i mjesec i sunce

Lidijina priča

Sutra će se napuniti treća godina od smrti moje drage, drage, drage blogoprijateljice.
Zbog bolesti i vezanosti uz kuću, resile su je rijetke osobine - strpljivost i razumijevanje drugoga.
Neka posebna zrelost.
Jednostavno, uvijek je sve razumjela, nije joj bilo potrebno puno crtati i tumačiti.
Nikada se nije žalila, to sad zvuči kao floskula, ali zaista nije,
na svoju bolest i zacijelo brojne probleme i prepreke koje je zbog bolesti morala podnjeti.
Jednostavno je bila svjetionik dobre volje i vedroga duha.
Pred samu smrt, a otišla je apsolutno nenadano,
pisala je pismo majci.
Ne znam zašto ovo pišem sada, ali ove godine mi je došlo da to kažem.
Diskretno, ne idem u detalje.
Dakle, željela joj je dati do znanja da je zrela i spremna krenuti dalje u životu.
Mislila je na upoznavanje novih ljudi, osobne veze i takve stvari.
Prirodne i potrebne.
Željela je obavijestiti majku da je spremna. Za novo iskustvo.
Sada, sa odmakom, vidim da joj je Bog upravo i dao novo iskustvo.
Ona zaista je odmah krenula dalje.
Čovjek osjeća mijenu , osjeća trenutak kad je prerastao staro.
Njegova duša razumije signal za pokret.
Njezin um je to tumačio na svoj način, ali ona je u svojoj biti znala da ide dalje.
Majka je vidjela pismo,
(ostavila joj ga je na vidljivom mjestu)
ali ga nije imala hrabrosti uzeti.
Naravno, i majčina duša je znala, a majčina svijest nije htjela primiti informaciju.
Na koncu je Lidija maknula pismo i bacila ga.

Mogu reći da svakodnevno mislim na nju. Uvijek....
Ima nekih ljudi na koje uvijek mislim, i ona je među njima.
Nadam se da ćemo se još sresti.


I sigurnosno pitanje glasi
'Koje od slijedećeg: Noga,Krava,Zatvor,Ružica je osobno ime...?'
Ja sam je zvala Ružica,
to je bilo moje osobno ime namjenjeno njoj,
koji god od nicakova da je upotrebljavala ja sam je zvala Ružicom....
Toliko o sinkronicitetima.....