gustirna

petak, 23.11.2007.

Kako biti drugačija među istima?

U zadnje vrijeme, govorili mi dobri ljudi: A mogla bi i ti otvorit blog!
Šutim...mislim...govorim: A mogla bi, ali ne još. Trebam ja to dobro prokuvat u sebi.
Kuvam, miješam...piskaram nekakve ideje u svoj blok za blog..slažem komadiće puzzlea..
Istovremeno, ubacujem komentare nekim dragim ljudima, pa šetam dalje, zalazim u neke druge uvale. Vidim, i tu je lijepo! Pa zaplivam, zaronim, jedrim, letim, igram se, veselim se!
I odlučim! Mogu ja TO!
Ulijeće mi inspiracija, olovka igra na papiru. Volim zapisivati misli na papir, oduvijek. Jako volim taj osjećaj, kad u ruci držim olovku ili kemisku (svejedno). No, došlo je novo doba - tipkovnica i ekrana. Pa, ide me i to. Prve stihove otipkala sam na tatinoj staroj Biserici.
I sve tako, polako, slažem te puzzlice u glavi...kad odjednom...blokada!
Znate ono, kad slažete neku sliku (puzzle) i dođete do neba, ili nekog jednoličnog motiva, pa nikako da pronađete taj komadić, taj ključni komadić koji otvara vrata prema dovršetku cijele slike?
Gledam, buljim, stavljam očale (+1,0)...nikako da ga ugledam. Zablokirala totalno, i ni makac!
U takvim momentima, dobro se malo odmaknuti od slagalice i pustiti da se sve slegne, nek se mozak malo odmori.
I upravo to napravim, odmaknem se od svega.
Ali, ne želim zapustiti drage mi ljude, pa odem do njih, pročitam šta pišu...ne komentiram, ustrajat ću.
A tamo, baš sve lipo štima, i bez mojih komentara. Pa me uhvati neka malodušnost, i zavrnem u sasvim drugom smjeru.
Sa "Mogu ja TO!" prešla sam na "Šta će mi TO?" i počnem se trovati: Pa šta ću ja tu ponuditi? O čemu ljudima pričati? Moje priče, moj život je dosadan! Koga to zanima? Zašto otvarati dušu, koga briga za moje osjećaje? za moj život? za moje viđenje stvari? Padam sve dublje i dublje u ponor malodušnosti. Zbog takve malodušnosti, u svom proteklom
životu, propustila sam ostvariti mnoge svoje divne ideje. Manjak samopouzdanja! Užas jedan!!
Opet me opsjedaju misli, opet punim svoj blok za blog i kažem sebi: Mogu ja TO! Jer ja to ŽELIM!
I bit ću još jedna od istih, možda tek nijansu drugačija, onoliko drugačija da bi ostala svoja.


POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU
/Tin Ujević/


Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima
žive
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih nas, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspreden, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svjema;
ja bezimeno ustrajem u braći.

- 08:57 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi