gustirna

TKO RANO RANI ...

Ima ona stara: "Tko rano rani dvije sreće grabi", a ista je u novije doba modificirana u: "Tko rano rani - il' je lud, il' je mlikarica"
Usprkos tome što volim prispavat jutarnje zore, puno puta sam se uvjerila da je ona "stara" bliža istini.
Kad prespavamo ta rana jutra, zapravo nikad neznamo šta smo sve propustili. Naravno, svi znamo da posal neće uteć, ali uteknu svi oni prizori, ispare ko jutarnja rosa sa koromača čiji slatkasti miris ispunjava ozon i prodire u sve pore,



...ili kupine, taman osvježene za slasno zobanje...


Ovog posebnog jutra, privukla me mirnoća jednog mjesta, mjesta koje svakodnevno viđam dok pijem jutarnju kavu ispred kuće, koje mimoiđem svaki put dok vozim prema južnim uvalama mog otoka, mjesto koje ljudi zaobilaze, ali neka druga bića rado obilaze.
Puteljak me uvodi u jedan poseban svijet...



...svijet mirne vode i njenih stanovnika kojeg Višani jednostavno zovu Lokva


Smjestila sam se u hladovini jedne smokve kojoj je svakako mjesto pored jedne Lokve


Prožimao me mir kojim odiše ovo mjesto, dok se život na Lokvi odvijao u svojim svakodnevnim jutarnjim ritualima.
Lastavice su nadlijetale mirnu površinu ogledajući se u vodenom zrcalu ,usput se hraneći raznovrsnim menijem prirodnog "švedskog stola"



Ovakve lokve su carstvo za čitave kolonije raznoraznih vretenaca.
Kraljevski vretenci su najuočljiviji svojim modrometalnim odsjajem, ali ih je i najteže uloviti u objektiv fotoaparata, pogotvo kad ti oprema nije prilagođena takvom snimanju. Ipak, može se prepoznati ovo kraljevsko vretence, lat. Anax imperator



Uz njega prisutne su i plavo-zelene vodendjevice koje besramno ignoriraju moj voajerizam. Ipak, premalo vremena imaju za produžetak vrste da bi se obazirale na nas ljudove, veću opasnost predstavljaju one lastavice, i velika vretenca kojima su na svakodnevnom jelovniku. Ove vodendjevice pripadaju vrsti manjih vretenaca koji se još nazivaju i male libele.



U mnoštvu plavetnih vretenaca, uočavam i crvene letjelice, također iz porodice vretenaca. Jedan crveni mi je pozirao na obližnjoj travci


Pažnju mi je privuklo neobično praćakanje na travnatoj površini Lokve.
Jedno malo crno pače krenulo je u potragu za svojim doručkom
Ružno pače?


Moja vizija Labuđeg jezera na Lokvi raspršila se kao mjehur od sapunice kad je iz gustog šaša išetala nešto veća crna ptica, vjerovatno mama



Nije patka, nije crni labud, nije norac...fazan pogotovo...pa koja li je ovo ptica? I šta pobogu, ovdje radi?!
Očito se udomačila, jer paradira ko snaša sred salaša.


Zabadajući kljun u travnatu vodenu površinu, neobično je poskakivala pokazujući mi bijelu podsuknju, tako da je cijeli prizor bio komičan i neobičan, ko neka scena iz crtanog filma!
Uskoro je nestala u gustišu iz kojeg je izronila



Ispunjena oduševljenjem po glavi mi se roje upitnici?!? Tko je ova neobična ptica? Kako je ovdje došla?
Zum, zum, zuuuuum (kvaliteta slika je lošija zbog jakog zumiranja do granice prepoznatljivosti)


Naravno, čim sam se dočepala enciklopedije životinja i interneta, krenula sam u potragu i....otkrila sam tko je ta neobična stanovnica Lokve
Zove se:
ZELENONOGA MLAKUŠA, lat. Galinula chloropus
Red: Ždralovke / Porodica: Liske
Mlakuša ima uočljiv crveni kljun, pri vrhu žut. Živi na slatkim vodama, jezerima i rijekama. Po prirodi je plašljiva, ali se naviknula na ljude pa se može često vidjeti i na malim jezercima u parkovima.
Prepoznatljiva je po karakterističnom "stupanju", a pri plivanju kima glavom i trza kratkim repom. Perje je crno, a s donje strane repa bijelo, na bokovima ocrtava se bijeli obrub na crnim krililima. Ženke i mužjaci izgledaju isto. (možda sam ja ugledala tatu, a ne mamu malog crnog pačeta?).
Od svibnja do rujna mogu se vidjeti tamnim perjem prekriveni mladunci kako plivaju na vodi.
Zelenonoga mlakuša je djelomična selica. Ako obitavaju u hladnijim predjelima, rado će preseliti južnije, u toplije krajeve.
(podaci prepisani iz Enciklopedije životinja, izd. IMP-Varaždin)

Na ovom linku možete vidjeti nešto kvalitetnije fotografije iste ptice snimljene na Bundeku. Uočljivo je da se radi o istoj vrsti.

Kako je ova mlakuša dospjela na Vis, pučinski otok usred Jadrana?
Zašto je ostala baš ovdje na Lokvi?
Zapravo ništa čudno, jer slatkovodna lokva je za nju savršeno obitavalište, a vjerovatno se umorila dok je prelijetala Jadransko more i ugledavši našu Lokvu, odlučila tu stati i malo se odmoriti. Sigurno nije bila sama, jer se na Lokvi ugnijezdila i izlegla svoje mladunce. Bar jednog smo vidjeli.
Sjećam se kako je moj otac znao spominjati da je vidio kako se na Lokvi skupljaju rode.
Viška Lokva, zapravo cijeli Vis je očito idealno odmorište na zračnoj transvezali mnogih ptica selica iz roda močvarica. I ne samo močvarica. U proljeće se mogu vidjeti i prelijepi Pupavci koje tek trebam sačekati i uloviti u svoj objektiv.

Tišinu mirne vode prekida sve češće brujanje automobila i uskoro nestaje jutarnja čarolija. Vrime je za poć doma, gore u selo moje Velo-malo.



A odozgo , kad bacim pogled na Lokvu, vidim ovakav prizor



Tko bi se nadao da bi na ovakvom mjestu, usred Velog polja i na razmeđi glavnih otočkih prometnica , mogao osjetiti nirvanu?
E, zato za takav poseban doživljaj triba rano uranit.


16.09.2009.- JOŠ MALO O LOKVI

Za vrime sušnih godina Lokva gotovo sasvim presuši, ali zadnje 2-3 godine je skoro stalno puna i prepuna.
Po nekim pričama koje sam čula od starijih , ali nisam sigurna u njihovu vjerodostojnost, ipak ću spomenuti - jednom su ispitivali da li voda iz Lokve negdje otiće. Ulili su crvenu boju za ispitivanje i pratili u viškoj uvali gdje će se pojaviti crvenilo. Pojavilo se u istočnom dijelu luke zvanom Kut.
Poznavajući liniju spusta od Lokve do Kuta, sklona sam povjerovati da je to istinita priča.
I još jedan detaljić:
Zadnji kadrovi polsatnog dokumentarca o projektu Tonke i Alena snimljeni su s porinućem guca u 500 kvadratnih metara površine umjetnog jezerca Lokva u središnjem dijelu otoka, što je za dvojicu putopisaca, koji su otplovili dobar dio svijeta, bilo u najmanju ruku neobično
Preneseno iz Slobodne Dalmacije od 19.05.2008.- članak o porinuću malog guca "Pol oriha" , Tonke Alujević i Alena Krstulovića.