnatim padinama provansalskih brda i planina, danas je to naraslo do masovne plantažne proizvodnje.
Zaobljene srpove kojima se nekad ručno brala lavanda zamijenila je krupna mehanizacija za plantažne nasade koja berbu obavi u čas posla.
Ne mogu vam opisati kako su provansalski seljaci ručno brali lavandu, ali vjerujem da se nije puno razlikovalo od branja lavande na našim sunčanim otocima.
Moja sjećanja su vrlo siromašna, jer nisam odrasla na otoku i čuvam tek jedno blijedo sjećanje za vrijeme mojih najranijih posjeta otoku:
Ja, malena petogodišnja curica, stojim u polju lavande , dok odrasli oko mene žanju lavandu: teta Kate, teta Nina, teta Vinka i moja mama među njima... - uglavnom su žene žele sa srpovima, a muškarci bi punili jutene vreće, tovarili ih na konje, tovare ili kenje i gonili u Zadrugu gdje se prikupljala do konačne destilacije.
U tom mom sjećanju već je sunce zapalo iza brda i obojalo nebo vatreno-narančastom bojom, svugdje oko mene miriše požnjana lavanda, a barba Joze je natovarija na svoga konja zadnje vriće pune lavande. On i konj zastali su na konjiku (kameni suhozid dovoljno širok da se koristi kao put za ljude i konje),
te još nešto govori ženama prije nego se uputija prema Zadruzi.
Sunce je potpuno zašlo, za taj dan berba se okončala i sve žene, moja mama i ja krenule smo put doma... vrime je od večere.
Kratko i blijedo sjećanje, ali u meni veliko, čvrsto i živopisno.

Ipak, znam nekoga ko ima puno bogatija sjećanja na berbe lavande na Visu.
Prenijet ću vam sjećanja moje drage prijateljice i kolegice u aromaterapiji - Lee Ivčević, koja ih je u pismenom obliku prenijela na stranice Hrvatske zore (glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis), u broju 43 - travanj 2006.g.- u rubrici "Ljekovito bilje našeg otoka".

I tako nam Lea priča svoju priču o lavandi, upotpunjenu mojim fotografijama iz lambika (destilerija), gdje sam jednom prisustvovala parnoj destilaciji eteričnog ulja lavande :

"Lavandu, kraljicu majku, upoznala sam sa 12 godina, kada sam je prvi put brala sa svojom obitelji. U srpnju, dok je moje društvo uživalo divote ljeta, mi smo ustajali u 4 sata noću kako bismo do svitanja stigli preko tri brda do osunčanih ljubičastih padina.

Vraćali smo se kući po vrelom suncu znojni i umorni, kako bismo ručali i odmorili se, a oko četiri sata popodne ponovo kretali na brdovit put, žeti podbuhle cvjetove do sumraka. I tako svaki dan.
Na kraju ljeta, kad bi posao bio obavljen, došlo bi vrijeme za parnu destilaciju u velikom kotlu u Podšpilju.

Postupak kojim se od cvjetova dobiva ljekovito eterično ulje.

/kratka digresija: tekučina koja se izljeva je voda koja ima tragove lavandinog ulja u sebi i naziva se hidralat lavande, a lavandino ulje je ono zamućeno u široj posudi/

Cijela je kotlovnica bila prepuna vreća lavande, po kojima smo mi najmlađi skakali, valjali se po njima i onda slatko zaspali ispruženi preko vreća, omamljeni divnim umirujućim mirisom ove čudesne biljke.

Nona je bila ta koja me upoznala s ljekovitim djelovanjem najraznovrsnijih trava našeg otoka, a jedna od njih bila je i lavanda. Uvijek je soba bila ispunjena njenim mirisom, jer je dobra za san i umiruje, čisti zrak, opušta umorna tijela i tješi ranjenu dušu.
Ulje je tako blago da je jedino iz palete eteričnih ulja koje se može nanositi izravno na kožu, bez prethodnog razrjeđivanja u drugom baznom ulju. Još se sjećam kako mi je nona mazala opečene prstiće kad bih se igrala oko njezine peći.

Ubodi komaraca, glavobolje, nemir, rane, opekline i ožiljci, nesanica, problemi s kožom i dišnim putevima, prhut i ispadanje kose, dermatitis, akne, psorijaza, različite upale, probavne smetnje, menstrualne tegobe, proširene vene, loša cirkulacija, te uopće oslabljen imunitet, samo su neke od tegoba kod kojih nam ovo moćno ulje pomaže.
U aromaterapeutskim krugovima kažu:
ako bi postojao jedan univerzalan lijek za sve bolesti, onda bi to sasvim sigurno bila lavanda.
Njezina je energetska nota obilježena majčinskom ljubavlju, ona nas voli "od glave do pete", bezuvjetno, poput majke.
Ona ljubi dječaka ili djevojčicu u nama, govoreći nam da prihvatimo i volimo sebe ovakvim kakvi jesmo, jer smo upravo takvi najbolji na svijetu.
Osim što pospješuje djelovanje svakog drugog ulja s kojim se miješa, najjača joj je kvaliteta sposobnost vraćanja poljuljanje ravnoteže svih razina ljudskog bića u ono stanje u kojem može doći do iscjeljenja.
S njom se možete jednostavno prepustiti radosti življenja."

Mnogoštošta još možete saznati o lavandi, pa tako i iznenađujući podatak da većinski nasadi lavande po Dalmaciji zapravo nisu zasađeni običnom, pravom Lavandulom angustifoliom (= L.vera, L.officinalis), koja daje najkvalitetnije i najljekovitije eterično ulje,
već su to nasadi lavandina - Lavandula x hybrida, Budrovka

Prenosim iz knjige "A kao aromaterapija" - Slobodanke Poštić:
"Lavandin je hibridna biljka nastala križanjem prave lavande (Lavandula angustifolia) i širokolisne lavande (Lavandula spica).
Od prave lavande, biljka lavandina se razlikuje po tome što je grm veći, stabljike drvenaste, cvjetovi veći i tamniji i jako mirisni.
Biljka lavandina sadrži mnogo više eteričnog ulja nego prava lavanda, pa je količina destiliranog ulja veća, a od jednake količine sirovine kao kod prave lavande. Zbog toga je ulje od lavandina jeftinije od ulja prave lavande."

I naravno isplativije: grmovi su veći, cvjetovi u sebi sadrže veće količine eteričnog ulja, od iste količine biljnog materijala kao kod prave lavande, dobije se veća količina eteričnog ulja, koje je doduše slabije kvalitete od pravog lavandinog ulja, ali u širokoj potrošnji to se baš puno i ne gleda.
Oni koji se bave aromaterapijom i znaju terapeutsku djelotvornost pravog lavandinog ulja, znaju kako i gdje će ga nabaviti za aromaterapeutske tretmane.
Ipak kao osnovni sastojak svake kućne apoteke, dovoljno je nabaviti eterično ulje lavandina koje možete kupiti na brojnim štandovima u primorskim gradovima, koji tako neodoljivo mirišu i mame vas da priđete bliže.
Naš Lavandin (od Budrovke) ima sasvim uredna antiseptička svojstva-čak su mu i izraženija nego kod nekih francuskih vrsta lavandina, također djeluje analgetično tj. umiruje bolove i preporučuje se za tretiranje bolnih zglobova i ukočenosti mišića. Djeluje protugljivično i protuupalno.
Lavandin također djeluje umirujuće i pomaže kod tegoba kao što je glavobolja i nesanica. Blagotvoran je za tretiranje kožnih problema (npr. blažih oblika akni, miteseri, ubode insekata, opekline, smirivanje iritirane kože).

Na otočkim poljima, pogotovo onim zapuštenim, u suživotu sa lavandom
naići ćemo na još jednu biljku, koja je bojom i mirisom posve različita od popularnije lavande.

Smilje, biljka koja svojim žutim veselim glavicama razveseljuje krševite obronke, zapuštene terasaste livade....

Smilje za koje možemo reći:
kao što se lavanda može nazivati majčinim poljupcem
na dječju bolicu da što prije prođe,
tako se i smilje slobodno može nazvati majčinim zagrljajem,
koji čuva i tješi povrijeđeno dijete.

Zašto je smilje tako moćno i dragocjeno otkrit će vam priča koju ću vam ispričati u slijedećem postu.

- 23:19 - Komentari (44) - Isprintaj - #

četvrtak, 19.08.2010.

STERALO

Bile lancune i intimele,
po špagu san prostrla,
vraćaju me u nika davna vrimena:
Ležin mirno u stivani lancun,
mama i none
luljaju me
livo-desno, livo-desno...
lancun bi mirisa po suncu i veselju,
a ja...
kutenta,
ka beba u zipku.

RJEČNIK:
(žalim što vam ih ne mogu prikazati i fonetski.
Npr. steralo se izgovara tako da se slovo "a" rastegne, baš kako se rastežu i lancuni po špagu, ili mriže preko neke ledine.)

steralo - sušilo za robu;
ali i neka širina po kojoj se razvlače ribarske mreže
bile - bijele
lancune - plahte
intimele - jastučnice
špag - konop
prostrla - raširila, razvukla
stivani - složeni
nika - neka
none - baka
livo - lijevo
kutenta - zadovoljna
ka - kao
zipka - kolijevka

- 23:04 - Komentari (48) - Isprintaj - #

subota, 14.08.2010.

I iz "mraka" izađe nešto dobro

Vrime kad na nebu nema miseca, ribari zovu mrak.

U vrime od "mraka", kad sunce zapada tamo zapadno od Komiže, između Sveca i Barjaka

i prosipa zlatnu prašinu po moru, zadnje svitlo prije nego se spusti škura zavjesa i objavi doba mrklog mraka,

plivarice koje su po cili dan spavale u mirnim lukama dižu sidra i plove prema svojim mračnim "poštama" (pojam "pošta" smo već apsolvirali u prizadnjem postu)
Takve ribarske brodove koji su opremljeni mrižama za ulov plave ribe zovu plivaricama ili plivaričarima, po vrsti mreže koju koriste za ribolov
/PLIVARICA najveca mreža u našem ribolovu, najuspješnija za lov male i velike plave ribe dužine 300m i širine 70m/

/ukoliko ovi brod na slici nije plivarica, nemojte zamirit-nisam baš neki poznavalac ribarske flote/
Za krmu plivarice vezana je svićarica (svjećarica) - manja brodica sa jakim svjetiljkama - feralima za noćni ribolov.

I tako kad dođe to doba "mraka", sidimo na teraci isprid kuće u Poselju, i tog puta ne uživamo u pogledu na misec kao ostalih dana, ali prid očima nam se nizaju svitla svićarica. Pomisliš da to tamo priko nije morska pučina već riva nekog obalnog grada osvitljena feralima, kao da je neki lungomare.
Guštan gledat svićarice na moru, smiruje me pogled na njihovo titrajuće svitlo okruženo crnim mrakom.
Poseban je to osjećaj kojeg je na svoj osebujan način, opisao viški učitelj, hvaranin Petar Kuničić, daleke 1891.g.u svojoj knjizi "Viški boj":

"A lov na srdele! Gdje slična prizora?
Sred noćnih tmina, šajka ti puzi po morskoj ploči, na kojoj vidiš odsjev titrajućih nebeskih zvijezda. Na jednom eto ti se, onamo okolo ostrva izredale s v j e ć a r i c e .
Sa ovih se diže, sred noćne crnine, zlatno-krvavi plamen zapaljene borovine. Približiš li se, domalo mreža napunja ribarsku ladju živim srebrom. To su srdele, blago radišnih ostrvljana, koje ide u bijeli svijet ujedno sa izvrstnim viškim vinom, koje sjaje jao raznošarni dragulj, a jači ti dušu kao božji nektar."
/preneseno jezikom kojim je izvorno pisao Petar Kuničić/

Nakon takve meditativne noći pod svićom, ujutro rano kreneš put "paiza" (paiz - naziv za grad Vis, kojeg uglavnom koriste mještani okolnih sela), i ako si sritan pa naiđeš na neku od sinoćnjih plivarica u luci- kupit ćeš kil-dva srdeli, a ako nisi čekat ćeš vapor iz Splita kojim su poslane kašete srdela ulovljenih u moru oko Visa.
Isprid viških ribarnica obično bude obavijest o tome kada će u prodaji bit ulovljene srdele. Apsurd, zar ne?
Ulovi se na tone srdela u moru oko Visa, a Višani moraju čekat da im te iste srdele dođu vaporon iz Splita.

I evo ih! Stigle vaporon, jutros u podne, jušto sa splitske ribarnice!
Friško ulovljene, sinoć kod Sušca

Kako ćemo spremit ova dva kila friških srdeli?
Na gradele? Na ražanj? U savur?
Iz spreme donosin mali ražanj. Na njega mogu nanizat oko po kile srdeli, pa tako u dva puta, a oni drugi kil ćemo bacit na gradele.
Šteta šta se izgubija oni ražanj za kilo srdeli. S njime bi sve išlo na ražanj?
Vidin vas već, sa upitnicima iznad glave: "Ražanj? Kakvi ražanj za srdele? Ko se toga dositija? Kako to? Čemu to?"
Prvo ću odgovorit na ovo zadnje pitanje - Čemu to?
Zato šta su slađe i sočnije srdele sa ražnja, stoputi nego one sa gradela!

"Ko se toga dositija?"
Pa ljudi, obični težaci ili ribari (a često su bili i jedno i drugo, za potribu), kojima je bilo zgodnije ubrat granu od neke otočke makije, izdilat je nožićem, naprimjer onim istim kojim se trga grožđe u jamatvi, u oblik tankog ražnja-skoro da izgleda ka drveni mač.
Jedina mi je misterija od koje makije bi se izdilala grana? Je li to bila planika ili česmina, pojma neman.(moran to istražit).
Bilo je važno da drvo nije presuho, da je žilavo i da se neće lako zapalit kad ga dohvati plamen.
U neka stara vrimena nije bilo gvožđurije, žica i varioca iz škvera koji bi u čas posla izvarili gradele na koju god oćeš veličinu.
Osim na otoku Visu, ražanj za srdele se koristi i na otoku Lastovu, a može bit i na još nekim otocima jadranskog arhipelaga (to san saznala otkad sam na blogu, a do tada sam virovala da jedino Višani guštaju u srdelama sa ražnja)

Misterija o vrsti drveta koja se koristi za ražanj je rješena - naravno, zahvaljujući sveznajućem Googlu, a jedan od onih koji to dobro zna je Senko Karuza - viški književnik, diplomirani filozof koji se nakon školovanja i življenja po gradovima vratija na otok svojih predaka, i u uvali Mala Travna vodi svoju konobu uz more, za sve one koji vole guštat u dobroj i friškoj morskoj spizi, često uhvaćenoj od strane samoga Senka.
I tako je Senko ispriča priču o srdeli koja je objavljena u knjizi "Jadranski arhipelag priča priče" :

Senko Karuza

Srdela
Sada i ovdje, na kamenom stolu moje uvale nabadam na drvenom ražnju istesanom od planike, jer ne postoji drugo drvo od kojeg bi se on mogao napraviti, barem ne u ovoj uvali, nabadam, dakle i redam po njemu svježe srdele stare tek nekoliko sati. Tehniku malo tko zna ako nije odavde: prvi ubod ispod leđne kosti, odlučan i brz potez prema vrhu i prije nego se probije druga strana nagli zaokret, tako da kost ostane ispod ražnja. Onda opet pažljivo i smireno guranje ribe prema kraju, ako meso pukne, nismo majstori i nitko više neće vjerovati da možemo i druge stvari savladati. Vidi ga, reći će, ne zna ni srdelu na ražanj nabiti!

I tako, ka šta Senko pripovida, uzme se srdela, nacilja sredina i odlučno zabode u vršak ražnja, tako da kost ostane iznad ražnja.
Baš ovako kako ja radin na ovoj slici. Moran priznat da svaki put prije nego započnem redat srdele na ražanj, nazoven mamu da mi potvrdi 1.pravilo redanja srdele na ražanj:

I kad ih sve naredam na oti moj mali ražanj za po kila (otprilike stane 16-18 komada), moran u glavi ponavljat slijedeće pravilo pečenja srdela na ražanj:
Najprije se stave peć tako da je kost ispod ražnja, a onda kod okrićanja da se ispeće druga strana, kost mora bit poviše, tada je sigurno da neće sve popadat u žeravu i da nećemo ostat gladni

Ili kako su to opisali zadrugari učeničke zadruge ISSA u svojoj viškoj kuharici "Škoj na pjat": -

Sardele na rožonj - riceta
" Sardele moraju bit friške i tvorde. Takove sardele somo omanut. Nadit ih na rožonj pol kost jednu do drugi ugusto tako da se ne vidi drivo od rožnja (da rožonj ne izgori).
Na kortu stavit grezi soli i na nju leć rožonj sa sardelima (da se sol prilipi na ribu). Peć ih na žeravu od prućo tako da riba dojde povar žeravi, a da se na nju ne naslonjo (regulat sa stinjima na koje se naslonjo rožonj).
Peć ih tako da su parvi put sardele okrenute tako da in je kost ispod rožnja (stot atento da tako bude jer se necete imat cega okusit). Kad je peceno na tu bondu, pomalo voltat rožonj. Sal in je kost navar rožnja i ona darži sardele da ne padnu u lug. Kad su pecene i na tu bondu, ne već ništa okričat nego ih maknut iz ognja i pomalo ih izvuć iz rožnja.
Ova spiza vonjo po litu i po kuponju! Živilo lito!"

i prevedeno na književni hrvatski jezik:
Srdele na ražnju - recept
"Srdele moraju biti svježe i tvrde. Ovakve srdele samo kroz prste proći da im se skinu ljuske. Nabost ih na ražanj pod kost i posložit jednu do druge toliko gusto da se ne vidi drvo od ražnja (da ne izgori).
Bijeli papir posoliti krupnom solju i na nju poleći ražanj s ribom (sol će se priljepiti na ribu). Peći ih na laganom žaru (od lozova pruća). Paziti da riba dođe poviše žara, a da se na njeg ne naslanja (visinu odrediti pomoću kamenja na koje naslanjamo ražanj).
Peći tako da su srdele prvi put okrenute tako da im je kost ispod ražnja -paziti da zaista tako bude jer u protivnom nećemo imati šta jesti. Kad je pečeno, okrenuti ražanj. Sad je srdelama kost poviše ražnja i ona ih drži da ne padnu u žar. Kad su pečene, više ništa ne okretati nego ih pažljivo izvući sa ražnja.
Ova hrana miriše po ljetu i kupanju! Živjelo ljeto!"

I zaista, lito nije bilo lito ako nisu zamirisale srdele sa ražnja
U mom ditinjstvu, ražanj za srdele se često koristija. Svaki put kad bi tata donija friške srdele iz paiza,pripremija bi se ražanj.
I to, i mali i veliki (za 1 kg srdeli)
A osim srdela tata bi zna na ražanj peći i jaglice (iglice), i skuše koje bi pripolovija na pola jer bi zbog veličine i težine popadale sa ražnja.

A posli slatkog obida, sve bi začinija viški plavac, smij i pisma....i....
... to su bila ona lita i oni lipi dani zbog kojih se uvik i stalno vraćam Visu

I kad sam tamo , kad po noći uživam u pogledu na svićarice oko Sušca, a ujutro se uputin u paiz do ribarnice, nađem friške srdele, uzmem kilo-dva, ovisno koliko će nas bit za obid.
Obično spremimo i srdele na ražanj i na gradele (jer jedan mali ražanj ne može pokrit 2 kila)

i zaključak svih koji su probali i jedne i druge je isti:
Šteta da se izgubi oni veliki rožonj sa kojin bi se sve moglo lipo ispeć kako i mirita, jerbo
SARDELE NA ROŽONJ SU NOJBOJE!
ZA PARSTE POLIZAT!

P.S. Ako ne virujete - probajte!
U slast!

- 20:05 - Komentari (36) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.08.2010.

"Na srid kulfa si..."

Na srid kulfa si
mora jadranskog
zagarljen botima
i sikima

a kad za punton corni
oblok zagarmi
sve loje i leuti
gredu na armiž

za ribu na brujet
i vina liket
kanton o Visu mom
o škoju mom

a kad za punton sunce
tone u more
bonaca kupo polme
barda, aloje

za ribu u savur
i vina kolur
kanton o Visu mom
o škoju mom

Prijedlog: za bolje uživanje u tekstu i slikama koje slijede: kliknite na riči od pisme, ženska klapa "Gusarice" iz Komiže će zapivat, i dok one pivaju vratite se na post i - guštajte!

Jutarnja bonaca u Pritišćini veloj, baca u trans

Biševo te čiri iza kantuna

a ti, prije nego dođeš sebi od te lipote...već si zaronjen u tu bistrinu

Komiška sandula nas ovi put vozi iz Pritišćine vele, pa okriče na istočnu bandu prema uvali Taleška vela.
(ovi pridjev "vela" znači velika, a to znači da pored takve velike vale postoji i još jedna mala vala, tako ima Pritišćina mala, kao i Taleška mala)
Kad pogledamo kartu vidimo da udaljenost između te dvi vale i nije baš predaleka. Ako je vaše plovilo gliser sa vanbrodskim motorom od 70 konja, tu udaljenost proći ćete za 5-6 minuta, a sa sandulom koja se diči vanbrodskim motorom tipa Tomos 4, triba otprilike pola sata do trikvarta sata (45 min), ukoliko ne pristanete u neku usputnu valu, ka naprimjer Vini bok, ili Duboku, a samo radi toga da se malo rasfriškaš u moru.

Za leđima nam ostaju Stinice (čemu deminutiv?) koje kao da je neko zasika sikiron

Pred nama se proteže kamenita obala koju su oblikovala dva velika umjetnika prirode: Jugo i More
Riječi zastaju, aparat kliče po ko zna koji put na iste sike, kamene oblike, ...ma pogledajte i sami
(ovaj put na mojim fotografijama, a drugi put, nadam se, uživo -naravno, bez čitanja knjige)

Zumirano, na ovoj stini vidimo jedan otvor kao neki prozorčić, a ispod izgleda kao da je netko kamenim blokovima sazidao neki otvor. Vrata u neku prethistorijsku špilju? Nečiji tajni grob na liticama iznad mora?
Mašta bi ovdje mogla ispresti predivne priče iz davnina.

Približavamo se neobičnoj hridi, zapravo to je jedno posebno umjetničko djelo.

Haha, umjetnici su uvijek imali smisla za šalu!
More i Jugo su isklesali ovu stinu, a ljudi su je nazvali Gaće!
Hm? A zašto bi to morale bit baš muške gaće?
To mogu bit i "Ženske pumparice na nogama koje se točaju u moru".

Na ovom kamenom poltonu voljela bih jednom ugledati "morskog covika", ili "morsku zenu"

A ovdi bi joj mogla bit kuća...
ovako tirkiznu boju mora može se vidit i u Modroj špilji na Biševu, samo šta je tamo u zatvorenom prostoru, pa sve djeluje mnogo čarobnije i prekrasnije, iiiiii...... ma svakako je još lipšije!

...ovdi garaža

a ovdi....nek mašta radi svoje

Evo nas na puntu prid uvalon Vini bok. Kapetan o' sandule je naredija da se tu triba privezat i smočit se.

Dok se kapetan o' sandule močija u more,
moli o' palube je vazeja veslo i reka: "Jo veslon!"

U nastavku plovidbe prema Taleškoj opet novi niz kamenitih umjetnina

U ovim rupama u stinama, gnijezde se gnjurci, Eleonorini sokolovi, pa čak i obične lastavice

More odrađuje svoj vjekovni kiparski zanat,
vjekovna upornost i vrijeme koje protiče sa svakim valom,
daju rezultate koje upravo gledamo

Taleška vela je uvala koja se nalazi ispod naselja Talež.
Talež je zaselak koji pripada Podšpilju, a njegova povijest seže daleko u doba Ilira, uostalom tako je na cilome Visu.
U njoj ima nekoliko ribarskih kućica, u čijoj hladovini smo marendali, u moru se okupali i
opet se na komišku sandulu br.17 ukrcali

Pa-pa Taleška!
Vratit ćemo se opet!

- 00:08 - Komentari (46) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.08.2010.

Plovi, plovi barčice...

Ovako je bilo prošlog lita, isti misec, skoro isti dan

Mala žuta barka, poznatija kao komiška sandula, čeka nas u uvali Pritiščina vela na južnoj obali otoka Visa
Samo par riči o ovoj lipo barčici:
"Komiška sandula, uz rovinjsku batanu, rovinjski "batiel", venecijansku "gondolu", neretvansku "trupu" i mnoge druge brodice, pripada mnogobrojnoj obitelji barki ravna dna. Izvorište takvih barki treba tražiti u pretpovijesnom razdoblju, u dizajnu splavi i dubenica iz drvenog trupca."
(tekst preuzet sa www.batana.org. - svijet batane/obitelj plovila ravnog dna)

Rano jutro, idemo na jedno tajno misto koje ribari zovu "pošta"

Mimoilazimo veličanstvene litice južne obale otoka Visa, a to je tek mali dio u usporedbi sa kamenim spomenicima majke prirode koji su se nanizali duž cijele južne strane otoka

U jednom od svojih Škojopisa, Zoran Franičević je napisao:
"Ne razumijem turiste koji plove uzduž veličanstvene južne obale Visa, prolaze mimo bisera poput Zaglava ili Stinive i ravnodušno čitaju knjigu. To je kao da se ja prvi put penjem na Eiffelov toranj i čitam Slobodnu Dalmaciju!"

Približavamo se "pošti", koju ne smin uslikat izbliza, da ne bi ko pripozna misto, od onih koji znaju di smo.

Ima nešto u mriži, par škarpunića...

...tabinja,

škarpunić, izbliza...

Povratak na žalo Pritiščine

Tu je i odbor za doček i kontrolu kvalitete lovine

Ovo je bila tek jedna od mojih priča sa južne obale.

Nastavit će se...

- 02:00 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	kolovoz, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga

o svemu pomalo,
nečega puno, nečega malo,
nekomu previše, nekomu premalo,
a meni dovoljno.

O FOTOGRAFIJAMA
Sve fotografije objavljene na blogu
moje su autorsko djelo,
osim ako nije drugačije navedeno.

Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Možda su oba u vremenu budućem,
A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
Ako je sve vrijeme vječno prisutno
Sve je vrijeme neiskupljivo,
Što moglo je biti jest apstrakcija
Koja ostaje trajnom mogućnošću
Samo u svijetu razmišljanja.
Što moglo je biti i što je bilo
Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
U sjećanju odjekuju koraci
Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

T.S. Eliot

"Znam koliko toga ne trebam
da bi bio sretan."
/Woofman - Apallachian Trail/

"Toliko je bilo u životu stvari
kojih sam se bojao -
a nije trebalo.
Trebalo je živjeti"
/Ivo Andrić/

(...) da ostanemo ovo što smo.
Sutra. I uvijek.
Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
da jedno drugom ne dopustimo
da budemo ono što nismo,
da ne gledamo vučijim očima
i da se uvijek prepoznamo
kada se sretnemo.
/Tišine - Meša Selimović/

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

BLOGO-DRUŠTVO
Z'BRDA-Z'DOLA

barakokula
primakka
marčelina
pismoanđelu
brod u boci
žuborić
Dona
carla bruni
Shelly Kelly
čiovka
dalmacija moja inspiracija
Suncokreta2
fra gavun
Tixi
Sapunerija
Modesti Blejz
kamena kućica na škoju
Geomir
neverin
katrida
londra
umorno oko
mare
Marina kuharica
starosjedilac
so far away
Rusalka
Zvrk
suncokretica
nihonkichigai
morska zvijezda
More snova
Ježica
Filipinka
Dordora2
Odmak
promatram-razmišljam
cvrčak
fulvus
Azra
Dulibin svijet
Bugenvilija
Big Blue
Mladen
Šumarka
gogoo
švabica
Ely
chablis
Valcer
borut
wind
ljelja
Alkion
alexxl
tessa
neptunka
živjeti svoj život
oceana
vajrapani
Baobab
Dinaja
Tražeći sebe
malo ti malo ja
tarantulica
amaterka
modri odsjaj
pjaceta
Toxfox
vidrin smijeh
crna kraljicaž
Istra blog
NYC blog
Nisa
tarampana
blogdogg
čuvarica pinkleca
Yulunga

Blog o blogu

FOTO LISTA
Foto natječaj
Foto tvornica snova
maslina Oliva
fotokulise
Galeb
Zagrebancije
Haringe
fotografske priče
fotografska odiseja
WanderingsOfLight
Krešo fotoblog
Fotografi svih zemalja
FOTO KLIK

Fotoklub Čakovec

SVEGA PO MALO

DHMZ prognoza
Norveška prognoza

Reciklaža tekstila 3r

RECIKLIST

MALI ZELENI BIŠEVO

RE FOTO

AROMATERAPIJA - S.POŠTIĆ

BILJOTEKA

AROMATERRA - blog
AROMATERRA - web

SadaOvdje

Silvijin BIO VRT

mileram

kutak za korisno

DRAGODID - Suhozidna gradnja

ZA BISTROOKE

UMIJEĆE CHIJA - L'Art du Chi
TAI CHI CHUAN - UNUTARNJI PUT

Poruke iz šume

Priroda i društvo
Nove stranice

Cviće moje

Leptiri

Miroslav Mika Antić

Preko ruba znanosti

Spektar

Andro Damjanić-meštar CB fotografije
Retrospektiva Andre Damjanića 01.01.2011.
Majstori fotografije
Foto klub Split
Klupska izložba 2011.
Fotozine
Fotosofia
Fotoimota-galerije
Fotoakademija Split
Stjepan Tafra blog

INFO ZONA

kolumna Nisan te tila

Bobine e-Ćakule

Anin portal
Dalmatinske sličice

Bilježnica Robija K.
STVARI
Rusulica
DA SAM OLOVKA

Moj otok Vis
Vis-Kut
Vis-a-vis
Učenička zadruga ISSA - O.Š. VIS
Mitovi i legende otoka Visa
Viške zgode i nezgode
HPD Mosor - Vis u 8 koraka , Irina Stajčić

SOLIN
TROGIR
E-KAŠTELA
MAŠOGRAD

e-novine

Ričnik splitsko-dalmatinski

007javascript:%20void(0);

Slušaonice, Gledaonice

više strane,manje domaće

ima i video i svašta još

PLAYING FOR CHANGE

Bacila sam radio kroz prozor i sad slušam online

KL eurodom
Radio Split
HR 1
HR 2
HR 3