gustirna

srijeda, 21.05.2008.

NA KRILIMA ZMAJA

Jeste li ikada zamišljali kako bi bilo živjeti u nekoj dalekoj prošlosti, recimo u srednjem vijeku, npr. 13.-14. stoljeće?
I kako ste sebe vidjeli? Kao djevu bajnu, princezu, seljanku, gusaricu, kuharicu, pastiricu, vračaru (za ženski rod), ili kao plemića, seljaka, viteza, prosjaka, čarobnjaka (za muški rod). Iako podjela nije nužna, jer u mašti žena može biti muško i obratno.
Živite li u nekom dvorcu, tvrđavi, na brodu, u zemunicama, špiljama, nekom seocetu na obali rijeke, jezera?

Image and video hosting by TinyPic

A možda ste zatočena djeva bajna u visokoj kuli moćne tvrđe?

Image and video hosting by TinyPic

Neznam za vas, ali kroz djetinjstvo sam znala često maštati o životu u prošlosti. Istina, više me vukla prošlost nego budućnost. I naravno, obično sam bila neka "djeva bajna", a još milije mi je bilo zamišljati sebe kao Indijanku, po mogućnosti iz istog plemena kao Winetu ili bar susjednog.
Letjeti na krilima mašte je let kojem smo se sigurno svi rado prepuštali u djetinjstvu. Neki zadrže tu sposobnost kroz cijeli život, pa postaju kreatori priča, slikovnica, stripova, filmova, dječjih igrokaza i svega.
Moja mašta, odrastanjem se zadržala u nekim skromnijim okvirima, kao da je zaspala. Dolaskom djece u moj život opet se probudila, pa sam ponekad znala izmaštati neku priču prije spavanja. Ponekad, kažem, jer češće su se čitale gotove priče iz slikovnica.
Odrastanjem djece opet se ta moja mašta lagano uspavala. I zapravo, uopće nisam neki maštovit tip.
Ipak, lijepo je ponekad potrčati zelenom livadom svojih snova...

Image and video hosting by TinyPic

Sjetih se mog znaka u kineskom horoskopu. Mačka, po nekim tumačenjima, iako se moja godina češće naziva godinom Zeca. Prije 20-tak godina nabavila sam knjižicu koja objašnjava baš Mačku u kin.horoskopu. I ne trebam posebno spominjati kako se dosta toga poklapa. Recimo, sklonija sam putovati iz naslonjača uz toplu peć nego se zapravo zaputiti u neku avanturu. Pa što me onda gurnulo i što me vuče u prirodu, planine, neke sitne avanture?

Image and video hosting by TinyPic

Pssst! Nagradno pitanje glasi: Pronađite utvrdu na gornjoj slici. Tako se stopila s krajolikom da je to čudo.

Image and video hosting by TinyPic

Vuče me moj Suputnik. U kineskom horoskopu pored glavnog znaka postoje i podznakovi - suputnici. Kao što su podznaci u ovom našem zapadnjačkom horoskopu. Također se određuju prema satu rođenja.
Moj Suputnik je Zmaj. I da sad tu puno ne palamudim, prepisat ću vam odio iz knjige o Mački.

MAČKA/ZMAJ
"Osjetit će da joj rastu krila nazubljena oštrim kandžama. Ovaj suputnik Mački donosi samopouzdanje. Mačka/Zmaj imat će hrabrost i živahnu brzu pamet, bit će makijavelista, neka vrsta princeze-zavodnice obdarene složenim mozgom, tajanstveno biće koje ponekad sklizne u vilinski svijet i usporedne svemire. Ipak bi bilo dobro da vodi računa o onoj osionosti tipa "sve znam i sve sam vidjela". Čuvar tajne i blaga, maštovita duša, mjesečeva skitnica koja traži čudesa i čarobne moći."


Pročitavši ovo, objasnila su mi se neka moja netipična ponašanja i reakcije. Mnogi moji prijatelji i rodbina čudili su se kad sam odjednom, iznebuha rekla: "Idem u planine!" Kao, nisam ja taj tip. Ja sam tipični Rak, više se krećem unatrag nego naprijed, kočim sa sve četri. Uspavana sam kao Mačka pored tople peći, ne volim mijenjati mjesta, oprezna sam kao Zec, itd, itd....
No, sa podznakom Lava i suputnikom Zmaja, dobila sam snagu i narasla su mi krila, pa tu i tamo poletim iz svog udobnog gnijezda.

Image and video hosting by TinyPic

Preko utvrđenih bedema, dole u kanjon prema ušću...

Image and video hosting by TinyPic

Uz sve to družim se s ljudima kojima mašte ne fali. U trenucima odmora smišljaju se takve priče da bi nam mogli pozavidjeti mnogi poznati scenaristi. A i bračni suputnik voli poletjeti na krilima zmaja.Nakon ovonedjeljnog izleta, u njegovoj glavi ove pećine u brdu su garant bile zmajeve pećine. U njima su nekad davno boravili zmajevi koji su se u obrušavajućem letu spuštali u kanjon i napadali moćnu utvrdu Ključicu. Kad bi se pojavio zmaj, stanovnici utvrde palili su vatre na najvišoj kuli i tako upozoravali cijelu dolinu da zmaj napada!

Image and video hosting by TinyPic

Zmajevi su rigali vatru tako da se je sve gorilo i dimilo. I u spomen na zmajevu prisutnost u ovim krajevima, po brdima i dolinama raste Rujevina (lat. Cotinus coggygria), čiji cvat tako ludo podsjeća na vatru i dim. U engleskom jeziku ovaj grm zove se Smoke tree - Dimno drvo

Image and video hosting by TinyPic

Cijelim putem osjećali smo kao da nas netko promatra kroz dimnu zavjesu plamenih jezika

Image and video hosting by TinyPic

Gdje smo bili? Šta smo radili? Otkud sva ta mašta?
Bili smo na proljetnom pohodu pod vodstvom dičnog trogirskog plemića koji je poveo svoje snage u osvajanje moćne utvrde Ključice, nakon neuspjelog zimskog pohoda.

Image and video hosting by TinyPic

Čuvši da je u visokoj kuli zatočena bajna djeva Rafiola koja nije samo zatočena u kuli već i zaposlena izradom sjanih kolača. Kad zagrizeš u taj kolač osjetiš Raj među nepcima! Ne trebam posebno napominjati da je bajna djeva Rafiola oslobođena, a trogirski plemić je odveo u svoje trogirske dvore gdje mu je do kraja života radila, šta? ...a šta drugo, nego TROGIRSKE RAFIOLE!
Kao sjećanje na zlaćane pletenice bajne djeve Rafiole, unutar zidina Ključice raste mnoštvo cvjetova velecvjetne divizme čiji visoki cvijet neodoljivo podsjeća na duge pletenice božanske djeve (divizma-divine-božansko).

Image and video hosting by TinyPic

I za kraj još samo jedan oproštajni pogled na Ključicu kroz grm divlje ruže, na čiji trn se ubola "djeva bajna"dok je šetala, pa je zaspala i tako su je bili oteli vladari Nelipići i zatočili u kulu svoga zamka. I kao što već rekoh,morala je raditi rafiole koje su Nelipići prodavali Trogiranima, Splićanima, Šibenčanima,Zadanima, i tako je dični trogirski plemić iz obitelji Versae probao rajski kolačić koji ga je naveo na oslobodilački pohod djeve Rafiole.

Image and video hosting by TinyPic


P.S. Kad si na čistom zraku, mašta radi tutta-forca!!!

- 08:03 - Komentari (32) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2008 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi