Velika droplja (veliki potrk)
Velika droplja (Otis tarda) vrsta je ptice selice iz porodice potrka (Otididae) i reda stepskih vivčarica (Charadriiformes) nalik noju i srodna ždralu. Jedina je vrsta iz roda Otis. To je najteža ptica letačica na svijetu s rasponom krila između 2,1 i 2,5 m. Leti obično kada je u opasnosti i pri selidbi. Može biti dugačka do 120 cm, a teška i do 21 kg. Dobra je i oštra vida i odlična pamćenja. Živi na tlu u jatima. Životni vijek joj je između 15 i 20 godina.
Ima krupnu glavu s kratkim i pravim kljunom presvučenim rožnatim navlakama, debeo, dug, spljošten i jak vrat, zdepasto tijelo prilagođeno kretanju po tlu te visoke i jake noge s trima velikim i snažnim prednjim prstima na kojima su odozdo polukružna zadebljanja. Gornja strana perja smeđe je boje s prugama, na trbuhu je raznobojna ovisno o vrsti, a na krilima su crnobijele pjegice. Mužjaci su krupniji od ženki. Gornji dio tijela mužjaka je smeđ, a donji bijel sa sivom glavom i vratom.
U vrijeme snubljenja mužjak dobiva dugačka i tanka bijela pera na vratu ispod korijena kljuna oblika velike kožnate mješine koja mu služe za prizivanje ženki. Mužjaci su poznati po tzv. svadbenome plesu, šepirenju raširenih krila, pri kojemu proizvode zvukove slične bubnjanju, dok im se novostvorena „guša“ može napuhati poput balona. Pari se u doba obilnih kiša. Ova ptičurina gnijezdo postavlja na golu tlu. Gnijezdo je plitko udubljenje promjera 20 cm s travama i perjem. Nese od 1 do 6 jaja u razmaku od nekoliko dana. Inkubacija traje 20-25 dana. Ženka sama skrbi i o jajima i o mladunčadi. Već nekoliko sati po leženju mladunci izlaze iz gnijezda. Glasaju se nježnim i treperavim glasom. S majkom ipak ostaju sve do nove sezone parenja.
Svežder je. Hrani se biljnim mladicama, cvjetovima, lišćem, plodovima, korijenjem i sjemenjem, sitnim glodavcima i gmazovima, ali su joj kukci omiljenom slasticom. Može dugo živjeti bez vode.
Nastanjuje travnate ravnice sa slabo razvijenim raslinjem i rijetkim šumama u tropskim i umjerenim područjima Europe, Azije, Afrike i Australije. Najbrojnija populacija velike droplje je u Aziji. U Africi, pak, ima ih samo u Maroku. Od ukupno 25 različitih vrsta potrka u Europi žive jedino veliki potrk i mali potrk (Tetrax tetrax). Najbrojniji su u Španjolskoj i Portugalu, dok ih u Madžarskoj ima jedino u parku prirode Kiskunsagi, a u Srbiji samo u Banatu u specijalnome rezervatu prirode „Pašnjaci velike droplje“ SZ od Kikinde gdje ih je svega 20-ak. U toj je zemlji velika droplja strogo zaštićena vrsta. U selu Mokrinu kod Kikinde djeluje Udruženje za zaštitu velike droplje. Sastavljačkim natječajem u okviru Dana ludaje 2016. borbi za očuvanje velike droplje pridružio se i EK „Kikinda“. Prema dostupnim podatcima u Hrvatskoj nema nijedne jedinke.
Procijenjeno je da na zemaljskoj kugli ima oko 45.000 jedinki velike droplje. Glavnim uzrocima smanjenja njezine populacije su poljoprivredna obrada travnatih staništa, korištenje pesticida, nekontrloiran lov, strujne žice i predatori (psi i lisice). Pučki nazivi za ovu pticu su tukac i divlja ćurka.
Nedjeljko Nedić
Oznake: Životinje
komentiraj (5) * ispiši * #
Sova utina (Asio otus)
Pripada skupini šumskih sova (Strix aluco). Prvi ju je 1758. opisao švedski prirodoslovac Carl von Linne (1707.-1778.). Zove se još i šumska ili mala ušara jer je i najsličnija ušarama. Od ušare, odnosno sovuljage, razlikuje se po vitkijem tijelu, dužim krilima, perjanicama na ušima (uškicama) i svjetlijim perjem posebice kod mužjaka. Perje joj je smeđe boje s dosta tamnih šara, a kljun crn. Noge i kandže obrasle su joj paperjem. Ima oči žuto-narančaste boje. Dugačka je između 31 i 40 cm pa se ubraja u sove srednje veličine. Raspon utininih krila kreće se od 85 do 100 cm. Teži do 350 grama.
Hrani se skoro isključivo sitnim glodavcima – miševima i voluharicama. U područjima gdje lovi deratizacija nije potrebna. Lovi noću u niskome letu. Gnijezdi se obično u napuštenim vraninim i golubljim gnijezdima te u vjeveričjim dupljama, ali zna pribjeći i istjerivanju pravih „vlasnika“ gnijezda. Njezino omiljeno mjesto za gniježđenje je vazdazeleno drveće guste krošnje, naročito smreke i tuje. Njezina su staništa otvoreni tereni uz rubove šuma, drvoreda, perivoja i voćnjaka te poluotvorene šume i zabrani. Danju sjedi skrivena u granju drveća.
Ženka sove utine polaže 3 – 5 jaja u razmaku od po dva dana od polovice ožujka do konca travnja. Mladi se izlegu nakon 28 dana. Iz gnijezda izlaze poslije 25 dana, ali ostaju skupa još dva mjeseca. Ukoliko je hrane bilo dostatno, utina može položiti jaja i po drugi puta u jednoj godini ili u jednom lijegu može izleći više mladih.
Nastava miješane šume u Europi, Aziji, sjevernoj Africi i Sjevernoj Americi. Utine iz sjevernih predjela redovito se sele u toplije krajeve, dok se one iz predjela s umjerenom klimom skupljaju u zimska jata. Najveće zimsko jato na svijetu do sada zabilježeno je u Kikindi i brojalo je 743 jedinke. Rekordno jato utina u BiH sa 140 jedinaka zamijećeno je u Šamcu. Postoje četiri podvrste utine: Asio otus otus (živi u Europi, Aziji i na sjeveru Afrike), Asio otus canariensis koja nastanjuje Kanarsko točje, Asio otus tuftsi na zapadu Sjeverne Amerike te Asio otus wilsonianus čije su stanište istočni krajevi Sjeverne Amerike.
Nedjeljko Nedić
Oznake: Životinje
komentiraj (4) * ispiši * #
