i mjesec i sunce

Your little pain
Almost does not even want to hurt you
It's just a slight burning
That does not kill
But what grinds

It's a little pain
Almost like it was not
It's like a tangerine.
It has a bittersweet juice

Where does this pain come from?
If the cause is not seen
If not for lack of love
So it's a pain of what?

Do not expose this pain.
It's precious, it's only yours.
Do not show her she has shyness
It is a hidden side of the moon

It is neither vice nor custom
It must be restlessness
There is nothing to get her
Inside your heart

Maybe it's the pain of being
Only the one who has it
Or will it be the pain of seeing
The pain of going further

It's okay to be the pain of whoever
Not satisfied
Do not kill her, keep her well
Saved on the bottom of the chest.

dokumentarnijih.


dva paradajza, tamna sorta
kupljeni na Sajmu cvijeća,
ime je bilo čudno i odmah zaboravljeno.




šareni kukuruz,
jedva čekam vidjeti urod...



šumske jagode,
rastu kao drač



clematis resi aroniju,
koju ove godine resi puuuno plodova!



još istog



za kraj ovog posta :)
tzv.balkonska breskvica
mala beba,
jedan prvi prvcati plod,
nadam se da će dozoriti kako treba :))

2:28
2:53
3:27

Brzo, brzo jedan post o klopi. :))
Vidim da je bezvezan odaziv na kulinarski natječaj,
ili je to ili se ljudi prijavljuju negdje gdje ja ne znam.
Nije to uopće teško, koji vam je vrag,
kaj ste zapeli za jaja i mlijeko, božeeeee :-P

Dakle, tjedan me pregazio,
i ništa nisam obavila na vrijeme.
Službeni put jedan dan.
Potom viroza, ili nešto drugo,
kurila sam,
bila prebijena,
boljela glava i tako to.
Jučer tisuću toga.


Bilo je u planu ovdje, za natjecanje u veganskom kuhanju,
staviti juhu od graška, ali to nisam dospjela.
Jučer sam skontala da to možda neću niti stići,
pa sam poslikala naš ručak,
dok sam ga kuhala.
Jedini zaokret u veganstvo je bio taj
što su si moji stavili u taj saft špagete,
a ja žgance.
Čisto da zaobiđem ta jaja,
a i jer sam jela ranije od njih.

Dakle, ne znam kako bih to uopće nazvala,
saft od patliđana?
Dobro;
Saft od patliđana sa žgancima i bocom vina. :))

pola paprike, jer mi je fotka lijepa:))


Ovo su vam potrebni začini;
ko reklama za Kotani, sad tek vidim:))



Dinstate na maslinovom ulju
pola luka i pola paprike
(sve može biti u većoj količini,
i sve će biti dobro, može i manjkati nešto,
ili se dodati neko drugo povrće)
Posoliti, popapriti, nešto malo češnjaka u prahu staviti.




paralelno, salate u nastajanju
grah s lukom

iceberg, rukola,krastavac plivaju u vodi, u iščekivanju

salate će biti začinjene bučinim uljem i octom balzamičnim




Kad se ovo podinstalo,
dodati par češnjeva češnjaka
(ovdje 4) i kockicu naribanog đumbira (svježeg) - propirjati to tako.

Đumbir je nešto končast, maknula končiće poslije.


Dodati glavnu zvijezdu jela,
(patliđan narezan na kockice)
pržiti je i posipati vok začinom,
Može i još soli. Ako se posušilo,
za ovo pirjanje može se dodati još malo ulja ili podliti vodom.


uzeti ovo

učiniti ovo

promiješati i malo popržiti



Dodati čašu dvije vode,
Promiješati i pustiti da voda djelom iskuha i sve se pretvori u božanstveni gusti umak.


Kušati i začiniti još, ako ste bili prebojažljivi kroz kuhanje.
Patliđani će ostati u kockicama ali mekanim,
a jelo bi trebalo biti bogato okusom od svega dodanog,
(mogu u to ići i ljute papričice, ako imate, ja nisam jučer stavljala).
Biti će pikantno, to u svakom slučaju,
iako izgleda ne baš elegantno i više podsjeća na nešto drugo. Khm :)))



Dakle, uz ovo sam jela žgance
(isto vegansko, da se zadržim u okviru-
voda, masl. ulje, sol, kuruza) jer sam hitala dalje,
a moglo bi se jesti uz neka rižota i slična jela od drugih žitarica,
uz tjesteninu, pa čak i samo sa komadom nekog kruha....


*************************************************************


Gotov ručak


Salata


Dodatak
deci crnjaka




************************************************************


i bonus :))



Juhu od graška obećavam kasnije u vidu recepta jer je božanstvena!
Baaaj!! :))

Edit;
nisam puno pratila Eurosong, malo sam poslušala drugu večer radi Jacquesa i jučerašnji finale.
To je ono slušanje kada se više šetkaš i radiš nešto po kući, nego što sjediš pred tv-om.
Sve te pjesme, sve je to prenabrijano i prenakićeno.
Kao i uvijek, što su kompleksi veći, kompleksnijima se trudimo prikazati :D
I onda, slučajem, sjednem pred tv i ovaj dečec zapjeva, jednostavno, lijepa, nježna pjesma, bez note viška,
bez krive instrumentacije, bez blještavila, bez koreografije, jednostavno lijepa pjesma!!!
Oooooooo, zar to još postoji!?
jeeeeeeeeeeeeeeeeeeee, odmah sam počela vikati 'imamo pobjednika, imamo pobjednika!' :))))))))
Stvarno je tako bilo:))
Odosmo mi tako spavati nešto poslije, i imam što vidjeti ujutro - imamo pobjednika :)))


i dodatak

Lidijina priča

Sutra će se napuniti treća godina od smrti moje drage, drage, drage blogoprijateljice.
Zbog bolesti i vezanosti uz kuću, resile su je rijetke osobine - strpljivost i razumijevanje drugoga.
Neka posebna zrelost.
Jednostavno, uvijek je sve razumjela, nije joj bilo potrebno puno crtati i tumačiti.
Nikada se nije žalila, to sad zvuči kao floskula, ali zaista nije,
na svoju bolest i zacijelo brojne probleme i prepreke koje je zbog bolesti morala podnjeti.
Jednostavno je bila svjetionik dobre volje i vedroga duha.
Pred samu smrt, a otišla je apsolutno nenadano,
pisala je pismo majci.
Ne znam zašto ovo pišem sada, ali ove godine mi je došlo da to kažem.
Diskretno, ne idem u detalje.
Dakle, željela joj je dati do znanja da je zrela i spremna krenuti dalje u životu.
Mislila je na upoznavanje novih ljudi, osobne veze i takve stvari.
Prirodne i potrebne.
Željela je obavijestiti majku da je spremna. Za novo iskustvo.
Sada, sa odmakom, vidim da joj je Bog upravo i dao novo iskustvo.
Ona zaista je odmah krenula dalje.
Čovjek osjeća mijenu , osjeća trenutak kad je prerastao staro.
Njegova duša razumije signal za pokret.
Njezin um je to tumačio na svoj način, ali ona je u svojoj biti znala da ide dalje.
Majka je vidjela pismo,
(ostavila joj ga je na vidljivom mjestu)
ali ga nije imala hrabrosti uzeti.
Naravno, i majčina duša je znala, a majčina svijest nije htjela primiti informaciju.
Na koncu je Lidija maknula pismo i bacila ga.

Mogu reći da svakodnevno mislim na nju. Uvijek....
Ima nekih ljudi na koje uvijek mislim, i ona je među njima.
Nadam se da ćemo se još sresti.


I sigurnosno pitanje glasi
'Koje od slijedećeg: Noga,Krava,Zatvor,Ružica je osobno ime...?'
Ja sam je zvala Ružica,
to je bilo moje osobno ime namjenjeno njoj,
koji god od nicakova da je upotrebljavala ja sam je zvala Ružicom....
Toliko o sinkronicitetima.....

Prvi

























Drugi


























Treći