Kripi dušu, liči tilo
/krijepi dušu, liječi tijelo/
Lavandula officinalis, Lavandula angustifolia, Lavandula stoechas, Lavandula latifolia, Lavandula intermedia, Lavandula hybrida - sve su to razni latinski nazivi za razne varijacije biljke koju svi znamo, volimo, rado mirišemo, koristimo, a zovemo je jednostavno:
Lavanda
lat. lavo, lavare = perem, prati
Još u doba antike, od ulja lavande pravio se sapun koji se koristio za pranje tijela, pa tako i rublja. Bila je omiljeni dodatak vodicama za kupanje, a stari Rimljani njome su mirisali svoje terme
Lavandino ulje dodavalo se u kupke, mirisne vrećice za ormare koje tjeraju moljce, a ujedno i fino zamiriše u ormaru kad ga otvoriš.
Mogla bih sad nabrajati sve korisnosti biljke lavande, ali to ionako već znate. Ili možda samo mislite da znate?
kako bilo da bilo, kad "uguglate" riječ lavanda naći ćete bezbroj materijala o njenim svojstvima i korisnosti.
Kod nas, lavanda se uglavnom povezuje sa Dalmacijom, otokom Hvarom gdje se najviše uzgajala, ali malo je poznato da je ona prava lavanda zapravo kontinentalna biljka.
Danas se vrlo uspješno uzgaja u Hrvatskom zagorju, baš kao i na sunčanom Hvaru, a ima je i na Visu, iako puno manje.
Iako je ima po cijelom Sredozemlju, najjača i najraširenija proizvodnja lavande je u francuskoj pokrajini Provanci. Počeci branja lavande sežu u davna vremena kad su se provansalski seljaci penjali po brdima u potrazi za lavandom koja je divlje rasla na travnatim brdskim padinama.
Istina je da voli puno sunca, ali voli i vlažno tlo na kojem raste.
Može preživjeti i na nižim temperaturama, zato nije čudo da uspjeva i u kontinentalnim podnebljima.
Od onih prvih branja i destilacije na travnatim padinama provansalskih brda i planina, danas je to naraslo do masovne plantažne proizvodnje.
Zaobljene srpove kojima se nekad ručno brala lavanda zamijenila je krupna mehanizacija za plantažne nasade koja berbu obavi u čas posla.
Ne mogu vam opisati kako su provansalski seljaci ručno brali lavandu, ali vjerujem da se nije puno razlikovalo od branja lavande na našim sunčanim otocima.
Moja sjećanja su vrlo siromašna, jer nisam odrasla na otoku i čuvam tek jedno blijedo sjećanje za vrijeme mojih najranijih posjeta otoku:
Ja, malena petogodišnja curica, stojim u polju lavande , dok odrasli oko mene žanju lavandu: teta Kate, teta Nina, teta Vinka i moja mama među njima... - uglavnom su žene žele sa srpovima, a muškarci bi punili jutene vreće, tovarili ih na konje, tovare ili kenje i gonili u Zadrugu gdje se prikupljala do konačne destilacije.
U tom mom sjećanju već je sunce zapalo iza brda i obojalo nebo vatreno-narančastom bojom, svugdje oko mene miriše požnjana lavanda, a barba Joze je natovarija na svoga konja zadnje vriće pune lavande. On i konj zastali su na konjiku (kameni suhozid dovoljno širok da se koristi kao put za ljude i konje),
te još nešto govori ženama prije nego se uputija prema Zadruzi.
Sunce je potpuno zašlo, za taj dan berba se okončala i sve žene, moja mama i ja krenule smo put doma... vrime je od večere.
Kratko i blijedo sjećanje, ali u meni veliko, čvrsto i živopisno.
Ipak, znam nekoga ko ima puno bogatija sjećanja na berbe lavande na Visu.
Prenijet ću vam sjećanja moje drage prijateljice i kolegice u aromaterapiji - Lee Ivčević, koja ih je u pismenom obliku prenijela na stranice Hrvatske zore (glasilo ogranka Matice Hrvatske Vis), u broju 43 - travanj 2006.g.- u rubrici "Ljekovito bilje našeg otoka".
I tako nam Lea priča svoju priču o lavandi, upotpunjenu mojim fotografijama iz lambika (destilerija), gdje sam jednom prisustvovala parnoj destilaciji eteričnog ulja lavande :
"Lavandu, kraljicu majku, upoznala sam sa 12 godina, kada sam je prvi put brala sa svojom obitelji. U srpnju, dok je moje društvo uživalo divote ljeta, mi smo ustajali u 4 sata noću kako bismo do svitanja stigli preko tri brda do osunčanih ljubičastih padina.
Vraćali smo se kući po vrelom suncu znojni i umorni, kako bismo ručali i odmorili se, a oko četiri sata popodne ponovo kretali na brdovit put, žeti podbuhle cvjetove do sumraka. I tako svaki dan.
Na kraju ljeta, kad bi posao bio obavljen, došlo bi vrijeme za parnu destilaciju u velikom kotlu u Podšpilju.
 
Postupak kojim se od cvjetova dobiva ljekovito eterično ulje.
/kratka digresija: tekučina koja se izljeva je voda koja ima tragove lavandinog ulja u sebi i naziva se hidralat lavande, a lavandino ulje je ono zamućeno u široj posudi/
Cijela je kotlovnica bila prepuna vreća lavande, po kojima smo mi najmlađi skakali, valjali se po njima i onda slatko zaspali ispruženi preko vreća, omamljeni divnim umirujućim mirisom ove čudesne biljke.
Nona je bila ta koja me upoznala s ljekovitim djelovanjem najraznovrsnijih trava našeg otoka, a jedna od njih bila je i lavanda. Uvijek je soba bila ispunjena njenim mirisom, jer je dobra za san i umiruje, čisti zrak, opušta umorna tijela i tješi ranjenu dušu.
Ulje je tako blago da je jedino iz palete eteričnih ulja koje se može nanositi izravno na kožu, bez prethodnog razrjeđivanja u drugom baznom ulju. Još se sjećam kako mi je nona mazala opečene prstiće kad bih se igrala oko njezine peći.
Ubodi komaraca, glavobolje, nemir, rane, opekline i ožiljci, nesanica, problemi s kožom i dišnim putevima, prhut i ispadanje kose, dermatitis, akne, psorijaza, različite upale, probavne smetnje, menstrualne tegobe, proširene vene, loša cirkulacija, te uopće oslabljen imunitet, samo su neke od tegoba kod kojih nam ovo moćno ulje pomaže.
U aromaterapeutskim krugovima kažu:
ako bi postojao jedan univerzalan lijek za sve bolesti, onda bi to sasvim sigurno bila lavanda.
Njezina je energetska nota obilježena majčinskom ljubavlju, ona nas voli "od glave do pete", bezuvjetno, poput majke.
Ona ljubi dječaka ili djevojčicu u nama, govoreći nam da prihvatimo i volimo sebe ovakvim kakvi jesmo, jer smo upravo takvi najbolji na svijetu.
Osim što pospješuje djelovanje svakog drugog ulja s kojim se miješa, najjača joj je kvaliteta sposobnost vraćanja poljuljanje ravnoteže svih razina ljudskog bića u ono stanje u kojem može doći do iscjeljenja.
S njom se možete jednostavno prepustiti radosti življenja."
Mnogoštošta još možete saznati o lavandi, pa tako i iznenađujući podatak da većinski nasadi lavande po Dalmaciji zapravo nisu zasađeni običnom, pravom Lavandulom angustifoliom (= L.vera, L.officinalis), koja daje najkvalitetnije i najljekovitije eterično ulje,
već su to nasadi lavandina - Lavandula x hybrida, Budrovka
Prenosim iz knjige "A kao aromaterapija" - Slobodanke Poštić:
"Lavandin je hibridna biljka nastala križanjem prave lavande (Lavandula angustifolia) i širokolisne lavande (Lavandula spica).
Od prave lavande, biljka lavandina se razlikuje po tome što je grm veći, stabljike drvenaste, cvjetovi veći i tamniji i jako mirisni.
Biljka lavandina sadrži mnogo više eteričnog ulja nego prava lavanda, pa je količina destiliranog ulja veća, a od jednake količine sirovine kao kod prave lavande. Zbog toga je ulje od lavandina jeftinije od ulja prave lavande."
I naravno isplativije: grmovi su veći, cvjetovi u sebi sadrže veće količine eteričnog ulja, od iste količine biljnog materijala kao kod prave lavande, dobije se veća količina eteričnog ulja, koje je doduše slabije kvalitete od pravog lavandinog ulja, ali u širokoj potrošnji to se baš puno i ne gleda.
Oni koji se bave aromaterapijom i znaju terapeutsku djelotvornost pravog lavandinog ulja, znaju kako i gdje će ga nabaviti za aromaterapeutske tretmane.
Ipak kao osnovni sastojak svake kućne apoteke, dovoljno je nabaviti eterično ulje lavandina koje možete kupiti na brojnim štandovima u primorskim gradovima, koji tako neodoljivo mirišu i mame vas da priđete bliže.
Naš Lavandin (od Budrovke) ima sasvim uredna antiseptička svojstva-čak su mu i izraženija nego kod nekih francuskih vrsta lavandina, također djeluje analgetično tj. umiruje bolove i preporučuje se za tretiranje bolnih zglobova i ukočenosti mišića. Djeluje protugljivično i protuupalno.
Lavandin također djeluje umirujuće i pomaže kod tegoba kao što je glavobolja i nesanica. Blagotvoran je za tretiranje kožnih problema (npr. blažih oblika akni, miteseri, ubode insekata, opekline, smirivanje iritirane kože).
Na otočkim poljima, pogotovo onim zapuštenim, u suživotu sa lavandom
naići ćemo na još jednu biljku, koja je bojom i mirisom posve različita od popularnije lavande.
Smilje, biljka koja svojim žutim veselim glavicama razveseljuje krševite obronke, zapuštene terasaste livade....
Smilje za koje možemo reći:
kao što se lavanda može nazivati majčinim poljupcem
na dječju bolicu da što prije prođe,
tako se i smilje slobodno može nazvati majčinim zagrljajem,
koji čuva i tješi povrijeđeno dijete.
Zašto je smilje tako moćno i dragocjeno otkrit će vam priča koju ću vam ispričati u slijedećem postu.
|