gustirna

SVIJET UNUTRA - SVIJET VANI

Prijateljica i ja posjetile smo nekidan čak dvije izložbe kroz jedno jutro.
Prva - u Gradskoj knjižnici Marko Marulić, tema "Pogled u nepoznato podzemlje Zagore". Splićani i svi koji ste blizu - bit će otvorena do 15.05.
Druga - u tzv. Akvariju na Bačvicama - World press photo 08 - fotoizložba nagrađenih novinskih fotografija
Planirala sam jednim udarcem oboriti obe muhe, pa čak i naslov bi bio pogodan za obe teme, ali neće ići. Obe, svaka za sebe su izuzetno važne i zaslužuju svaka post za sebe.
Iako obično napravim ono očekivano, ovaj put ću malo preskakati, pa skačem odmah na Drugu izložbu.

Ulazeći u prostor tog još nerealiziranog budućeg Akvarija, učini ti se kao da kročiš u tunel, tunel u kojem svijetle svjetla - panoi s fotografijama, iako svijetle, shvatiš u koliki mrak i ponor zapravo upadaš.
Stojiš nijemo ispred panoa i gledaš prizore užasa, krvoprolića, nasilja, borbe, očaja, straha....lica zlostavljane djece, žena, muškaraca, lica koja pričaju svoje priče, priče koje radije ne bi želio čuti, ali oni vrište i moraš ih čuti, makar i začepio uši...čuješ ih...makar i zatvorio oči... vidiš ih...i znaš...a neznaš...







Mnoge fotografije su me se duboko dojmile, a posebno portreti afganistanskih žena. (na zadnjoj fotografiji-desni pano)

Autorica je: Lana Šlezić, Kanada, Panon Picture
3. nagrada u kategoriji Portreti, reportaže
Afganistanka
Šest godina nakon rušenja talibanskog režima život za mnoge žene u Afganistanu ostao je nepromjenjen. Ubojstva iz časti, prisilni brakovi, obiteljsko nasilje i zabrana obrazovanja i nadalje je ženska svakodnevnica. Ovi portreti žena u Kabulu napravljeni su fokusiranjem suvremene digitalne kamere na staklene pločice unutar starinske afganistanske kamere.

Prikazat ću nekoliko uvećanih portreta, jer bi voljela da pogledate u oči tih žena i pokušate prepoznati emocije u njihovim izrazima.


1. ljuta i bijesna; 2. tužna i blaga;

3. hladna i odlučna; 4. zabrinuta

Vraćala sam se stalno na njih....opet i opet...još me gledaju...
Znam, željeli bi da je drugačije, da nema tog nasilja, užasa... ....Tješimo se da to je negdje daleko, neopipljivo, kao da gledamo neki ružan film na televiziji, ali ne, nije....tu je, baš iza nekog ugla, u susjedstvu, u pogledu unatrag...bojimo se pogledati naprijed...pokrivamo se svojim toplim udobnim pokrivačima...dodajemo uteg po uteg na ono naše malo-veliko, osobno...a to drugo, te tuđe užase puštamo da prođu. Oni vrište, ali pokrivač je debeo, utišava vrisku...ona postaje sve tiša i udaljenija...



Odšetamo u drugi dio Akvarija. Tamo je još svjetlije, neki prizori blješte, ali tek u prividu, jer sjena je blizu, gleda...



Dok gledam te slike i snimam, neočekivano ulijeće malo zabave.. Klaun sa sobrerom je dobio noge..



Različiti ljudi u različitim krajevima svijeta na različite načine gledaju u istu kutiju - njeno Veličanstvo TELEVIZIJU



Zašto ovaj dječak ima pravu pušku?



Autorica: Erica Larsen, SAD
2. nagrada u kategoriji Sportske priče, reportaže
Dijete lovac, SAD
U nekim američkim državama lov je dopušten djeci mlađoj od 12 godina ukoliko su članovi lovačkih društava. Dozvola obuhvaća divlje purane i druge ptice, zečeve i male sisavce, te jelene do određene težine. Uklanjanjem starosne granice slijedi se kampanja pojedinih organizacija kojom žele djeci što ranije otkriti i druge oblike rekreacije, osim kompjuterskih igara.

Trebam li naglasiti da sam protiv toga? Također sam i protiv agresivnih i nasilnih kompjuterskih igara, a čak kod vlastite djece nisam uspjela potpuno izbaciti takve igre! Uz sve pokušaje zabrana, uspjeli su me poraziti. Možda nisam bila dovoljno čvrsta, ustrajna? Neznam, zaista neznam.



Odlazimo s mišlju kako treba opet doći, još jednom pogledati. I vratila sam se. Tako su nastale ove fotografije koje sam vam prikazala.
Izlaskom iz mračnog tunela, dočekao nas naš svijet vani. Svijet djece koja se igraju u pijesku





Svijet crvenih balona...



Možda da potražim i neko procvjetalo stablo?



Danas je bio baš lijep i sunčan dan - možda je nekom bio rođendan?
Shvaćate me?
Nakon šetnje mračnim tunelom, tako sam sretna kad iziđem na svjetlo.
Svjetlo tražim, svjetlo ću i naći....i ono je tu, baš pored nas...ponekad i tamo gdje ga ne očekujemo.