gustirna

utorak, 15.09.2009.

TKO RANO RANI ...

Ima ona stara: "Tko rano rani dvije sreće grabi", a ista je u novije doba modificirana u: "Tko rano rani - il' je lud, il' je mlikarica"
Usprkos tome što volim prispavat jutarnje zore, puno puta sam se uvjerila da je ona "stara" bliža istini.
Kad prespavamo ta rana jutra, zapravo nikad neznamo šta smo sve propustili. Naravno, svi znamo da posal neće uteć, ali uteknu svi oni prizori, ispare ko jutarnja rosa sa koromača čiji slatkasti miris ispunjava ozon i prodire u sve pore,

Image and video hosting by TinyPic

...ili kupine, taman osvježene za slasno zobanje...
Image and video hosting by TinyPic

Ovog posebnog jutra, privukla me mirnoća jednog mjesta, mjesta koje svakodnevno viđam dok pijem jutarnju kavu ispred kuće, koje mimoiđem svaki put dok vozim prema južnim uvalama mog otoka, mjesto koje ljudi zaobilaze, ali neka druga bića rado obilaze.
Puteljak me uvodi u jedan poseban svijet...

Image and video hosting by TinyPic

...svijet mirne vode i njenih stanovnika kojeg Višani jednostavno zovu Lokva
Image and video hosting by TinyPic

Smjestila sam se u hladovini jedne smokve kojoj je svakako mjesto pored jedne Lokve
Image and video hosting by TinyPic

Prožimao me mir kojim odiše ovo mjesto, dok se život na Lokvi odvijao u svojim svakodnevnim jutarnjim ritualima.
Lastavice su nadlijetale mirnu površinu ogledajući se u vodenom zrcalu ,usput se hraneći raznovrsnim menijem prirodnog "švedskog stola"

Image and video hosting by TinyPic

Ovakve lokve su carstvo za čitave kolonije raznoraznih vretenaca.
Kraljevski vretenci su najuočljiviji svojim modrometalnim odsjajem, ali ih je i najteže uloviti u objektiv fotoaparata, pogotvo kad ti oprema nije prilagođena takvom snimanju. Ipak, može se prepoznati ovo kraljevsko vretence, lat. Anax imperator

Image and video hosting by TinyPic

Uz njega prisutne su i plavo-zelene vodendjevice koje besramno ignoriraju moj voajerizam. Ipak, premalo vremena imaju za produžetak vrste da bi se obazirale na nas ljudove, veću opasnost predstavljaju one lastavice, i velika vretenca kojima su na svakodnevnom jelovniku. Ove vodendjevice pripadaju vrsti manjih vretenaca koji se još nazivaju i male libele.

Image and video hosting by TinyPic

U mnoštvu plavetnih vretenaca, uočavam i crvene letjelice, također iz porodice vretenaca. Jedan crveni mi je pozirao na obližnjoj travci
Image and video hosting by TinyPic

Pažnju mi je privuklo neobično praćakanje na travnatoj površini Lokve.
Jedno malo crno pače krenulo je u potragu za svojim doručkom
Ružno pače?
Image and video hosting by TinyPic

Moja vizija Labuđeg jezera na Lokvi raspršila se kao mjehur od sapunice kad je iz gustog šaša išetala nešto veća crna ptica, vjerovatno mama

Image and video hosting by TinyPic

Nije patka, nije crni labud, nije norac...fazan pogotovo...pa koja li je ovo ptica? I šta pobogu, ovdje radi?!
Očito se udomačila, jer paradira ko snaša sred salaša.
Image and video hosting by TinyPic

Zabadajući kljun u travnatu vodenu površinu, neobično je poskakivala pokazujući mi bijelu podsuknju, tako da je cijeli prizor bio komičan i neobičan, ko neka scena iz crtanog filma!
Uskoro je nestala u gustišu iz kojeg je izronila

Image and video hosting by TinyPic

Ispunjena oduševljenjem po glavi mi se roje upitnici?!? Tko je ova neobična ptica? Kako je ovdje došla?
Zum, zum, zuuuuum (kvaliteta slika je lošija zbog jakog zumiranja do granice prepoznatljivosti)
Image and video hosting by TinyPic

Naravno, čim sam se dočepala enciklopedije životinja i interneta, krenula sam u potragu i....otkrila sam tko je ta neobična stanovnica Lokve
Zove se:
ZELENONOGA MLAKUŠA, lat. Galinula chloropus
Red: Ždralovke / Porodica: Liske
Mlakuša ima uočljiv crveni kljun, pri vrhu žut. Živi na slatkim vodama, jezerima i rijekama. Po prirodi je plašljiva, ali se naviknula na ljude pa se može često vidjeti i na malim jezercima u parkovima.
Prepoznatljiva je po karakterističnom "stupanju", a pri plivanju kima glavom i trza kratkim repom. Perje je crno, a s donje strane repa bijelo, na bokovima ocrtava se bijeli obrub na crnim krililima. Ženke i mužjaci izgledaju isto. (možda sam ja ugledala tatu, a ne mamu malog crnog pačeta?).
Od svibnja do rujna mogu se vidjeti tamnim perjem prekriveni mladunci kako plivaju na vodi.
Zelenonoga mlakuša je djelomična selica. Ako obitavaju u hladnijim predjelima, rado će preseliti južnije, u toplije krajeve.
(podaci prepisani iz Enciklopedije životinja, izd. IMP-Varaždin)

Na ovom linku možete vidjeti nešto kvalitetnije fotografije iste ptice snimljene na Bundeku. Uočljivo je da se radi o istoj vrsti.

Kako je ova mlakuša dospjela na Vis, pučinski otok usred Jadrana?
Zašto je ostala baš ovdje na Lokvi?
Zapravo ništa čudno, jer slatkovodna lokva je za nju savršeno obitavalište, a vjerovatno se umorila dok je prelijetala Jadransko more i ugledavši našu Lokvu, odlučila tu stati i malo se odmoriti. Sigurno nije bila sama, jer se na Lokvi ugnijezdila i izlegla svoje mladunce. Bar jednog smo vidjeli.
Sjećam se kako je moj otac znao spominjati da je vidio kako se na Lokvi skupljaju rode.
Viška Lokva, zapravo cijeli Vis je očito idealno odmorište na zračnoj transvezali mnogih ptica selica iz roda močvarica. I ne samo močvarica. U proljeće se mogu vidjeti i prelijepi Pupavci koje tek trebam sačekati i uloviti u svoj objektiv.

Tišinu mirne vode prekida sve češće brujanje automobila i uskoro nestaje jutarnja čarolija. Vrime je za poć doma, gore u selo moje Velo-malo.

Image and video hosting by TinyPic

A odozgo , kad bacim pogled na Lokvu, vidim ovakav prizor

Image and video hosting by TinyPic

Tko bi se nadao da bi na ovakvom mjestu, usred Velog polja i na razmeđi glavnih otočkih prometnica , mogao osjetiti nirvanu?
E, zato za takav poseban doživljaj triba rano uranit.


16.09.2009.- JOŠ MALO O LOKVI

Za vrime sušnih godina Lokva gotovo sasvim presuši, ali zadnje 2-3 godine je skoro stalno puna i prepuna.
Po nekim pričama koje sam čula od starijih , ali nisam sigurna u njihovu vjerodostojnost, ipak ću spomenuti - jednom su ispitivali da li voda iz Lokve negdje otiće. Ulili su crvenu boju za ispitivanje i pratili u viškoj uvali gdje će se pojaviti crvenilo. Pojavilo se u istočnom dijelu luke zvanom Kut.
Poznavajući liniju spusta od Lokve do Kuta, sklona sam povjerovati da je to istinita priča.
I još jedan detaljić:
Zadnji kadrovi polsatnog dokumentarca o projektu Tonke i Alena snimljeni su s porinućem guca u 500 kvadratnih metara površine umjetnog jezerca Lokva u središnjem dijelu otoka, što je za dvojicu putopisaca, koji su otplovili dobar dio svijeta, bilo u najmanju ruku neobično
Preneseno iz Slobodne Dalmacije od 19.05.2008.- članak o porinuću malog guca "Pol oriha" , Tonke Alujević i Alena Krstulovića.
- 20:00 - Komentari (47) - Isprintaj - #

petak, 04.09.2009.

KAKO UHVATIT RITAM I ADIO VAN ?!

Kad ono vojnici stupaju u stroju, pari se kada sve jedan stupa. Isti ritam koraka, isti ritam srca.

Image and video hosting by TinyPic

Dogodi se da jedan zastane, zavezat špigetu ili počešat se iza uha, i onda se dogodi da ispadne iz stroja, izgubi ritam.
Uvik bi se pitala kako će sad uskočit, a da ne poremeti cili ustroj?
E, ali za takve specijalne (ne)prilike izmislili su posebni korak - potrči, pa malo naprid, malo nazad, pa poskoči
! - I eto ga u stroju kao da ništa nije bilo.
Ovih dana se baš tako nekako osjećam, kao da sam zastala zavezat špigetu, ali se zagropala, pa dok san je odgropala, zavezala fjok...prošlo je vrimena, a ovi blogerski stroj se zalaufa i piči naprid bez milosti.
Ajde dobro, pomalo ćemo se uhodavat....nije baš zgodno trkat i uskakat, mogla bi žgincat nogu, a potriba mi je od noge kad se opet krene u planine.
No dobro, krenula sam čitat postove, pa tu i tamo komentirat, ostavljat trag da se vidi da san opet tu, ali još nije došlo vrime za novi post - onaj "uskoči post".
Ovo vrime vanka stroja dogodilo se puno lipih i veselih štorija, ali na kraju se okončalo s nesritnom štorijom. Želja mi je bila veselo uskočit sa razigranim slikama mora, lita, polja i cvrčaka, nekako priskočit tu tugu... a ne moreš priskočit tugu. ..kako god je zaobilazija, zataškava, sprema u škafetine, ona je tu, neminovna je i zaslužuje da je se spomene.

Image and video hosting by TinyPic

Vjerujući kako se vraćamo u kolotečinu našeg gradskog života, nismo ni slutili da će nas već slijedeći dan izbacit sa kolosijeka svakodnevnice.
Dida naš se malo umorija od čekanja, poša je malo prileć nakon doručka i... privarilo ga je.... zadrima je u vječnost...
Adio, dida naš - bili ste i ostali miran i dobar čovik, čovik koji je cili život da za familiju, dicu, a nikad nije puno tražija za sebe.
Jednom je izjavija kako mu je od svih poslova na svitu najdraže bilo pitat dicu (hranit dicu sa kućerinom dok ne pojedu sve šta triba). Kad su naši dečki bili mali, reka bi - Da bar poživin dok krenu u školu.
Poživija je i nadživija puno toga. Doživija je i da uđe u one famozne "Titove godine".
Kako su mu godine postajale preteške, jedina želja bila mu je otić sa ovoga svita - zaspat i ne probudit se.
Niko nije virova , ali želja mu se ispunila. Zaslužija je to svojin životom.
Adio van, dida naš.

Image and video hosting by TinyPic
- 08:33 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi