gustirna

četvrtak, 22.11.2007.

DOZVOLITE DA SE PREDSTAVIM

Zdravi i veseli bili!sretan
Iako mnogi to već znaju, ipak ću reći ovo: U Dalmaciji, a posebno na otocima, GUSTIRNA je misto di se kupi kišnica.
Moglo bi se to i ovako prikazati:
GUSTIRNA je tilo, a KIŠNICA je duša.
Tila san se potpisivat ka kišnica, ali po pravilima "svevišnjeg" Bloga ne mogu bit dva ista imena,
pa mi je moja kišnica iscurila kroz prste.
Ostala je prazna gustirna. Ma, napunit ćemo mi nju! Moja duša je puna. Triba je samo prilivat u gustirnu i nema problema,
A, bila san sve lipo smislila. Strateški.
Spuž je bija mali izviđač koji se zalipija na broduboci , i ni makac.
Onda je pala kiša i spuž se odlučija malo prošetat. Svašta lipega je čuja i vidija, a koji put i štagod ružno, ali nečemo sad o tome. I pljusne spužu ideja napamet - kiša me odvela u šetnju, pa ću bit malo kišnica (sve mi se nešto vrti oko vode, a saznat ćete i zašto). Eto, prve komplikacije. Ma, kako ću sad Brodu ostavit komentare ka kišnica? Ništa mu neće bit jasno?! A već sam se lipo indoktrinirala ka spuž!
Živila komplikacija! Šta je moj život bez komplikacije?! Ka šug bez začina: luka i petrusimula, papra, soli (da ne boli) i ostalih.
I eto meni nove spasonosne ideje! Spuž kišni(ca).
Hm,hm...kad sad na to pogledam - baš je bilo bezveze. Teška komplikacija!bang
I konačno! Odluka je pala! Prekidam sve! Nema više nikome komentara dok ne otvorim svoj blog!
(e, ka ludi su bez mojih komentara)
Eto meni nove muke = odluke. Reče mi mudra prijateljica: Odluči se. Šta ćeš bit: spuž ili kišnica? Ajme!
E, sad najradije ne bi ništa. A opet, oni spužić me škaklje i šapće: Ajde, ajde, možeš ti to! A ja korak naprid, dva nazad (rakova obratnica). Oću-neću; bi-ne bi; tamo - amo; drž - nedaj, iiiiii... dodijala sam sama sebi!
Ajde dobro! Neka bude blog - nelinagustirna, a potpisivat ću se ka kišnica, aaaa spužu mome najdražemu ću dignit spomenik čim užicam Broda da me nauči stavljat slike na blog!
I dođe meni moja dobra vila u pomoć.
Ajmo sad! Upišemo "gustirna", pa "kišnica", i ...ne more!? Već postoji "kišnica". Ne mogu virovat!
Pa, prije misec dana sam provjeravala i nije bilo kišnica bloga! Eeeee, bilo je to prije misec dana, a sad je druga pisma,
spužu jedan spori da bi sporiji!
Pa dobro! Sad ćemo sve pojednostavnit. Neka bude: nelinagustirna, potpis-gustirna i gotovo! Prošlo je!!!
I eto mene među vama! Živili!!!party
I to je to!

- 23:24 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  studeni, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Veljača 2017 (1)
Siječanj 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Prosinac 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Veljača 2014 (1)
Siječanj 2014 (2)
Studeni 2013 (1)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (2)
Svibanj 2013 (3)
Travanj 2013 (3)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (2)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (5)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (2)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (2)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (2)
Travanj 2011 (3)
Ožujak 2011 (3)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (2)
Prosinac 2010 (4)
Studeni 2010 (6)

Opis bloga


  • o svemu pomalo,
    nečega puno, nečega malo,
    nekomu previše, nekomu premalo,
    a meni dovoljno.

    O FOTOGRAFIJAMA
    Sve fotografije objavljene na blogu
    moje su autorsko djelo,
    osim ako nije drugačije navedeno.



    Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
    Možda su oba u vremenu budućem,
    A buduće vrijeme u prošlom sadržano.
    Ako je sve vrijeme vječno prisutno
    Sve je vrijeme neiskupljivo,
    Što moglo je biti jest apstrakcija
    Koja ostaje trajnom mogućnošću
    Samo u svijetu razmišljanja.
    Što moglo je biti i što je bilo
    Pokazuje istom kraju,vječno sadašnjem.
    U sjećanju odjekuju koraci
    Kroz prolaz, kojim nismo krenuli
    Prema vratima, što ih nikad ne otvorismoo


    T.S. Eliot


    "Znam koliko toga ne trebam
    da bi bio sretan."
    /Woofman - Apallachian Trail/

    "Toliko je bilo u životu stvari
    kojih sam se bojao -
    a nije trebalo.
    Trebalo je živjeti"
    /Ivo Andrić/


    (...) da ostanemo ovo što smo.
    Sutra. I uvijek.
    Djeca. Ne veliki, ne odrasli.
    Da se ne zavlačimo svako u svoju ljusku,
    da jedno drugom ne dopustimo
    da budemo ono što nismo,
    da ne gledamo vučijim očima
    i da se uvijek prepoznamo
    kada se sretnemo.
    /Tišine - Meša Selimović/




Linkovi