gustirna

subota, 15.03.2008.

SVJETLO U MRAKU

Vjerujem da su mnogi ponekad pomislili kako bi bilo lijepo proživjeti malo života na svjetioniku.
Na lanterni.
Negdje nasred mora, na hridima i rtovima otoka i kopna, tamo gdje opasnosti vrebaju za brodove koji ploviti moraju.
Biti netko ko pali svjetlo u mraku, svjetlo sigurnosti, svjetlo spasa.
Priznajem da ja jesam, nekada pomišljala kako bi mi baš odgovaralo živjeti na svjetioniku. Bilo je to u doba mladosti kad su
takve ideje bile plod romantičnih razmišljanja, pa i nekih razočaravajućih iskustava kada bi se najradije maknula od svih i svega i živila svoj život tamo gdje je najljepše, blizu mora.
Prošle su godine, a svjetionici su ostali tamo negdje na pučini, na hridima, sve dalji i dalji...tek tu i tamo zasvjetlucalo bi svjetlo u mraku.
Ploveći prema Visu, često bi pred ulazak u luku pogledom pozdravljala impozantni svjetionik Stončica, smješten na sjeveroistočnom rtu Stončica. Nikad mi nije palo na pamet da ću jednom imati priliku popeti se u njegov toranj i dotaknuti to oko koje svijetli u mraku.

Image and video hosting by TinyPic
/skenirana fotografija - nepoznat autor/

Dogodilo se. Upoznala sam Anu - mladu ženu svjetioničara upravo tog svjetionika. Škola za aromaterapeute otvorila mi je mnoge puteve, pa tako i taj put do poznatog viškog svjetionika.


Image and video hosting by TinyPic
/sken razglednice - foto Grahovac/

Ugodna čakula u podnožju svjetionika, obilazak unutrašnjosti stare kamene zgrade, popeti se onim kamenim zavojitim stepeništem do vrha tornja, do staklene kupole u kojoj je smještena ogromna "lampadina"...obuhvatiti pogledom morski put koji osvjetljava to svjetlo u mraku...zahvaliti Ani i Ići što su nam pružili taj jedinstven doživljaj.

Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic


Većina fotografija koje sam tom prilikom uslikala je vrlo loše kvalitete i nisu baš prikladne za objavu.
Tražeći po internetu neke podatke o svjetioniku Stončica, pronašla sam mnoge fotografije svjetionika, a među njima i nekoliko koje je uslikala sama Ana - koja se vrlo uspješno bavi i fotografijom. Radije ću vam prikazati par njenih fotografija koje sam našla u Galeriji Badrov -skupna izložba Svjetionici


Image and video hosting by TinyPic Image and video hosting by TinyPic

Na kraju ostala je još samo pjesma...



- 16:42 - Komentari (31) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< ožujak, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi