gustirna

srijeda, 28.11.2007.

ZAŠTO ?

Zamukla su zvona jednog grada.
Dvije ptičice odustale su od svog prvog leta.
Sklopile su svoja paperjasta krila i
Skočile !
Nisu željele letjeti?
Nisu željele odrasti?
Ili su prerano odrasle?

Svi su čuli samo prazne priče.
kao - igra neka.
Skok u prazno ispunio je šupljinu.
U ovoj igri nije bilo eskejpa.
- 17:41 - Komentari (31) - Isprintaj - #

utorak, 27.11.2007.

TREŠETA

KUPE....ŠPADE....BAŠTONI....DINARI...

More bit da ste gledali film "Trešeta" sa pok. Gendom?
Jučer, tražin neku kazetu za snimit onu emisiju "Škrinja", jer će bit o 1244 otoka na Jadranu. Odaberen jednu, a na njoj film "Trešeta". Ima još mista i za Škrinju. Dok san čekala da emisija počne, opet malo gledan "Trešetu". Zaorilo se na početku: Kupe, špade... i doleti stariji (njemu je faza od igranja trešete sa ekipon), a i mlaji se skupija kraj mene. Ajmo ča gledat!
Gledan film, gledan moje Bojsove...i guštan...raste u meni ponos šta in je drago gledat baš taj film, šta pripoznaju naš svit,
događaje, prizore...smiju se, prate, razumidu sve...
A ja se isplačen svaki put kad gledan oti film. Sve mi je tu blisko - i otok, i likovi, sudbine, pusti zadružni Domovi, none i nonoti, trešeta, žene koje rade na sebi, vraćaju se, započinju neki novi-stari život, samoća, nevere, pohlepa i sebičnost,udovice, napuštene stare škole, ribanje, njoke, posteja od oca i matere,
pomorci,entuzijasti,poslovni ljudi, brodovi, more...nostalgija crno-bijelih fotografija...
Svaka scena mi uključi neku sliku iz sjećanja vlastitih, a još kad se ukaže Sušac nasrid Kulfa (pučine) - pari mi se da stojin isprid kuće u Poselju!
Na kraju...tople boje, muzika iz nekih bezbrižnijih vrimena, nasmijana lica, sloga i ljubav...daje nadu da će oživit pusti otoci, pusta sela, učinit će se opet turniri u trešeti i briškuli. Čut će se šušur i galama... tučen!..strišaj!...napolitana Kupa!,.. bela!..KAPOT!!!
- 00:08 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.11.2007.

JUGO I PUN MJESEC


Jučer. Bio je to poseban dan. Puhalo je jugo. Sve oblake napuhalo i otpuhalo, dole južnije. Odnilo nam kišu.
Danas. Izdušilo. Ostalo nešto u tragovima. Čitat ću tragove ko moj dječji idol Winetou, pa di stignemo.
Jučerašnja poruka - Baš si poletna!
Poletna! Prava riječ! Baš se tako i osjećam! Dan proleti - POLETNO!
Nije pala prva slika, al su pali mlada i mladoženja!
Prštim od inspiracije! Zovem, esemesam, dogovaram, smišljam. Oću danas napravit nešto dobro! Ekipa prihvatila, nema greške. Ma vidi ti belaja! Ova blogo-inicijacija baš dobro djeluje na mene!thumbup
Dok se ručak kuha, a Bojsovi se tuku sa Neopetsima (neka igra na internetu??), listam novi katalog Svijeta knjige i..gle!!eek
NOVA ponuda - "Kako napraviti svoj blog?" !!!!!!!! Ako ovo nije znak i podrška odozgo, onda neznam šta je!!!!!?????
Ma stvarno? Šta se događa? Šta se danas sve posložilo? Je li možda pun misec?
Virnem na kalendar - je! A još je i jugo! To je to!! Voda-moj element je u stanju plime, a jugo diže valove i pokreće.
Šta će još bit? Iden vidit šta će mi reć karte iz šume
Doleprša mi jedna kartela. Ajmo je pročitat.( Di su mi sad očale?)
"Zračne vile: VJETAR
Narasla su ti krila dok još nisi znao za njih.
Satkana su od tvojih misli i osjećaja. I velika su.
Ona ne znaju za ograničenja koja si ti u ovom svijetu namećeš.
Tu su kao podsjetnik na tvoju slobodu i na tvoju pravu prirodu.
Što bi se zbilo s vjetrom kad bi ga zatvorio u kutiju,
što misliš da li bi on i dalje živio?
Na prvi pogled rekao bi da je vjetar stao, nestao,
ali kada bi malo bolje pogledao, vidio bi da su svi njegovi dijelovi
još uvijek tu, samo čekaju, miruju.
Kao i ti. I svi tvoji dijelovi su tu,
ograničenja koja si namečeš u ovom svijetu smirila su vjetar u tebi.
Ali on je još uvijek tu. Spreman da odleti.
I dok tako sjediš u toj kutiji i miruješ sa svojim vjetrom,
znaj da ti snaga nije oduzeta, samo čeka.
Šuma "
I šta sad napravit? Završi ručak, obuci gojze, uzmi štape, pali makinju i...
Zaigraj vitre, digni svo to suho lišće u ariju! Započni ples! Uvijaj, izvijaj, okreni ga, zavrni ga, livo, desno, diži gore,
više, više... u nebesa!
U vjetrovitoj noći punog mjeseca, listovi su plesali svoj veličanstveni ples.
Ujutro, polegli svi po putu, složili tragove... tragove za dušu.
- 19:55 - Komentari (23) - Isprintaj - #

subota, 24.11.2007.

E, moji Bojsovi!

Dok Bojsovi spavaju, iden štogod napisat.
Jučer nam došao moj Netjak u vikend posjet. Već smo dogovorili kako će mi pomoć otvorit blog, ali uletila je nenadano Dobra vila i to mi sredila.
- Netjaće, sve je sređeno! Ma, isto mi možeš pomoć po nekim pitanjima.
- Oću, oću. Znate, ja se bolje snalazim na Blogeru, pa ću vam to pokazat.
- Bloger?? Šta je to Bloger???
- To vam nije Blog, to je nešto bolje od Bloga!
- Molim?! Kako može bit bolje od Bloga?! Ne beštimaj!!
- Ma, vidit ćete, tamo vam....ma, pokazat ću vam...
- Dobro,dobro, pokazat ćeš mi, ali ja ti već iman ovde ekipu i ne mogu sad priselit na neki Bloger.
Nastavim odgovarat ekipi u komentarima.
Bojs,mlađi negoduje:
- To ništa nije dobro! Blogovi nisu dobri! Zauzela si kompić! Kad ću ja doć na red! Mirija san ti vrime! Tu si već 2 i po
sata! I više! E,e,e,e... i ti meni tako govoriš i ne daš mi da puno sidin isprid. Vidiš sad kako je to?!

- Usrid nečega sam! Ne mogu sad prikinit! - odgovaram mu njegovim odgovorom (u sebi guštam)

Da mi je ovu scenu neko ispriča prije godinu dana, ma prije 6 miseci, rekla bi mu da je lud, nenormalan.
Ja na kompiću? Nema šanse! Samo za email, plaćanje računa, spremanje i gledanje slika, ono kad oću nekome poklonit neki dobar CD, pa ga...reći ću samo - Nero. Hmmm, nabrojih ja dosta toga.
O.K. Bojsovi! Znate li kako se stave slike na Blog?
Netjak - Aaa, znam nešto...
Bojs1 - To ti nešto ide priko onoga ImageShacka, ali neznam tačno kako...
Bojs2 - Ja neman pojma o ničemu! Ja sam protiv toga!
Eee, moji Bojsovi! Koliko sati i sati provodite isprid kompića, pa izborna informatika u školi, pa pusti Enteri, Hackeri, Gameplayevi.... i ne znate kako ću stavit slike na Blog, tj. post?!
A Youtube?! To je već viša matematika! A kako poslat nečiji link? Ili, kako poslat nekome svoj link?
A zašto ne otvori moj blog kad na Google upišem nelinagustirna.blog.hr - nego mi kaže - To ne postoji. Da li ste mislili na gusti rna? Ma mislila san,.. tila san ti reč šta!
I opet moran gnjavit brod u boci. On mi dođe ka neki portal (doduše i bija je prva vrata koja sam otvorila u blogerskom svijetu). Otvorin Brod (ne, prije toga se moran borit sa Neopetsima koje mi je Bojs2 smistija na Google za trapulu prije nego uđen u blogove) I tražin po njegovin komentarima, nađen- gustirna- i klik - eto me doma! Ma, znam da mogu Blog.hr, ali ovako mi je draže. Znači, prvo se javin Brodu i ekipi u komentarimamah Evala, Brode, ča ima novega kod tebe? - Predizborna šutnja.- Dobro je - Onda se odmaknem do odmaka od sretan, i tako redom preko svih dragih ljudi - bacimo čakulicu, koju pametnu, malo zapivamo, zaplešemo, i na kraju red je doć i doma.
A kad tamo - brdo komentara!smijeh Ko se tome nada, ovako brzo?! Šetam okolopjeva, a gosti me čekaju doma!
Ljudi moji, silni ste!! yeskiss
Ma kome tribaju slike?! Može i bez slika!! A, nemože, nemože...slike su zakon.
Bojsovi! Buđenjeeee!!! Uvatimo se posla! Danas će past prva slika!!

njami Ko je gladan??
- 08:56 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 23.11.2007.

Kako biti drugačija među istima?

U zadnje vrijeme, govorili mi dobri ljudi: A mogla bi i ti otvorit blog!
Šutim...mislim...govorim: A mogla bi, ali ne još. Trebam ja to dobro prokuvat u sebi.
Kuvam, miješam...piskaram nekakve ideje u svoj blok za blog..slažem komadiće puzzlea..
Istovremeno, ubacujem komentare nekim dragim ljudima, pa šetam dalje, zalazim u neke druge uvale. Vidim, i tu je lijepo! Pa zaplivam, zaronim, jedrim, letim, igram se, veselim se!
I odlučim! Mogu ja TO!
Ulijeće mi inspiracija, olovka igra na papiru. Volim zapisivati misli na papir, oduvijek. Jako volim taj osjećaj, kad u ruci držim olovku ili kemisku (svejedno). No, došlo je novo doba - tipkovnica i ekrana. Pa, ide me i to. Prve stihove otipkala sam na tatinoj staroj Biserici.
I sve tako, polako, slažem te puzzlice u glavi...kad odjednom...blokada!
Znate ono, kad slažete neku sliku (puzzle) i dođete do neba, ili nekog jednoličnog motiva, pa nikako da pronađete taj komadić, taj ključni komadić koji otvara vrata prema dovršetku cijele slike?
Gledam, buljim, stavljam očale (+1,0)...nikako da ga ugledam. Zablokirala totalno, i ni makac!
U takvim momentima, dobro se malo odmaknuti od slagalice i pustiti da se sve slegne, nek se mozak malo odmori.
I upravo to napravim, odmaknem se od svega.
Ali, ne želim zapustiti drage mi ljude, pa odem do njih, pročitam šta pišu...ne komentiram, ustrajat ću.
A tamo, baš sve lipo štima, i bez mojih komentara. Pa me uhvati neka malodušnost, i zavrnem u sasvim drugom smjeru.
Sa "Mogu ja TO!" prešla sam na "Šta će mi TO?" i počnem se trovati: Pa šta ću ja tu ponuditi? O čemu ljudima pričati? Moje priče, moj život je dosadan! Koga to zanima? Zašto otvarati dušu, koga briga za moje osjećaje? za moj život? za moje viđenje stvari? Padam sve dublje i dublje u ponor malodušnosti. Zbog takve malodušnosti, u svom proteklom
životu, propustila sam ostvariti mnoge svoje divne ideje. Manjak samopouzdanja! Užas jedan!!
Opet me opsjedaju misli, opet punim svoj blok za blog i kažem sebi: Mogu ja TO! Jer ja to ŽELIM!
I bit ću još jedna od istih, možda tek nijansu drugačija, onoliko drugačija da bi ostala svoja.


POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU
/Tin Ujević/


Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima
žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.
- 08:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.11.2007.

DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIM

Zdravi i veseli bili!sretan
Iako mnogi to već znaju, ipak ću reći ovo: U Dalmaciji, a posebno na otocima, GUSTIRNA je misto di se kupi kišnica.
Moglo bi se to i ovako prikazati:
GUSTIRNA je tilo, a KIŠNICA je duša.
Tila san se potpisivat ka kišnica, ali po pravilima "svevišnjeg" Bloga ne mogu bit dva ista imena,
pa mi je moja kišnica iscurila kroz prste.
Ostala je prazna gustirna. Ma, napunit ćemo mi nju! Moja duša je puna. Triba je samo prilivat u gustirnu i nema problema,
A, bila san sve lipo smislila. Strateški.
Spuž je bija mali izviđač koji se zalipija na broduboci , i ni makac.
Onda je pala kiša i spuž se odlučija malo prošetat. Svašta lipega je čuja i vidija, a koji put i štagod ružno, ali nečemo sad o tome. I pljusne spužu ideja napamet - kiša me odvela u šetnju, pa ću bit malo kišnica (sve mi se nešto vrti oko vode, a saznat ćete i zašto). Eto, prve komplikacije. Ma, kako ću sad Brodu ostavit komentare ka kišnica? Ništa mu neće bit jasno?! A već sam se lipo indoktrinirala ka spuž!
Živila komplikacija! Šta je moj život bez komplikacije?! Ka šug bez začina: luka i petrusimula, papra, soli (da ne boli) i ostalih.
I eto meni nove spasonosne ideje! Spuž kišni(ca).
Hm,hm...kad sad na to pogledam - baš je bilo bezveze. Teška komplikacija!bang
I konačno! Odluka je pala! Prekidam sve! Nema više nikome komentara dok ne otvorim svoj blog!
(e, ka ludi su bez mojih komentara)
Eto meni nove muke = odluke. Reče mi mudra prijateljica: Odluči se. Šta ćeš bit: spuž ili kišnica? Ajme!
E, sad najradije ne bi ništa. A opet, oni spužić me škaklje i šapće: Ajde, ajde, možeš ti to! A ja korak naprid, dva nazad (rakova obratnica). Oću-neću; bi-ne bi; tamo - amo; drž - nedaj, iiiiii... dodijala sam sama sebi!
Ajde dobro! Neka bude blog - nelinagustirna, a potpisivat ću se ka kišnica, aaaa spužu mome najdražemu ću dignit spomenik čim užicam Broda da me nauči stavljat slike na blog!
I dođe meni moja dobra vila u pomoć.
Ajmo sad! Upišemo "gustirna", pa "kišnica", i ...ne more!? Već postoji "kišnica". Ne mogu virovat!
Pa, prije misec dana sam provjeravala i nije bilo kišnica bloga! Eeeee, bilo je to prije misec dana, a sad je druga pisma,
spužu jedan spori da bi sporiji!
Pa dobro! Sad ćemo sve pojednostavnit. Neka bude: nelinagustirna, potpis-gustirna i gotovo! Prošlo je!!!
I eto mene među vama! Živili!!!party
I to je to!
- 23:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #

Sljedeći mjesec >>

  studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo

    T.S. Eliot

    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/

    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/



Linkovi